USTAV DRŽAVE BOSNE I HERCEGOVINE - prijedlog!!!

[MuaDib]

U vremenu otvaranja priče o reformi ili zamjeni postojećeg Ustava, ima puno želja, a malo realizacije. Tzv. probosanska politička misao nema crno na bijelo šta želi, šta hoće, a kamo li da takav zahtjev isporuči relevantnim centrima moći. U tom haosu političke demagogije, ustavotvornog fantaziranja i favoriziranja budala da nam projektuju ustavna rješenja, krajnje je vrijeme za ozbiljan pristup. U tom kontekstu vrijeme je da na vidjelo izađe još jedan nacrt teksta Ustava Države Bosne i Hercegovine, Ustava za XXI stoljeće.


USTAV DRŽAVE BOSNE I HERCEGOVINE

PREAMBULA

Mi, predstavnici građana i naroda Bosne i Hercegovine, okupljeni u Ustavotvornoj skupštini Bosne i Hercegovine, utvrđujemo Ustav Države Bosne i Hercegovine, uspostavljajući unutrašnje odnose na novim osnovama i izgrađujući državu koja osigurava ostvarivanje socijalnih i individualnih prava, slobode, sigurnosti, blagostanja, razvoja, jednakosti i pravde, s ciljem uspostave slobodnog i pluralističkog društva.


ČLAN 1. - Država Bosna i Hercegovina

1. Država Bosna i Hercegovina je suverena i nezavisna država u postojećim granicama koje su nepovredive.
2. Država Bosna i Hercegovina je demokratska, parlamentarna, pravna, sekularna i socijalna država republikanskog oblika vladavine, utemeljena na principima:
a. punog poštovanja ljudskih prava, manjinskih prava i građanskih sloboda,
b. jednakosti svih građana i ravnopravnosti Bošnjaka, Srba, Hrvata i drugih naroda koji žive u Bosni i Hercegovini.
c. demokratskog poretka vlasti, koji proizilazi iz političkog pluralizma i slobodnih izbora,
d. funkcionalne decentralizacije zemlje,
e. vladavine prava,
f. socijalne pravde, solidarnosti i humanosti,
g. jednakosti i nepovredivosti svih oblika vlasništva,
h. održivog razvoja i zaštite prirodnog naslijeđa,
i. slobode preduzetništva i ekonomskih sloboda.

ČLAN 2. - Suverenitet Države Bosne i Hercegovine

1. Suverenitet Države Bosne i Hercegovine pripada građanima-državljanima Države Bosne i Hercegovine, koji svoja suverena prava ostvaruju putem referenduma, građanske incijative i preko svojih izabranih predstavnika.
2. Državna vlast izvorno proizilazi iz suvereniteta građana i načela ravnopravnosti naroda Države Bosne i Hercegovine Bošnjaka, Srba i Hrvata.
3. Ni jedan od naroda Države Bosne i Hercegovine ne može prisvojiti suverenost od građana, niti uspostaviti vlast mimo slobodno izražene volje svih građana Države Bosne i Hercegovine.

ČLAN 3. - Ljudska prava i slobode

1. Država Bosna i Hercegovina štiti ljudska prava i slobode građana, garantuje da se osigurani stepen ljudskih prava neće smanjivati, te rukovodi tijelima nadležnim za zaštitu ljudskih, manjinskih i građanskih sloboda u Državi Bosni i Hercegovini.
2. Poveljom o ljudskim i manjinskim pravima i građanskim slobodama, koja je sastavni dio ovog Ustava, načelno se utvrđuje opseg ljudskih prava, manjinskih prava i građanskih sloboda koja se direktno primjenjuju u Državi Bosni i Hercegovini.
3. Odredbe međunarodnih ugovora i sporazuma o ljudskim, građanskim i manjinskim pravima i slobodama, koje je „Bosna i Hercegovina“ ratifikovala i dalje se neposredno primjenjuju.

ČLAN 4. - Narodi Države Bosne i Hercegovine

Narodi Države Bosne i Hercegovine Bošnjaci, Srbi i Hrvati su jednaki i ravnopravni na cijeloj teritoriji zemlje i ostvaruju sva pojedinačna i kolektivna prava na neteritorijalnom načelu, uvažavajući princip paritetne i proporcionalne zastupljenosti svakog od naroda u državnim institucijama i drugim tijelima vlasti, u skladu sa Ustavom Države Bosne i Hercegovine.

ČLAN 5. – Demokratski poredak vlasti

1. Demokratska načela

Država Bosna i Hercegovina je parlamentarna demokratska država, koja funkcioniše u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora.

2. Skupština Države Bosne i Hercegovine

1. Skupština Države Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu Skupština) je najviše državno tijelo i nosilac zakonodavne vlasti, čiji sastav se bira neposredno na osnovu općeg i jednakog biračkog prava, tajnim glasanjem na izborima.

2. Zastupnici Skupštine stupaju na dužnost najkasnije trideset dana po okončanju izbora, na period u trajanju od četiri godine, osim ako se Skupština ne raspusti u skladu sa ovim Ustavom.

3. Skupština se sastoji od dva doma: Doma naroda i Predstavničkog doma

4. U Dom naroda Skupštine izabire se 41 zastupnik u okviru jedne izborne jedinice koju čini teritorija Države Bosne i Hercegovine, uključujući u sastav Doma naroda po 12 zastupnika iz reda svakog od naroda Bosne i Hercegovine i 5 zastupnika koji se tako ne izjašnjavaju, koji su po broju pojedinačnih glasova dobili najveće povjerenja birača.

5. U Predstavnički dom izabire se 115 zastupnika iz neparnog broja izbornih jedinica na teritoriju Države Bosne i Hercegovine, koji se biraju proporcionalno broju državljana s pravom glasa po izbornoj jedinici, sa liste koja je dobila podršku najmanje 7% od ukupnog broja izašlih birača na izbore.

6. Svaki dom Skupštine će većinom glasova usvojiti Poslovnik o radu, kojim utvrđuje organizaciju svog rada, kvorum i način izbora Predsjednika, jednog ili više podpredsjednika doma, u skladu sa Članom 4. Ovog Ustava.

7. Predstavnički dom prostom većinom izabranih zastupnika donosi odluka iz nadležnosti Skupštine koje su utvrđene ovim Ustavom.

8. U Domu naroda, zastupnici iz reda svakog od naroda Bosne i Hercegovine i zastupnici koji se tako ne izjašnjavaju, formiraju zasebne klubove, koji u skladu sa Poslovnikom odlučuju da li su odluke donesene u Predstavničkom domu suprotne interesima svakog od naroda Države Bosne i Hercegovine. Uključujući provođenje Člana 4. Ustava, zaštite identiteta, prava na vjeroispovijest, obrazovanje, izučavanje i korištenje maternjeg jezika, njegovanje kulture, tradicije i kulturnog nasljeđa, provođenja decentralizacije zemlje, sistema javnog informiranja i ostvarenja drugih specifičnih interesa ukoliko tako smatra 2/3 zastupnika jednog od klubova.

9. U slučaju da Dom naroda utvrdi da je odluka Prestavničkog doma suprotna interesima jednog od naroda Bosne i Hercegovine, ista se vraća se Predstavničkom domu na ponovno odlučivanje i ne može se u nepromjenjenom obliku dostaviti Domu naroda na odlučivanje.

10. Skupština donosi odluku, kada istu nakon potvrđivanja u Predstavničkom domu, u istovjetnom tekstu potvrdi Dom naroda, prostom većinom glasova svih izabranih zastupnika.

3. Nadležnosti Skupštine Države Bosne i Hercegovine

Skupština Države Bosne i Hercegovine, izvršava sve državne nadležnosti uključujući: promjenu, izmjenu ili dopunu Ustava, donošenje odluke o izboru članova Predsjedništva Države Bosne i Hercegovine, donošenje odluke o izboru, sastavu i programu Vlade Države Bosne i Hercegovine, usvajanje budžeta i završnog računa, te provodi mjere u oblasti vanjske politike, državne uprave, regionalne autonomije, izbora, unutrašnjih poslova, odbrane, pravosuđa, poreza, ekonomije, privrede, poljoprivrede, vanjske trgovine, saobraćaja, energije, zaštite prirodnih resursa, prostora i životne sredine, nauke i visokog obrazovanja, rada, socijalne brige, demografije i mladih, zdravstva, kulturnog naslijeđa i dijaspore.

4. Predsjedništvo Države Bosne i Hercegovine

1. Predsjedništvo Države Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu Predsjedništvo) se sastoji od četiri člana koje bira Skupština Države Bosne i Hercegovine, na način da dva i više članova ne mogu biti izabrani iz reda jednog od naroda Bosne i Hercegovine.

2. Predstavnički dom Skupštine Države Bosne i Hercegovine iz reda svojih članova utvrđuje listu kandidata za članove Predsjedništva, koju proslijeđuje Domu naroda na potvrđivanje.

3. Nakon potvrđivanja liste kandidata za Predsjedništvo od strane Doma naroda, Predstavnički dom izabire četri člana Predsjedništva, kako je predviđeno u prvom stavu.

4. Ukoliko Predstavnički dom nakon tri pokušaja ne izabere članove Predsjedništva, u Predsjednišvo se u skladu s prvim stavom direktno izabiru četiri kandidata koja su na izborima za Predstavnički dom dobili najveću podršku birača.

5. Mandat Predsjednika i članova Predsjedništva u pravilu traje četiri godine. Mandat može i biti kraći u slučaju ostavke, trajne nesposobnosti za obavljanje političke funkcije, smrti ili izglasavanja nepovjerenja Predsjedništva ili članu Predsjedništva, a na upražnjeno mjesto Skupština Države BiH po Ustavom predviđenoj proceduri izabire novi sastav Predsjedništva.

