Vaša porodica u WW2

[Frooteky]

treba biti objektivan, najlakše je domaćem stanovništvu bilo sa Nijemcima.

Grijesis!

Najlakse je bilo sa Talijanima

Moj dida tvrdi da je sa Njemcima bilo najbolje. On je kroz zadnji rat govorio "da su Srbi 1% ko Njemci nama bi bilo ko bubregu u loju".

A prije par mjeseci sam upoznao dvojicu staraca iz Hrvatske koji su dosliu u Ameriku tokom 50tih. Oni dan danas ne mogu da smisle Italijene zbog 40tih.

Moj djed (mlađi) kaže da sa švabama nije bilo problema samo Srbe nisu voljeli, a kaže da su Talijani bili smrdljivi i vašljivi i glupi

[majstorina]

Moji opet kažu da je najlakše bilo sa talijanima.Ovi su naši u martu 42 masakrirali na Badrljačama između Ljubinja i Stoca tzv.Njemačku boksitsku kolonu koja je obezbjeđivala rudnik boksita u Mostaru a tom prilikom je angažovana da preveze fermentisani duhan iz Ljubinja.Tada su stradala 92 njemačka vojnika.Stari pričaju da su to bila djeca buržuja sklonjena u nas ,da ne idu na istočni front. Kažu da se parfem tih nijemaca osjetio još mjesecima na poprištu.Duhan je potom nošen u Crnu Goru i mjenjan za oružje..Posle toga smo bili nijemcima na piku.

Ponukan ovom temom razmišljao sam o djedovom ratnom putu i mislim da ni njemu samom nije bilo uvijek jasno protiv koga ratuje.Zaboravio sam u prethodnom postu reći i da je djed,mislim na onog sa očeve strane učestvovao kao artiljerac Zetske divizije u Aprilskom ratu.Posle kapitulacije se vratio naoružan,a još jednu pušku je dobio od drugara iz okoline Stoca koji je nije smijo pronjet dalje od Ljubinja,sa namjerom da se kasnije,zlu ne trebalo vrati po nju.Nažalost drugara su vrlo brzo likvidirale ustaše.Treću pušku je dobio koji dan kasnije od nekog žandara Crnogorca koji se još uvijek muvao po Ljubinju jer je formiranje ustaške vlasti u ovom kraju malo kasnilo.Inače žandar mu je bio poslovni ortak,nešto u vezi sa švercom duhana.Naslijedio je od oca i lovačku pušku kao i austrijski pištolj koji je ovaj donio iz prethodnog rata u kom je bio neki podoficir,mislim felvebel ili nešto slično.Znači dobro se spremio za buduće oružane sukobe za razliku od svojih rođaka i komšija pa su kasnije na početku sukoba te 4 puške i pištolj bili jedino oružje koje je naše selo posjedovalo.
Da se sad vratim njegovim saborcima i protivnicima.Znači u Aprilskom ratu granatiro je talijane.U Junskom ustanku borio se protiv ustaša,domobrana i Muslimanske milicije.Kao partizan ratovao je protiv istih ali i protiv Talijana a omiriso je i Nijemce na Badrljačama.Kao četnik zajedno sa Talijanima ali i sa Muslimanskom milicijom napadao je partizane.Onda su ga Nijemci zarobili.Još je interesantniji slučaj njegovog mlađeg brata.On je uspio da izbjegne zarobljavanje pa je stigao da se zajedno sa Nijemcima tuče protiv partizana,a kasnije je kao pripadnik nekakve Lukačevićeve "Nezavisne grupe otpora"napadao Nijemce u Trebinju.Da sve bude zamršenije sa njima su se zajedno borili i neki američki avijatičari a u sukobu su se u finalu pojavili i partizani napadajući i četnike i Nijemce.
Posle sloma na Trebinju djedov brat je ispravno zaključio da ne treba da se povlači prema Sloveniji nego je šmugno u rodni kraj i ostao u odmetništvu.Tokom odmetništva doživio je da ga u partizanskoj potjernoj grupi traži i njegov i djedov treći brat tek stasao za vojske.
Nevjerovatan koloplet saveznika i protivnika.

