https://www.hcl.hr/najave/cyberpunk-207 ... ta-164445/
Ako biste Cyberpunk 2077 trebali odigrati zbog nečega, onda je to zbog njegovog mjesta radnje – Night Cityja koji je dizajnom i izgledom ludo i nezaboravno mjesto. Nagledao sam se svakakvih virtualnih svjetova, ali ovaj je jednostavno drugačiji od ostalih. Siguran sam da će se vući kojekakve usporedbe s gradovima iz GTA igara i sl., no meni je asocijacija totalno drugačija. Night City je poput nekakve velike pijace/buvljaka u prime-time terminu. Kod nas u Osijeku naširoko je poznata tzv. “auto-pija” na kojoj dođeš kupiti tarnu spojku za auto, a nađeš tri paste za zube za 7 kuna i cjenkaš se za tepih dimenzija dva sa tri, poslije odeš na ćevape slukom, žena ti našla štenad u pola cijene, a na izlazu uzmeš i kilu gljiva – domaćih, prirodnih. I stvarno nema boljeg opisa Night Cityja od takve pijace.
Okreneš se lijevo a ono u smeću golemi dildač Pilomancer-3000, okreneš se desno kad širitelj teorija zavjere Garry propovijeda nasred ulice dok dvije turistkinje „like literally“ okidaju selfije s njime; ispred je zgrada s izlogom gdje plešu polugole prostitutke, iza je diler koji u kaputu prodaje sumnjive pilule, malo niže niz ulicu beskućnik spava na trulom madracu, a pokraj gojazna osoba ždere hamburger i nisam siguran kojeg je spola, u daljini se policija napucava s kriminalcima, pohotne reklame su posvuda i auti ne staju ako pretrčavaš cestu nego ti semafor govori kad smiješ hodati… Predivno je!
U tradicionalnoj RPG igri questovi funkcioniraju tako da igrač dođe do lika koji mu da zadatak. U Cyberpunku 2077 zadatak sam dođe do igrača. Voziš se prema svom zadatku, zove te tvoj Fixer (quest giver) i automatski ti daje drugi zadatak. Znači: mobitel zvoni i imaš opciju javiti se ručno ili će ti igra nakon dvije sekunde sama prihvatiti poziv. I onda imaš opciju – ne, nisam zainteresiran za posao, ali posao koji se nudi svejedno se bilježi u tvoju bilježnicu poslova. Trenutno tako imam preko 20 side-questova bez da sam ih ja svojevoljno pokrenuo i bez da sam uopće bio u kontaktu s likovima koji od mene nešto traže. Samo sam pratio glavnu priču i najednom op – evo 20+ zadataka na listi stvari za riješiti. Još gore, nemaš ih kako razvrstati – po levelu, po regiji, po nagradi, po udaljenosti… samo glavni i sporedni zadaci, pa se ti snađi.
Jednostavno sam se osjećao kao da me igra svako malo vuče za rukav: „gle vidi ovo, gle vidi ono“. Čim dođem u novi kvart odmah glavni baja tog kvarta zove, a ja onako: „New phone, who dis?“. I kao da nije dosta što mi se javi pozivom, i nakon poziva me već zove netko drugi, još mi i poruku pošalje i za to mi dođe notifikacija, a napisao mi je isto što mi je rekao i u pozivu koji nisam mogao odbiti. Došlo mi je da bacim vražji mobitel kroz prozor kad me nazvao Dino Dinović. Ne šalim se, stvarno me u igri nazvao Dino Dinović. A poslije njega Viktor Vektor. Mobitel mi je imao preko 30 kontakata – ako sam se s njih petero našao licem u lice puno sam i rekao. Fali samo Roman s pozivom za kuglanje.
Jedno od prokletstava u blagodati igranja ovakve igre prije izlaska je u tome što sam ju vidio u prilično nesređenom izdanju, prije velikog ažuriranja na kojemu su developeri radili više od mjesec dana. Prvo dobra vijest. Igra mi se nijednom nije srušila niti sam naletio na bug koji bi me natjerao na ponovno učitavanje zadnjeg checkpointa. Međutim, sve sam drugo vidio; od likova koji prolaze jedni kroz druge i protivnika koji ne reagiraju, preko toga da mi igra nije htjela prikazati pravu razinu zdravlja, do gubljenja zvuka i trajnog zamrzavanja određenih dijelova sučelja… Dobar dio toga bit će popravljen prije ili kasnije, ali količina tih sitnih bugova daje za naslutiti da će za peglanje svega trebati barem još 2-3 ogromne zakrpe. A to je samo za PC verziju, moguće je da je na konzolama situacija još gora.