6. Nakon izbora članovi Predsjedništa podnose ostavku na članstvo u političkim organizacijama za vrijeme trajanja mandata.

5. Između izabranih članova Predsjedništva po sistemu rotacije izabire se Predsjednik Predsjedništva, na način da svaki član Predsjedništva funkciju Predsjednika Predsjedništva vrši 12 mjeseci u jednom mandatnom periodu.

6. Predsjedništvo konsenzusom usvaja Poslovnik o radu kojim se uređuje organizacija rada Predsjedništva, izbor Predsjednika Predsjedništva i drugi odnosi od značaja za rad Predsjedništva.

7. Predsjednik Predsjedništva predstavlja vrhovnu vlast države i jedinstvo građana Države Bosne i Hercegovine, zastupa Državu Bosnu i Hercegovinu u zemlji i inostranstvu, osigurava ustavno funkcionisanje državne vlasti, objavljuje i potpisuje zakone i druge pravne akte koje je usvojila Skupština i Vlada, izvršava protokolarne obaveze u ime Države Bosne i Hercegovine, potpisuje međunarodne sporazume i stara se o provođenju vanjske politike Države Bosne i Hercegovine.

8. Predsjednik Predsjedništva zajedno sa članovima Predsjedništva sve odluke iz nadležnosti Predsjednika Predsjedništva donosi konsenzusom.

5. Vlada Države Bosne i Hercegovine

1. Skupština Države Bosne i Hercegovine vršenje izvršne vlasti povjerava Vladi Države BiH (u daljem tekstu Vlada), koja je dužna utvrđivati zakone, akte i druge pravne propise iz nadležnosti Skupštine Države Bosne i Hercegovine.

2. Vlada se bira na početku svakog novog mandata Skupštine Države BiH, nakon ostavke ili smjene predhodnog saziva Vlade.

3. Predsjednici oba doma Skupštine Države Bosne i Hercegovine nakon konsultacija sa parlamentarnim strankama, donose odluku o imenovanju mandatara za sastav Vlade.

4. Mandatar Vlade je dužan u roku od 30 dana od imenovanja Skupštini Države Bosne i Hercegovine dostaviti prijedlog Odluke o izboru, sastavu i programu rada Vlade, kojom se uređuje organizacija rada, broj ministarstava, proces donošenja odluka i drugi odnosi unutar Vlade.

5. Skupština Države Bosne i Hercegovine donosi odluku o potvrđivanju ili nepotvrđivanju Odluke o izboru, sastavu i programu Vlade.

6. Ukoliko Skupština Države BiH ne potvrdi Odluku o izboru, sastavu i programu Vlade Države Bosne i Hercegovine nakon tri uzastopna pokušaja, Skupština Države Bosne i Hercegovine se raspušta.

7. Skupština Države BiH će svaki zahtjev za provjeru povjerenja Vladi ili smjenu člana Vlade Države BiH razmatrati po hitnom postupku.

8. Ukoliko Skupština Države Bosne i Hercegovine izglasa nepovjerenje ili smijeni člana Vlade ili Vlada podnese ostavku, novi sastav Vlade mora se imenovati u roku od 60 dana, u skladu s procedurom propisanom Ustavom.

9. Ukoliko se u predviđenom roku ne imenuje novi sastav Vlade, Skupština Države BiH se raspušta.

10. Potvrđivanjem Odluke o izboru, sastavu i programu Vlade Države Bosne i Hercegovine, Vlada na čelu sa mandatarom kao Predsjednikom Vlade polaže zakletvu i stupa na dužnost.

ČLAN 6. – Decentralizacija

1. Opća načela

1. Država Bosna i Hercegovina je decentralizovana država, koja jamči pravo građana na lokalnu samoupravu i regionalnu autonomiju.
2. Uticaj državnih organa vlasti na jedinice lokalne uprave i regionalne autonomije, ograničen je Ustavom.
3. Državna vlast isključivo provodi nadzor Ustavnosti i zakonitosti odluka koje utvrđuju i donose jedinice lokalne samouprave i regionalne autonomije.

2. Lokalna samouprava

1. Lokalna samouprava se ostvaruje putem općina i gradova, na način koji propiše Skupština Bosne i Hercegovine i utvrdi Statut jedinica lokalne samouprave.

2. Upravljanje jedinicama lokalne samouprave povjerava se predstavničkim vijećima, čiji sastav na izborima biraju građani jedinice lokalne samoprave.

3. Izvršnu vlast u jedinicama lokalne samouprave vrši načelnik, odnosno gradonačelnik kog na izborima direktno biraju građani.

4. Jedinice lokalne samouprave u okviru svojih prava i dužnosti, imaju izvorne prihode kojima slobodno raspolažu u obavljanju svojih ovlasti.

5. Osnivanje jedinica lokalne samouprave, pitanja od značaja za rad, prava, dužnosti, obaveze i odnosi između predstavničkog vijeća i nosioca izvršne vlasti jedinica lokalne samouprave uređuju se zakonom.

3. Regionalna autonomija

1. Država Bosna i Hercegovina osigurava ostvarivanje regionalne autonomije kroz uspostavljanje Autonomnih regija, na način utvrđen Ustavnim zakonom o regionalnoj autonomiji, koji donosi Skupština Države Bosne i Hercegovine.

2. Autonomne regije se formiraju tako da čine zasebnu i samoodrživu geografsku, ekonomsku, saobraćajnu, prirodnu, geopolitičku, kulturnu i administrativnu cjelinu.

3. Autonomne regije u skladu sa Ustavom Države Bosne i Hercegovine donose Statut kojim utvrđuju svoja prava, dužnosti i nadležnosti, te propisuju uređenje i nadležnost svojih organa i javnih službi.

4. Autonomne regije vrše svu vlast, nadležnosti i odgovornosti koje Ustavom Države Bosne i Hercegovine nisu date u isključivu nadležnost Skupštine Države Bosne i Hercegovine.

5. Država BiH, temeljem posebnog zakona Autonomnim regijama može u nadležnost povjeriti pitanja iz nadležnosti Skupštine Države BiH.

6. Zakonodavnu vlast u Autonomnoj regiji vrši Skupština Autonomne regije, koja vršenje izvršne vlasti povjerava Izvršnom vijeću Autonomne regije, na način utvrđen Statutom Autonomne regije.

7. Autonomne regije u skladu sa zakonom, ostvaruju izvorne prihode kojima slobodno raspolažu u obavljanju svojih ovlasti.

8. Posebnim zakonom se utvrđuje broj, teritorijalni obuhvat i granice Autonomne regije, način osnivanja ili ukidanja jedinica regionalne samouprave.

9. Granice između Autonomnih regija su administrativne granice, koje se formiraju duž granice jedinica lokalne samouprave, čija međusobna granica ujedno predstavlja i granicu Autonomnih regija.
10. Teritorija Autonomnih regija ne može se menjati bez saglasnosti njenih građana, izražene na referendumu u skladu sa zakonom.

ČLAN 7. - Vladavina prava

1. Opća načela

1. Država Bosna i Hercegovina je pravna država, koja vladavinu prava osigurava zaštitom ljudskih prava i građanskih sloboda, primjenom načela jednakosti svih građana pred zakonom, poštovanjem Ustava, zakona i drugih pravnih propisa, o čemu se stara nezavisna sudska vlast.
2. Zakonodavna vlast je podređena ustavnom poretku, a izvršna i sudska vlast zakonu i važećim pravnim propisima.
3. Zakoni, propisi i drugi opći akti moraju biti u skladu sa Ustavom Države Bosne i Hercegovine.
4. Ni jedan zakon, propis ili drugi pravni akt ne može imati povratno dejstvo.
5. Zaštitu ustavnosti vrši Ustavni sud Države Bosne i Hercegovine.
6. Zaštitu zakonitosti vrše redovni sudovi i nadležno javno tužilaštvo.
7. Zaštitu zakonitosti postupka pred redovnim sudovima vrši Vrhovni sud.
8. U Državi Bosni i Hercegovini zabranjeno je formiranje prijekih ili vanrednih sudova.

2. Ustavni sud

1. Ustavni sud se sastoji od dvanaest sudaca, koji se biraju na prijedlog Predsjednika Predsjedništva Države Bosne i Hercegovine u Skupštini u skladu sa Članom 4. Ustava i na način propisan zakonom.

2. Suci Ustavnog suda Države Bosne i Hercegovine predlažu se iz reda vrsnih pravnika, sa najmanje 15 godina iskustva rada u sudskoj praksi.

3. Mandat sudaca Ustavnog suda traje devet godina, od dana imenovanja.

4. Predsjednika Ustavnog suda biraju suci iz reda svojih članova, na mandatni period u trajanju od 3 godine.

5. Način pokretanja spora i tok postupaka pred Ustavnim sudom uređuje se zakonom.

6. Ustavni sud će, većinom glasova, usvojiti svoj Poslovnik o radu.

7. Ustavni sud odlučuje većinom glasova svih svojih sudaca, osim ako nije drugačije predviđeno Ustavom ili zakonom.

8. Ustavni sud odlučuje povodom ustavnih tužbi protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa, organa jedinica regionalne autonomije i jedinica lokalne samouprave, te pravnih lica koja imaju javna ovlaštenja kada su tim aktima povrijeđena ili uskraćena ljudska prava i osnovne slobode, kao i pravo na lokalnu samoupravu i regionalnu autonomiju zajamčenu Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.

9. Ustavni sud Sud svoje odluke će javno obrazlagati i objavljivati.

10. Odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Neizvršavanje odluka Ustavnog suda povlači krivičnu odgovornost.

3. Redovni sudovi

1. Redovni sudovi u Državi Bosni i Hercegovini su nezavisne institucije sudske vlasti, koje odlučuju u sporovima o međusobnim odnosima, pravima i obavezama građana i drugih pravnih subjekata, kako je to utvrđeno Ustavom i zakonom, u skladu sa uspostavljenim standardima međunarodnog prava.