[Camil_Prasevic]

Djed, sa oceve strane, je bio partizan (primoran).Bio dva puta ranjavan. Isti ti partizani su mu ubili majku i brata. Umro je prije 10_ak godina, nikad u zivotu nije ni grosa od drzave dobio. Cak sta vise, oteli su mu (nam)20 000 m2 imanja u Sarajevo, tamo negdje kasnih `50_tih Dok je djed sa mamine strane bio mlad,jedva im`o 15 kad je rat zavrsio, ali zato njegova braca(trojica njih starijih) i dobar dio rodbine, cijeli rat ratovali sa cetnicima iz Ivanjice, Kraljeva, Nove Varosi itd... Postoji anegdota, kako su bili nadmudrili cetnike.. Ponosni Kladnicani.... Kazu da su oni spasili zapadni dio Sandzaka od cetnicke stoke...

[ultras malta]

42-ge upali cetnici i partizani ( zajedno ) u selo mjedenik ( hercegovina ) i skoro sve pobili i poklali, rahmetli pradjeda ubili na kucnom pragu...ostalo se jedva uspjelo izvuci...
kako vidim historija se ponavlja, nadam se da ce nama jednog dana doci iz guzice u glavu...

Dok cetnici po Istocnoj Bosni protestvuju glupi Bosnjo ide u neku Titovu rezidenciju,a mnogi ne znaju da nas je bas isti Tito kostao mnogo mrtvih...

[radostan dan]

.

[Frooteky]

42-ge upali cetnici i partizani ( zajedno ) u selo mjedenik ( hercegovina ) i skoro sve pobili i poklali, rahmetli pradjeda ubili na kucnom pragu...ostalo se jedva uspjelo izvuci...
kako vidim historija se ponavlja, nadam se da ce nama jednog dana doci iz guzice u glavu...

Dok cetnici po Istocnoj Bosni protestvuju glupi Bosnjo ide u neku Titovu rezidenciju,a mnogi ne znaju da nas je bas isti Tito kostao mnogo mrtvih...

Po tvojoj logici nista vise od Alije

[Filter]

phiii ...sve se dogadja u sarajevu..
sa oceve strane, i dedina i nanina linija je bila svuda, od partizana do ustasa. (ko je poginuo , poginuo je poslije 45` bez obzira bio ustasa, domobran ili partizan)... imovina oduzeta, data podobnim...
sa majcine strane svi zavrsili u njemackom radnom logoru iako su bili po nacionalnosti nijemci (ali lose politicke orjentacije u datom trenutku), kad se rat zavrsio nista bolje nisu prosli ni kod minder partizana ...imovina oduzeta, data podobnim...

[Truba]

hm vidim svuda sranja sem kod mene možda zato što moji nisu iz bosne porijeklom

[kritichar]

Moji djedovi su bili civili.
Jedan je bio hodža nije učestvovo u ratu, pa je odveden u zatvor odmah poslije rata sa ostalim vjerskim službenicima.
Drugi djed je bio premlad imao je 9 godina.
Uglavnom obje porodice, od oba djeda, su se uzdale u zaštitu legije, a bježali su od četnika.
Inače podozrenska sela su u pitanju.

[brzica]

Dedo s očeve strane bio u Jasenovcu, stražar. Pokupilo ga iz Z. Hercegovine sa 17 godina.
Nakon rata trebao biti osuđen na smrt, ali svjedočenje jednog jako poznatog poslijeratnog
kompozitora pjesama o Titu i NOB ga ostavilo na životu. Prema njegovim riječima, davao
zatvorenicima vodu, cigare i otvarao da dobiju zraka. Što nije smio, jer da su ga uhvatili bio
bi strijeljan. Osuđen na doživotni, pa na 20 godina, pa odležao 12 u Zenici i Staroj Gradiški.
Nakon izlaska sa kolegom iz ćelije, pokušao pokrenuti privatno građevinsko poduzeće, ali pri
izgradnji svoje kuće u Sarajevu poginuo od struje. Baka cijeli rat bila u Sarajevu gdje je čekala
i da izađe, njoj bilo 20 godina kad je rat završio. Kasnije borba, neškolovana prehranjivala oca
i strica. S njihove strane su sva njihova starija braća bila u činu vitezova ili časnika u ustašama,
legiji i sl. Većina je izginula, za neke od njih se i sad koristi prefiks "kleti". To znači da se ne zna
gdje je i šta mu je bilo. Ne spominju se doduše među zločincima, makar nije službeno ništa bilo.