2. Redovni sudovi se formiraju za određeno područje u skladu s načelima decentralizacije Države Bosne i Hercegovine.

3. Redovni sudovi sude u vijeću, osim ako zakonom nije drugačije određeno.

4. Rasprava pred sudom je javna i presude se izriču javno. U sklada sa zakonom, sud izuzetno može isključiti javnost sa rasprave.

5. Ako Ustavom nije drugačije utvrđeno, pravila postupka potrebna da bi se osigurala jednakost u postupanju, kao i osnovna načela pravičnosti u postupcima pred sudovima i organizaciji svih sudova, bit će utvrđena posebnim zakonom.

4. Javno tužilaštvo

1. Javno tužilaštvo je jedinstven i samostalan državni organ, koji vrši poslove gonjenja počinilaca krivičnih dijela i drugih dijela koja se gone po službenoj dužnosti.

2. Poslove javnog tužilaštva vrši javni tužilac, koji u svom radu primjenjuje pravna sredstva za koja je ovlašten zakonom.

5. Vrhovni sud

1. Vrhovni sud je najviši žalbeni sud u Državi Bosni i Hercegovini.

2. Vrhovni sud se sastoji od devet sudija, koje izabire Skupština Države Bosne i Hercegovine.

3. Sudije Vrhovnog suda iz reda svojih članova, izabiru Predsjednika Vrhovnog suda.

4. Vrhovni sud Države Bosne i Hercegovine obezbjeđuje jedinstvenu primjenu zakona od strane sudova i vrši kontrolu zakonitosti postupka pred redovnim sudovima.

6. Nezavisni sudski i tužilački komitet

1. Nezavisni sudski i tužilački komitet Države Bosne i Hercegovine je samostalan i nezavisan organ koji osigurava samostalnost, nezavisnost, nepristranost, stručnost i efikasnost sudova i tužilaštva.
2. Nezavisni sudski i tužilački komitet štiti nosioce sudske vlasti (suce i tužioce) od bilo kakvih nelegitimnih zahtjeva, pritisaka i utjecaja, te osigurava autonomnost, integritet i dignitet sudske funkcije u Državi Bosni i Hercegovini.
3. Nadležnosti Nezavisnog sudskog komiteta uključuju proces imenovanja i smjenjivanja sudija i tužilaca, u skladu s Ustavom i zakonima, zatim nadgledanje rada sudija i tužilaca, pokretanje disciplinskih postupaka protiv sudija i tužilaca, i druge nadležnosti koje se utvrđuju zakonom.

6. Sudijska funkcija

1. Sudijska funkcija je stalna.

2. Sudiji prestaje funkcija ako to sam zatraži, kada ispuni uslove za ostvarivanje prava na starosnu penziju i ako je osuđen na bezuslovnu kaznu zatvora.

3. Sudija se razrješava dužnosti: ako je osuđen za djelo koje ga čini nedostojnim za vršenje sudijske funkcije, ako nestručno ili nesavjesno obavlja sudijsku funkciju ili ako trajno izgubi sposobnost za vršenje sudijske funkcije.

4. Sudija ne može biti premješten ili upućen u drugi sud protiv svoje volje, osim odlukom Nezavisnig sudskog i tužilačkog komiteta u slučaju reorganizacije sudova.

ČLAN 8. – Socijalno i ekonomsko uređenje

1. Država Bosna i Hercegovina je socijalna država, koja posebnim mjerama štiti socijalnu sigurnost i jamči ostvarenje socijalne pravde.
2. Država Bosna i Hercegovina u skladu sa zakonom, obezbjeđuje socijalnu zaštitu i sigurnost svim građanima, pod jednakim uslovima, uvažavajući načelo solidarnosti, humanosti i pravednosti.
3. Država Bosna i Hercegovina je obavezna poduzeti sve mjere usmjerene ka iskorjenjivanju siromaštva, osiguranju socijalnog minimuma, stvaranju uslova za humanizaciju društvenih odnosa i izgradnju stabilnog društva.
4. Ekonomski poredak u Državi Bosni i Hercegovini zasniva se na socijalno-tržišnoj privredi, utemeljenoj na slobodi privredne djelatnosti, jednakosti svih oblika vlasništva i vlasničkih struktura, slobodi privatne inicijative, stvaralaštva i preduzetništva, dijalogu i saradnji svih učesnika u socio-ekonomskim odnosima.
5. Država Bosna i Hercegovina posebnim mjerama ekonomske i socijalne politike podstiče ravnomjeran razvoj zemlje.
6. Svi građani Države BiH su dužni učestvovati u podmirenju javnih troškova, što se ostvaruje kroz poreski sistem, koji se mora zasnivati na načelima jednakosti, pravednosti i uvažavanja prihodovnih mogućnosti svakog građanina.

ČLAN 9. - Upravljanje javnim prihodima

1. Upravljanje javnim prihodima se ostvaruje kroz mjere fiskalne politike, koje povlaće visoku društvenu i krivičnu odgovornost.
2. Programi upravljanja fiskalnom politikom, ne mogu stupiti na snagu ukoliko ne osiguraju:
a) Pravovremeno ubiranje i uključivanje svih javnih prihoda u državni budžet.
b) Mehanizme za odgovorno, efikasno i transparentno raspolaganje javnim prihodima.
c) Visok stepen fiskalne discipline i mjere za racionalnu javnu potrošnju.
d) Mjere za dosljedno provođenje numeričkih fiskalnih pravila.
e) Mjere za obezbjeđenje minimalnog budžetskog suficita.
f) Mjere za kontrolu i reviziju javnih prihoda i rashoda.
g) Mjere za obezbjeđenje uslova niske inflacije i stabilnosti nacionalnog dohotka.
h) Aktivnosti koje pružaju stalan ekonomski razvoj, rast privredne djelatnosti i zapošljavanja.
i) Aktivnosti vezane za kontrolu budžetskog deficita, zaduživanja i javnih dugova.
j) Aktivnosti vezane za monitoring fiskalne održivosti.

ČLAN 10. - Centralna banka Države Bosne i Hercegovine

1. Centralna banka Države Bosne i Hercegovine je samostalna i jedinstvena emisiona ustanova monetarnog sistema Države Bosne i Hercegovine, odgovorna za monetarnu i finansijsku stabilnost i funkcionisanje bankarskog sistema.

2. Centralnom bankom Države Bosne i Hercegovine upravlja Vijeće Centralne banke, koje se sastoji od 4 člana čiji mandat traje šest godina, koje imenuje Skupština na mandat od šest godina, u skladu sa Članom 4. Ustava.

3. Centralnom bankom Države Bosne i Hercegovine rukovodi guverner Centralne banke, kojeg imenuje Vijeće Centralne Banke Države Bosne i Hercegovine.

ČLAN 11. - Međunarodni odnosi

1. Zaključivanje međunarodnih ugovora i sporazuma u ime Države Bosne i Hercegovine vrši Predsjednik Predsjedništva, a isti stupaju na snagu kad ih ratificira Skupština.
2. Saveze s drugim državama Država Bosna i Hercegovina sklapa na načelima potpune ravnopravnosti, zadržavajući suvereno pravo da sama odlučuje o prenesenim ovlastima i pravo da slobodno iz njih istupa.

ČLAN 12. – Prijelazne i završne odredbe

1. Promjena Ustava Države BiH

Promjene Ustava se vrše Ustavnim zakonom ili ustavnim amandmanima, u skladu sa slijedećom procedurom:

1. Prijedlog da se pristupi promjeni Ustava Države Bosne i Hercegovine mogu podnijeti: oba doma Skupštine, Predsjednik ili članovi Predsjedništva Države Bosne i Hercegovine, Vlada Države Bosne i Hercegovine i najmanje 35 zastupnika Predstavničkog, odnosno najmanje 24 zastupnika Doma naroda u Skupštini.

2. Prijedlogu da se pristupi promjeni Ustava Države Bosne i Hercegovine odlučuje Skupština na zajedničkoj sjednici oba doma.

3. Nacrt akta o promjeni Ustava Države Bosne i Hercegovine utvrđuje se na zajedničkoj sjednici oba doma Skupštine.

4. Nacrt akta o promjeni Ustava Skupština, upućuje se na javnu raspravu koja se sprovodi na cijeloj teritoriji zemlje.

5. Nakon provedene javne rasprave o nacrtu akta o promjeni Ustava, radno tijelo Skupšine za ustavna pitanja utvrđuje konačni prijedlog akta o promjeni Ustava.

6. Konačni prijedlog akta potvrđuje Skupština na zajedničkoj sjednici oba doma Skupštine.

7. Promjena Ustava usvojena je ako za nju glasa dvije trećine od ukupnog broja poslanika svakog doma Skupštine, i na snagu stupa sa danom donošenja u oba doma Skupštine Države Bosne i Hercegovine.

2.Stupanje Ustava na snagu

Ovaj Ustav stupa na snagu danom njegovog proglašenja u Ustavotvornoj Skupštini Bosne i Hercegovine, te u roku od sedam dana, od dana proglašenja mora biti objavljen u „Službenom listu Države Bosne i Hercegovine“.

3. Provođenje Ustava

Ustavotvorna skupština donosi Ustavni zakon za provođenje Ustava, koji stupa na snagu zajedno sa Ustavom i reguliše način provedbe i primjene Ustava Države Bosne i Hercegovine.