Drugi dedo imao 11 kad je rat počeo. Kao siroče, uzeo ga fratar (tetak) sa sobom u gimnaziju
na Š. Brijegu da se školuje. Kad su stigli partizani, svi su otišli pješke u zbjeg prema Austriji.
Njega neki partizan negdje kod Dravograda pokušao žicom udaviti, ali pomogli mu domaći seljaci.
U toj frci nije znao gdje bježi i okrenuo nazad prema Hrvatskoj i BiH. Tako vjerojatno izbjegao
Blajburg. U Slavoniji pri povratku kući, kod nekih folksdojčera, proveo godinu. Kad su ih vlasti
protjerale on se vratio u Hercegovinu. Kasnije se školovao, bio šef i direktor u nekim firmama.
Baka imala 8 kad je rat počeo. Bila u Z. Hercegovini cijeli rat.
Od nje pamtim dva detalja.
Jedan je da se na uzvisinama između Mostara i Čitluka tada doslovno hodalo po čahurama od metaka.
Drugi je pokazatelj okrutnosti rata, i dabogda mu u kući bio ko ga priželjkivao. Imala je 2 brata
i 3 sestre. Najmlađa je bila stara nekoliko mjeseci pred kraj rata, kad su bježali pred partizanima.
Baka je nju je nosila, a kad su upali u veliki okršaj, prabaka joj je rekla da je baci i da sebe spasi.
Jer je s njom u rukama zaostala za kolonom, te bi ili poginule ili bila zarobljene, pa da makar jedna
preživi. I nije je bacila, sestra joj bila živa sve do nedavno. Zamislite kakve su se okrutnosti ljudi na
ovim prostorima u to vrijeme nagledali kad su bili u stanju birati koje dijete da preživi. Mislili su da
ne mogu svi preživjeti. I sa njihove strane su svi bili neki visoko pozicionirani časnici u ustašama, i
isto niko nije kasnije službeno spominjan kao ratni zločinac.

[bokakotorska]

Mamin stari - Sabac.

Maher za karte i zene. Jos se vodi rasprava jeli bio sa cetnicima ili partizanima. Ne zna se ni ko ga je ubio kasne 1945te cetnici kojih je jos okolo bilo ili partizani.. (Mozda neki komsija kom je nabijao rogove, kaze stara

Caletov stari. - Beograd - Smederevo

Pred rat uspeli da prodaju sve u Beogradu i pametno uloze polog u zlatu u domacoj banci. Cale je kupio prvi mantil neke 1957 kada je stedni ulog vracen. Za sve pare naravno.
Cela porodica se povukla na imanje juzno od Smedereva i prihvatila ostale ogranke porodice i izbeglice iz Hercegovine. Deda radio i prehranio svu ekipu. Ukljucujuci i gostujuce sovjete od Oktobra 44.
1945 – 1950 dedu udruzivali u zadrugu pa isterali njega, bio nepodoban, a masine zadrzali. Hapsili ga pa ga porodica otkupljivala prodajuci zemlju. Tako dok se sve nije prodalo, tada je oslobodjen i definitivno.

Jedini pravi Deda - Beograd

Mamin teca, usvojili su mamu posle rata i sa njim smo proveli celi njegov zivot do 1996.

Umro je u 7oj zemlji po redu ziveci uvek u Beogradu.

Izuzev u periodu 1941 – 1945.

Zarobljen aprila 1941 blizu makedonsko grcke granice, kao oficir Kraljevine Jugoslavije. Oslobodili ga Englezi u Osnabrick u. Opredelio se da se vrati u DF Jugoslaviju.

Pre rata predavao francuski, posle rata ruski jezik koji je naucio od oficira Crvene armije tokom cetri godine zarobljenistva.
Iz logora poneo prezir za zapadnjake i divljenje za sovjete, taj utisak izgradio je na drzanju zapadnih i sovjetskih oficira u logorima 41-45te. Promenio 17 logora, vratio se sa 48 kg.
Nervirao nas sve navijajuci za SSSR kada igra protiv Juge

[ultras malta]

42-ge upali cetnici i partizani ( zajedno ) u selo mjedenik ( hercegovina ) i skoro sve pobili i poklali, rahmetli pradjeda ubili na kucnom pragu...ostalo se jedva uspjelo izvuci...
kako vidim historija se ponavlja, nadam se da ce nama jednog dana doci iz guzice u glavu...