POVELJA O LJUDSKA I MANJINSKIM PRAVIMA I GRAĐANSKIM SLOBODAMA

1. Ljudska prava i osnovne slobode

1. Svi građani Države Bosne i Hercegovine su jednaki pred zakonom.
2. Država Bosna i Hercegovina poštuje i štiti ljudska prava svih svojih građana u skladu sa Ustavom, međunarodnim i evropskim standardima.
3. Država Bosna i Hercegovina jamči građanska i politička prava; ekonomska, društvena i kulturna prava i kolektivna prava u skladu sa međunarodnim i evropskim standardima.
4. Osnovna prava i slobode zajamčene ovim Ustavom, i prava zajamčena međunarodnim sporazumima i konvencijama u kojima je Država Bosna i Hercegovina potpisnica, osiguravaju se svim osobama bez diskriminacije po osnovu spola, starosne dobi, rase, boje kože, jezika, vjere, političkog i drugog mišljenja, nacionalnosti, društvenog porijekla, pripadnosti nacionalnim manjinama, imovine, rođenja, nesposobnosti i drugog statusa.
5. Prava nabrojana u ovom dijelu su ilustrativna, ne sveobuhvatna.

2. Obavezujući međunarodni sporazumi i konvencije o ljudskim pravima

1. Država Bosna i Hercegovina poštuje ljudska prava u skladu sa međunarodnim sporazumima i konvencijama u kojima je ona potpisnica.
2. Međunarodni sporazumi i konvencije koje je Država Bosna i Hercegovina ratificirala su obavezujući za državu i imaju prvenstvo nad svim drugim zakonima i Ustavom, osim ako zakon ili Ustav jamči prava u većoj mjeri od primjenljivih sporazuma i konvencija.
3. Država Bosna i Hercegovina osigurava sva ljudska prava u skladu sa pravima koja su zajamčena svim sporazumima i konvencijama u kojima je ona potpisnica.
4. Prava i slobode navedene u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda te njezinim Protokolima direktno se primjenjuju u BiH i imaju prvenstvo pred svim drugim zakonima.

3. Prava pojedinaca

Svakom građaninu u Državi Bosni i Hercegovini se jamče slijedeća prava i slobode, kao i ona koja su nabrojana u međunarodnim sporazumima i konvencijama u kojima je Bosna i Hercegovina potpisnica.

a.) Osnovna prava i slobode

- Pravo na život.
- Pravo na život dostojan čovjeka.
- Pravo na neizlaganje mučenju, nehumanom ili ponižavajućem postupku ili kazni.
- Pravo lica da ne bude držano u ropstvu ili podčinjenosti ili prisilnom ili obaveznom radu.
- Pravo na slobodu i sigurnost ličnosti.
- Pravo na privatan i porodični život, dom, i poštu.
- Pravo na stupanje u brak i osnivanje porodice.
- Pravo na rad i zaposlenje
- Pravo na imovinu.
- Pravo na nasljedstvo i nasljeđivanje.
- Pravo na obrazovanje.
- Pravo na slobodu kretanja i prebivališta.
- Pravo na poštivanje i zaštitu dostojanstva drugih.
- Pravo na okoliš koji nije štetan po zdravlje i dobrobit ljudi.
- Pravo na mišljenje.
- Pravo na slobodu svijesti, savjesti i vjeroispovjesti.
- Pravo na slobodu izražavanja.
- Pravo na slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja sa drugim.
- Pravo na slobodu od nerazumnog pretresa i hapšenja.

b) Građanska i politička prava

- Pravo na djelotvoran pravni lijek kada su prava zajamčena Ustavom prekršena.
- Pravo na peticiju, uključujući i pravo na podnošenje žalbi.
- Pravo na formiranje i pripadanje političkim strankama,
- Pravo na sudjelovanje u javnim poslovima.
- Pravo na ravnopravan pristup javnim službama.
- Pravo glasa i izbora po stjecanju punoljetnosti od 18 godina.
- Pravo na informacije potrebne za ostvarivanje i zaštitu prava koje drži (1) država, ili (2) drugo lice.
- Pravo na odbijanje svjedočenja ukoliko se time osoba koja svjedoči izlaže krivičnom gonjenju.
- Pravo na samozastupanje u postupcima pred sudovima.
- Pravo na poštenu raspravu u građanskim i krivičnim predmetima i druga prava koja se odnose na krivični postupak.
- Pravo da se smatra nevinim za krivično djelo dok se pravosnažno odlukom suda ne utvrdi krivica.
- Niko ne može biti osuđen za bilo koje djelo koje prema zakonu ne predstavlja krivični prekršaj u vrijeme kada je počinjeno. Niti se može izreći kazna koja nije propisana zakonom za takvo djelo.
- Lišavanje slobode može trajati samo onoliko dugo koliko za to postoje zakonski uslovi.
- Osoba za koje se s razlogom sumnja da je izvršila povredu zakona može biti uhapšena i pritvorena samo kada je to potrebno u cilju vođenja krivičnog postupka ili iz razloga sigurnosti za ljude.
- Sloboda kretanja se može ograničiti zakonom samo ako je to potrebno radi vođenja krivičnog postupka ili radi zaštite, sigurnosti i zdravlja ljudi.
- Sloboda štampe - tiska i drugih sredstava komunikacije je zajamčena.
- Sloboda tajnosti pošte i svih drugih oblika komunikacija je zajamčena.
-Svatko ima pravo na pravnu obranu kada su god prava osobe ili legitimni interesi povrijeđeni ili dovedeni u opasnost.
- Smrtna kazna je zabranjena i ne može ponovo stupiti na snagu.

4. Ekonomska, društvena i kulturna prava

a) Svi pojedinci slobodno koriste po svom izboru jezik i sudjeluju u kulturnom životu.
b) Svi pojedinci imaju pravo da se identificiraju sa kulturom ili etničkoj pripadnosti po svom izboru, ali ni jedan pojedinac ne može biti prisiljen da se identificira sa nekom kulturom ili etničkom pripadnosti.
c) Sve osobe slobodno prakticiraju svoju vjeru prema vlastitom izboru.
d) Sve osobe imaju pravo na:
- I Obrazovanje;
- II Socijalnu zaštitu;
- III Zdravstvo i zdravstveno zbrinjavanje;
- IV Ishranu;
- V Dom;
i) Zaposlenim osobama se jamči pravo da brane svoje kolektivne ekonomske i društvene interese, slobodno osnivaju radnička i udruženja za zaštitu strukovnih prava.
k)Zaposlene osobe imaju pravo na štrajk u skladu sa uslovimama i procedurama propisanim zakonom.
l) Zajamčeno je pravo na slobodu privatne incijative, slobodu preduzetništva i slobodu konkurencije.
m) Zajamčena je sloboda naučnog / znanstvenog istraživanja.
n) Jamči se sloboda naučnog, intelektualnog, kulturnog i umjetničkog stvaralaštva.
o) Jamči se zaštita moralnih i materijalnih prava koja proističu iz naučnog, kulturnog, umjetničkog, intelektualnog i drugog stvaralaštva.

5. Sloboda vjeroispovijesti, svijesti i savjesti

1. Svako ima pravo slobodu vjeroispovjesti, svijesti i savjesti.
2. Strogo je zabranjena diskriminacija na vjerskoj osnovi.
3. Sloboda vjeroispovijesti, svijesti ili savjesti povlači za sobom pravo na ispovijedanje i prakticiranje religije, pravo na izražavanje ili ne izražavanje vjerskog svjetonazora, pravo biti članom ili odbiti biti članom vjerske zajednice.
3. Niko ne smije protiv svoje svoje savjesti sudjelovati u prakticiranju religije i Država Bosna i Hercegovina jamči posebnu zaštitu od takvih postupaka.

6. Manjinska prava

1. Pripadnici nacionalnih manjina i drugih manjinskih grupa ne smiju biti diskriminirani po osnovu svog statusa nacionalne manjine.
2. Pripadnicima nacionalnih manjina i manjinskih grupa u Državi Bosni i Hercegovini se jamči pravo na njegovanja kulturnog nasljeđa, komuniciranje na vlastitom jeziku, korištenje vlastitog pisma, osnivanje udruženja, stvaranje i održavanje obrazovnih i kulturnih institucija, u skladu sa zakonom.
3. Svi pripadnici nacionalnih manjina i manjinskih grupa imaju pravo na učenje vlastitog jezika i korištenje vlastitog manjinskog jezika u službenim komunikacijama, u skladu sa zakonom.
4. Ostvarivanjem ovih prava od strane pripadnika nacionalnih manjina i manjinskih grupa ne smije se vršiti diskriminacija drugih građana.

7. Prava žrtava rata u Bosni i Hercegovini

1. Svi građani Države Bosne i Hercegovine, koji su u toku oružanog sukoba od 1992.-1995. godine, izgubili jednog ili više članova uže porodice, u toku ratnih dejstava bili povrijeđeni ili pretrpili tjelesno oštećenje, bili protivpravno zatvoreni, izloženi fizičkom, seksualnom i psihičkom teroru i nasilju, prognani i protjerani iz mjesta prebivališta, izloženi diskriminaciji i pravnom nasilju, kao žrtve rata imaju punu zaštitu Države Bosne i Hercegovine.

2. Zagarantovana prava žrtava rata u Državi BiH su:
- Pravo na adekvatnu i besplatnu pravnu zaštitu.
- Pravo na odštetu i pravičnu naknadu za pretrpljeno nasilje, fizičku i duševnu bol.
- Pravo na socijalnu i zdravstvenu zaštitu.
- Pravo na na povrat imovine, kao i na nadoknadu one imovine koja se ne može vratiti.
- Pravo na repatrijaciju i trajnost povratka.
- Pravo na pravno nezastarjevanje ratnih zločina i kažnjavanje počinilaca ratnih zločina..
- Druga prava utvrđena zakonom.

8. Prava radnika i zaposlenih lica

1. Svako ima pravo na rad i slobodu rada.
2. Svako slobodno bira poziv i zaposlenje i svakome je pod jednakim uslovima dostupno svako radno mjesto i dužnost.
3. Svaki zaposleni ima pravo na dohodak kojim može osigurati slobodan i dostojan život.
4. Zaposleni mogu imati u skladu sa zakonom, udjela pri odlučivanju u preduzeću.
5. Zaposleni i članovi njihovih porodica ostvaruju pravo na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje u skladu sa zakonom.
6. Prava u vezi s porođajem, materinstvom i njegom djece uređuju se zakonom.
7. Prava stečena na osnovu rada su neotuđiva.
8. Država Bosna i Hercegovina jamči slijedaća radnička prava :

a) pravo na rad;
b) pravo na ograničeno radno vrijeme, dnevni i sedmični odmor;
c) pravo na plaćeni godišnji odmor i odsustvo;
d) pravo na zaštitu na radu;
e) pravo na materijalnu naknadu za slučaj privremene nezaposlenosti;
f) pravo na prekvalifikaciju i dokvalifikaciju;
g) pravo zaposlenih i članova njihovih porodica na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje;
h) pravo na štrajk;
i) pravo na slobodno sindikalno udruživanja i djelovanja;

9. Sloboda sindikalnog organizovanja

1) Radi zaštite svojih prava i socijalnih interesa, svi zaposleni imaju pravo osnivati sindikate i slobodno u njih stupati i iz njih istupati.
2)Sindikati mogu osnivati svoje saveze i udruživati se u međunarodne sindikalne organizacije.
3) U oružanim snagama i drugim snagama sigurnosti zakonom se može ograničiti sindikalno organizovanje.

10. Sloboda izražavanja i pravo na pristup informacijama

1. Svatko ima slobodu izražavanja.

2. Sloboda izražavanja podrazumijeva pravo na izražavanje, širenje i primanje informacija, mišljenja i drugih komunikacija bez prethodnog ograničenja od strane bilo koga.

3. Svim građanima se jamči pravo na slobodan pristup informacijama i uvid u javne dokumente i akte.

4. U posebnim slučajevima može se ograničiti pravo na slobodan pristup informacijama, u posebnim slučajevima, kada takav akt posredno ili neposredno može ugroziti ljudska prava drugih.

11. Prava potrošača

Država Bosna i Hercegovina štiti potrošače, od svih radnji koje su usmjerene protiv zdravlja, bezbjednosti i privatnosti potrošača, kao i sve nečasne radnje koje ugrožavaju potrošače na tržištu.

12. Pravo na zdravu životnu sredinu

Država Bosna i Hercegovina jamči pravo na zdravu sredinu, uključujući pravo građana da utiču na odluke koje se tiću njihove neposredne životne sredine i da budu informisani o svim aktima koji remete prirodnu ravnotežu i okoliš.

13. Tumačenje prava i sloboda

1. Svaki sud, tribunal i javni forum moraju unapređivati duh, svrhu i cilj prava i sloboda nabrojanih u ovom Ustavu prilikom tumačenja zakona ili razvoja građanskog i običajnog prava.
2. Prilikom tumačenja nabrojanih prava i sloboda, sud, tribunal ili javni forum daju široko tumačenje i podržavaju vrijednosti koje ističu otvoreno i demokratsko društvo utemeljeno na ljudskom dostojanstvu, jednakosti i slobodi.
3. Evropsko i međunarodno pravo se mora uzeti u obzir čak i kod tumačenja nabrojanih prava i sloboda.
4. Buduća prava ili slobode priznata ili potvrđena građanskim pravom, običajnim pravom, ili zakonima, moraju biti u skladu sa nabrojanim pravima i slobodama.

14. Ograničenja ustavno zajamčenih ljudskih prava i osnovnih sloboda

1. Osnovna ljudska prava i slobode koje su zajamčene ovim Ustavom mogu biti ograničene zakonom, ali samo u onoj mjeri u kojoj je takvo ograničenje razložno i opravdano.

2. Ta ograničenja će uzeti u obzir sve bitne faktore, uključujući:

- Prirodu tog prava ili slobode;
- Važnost same svrhe tog ograničenja;
- Prirodu i doseg ograničenja;
- Odnos između ograničenja i njegove svrhe; i
- Manje restriktivna sredstva za postizanje svrhe.

3. Nijedan zakon ne može ograničiti niti jedno osnovno ljudsko pravo i slobodu zajamčene Ustavom, osim na način kako je to propisano Ustavom.

15. Podnošenje žalbi Ustavnom sudu za zaštitu individualnih prava

1. U slučaju kršenja nekog od individualnog prava ili ako postoji neposredna opasnost od kršenja nekog od prava pojedinaca, isti imaju pravo da podnesu zahtjev za pokretanje postupka pred Ustavnim sudom za zaštitu onih prava koja su zajamčena Ustavom.

2. Od Ustavnog suda se traži da donese odluku po takvom zahtjevu u roku od 60 dana.

3. Političke stranke, predstavnici različitih nivoa vlasti, građanske organizacije i društva, kao i druga pravna lica također mogu podnijeti zahtjev za pokretanje postupka pred Ustavnim sudom radi zaštite prava pojedinaca ili grupa, ili oboje, kada su prava koja im pripadaju po Ustavu povrijeđena ili su u neposrednoj opasnosti da budu povrijeđena.

[bezimeni nepoznati]

Ako želimo da funkcuonišemo kao normalna prosperirajuća i progresna država trebati ćemo odmah mijenjati ovaj Ustav koji je najveći neprijatelj svih koji žele normalnu i progresnu državu.

[bezimeni nepoznati]

Moj prijedlog je da se promijeni Zakon o Narodima Bosne i Hercegovine-Član 4 Ustava Države Bosne i Hercegovine. Zati što ovaj zakon diskriminiše nacionalne manjine.

[fosna2014]

U vremenu otvaranja priče o reformi ili zamjeni postojećeg Ustava, ima puno želja, a malo realizacije. Tzv. probosanska politička misao nema crno na bijelo šta želi, šta hoće, a kamo li da takav zahtjev isporuči relevantnim centrima moći. U tom haosu političke demagogije, ustavotvornog fantaziranja i favoriziranja budala da nam projektuju ustavna rješenja, krajnje je vrijeme za ozbiljan pristup. U tom kontekstu vrijeme je da na vidjelo izađe još jedan nacrt teksta Ustava Države Bosne i Hercegovine, Ustava za XXI stoljeće.


USTAV DRŽAVE BOSNE I HERCEGOVINE

PREAMBULA

Mi, predstavnici građana i naroda Bosne i Hercegovine, okupljeni u Ustavotvornoj skupštini Bosne i Hercegovine, utvrđujemo Ustav Države Bosne i Hercegovine, uspostavljajući unutrašnje odnose na novim osnovama i izgrađujući državu koja osigurava ostvarivanje socijalnih i individualnih prava, slobode, sigurnosti, blagostanja, razvoja, jednakosti i pravde, s ciljem uspostave slobodnog i pluralističkog društva.


ČLAN 1. - Država Bosna i Hercegovina

1. Država Bosna i Hercegovina je suverena i nezavisna država u postojećim granicama koje su nepovredive.
2. Država Bosna i Hercegovina je demokratska, parlamentarna, pravna, sekularna i socijalna država republikanskog oblika vladavine, utemeljena na principima:
a. punog poštovanja ljudskih prava, manjinskih prava i građanskih sloboda,
b. jednakosti svih građana i ravnopravnosti Bošnjaka, Srba, Hrvata i drugih naroda koji žive u Bosni i Hercegovini.
c. demokratskog poretka vlasti, koji proizilazi iz političkog pluralizma i slobodnih izbora,
d. funkcionalne decentralizacije zemlje,
e. vladavine prava,
f. socijalne pravde, solidarnosti i humanosti,
g. jednakosti i nepovredivosti svih oblika vlasništva,
h. održivog razvoja i zaštite prirodnog naslijeđa,
i. slobode preduzetništva i ekonomskih sloboda.

ČLAN 2. - Suverenitet Države Bosne i Hercegovine

1. Suverenitet Države Bosne i Hercegovine pripada građanima-državljanima Države Bosne i Hercegovine, koji svoja suverena prava ostvaruju putem referenduma, građanske incijative i preko svojih izabranih predstavnika.
2. Državna vlast izvorno proizilazi iz suvereniteta građana i načela ravnopravnosti naroda Države Bosne i Hercegovine Bošnjaka, Srba i Hrvata.
3. Ni jedan od naroda Države Bosne i Hercegovine ne može prisvojiti suverenost od građana, niti uspostaviti vlast mimo slobodno izražene volje svih građana Države Bosne i Hercegovine.

ČLAN 3. - Ljudska prava i slobode

1. Država Bosna i Hercegovina štiti ljudska prava i slobode građana, garantuje da se osigurani stepen ljudskih prava neće smanjivati, te rukovodi tijelima nadležnim za zaštitu ljudskih, manjinskih i građanskih sloboda u Državi Bosni i Hercegovini.
2. Poveljom o ljudskim i manjinskim pravima i građanskim slobodama, koja je sastavni dio ovog Ustava, načelno se utvrđuje opseg ljudskih prava, manjinskih prava i građanskih sloboda koja se direktno primjenjuju u Državi Bosni i Hercegovini.
3. Odredbe međunarodnih ugovora i sporazuma o ljudskim, građanskim i manjinskim pravima i slobodama, koje je „Bosna i Hercegovina“ ratifikovala i dalje se neposredno primjenjuju.

ČLAN 4. - Narodi Države Bosne i Hercegovine

Narodi Države Bosne i Hercegovine Bošnjaci, Srbi i Hrvati su jednaki i ravnopravni na cijeloj teritoriji zemlje i ostvaruju sva pojedinačna i kolektivna prava na neteritorijalnom načelu, uvažavajući princip paritetne i proporcionalne zastupljenosti svakog od naroda u državnim institucijama i drugim tijelima vlasti, u skladu sa Ustavom Države Bosne i Hercegovine.