Dok cetnici po Istocnoj Bosni protestvuju glupi Bosnjo ide u neku Titovu rezidenciju,a mnogi ne znaju da nas je bas isti Tito kostao mnogo mrtvih...

Po tvojoj logici nista vise od Alije

Ni on,ali Tito je bio jedan od onih je davao naredjenja da se ubijaju Bosnjaci.Iskreno nisam ni lijevo ni desno ali mi je sva porodica bila u ilegali i partizanima pa znam.Uglavnom moju porodicu ti isti partizani otjerase iz Podgorice u Sarajevo(dokaz koliko su Bosnjake voljeli).

[Bloo]

domobrani

[Pera Trta]

Ni on,ali Tito je bio jedan od onih je davao naredjenja da se ubijaju Bosnjaci.Iskreno nisam ni lijevo ni desno ali mi je sva porodica bila u ilegali i partizanima pa znam.Uglavnom moju porodicu ti isti partizani otjerase iz Podgorice u Sarajevo(dokaz koliko su Bosnjake voljeli).

Zamoliću te da prestaneš zagađivati temu ovakvim komentarima, jer tome ovdje nije mjesto.
Ako pak nastaviš, prijaviću te i tražiti da ti se postovi izbrišu.

[Filter]

domobrani

vidi je... ziva...

[Bloo]

domobrani

vidi je... ziva...

sunčala se u Banovićima

[Filter]

domobrani

vidi je... ziva...

sunčala se u Banovićima

pripreme pred odmor, dobrodosla

[StLouis]

Jedan djed je bio u domobranima, pa su ga poslije ustase zaplijenili sebi pa je kod Karlovca pred kraj rata prebjegao partizanima. Drugi je bio u domobranima pa u vojsci Huske Miljkovica pa je poslije isto prebjegao partizanima. uglavnom, nikad se nista loshe nije culo za njih..

[SavskiGaleb]

Kao i većina muslimanskih mladića iz Sjevero-istočne Bosne djed sa očeve strane je isprva bio u nekoj muslimanskoj miliciji, nakon toga domobrani do 1943, a nakon toga Handžar Divizija..Bio je zarobljen od starne partizana pred kraj rata nešto malo odležao jer su tadašnji partizani koji su ga hapsili bili njegove bivše kolege iz domobrana i Handžara uglavnom prošao je prilično dobro.
Djed sa majčine strane bio je u nekim muslimanskim milicijama u Podrinju nikad se nije pridružio partizanima niti nekoj drugoj vojnoj formaciji.

[Romanija]

Mamina familija ko pravi Bosnjaci, svi bili u Sarajevu i sa svima bili dobri. Biznis cvijet'o, loma bombe padale 1944, kad je dosla nova vlast, malo su se osevapili sa dvije radnje i dobrim komadom zemlje, ali opet i sa njima je sve bilo 'na lijepo', na zemlji je bar podignuta zgrada sa 12 stanova za pregaoce - ostavili nam bar jednu veliku kucu i jednu radnju.
A od starog,...,klasicna srpska, pa jos romanijska, prica - krvoprolice i bratoubilacki rat, haman ko i 1992-1995.
Znam da je sad vec pokojni pokojni deda slusajuci na radiju 1992 o jos jednom agresorskom napadu sa Bioskog ili tako nesto, zazalio sto tamo 1942 nije zapalio Bogovice!!!!

[ShakiraHanuma]

Tema je izvrsna , evo već pola sata ne mogu prestati da čitam.

Moja familija ima jako dugu tradiciju borbe protiv četnika i komunjara u ratovima i između njih, sve za Bošnjake i Bosnu i Herzegovinu . Pošto se radi o relativno poznatim prezimenima ne bih davala neke detalje.

S druge strane muževljeva familija je dala mnogo trgovaca i vjerskih službenika ali da su učestvovali u bilo kome
ratu - nije mi poznato.