ČLAN 5. – Demokratski poredak vlasti

1. Demokratska načela

Država Bosna i Hercegovina je parlamentarna demokratska država, koja funkcioniše u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora.

2. Skupština Države Bosne i Hercegovine

1. Skupština Države Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu Skupština) je najviše državno tijelo i nosilac zakonodavne vlasti, čiji sastav se bira neposredno na osnovu općeg i jednakog biračkog prava, tajnim glasanjem na izborima.

2. Zastupnici Skupštine stupaju na dužnost najkasnije trideset dana po okončanju izbora, na period u trajanju od četiri godine, osim ako se Skupština ne raspusti u skladu sa ovim Ustavom.

3. Skupština se sastoji od dva doma: Doma naroda i Predstavničkog doma

4. U Dom naroda Skupštine izabire se 41 zastupnik u okviru jedne izborne jedinice koju čini teritorija Države Bosne i Hercegovine, uključujući u sastav Doma naroda po 12 zastupnika iz reda svakog od naroda Bosne i Hercegovine i 5 zastupnika koji se tako ne izjašnjavaju, koji su po broju pojedinačnih glasova dobili najveće povjerenja birača.

5. U Predstavnički dom izabire se 115 zastupnika iz neparnog broja izbornih jedinica na teritoriju Države Bosne i Hercegovine, koji se biraju proporcionalno broju državljana s pravom glasa po izbornoj jedinici, sa liste koja je dobila podršku najmanje 7% od ukupnog broja izašlih birača na izbore.

6. Svaki dom Skupštine će većinom glasova usvojiti Poslovnik o radu, kojim utvrđuje organizaciju svog rada, kvorum i način izbora Predsjednika, jednog ili više podpredsjednika doma, u skladu sa Članom 4. Ovog Ustava.

7. Predstavnički dom prostom većinom izabranih zastupnika donosi odluka iz nadležnosti Skupštine koje su utvrđene ovim Ustavom.

8. U Domu naroda, zastupnici iz reda svakog od naroda Bosne i Hercegovine i zastupnici koji se tako ne izjašnjavaju, formiraju zasebne klubove, koji u skladu sa Poslovnikom odlučuju da li su odluke donesene u Predstavničkom domu suprotne interesima svakog od naroda Države Bosne i Hercegovine. Uključujući provođenje Člana 4. Ustava, zaštite identiteta, prava na vjeroispovijest, obrazovanje, izučavanje i korištenje maternjeg jezika, njegovanje kulture, tradicije i kulturnog nasljeđa, provođenja decentralizacije zemlje, sistema javnog informiranja i ostvarenja drugih specifičnih interesa ukoliko tako smatra 2/3 zastupnika jednog od klubova.

9. U slučaju da Dom naroda utvrdi da je odluka Prestavničkog doma suprotna interesima jednog od naroda Bosne i Hercegovine, ista se vraća se Predstavničkom domu na ponovno odlučivanje i ne može se u nepromjenjenom obliku dostaviti Domu naroda na odlučivanje.

10. Skupština donosi odluku, kada istu nakon potvrđivanja u Predstavničkom domu, u istovjetnom tekstu potvrdi Dom naroda, prostom većinom glasova svih izabranih zastupnika.

3. Nadležnosti Skupštine Države Bosne i Hercegovine

Skupština Države Bosne i Hercegovine, izvršava sve državne nadležnosti uključujući: promjenu, izmjenu ili dopunu Ustava, donošenje odluke o izboru članova Predsjedništva Države Bosne i Hercegovine, donošenje odluke o izboru, sastavu i programu Vlade Države Bosne i Hercegovine, usvajanje budžeta i završnog računa, te provodi mjere u oblasti vanjske politike, državne uprave, regionalne autonomije, izbora, unutrašnjih poslova, odbrane, pravosuđa, poreza, ekonomije, privrede, poljoprivrede, vanjske trgovine, saobraćaja, energije, zaštite prirodnih resursa, prostora i životne sredine, nauke i visokog obrazovanja, rada, socijalne brige, demografije i mladih, zdravstva, kulturnog naslijeđa i dijaspore.

4. Predsjedništvo Države Bosne i Hercegovine

1. Predsjedništvo Države Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu Predsjedništvo) se sastoji od četiri člana koje bira Skupština Države Bosne i Hercegovine, na način da dva i više članova ne mogu biti izabrani iz reda jednog od naroda Bosne i Hercegovine.

2. Predstavnički dom Skupštine Države Bosne i Hercegovine iz reda svojih članova utvrđuje listu kandidata za članove Predsjedništva, koju proslijeđuje Domu naroda na potvrđivanje.

3. Nakon potvrđivanja liste kandidata za Predsjedništvo od strane Doma naroda, Predstavnički dom izabire četri člana Predsjedništva, kako je predviđeno u prvom stavu.

4. Ukoliko Predstavnički dom nakon tri pokušaja ne izabere članove Predsjedništva, u Predsjednišvo se u skladu s prvim stavom direktno izabiru četiri kandidata koja su na izborima za Predstavnički dom dobili najveću podršku birača.

5. Mandat Predsjednika i članova Predsjedništva u pravilu traje četiri godine. Mandat može i biti kraći u slučaju ostavke, trajne nesposobnosti za obavljanje političke funkcije, smrti ili izglasavanja nepovjerenja Predsjedništva ili članu Predsjedništva, a na upražnjeno mjesto Skupština Države BiH po Ustavom predviđenoj proceduri izabire novi sastav Predsjedništva.

6. Nakon izbora članovi Predsjedništa podnose ostavku na članstvo u političkim organizacijama za vrijeme trajanja mandata.

5. Između izabranih članova Predsjedništva po sistemu rotacije izabire se Predsjednik Predsjedništva, na način da svaki član Predsjedništva funkciju Predsjednika Predsjedništva vrši 12 mjeseci u jednom mandatnom periodu.

6. Predsjedništvo konsenzusom usvaja Poslovnik o radu kojim se uređuje organizacija rada Predsjedništva, izbor Predsjednika Predsjedništva i drugi odnosi od značaja za rad Predsjedništva.

7. Predsjednik Predsjedništva predstavlja vrhovnu vlast države i jedinstvo građana Države Bosne i Hercegovine, zastupa Državu Bosnu i Hercegovinu u zemlji i inostranstvu, osigurava ustavno funkcionisanje državne vlasti, objavljuje i potpisuje zakone i druge pravne akte koje je usvojila Skupština i Vlada, izvršava protokolarne obaveze u ime Države Bosne i Hercegovine, potpisuje međunarodne sporazume i stara se o provođenju vanjske politike Države Bosne i Hercegovine.

8. Predsjednik Predsjedništva zajedno sa članovima Predsjedništva sve odluke iz nadležnosti Predsjednika Predsjedništva donosi konsenzusom.

5. Vlada Države Bosne i Hercegovine

1. Skupština Države Bosne i Hercegovine vršenje izvršne vlasti povjerava Vladi Države BiH (u daljem tekstu Vlada), koja je dužna utvrđivati zakone, akte i druge pravne propise iz nadležnosti Skupštine Države Bosne i Hercegovine.

2. Vlada se bira na početku svakog novog mandata Skupštine Države BiH, nakon ostavke ili smjene predhodnog saziva Vlade.

3. Predsjednici oba doma Skupštine Države Bosne i Hercegovine nakon konsultacija sa parlamentarnim strankama, donose odluku o imenovanju mandatara za sastav Vlade.

4. Mandatar Vlade je dužan u roku od 30 dana od imenovanja Skupštini Države Bosne i Hercegovine dostaviti prijedlog Odluke o izboru, sastavu i programu rada Vlade, kojom se uređuje organizacija rada, broj ministarstava, proces donošenja odluka i drugi odnosi unutar Vlade.

5. Skupština Države Bosne i Hercegovine donosi odluku o potvrđivanju ili nepotvrđivanju Odluke o izboru, sastavu i programu Vlade.

6. Ukoliko Skupština Države BiH ne potvrdi Odluku o izboru, sastavu i programu Vlade Države Bosne i Hercegovine nakon tri uzastopna pokušaja, Skupština Države Bosne i Hercegovine se raspušta.

7. Skupština Države BiH će svaki zahtjev za provjeru povjerenja Vladi ili smjenu člana Vlade Države BiH razmatrati po hitnom postupku.

8. Ukoliko Skupština Države Bosne i Hercegovine izglasa nepovjerenje ili smijeni člana Vlade ili Vlada podnese ostavku, novi sastav Vlade mora se imenovati u roku od 60 dana, u skladu s procedurom propisanom Ustavom.

9. Ukoliko se u predviđenom roku ne imenuje novi sastav Vlade, Skupština Države BiH se raspušta.

10. Potvrđivanjem Odluke o izboru, sastavu i programu Vlade Države Bosne i Hercegovine, Vlada na čelu sa mandatarom kao Predsjednikom Vlade polaže zakletvu i stupa na dužnost.

ČLAN 6. – Decentralizacija

1. Opća načela

1. Država Bosna i Hercegovina je decentralizovana država, koja jamči pravo građana na lokalnu samoupravu i regionalnu autonomiju.
2. Uticaj državnih organa vlasti na jedinice lokalne uprave i regionalne autonomije, ograničen je Ustavom.
3. Državna vlast isključivo provodi nadzor Ustavnosti i zakonitosti odluka koje utvrđuju i donose jedinice lokalne samouprave i regionalne autonomije.

2. Lokalna samouprava

1. Lokalna samouprava se ostvaruje putem općina i gradova, na način koji propiše Skupština Bosne i Hercegovine i utvrdi Statut jedinica lokalne samouprave.

2. Upravljanje jedinicama lokalne samouprave povjerava se predstavničkim vijećima, čiji sastav na izborima biraju građani jedinice lokalne samoprave.

3. Izvršnu vlast u jedinicama lokalne samouprave vrši načelnik, odnosno gradonačelnik kog na izborima direktno biraju građani.

4. Jedinice lokalne samouprave u okviru svojih prava i dužnosti, imaju izvorne prihode kojima slobodno raspolažu u obavljanju svojih ovlasti.

5. Osnivanje jedinica lokalne samouprave, pitanja od značaja za rad, prava, dužnosti, obaveze i odnosi između predstavničkog vijeća i nosioca izvršne vlasti jedinica lokalne samouprave uređuju se zakonom.

3. Regionalna autonomija

1. Država Bosna i Hercegovina osigurava ostvarivanje regionalne autonomije kroz uspostavljanje Autonomnih regija, na način utvrđen Ustavnim zakonom o regionalnoj autonomiji, koji donosi Skupština Države Bosne i Hercegovine.

2. Autonomne regije se formiraju tako da čine zasebnu i samoodrživu geografsku, ekonomsku, saobraćajnu, prirodnu, geopolitičku, kulturnu i administrativnu cjelinu.

3. Autonomne regije u skladu sa Ustavom Države Bosne i Hercegovine donose Statut kojim utvrđuju svoja prava, dužnosti i nadležnosti, te propisuju uređenje i nadležnost svojih organa i javnih službi.

4. Autonomne regije vrše svu vlast, nadležnosti i odgovornosti koje Ustavom Države Bosne i Hercegovine nisu date u isključivu nadležnost Skupštine Države Bosne i Hercegovine.

5. Država BiH, temeljem posebnog zakona Autonomnim regijama može u nadležnost povjeriti pitanja iz nadležnosti Skupštine Države BiH.

6. Zakonodavnu vlast u Autonomnoj regiji vrši Skupština Autonomne regije, koja vršenje izvršne vlasti povjerava Izvršnom vijeću Autonomne regije, na način utvrđen Statutom Autonomne regije.

7. Autonomne regije u skladu sa zakonom, ostvaruju izvorne prihode kojima slobodno raspolažu u obavljanju svojih ovlasti.

8. Posebnim zakonom se utvrđuje broj, teritorijalni obuhvat i granice Autonomne regije, način osnivanja ili ukidanja jedinica regionalne samouprave.

9. Granice između Autonomnih regija su administrativne granice, koje se formiraju duž granice jedinica lokalne samouprave, čija međusobna granica ujedno predstavlja i granicu Autonomnih regija.
10. Teritorija Autonomnih regija ne može se menjati bez saglasnosti njenih građana, izražene na referendumu u skladu sa zakonom.

ČLAN 7. - Vladavina prava

1. Opća načela

1. Država Bosna i Hercegovina je pravna država, koja vladavinu prava osigurava zaštitom ljudskih prava i građanskih sloboda, primjenom načela jednakosti svih građana pred zakonom, poštovanjem Ustava, zakona i drugih pravnih propisa, o čemu se stara nezavisna sudska vlast.
2. Zakonodavna vlast je podređena ustavnom poretku, a izvršna i sudska vlast zakonu i važećim pravnim propisima.
3. Zakoni, propisi i drugi opći akti moraju biti u skladu sa Ustavom Države Bosne i Hercegovine.
4. Ni jedan zakon, propis ili drugi pravni akt ne može imati povratno dejstvo.
5. Zaštitu ustavnosti vrši Ustavni sud Države Bosne i Hercegovine.
6. Zaštitu zakonitosti vrše redovni sudovi i nadležno javno tužilaštvo.
7. Zaštitu zakonitosti postupka pred redovnim sudovima vrši Vrhovni sud.
8. U Državi Bosni i Hercegovini zabranjeno je formiranje prijekih ili vanrednih sudova.

2. Ustavni sud

1. Ustavni sud se sastoji od dvanaest sudaca, koji se biraju na prijedlog Predsjednika Predsjedništva Države Bosne i Hercegovine u Skupštini u skladu sa Članom 4. Ustava i na način propisan zakonom.

2. Suci Ustavnog suda Države Bosne i Hercegovine predlažu se iz reda vrsnih pravnika, sa najmanje 15 godina iskustva rada u sudskoj praksi.

3. Mandat sudaca Ustavnog suda traje devet godina, od dana imenovanja.

4. Predsjednika Ustavnog suda biraju suci iz reda svojih članova, na mandatni period u trajanju od 3 godine.

5. Način pokretanja spora i tok postupaka pred Ustavnim sudom uređuje se zakonom.

6. Ustavni sud će, većinom glasova, usvojiti svoj Poslovnik o radu.

7. Ustavni sud odlučuje većinom glasova svih svojih sudaca, osim ako nije drugačije predviđeno Ustavom ili zakonom.

8. Ustavni sud odlučuje povodom ustavnih tužbi protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa, organa jedinica regionalne autonomije i jedinica lokalne samouprave, te pravnih lica koja imaju javna ovlaštenja kada su tim aktima povrijeđena ili uskraćena ljudska prava i osnovne slobode, kao i pravo na lokalnu samoupravu i regionalnu autonomiju zajamčenu Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.

9. Ustavni sud Sud svoje odluke će javno obrazlagati i objavljivati.

10. Odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Neizvršavanje odluka Ustavnog suda povlači krivičnu odgovornost.

3. Redovni sudovi

1. Redovni sudovi u Državi Bosni i Hercegovini su nezavisne institucije sudske vlasti, koje odlučuju u sporovima o međusobnim odnosima, pravima i obavezama građana i drugih pravnih subjekata, kako je to utvrđeno Ustavom i zakonom, u skladu sa uspostavljenim standardima međunarodnog prava.

2. Redovni sudovi se formiraju za određeno područje u skladu s načelima decentralizacije Države Bosne i Hercegovine.

3. Redovni sudovi sude u vijeću, osim ako zakonom nije drugačije određeno.

4. Rasprava pred sudom je javna i presude se izriču javno. U sklada sa zakonom, sud izuzetno može isključiti javnost sa rasprave.

5. Ako Ustavom nije drugačije utvrđeno, pravila postupka potrebna da bi se osigurala jednakost u postupanju, kao i osnovna načela pravičnosti u postupcima pred sudovima i organizaciji svih sudova, bit će utvrđena posebnim zakonom.

4. Javno tužilaštvo

1. Javno tužilaštvo je jedinstven i samostalan državni organ, koji vrši poslove gonjenja počinilaca krivičnih dijela i drugih dijela koja se gone po službenoj dužnosti.

2. Poslove javnog tužilaštva vrši javni tužilac, koji u svom radu primjenjuje pravna sredstva za koja je ovlašten zakonom.

5. Vrhovni sud

1. Vrhovni sud je najviši žalbeni sud u Državi Bosni i Hercegovini.

2. Vrhovni sud se sastoji od devet sudija, koje izabire Skupština Države Bosne i Hercegovine.

3. Sudije Vrhovnog suda iz reda svojih članova, izabiru Predsjednika Vrhovnog suda.

4. Vrhovni sud Države Bosne i Hercegovine obezbjeđuje jedinstvenu primjenu zakona od strane sudova i vrši kontrolu zakonitosti postupka pred redovnim sudovima.

6. Nezavisni sudski i tužilački komitet

1. Nezavisni sudski i tužilački komitet Države Bosne i Hercegovine je samostalan i nezavisan organ koji osigurava samostalnost, nezavisnost, nepristranost, stručnost i efikasnost sudova i tužilaštva.
2. Nezavisni sudski i tužilački komitet štiti nosioce sudske vlasti (suce i tužioce) od bilo kakvih nelegitimnih zahtjeva, pritisaka i utjecaja, te osigurava autonomnost, integritet i dignitet sudske funkcije u Državi Bosni i Hercegovini.
3. Nadležnosti Nezavisnog sudskog komiteta uključuju proces imenovanja i smjenjivanja sudija i tužilaca, u skladu s Ustavom i zakonima, zatim nadgledanje rada sudija i tužilaca, pokretanje disciplinskih postupaka protiv sudija i tužilaca, i druge nadležnosti koje se utvrđuju zakonom.

6. Sudijska funkcija

1. Sudijska funkcija je stalna.

2. Sudiji prestaje funkcija ako to sam zatraži, kada ispuni uslove za ostvarivanje prava na starosnu penziju i ako je osuđen na bezuslovnu kaznu zatvora.

3. Sudija se razrješava dužnosti: ako je osuđen za djelo koje ga čini nedostojnim za vršenje sudijske funkcije, ako nestručno ili nesavjesno obavlja sudijsku funkciju ili ako trajno izgubi sposobnost za vršenje sudijske funkcije.

4. Sudija ne može biti premješten ili upućen u drugi sud protiv svoje volje, osim odlukom Nezavisnig sudskog i tužilačkog komiteta u slučaju reorganizacije sudova.

ČLAN 8. – Socijalno i ekonomsko uređenje

1. Država Bosna i Hercegovina je socijalna država, koja posebnim mjerama štiti socijalnu sigurnost i jamči ostvarenje socijalne pravde.
2. Država Bosna i Hercegovina u skladu sa zakonom, obezbjeđuje socijalnu zaštitu i sigurnost svim građanima, pod jednakim uslovima, uvažavajući načelo solidarnosti, humanosti i pravednosti.
3. Država Bosna i Hercegovina je obavezna poduzeti sve mjere usmjerene ka iskorjenjivanju siromaštva, osiguranju socijalnog minimuma, stvaranju uslova za humanizaciju društvenih odnosa i izgradnju stabilnog društva.
4. Ekonomski poredak u Državi Bosni i Hercegovini zasniva se na socijalno-tržišnoj privredi, utemeljenoj na slobodi privredne djelatnosti, jednakosti svih oblika vlasništva i vlasničkih struktura, slobodi privatne inicijative, stvaralaštva i preduzetništva, dijalogu i saradnji svih učesnika u socio-ekonomskim odnosima.
5. Država Bosna i Hercegovina posebnim mjerama ekonomske i socijalne politike podstiče ravnomjeran razvoj zemlje.
6. Svi građani Države BiH su dužni učestvovati u podmirenju javnih troškova, što se ostvaruje kroz poreski sistem, koji se mora zasnivati na načelima jednakosti, pravednosti i uvažavanja prihodovnih mogućnosti svakog građanina.