[sinuhe]

Jedan djed je bio u domobranima, pa su ga poslije ustase zaplijenili sebi pa je kod Karlovca pred kraj rata prebjegao partizanima. Drugi je bio u domobranima pa u vojsci Huske Miljkovica pa je poslije isto prebjegao partizanima. uglavnom, nikad se nista loshe nije culo za njih..

Imao je dosta srece. Kroz Karlovac je prosla 8.Krajiska brigada, medju Srbima poznata i kao turska

[doktor78]

Djed sa oceve strane mobilisan 1943. u domobrane. Odatle ih posalju na neku obuku u Njemacku. Kad se vratio, on i njegov amidza negdje kod Celica prebjegnu partizanima, cini mi se u 16.muslimansku. Tu doceka i kraj rata, a onda se jos 2-3 godine ganjao sa cetnicima po istocnoj Bosni

[Amidza Efendija]

Trazim izlaz, spas od vrtloga misli. Ko je koga izdao, ko se kome nasao na putu? Odgovor trazim u Ibrinom ubistvu, u prjetnji kaja se nadvila nada mnom. I smiraj -- lijek za strah.

Misli krenuse utocistu -- Mostaru. Na njegovim prasnjavim sokacima trazim staniste mira, sigurnosti, topline. Kakve i kolike sam radosti tamo dozivio. I strahova zbog kojih sam gubio dah. Strah! Ovakav, cini mi se -- kao ovaj. Strah - susret sa smrcu.

Instikt krenu rjesenju -- strahom na strah. Klin u klin! Bez napora nalazim u sjecanju tezak, prezivljeni strah. Mozda ce me podsjecanje na njega izvuci iz vrtloga ovog.

Stara avlijska vrata su popustila pod udarima kundaka. Talijanski vojnici, ili karabinjijeri -- razaznajem po vrisci kojom zastrasuju zrtvu, hrabre sebe -- nasilnike. Upali su u kucu -- basamaci koji vode na sprat do sobe u kojoj spavam zabubnjali su pod udarima njihovih cokula.

Upali su u sobu. Desetina cjevi i snopova baterijskih lampi je usmjereno put mene, skvrcanog u krevetu. Vuku me u avliju -- udar februarske bure ledi mi dah. Ubacuju me u srediste toplog kruga, tuku sakama i nogama. Jecim, jaucem -- nekontrolisano zivotinjski. U magnovenju dok teturam od udarca do udarca noge ili sake razaznajem lik majke -- krsi ruke u nemoci -- htjela bi da me zastiti, cvili, trazi milost od Boga i silnika. Guraju je nemilosrdno, a ona im se hvata za jakne, ruke, ledja - milost, imajte srca. Za moje najmlade, najdraze.

- Pustite dijete, evo mene – udrite!

Izvode me iz avlije, lisice mi stezu ruke. Sepam, jedva stajem na desnu nogu -- nije slomljena, tjesim se. U dvoristu Santiceve kuce u kojoj je smjesten stab karabinijera docekuje me novi topli krug. Vracam se svjesti u maloj prostoriji, nekad je to, vjerovatno, bila kuhinja porodice slavnog pjesnika. "Ostajte ovdje.." sinu mi za cas. Ne, ne, niposto "ovdje". Slijedi mucno ispitivanje uz samare i udarce sakama. Razaznajem -- Zehra, kcerka uglednog posjednika Omera eff. K., uspanicena, u glavnoj gradskoj ulici ispustila je pusku ispod feredze, pred noge talijanske patrole. Priznala je tokom batinjanja da je pusku preuzela u nasoj kuci sa zadatkom da je prenese u drugi dio grada.

Sve mi izgleda ludo -- nestvarno, bolno iznad svega. Prjetnje i tuca navlace na moju svjest nove talase straha. Traze da priznam, a ne znam sta da priznam - da je, uvjeravaju me, jedan od organizatora otpora fasistickom nasilju moj stariji brat F., koji je u bjegu.

- Nisam kriv, nista ne znam - ponavljam desetinu puta.
- E lui, tuo fratelo, dove se trova, porka Madona, dove ...- unosi mi se u lice istrazitelj, i tuce, tuce, ne prestaje.

{ima jos...}

[ShakiraHanuma]

Amidža o čemu se ovde radi, je li ovo sopstveni doživljaj ili fikcija?