ČLAN 9. - Upravljanje javnim prihodima

1. Upravljanje javnim prihodima se ostvaruje kroz mjere fiskalne politike, koje povlaće visoku društvenu i krivičnu odgovornost.
2. Programi upravljanja fiskalnom politikom, ne mogu stupiti na snagu ukoliko ne osiguraju:
a) Pravovremeno ubiranje i uključivanje svih javnih prihoda u državni budžet.
b) Mehanizme za odgovorno, efikasno i transparentno raspolaganje javnim prihodima.
c) Visok stepen fiskalne discipline i mjere za racionalnu javnu potrošnju.
d) Mjere za dosljedno provođenje numeričkih fiskalnih pravila.
e) Mjere za obezbjeđenje minimalnog budžetskog suficita.
f) Mjere za kontrolu i reviziju javnih prihoda i rashoda.
g) Mjere za obezbjeđenje uslova niske inflacije i stabilnosti nacionalnog dohotka.
h) Aktivnosti koje pružaju stalan ekonomski razvoj, rast privredne djelatnosti i zapošljavanja.
i) Aktivnosti vezane za kontrolu budžetskog deficita, zaduživanja i javnih dugova.
j) Aktivnosti vezane za monitoring fiskalne održivosti.

ČLAN 10. - Centralna banka Države Bosne i Hercegovine

1. Centralna banka Države Bosne i Hercegovine je samostalna i jedinstvena emisiona ustanova monetarnog sistema Države Bosne i Hercegovine, odgovorna za monetarnu i finansijsku stabilnost i funkcionisanje bankarskog sistema.

2. Centralnom bankom Države Bosne i Hercegovine upravlja Vijeće Centralne banke, koje se sastoji od 4 člana čiji mandat traje šest godina, koje imenuje Skupština na mandat od šest godina, u skladu sa Članom 4. Ustava.

3. Centralnom bankom Države Bosne i Hercegovine rukovodi guverner Centralne banke, kojeg imenuje Vijeće Centralne Banke Države Bosne i Hercegovine.

ČLAN 11. - Međunarodni odnosi

1. Zaključivanje međunarodnih ugovora i sporazuma u ime Države Bosne i Hercegovine vrši Predsjednik Predsjedništva, a isti stupaju na snagu kad ih ratificira Skupština.
2. Saveze s drugim državama Država Bosna i Hercegovina sklapa na načelima potpune ravnopravnosti, zadržavajući suvereno pravo da sama odlučuje o prenesenim ovlastima i pravo da slobodno iz njih istupa.

ČLAN 12. – Prijelazne i završne odredbe

1. Promjena Ustava Države BiH

Promjene Ustava se vrše Ustavnim zakonom ili ustavnim amandmanima, u skladu sa slijedećom procedurom:

1. Prijedlog da se pristupi promjeni Ustava Države Bosne i Hercegovine mogu podnijeti: oba doma Skupštine, Predsjednik ili članovi Predsjedništva Države Bosne i Hercegovine, Vlada Države Bosne i Hercegovine i najmanje 35 zastupnika Predstavničkog, odnosno najmanje 24 zastupnika Doma naroda u Skupštini.

2. Prijedlogu da se pristupi promjeni Ustava Države Bosne i Hercegovine odlučuje Skupština na zajedničkoj sjednici oba doma.

3. Nacrt akta o promjeni Ustava Države Bosne i Hercegovine utvrđuje se na zajedničkoj sjednici oba doma Skupštine.

4. Nacrt akta o promjeni Ustava Skupština, upućuje se na javnu raspravu koja se sprovodi na cijeloj teritoriji zemlje.

5. Nakon provedene javne rasprave o nacrtu akta o promjeni Ustava, radno tijelo Skupšine za ustavna pitanja utvrđuje konačni prijedlog akta o promjeni Ustava.

6. Konačni prijedlog akta potvrđuje Skupština na zajedničkoj sjednici oba doma Skupštine.

7. Promjena Ustava usvojena je ako za nju glasa dvije trećine od ukupnog broja poslanika svakog doma Skupštine, i na snagu stupa sa danom donošenja u oba doma Skupštine Države Bosne i Hercegovine.

2.Stupanje Ustava na snagu

Ovaj Ustav stupa na snagu danom njegovog proglašenja u Ustavotvornoj Skupštini Bosne i Hercegovine, te u roku od sedam dana, od dana proglašenja mora biti objavljen u „Službenom listu Države Bosne i Hercegovine“.

3. Provođenje Ustava

Ustavotvorna skupština donosi Ustavni zakon za provođenje Ustava, koji stupa na snagu zajedno sa Ustavom i reguliše način provedbe i primjene Ustava Države Bosne i Hercegovine.


POVELJA O LJUDSKA I MANJINSKIM PRAVIMA I GRAĐANSKIM SLOBODAMA

1. Ljudska prava i osnovne slobode

1. Svi građani Države Bosne i Hercegovine su jednaki pred zakonom.
2. Država Bosna i Hercegovina poštuje i štiti ljudska prava svih svojih građana u skladu sa Ustavom, međunarodnim i evropskim standardima.
3. Država Bosna i Hercegovina jamči građanska i politička prava; ekonomska, društvena i kulturna prava i kolektivna prava u skladu sa međunarodnim i evropskim standardima.
4. Osnovna prava i slobode zajamčene ovim Ustavom, i prava zajamčena međunarodnim sporazumima i konvencijama u kojima je Država Bosna i Hercegovina potpisnica, osiguravaju se svim osobama bez diskriminacije po osnovu spola, starosne dobi, rase, boje kože, jezika, vjere, političkog i drugog mišljenja, nacionalnosti, društvenog porijekla, pripadnosti nacionalnim manjinama, imovine, rođenja, nesposobnosti i drugog statusa.
5. Prava nabrojana u ovom dijelu su ilustrativna, ne sveobuhvatna.

2. Obavezujući međunarodni sporazumi i konvencije o ljudskim pravima

1. Država Bosna i Hercegovina poštuje ljudska prava u skladu sa međunarodnim sporazumima i konvencijama u kojima je ona potpisnica.
2. Međunarodni sporazumi i konvencije koje je Država Bosna i Hercegovina ratificirala su obavezujući za državu i imaju prvenstvo nad svim drugim zakonima i Ustavom, osim ako zakon ili Ustav jamči prava u većoj mjeri od primjenljivih sporazuma i konvencija.
3. Država Bosna i Hercegovina osigurava sva ljudska prava u skladu sa pravima koja su zajamčena svim sporazumima i konvencijama u kojima je ona potpisnica.
4. Prava i slobode navedene u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda te njezinim Protokolima direktno se primjenjuju u BiH i imaju prvenstvo pred svim drugim zakonima.

3. Prava pojedinaca

Svakom građaninu u Državi Bosni i Hercegovini se jamče slijedeća prava i slobode, kao i ona koja su nabrojana u međunarodnim sporazumima i konvencijama u kojima je Bosna i Hercegovina potpisnica.

a.) Osnovna prava i slobode

- Pravo na život.
- Pravo na život dostojan čovjeka.
- Pravo na neizlaganje mučenju, nehumanom ili ponižavajućem postupku ili kazni.
- Pravo lica da ne bude držano u ropstvu ili podčinjenosti ili prisilnom ili obaveznom radu.
- Pravo na slobodu i sigurnost ličnosti.
- Pravo na privatan i porodični život, dom, i poštu.
- Pravo na stupanje u brak i osnivanje porodice.
- Pravo na rad i zaposlenje
- Pravo na imovinu.
- Pravo na nasljedstvo i nasljeđivanje.
- Pravo na obrazovanje.
- Pravo na slobodu kretanja i prebivališta.
- Pravo na poštivanje i zaštitu dostojanstva drugih.
- Pravo na okoliš koji nije štetan po zdravlje i dobrobit ljudi.
- Pravo na mišljenje.
- Pravo na slobodu svijesti, savjesti i vjeroispovjesti.
- Pravo na slobodu izražavanja.
- Pravo na slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja sa drugim.
- Pravo na slobodu od nerazumnog pretresa i hapšenja.

b) Građanska i politička prava

- Pravo na djelotvoran pravni lijek kada su prava zajamčena Ustavom prekršena.
- Pravo na peticiju, uključujući i pravo na podnošenje žalbi.
- Pravo na formiranje i pripadanje političkim strankama,
- Pravo na sudjelovanje u javnim poslovima.
- Pravo na ravnopravan pristup javnim službama.
- Pravo glasa i izbora po stjecanju punoljetnosti od 18 godina.
- Pravo na informacije potrebne za ostvarivanje i zaštitu prava koje drži (1) država, ili (2) drugo lice.
- Pravo na odbijanje svjedočenja ukoliko se time osoba koja svjedoči izlaže krivičnom gonjenju.
- Pravo na samozastupanje u postupcima pred sudovima.
- Pravo na poštenu raspravu u građanskim i krivičnim predmetima i druga prava koja se odnose na krivični postupak.
- Pravo da se smatra nevinim za krivično djelo dok se pravosnažno odlukom suda ne utvrdi krivica.
- Niko ne može biti osuđen za bilo koje djelo koje prema zakonu ne predstavlja krivični prekršaj u vrijeme kada je počinjeno. Niti se može izreći kazna koja nije propisana zakonom za takvo djelo.
- Lišavanje slobode može trajati samo onoliko dugo koliko za to postoje zakonski uslovi.
- Osoba za koje se s razlogom sumnja da je izvršila povredu zakona može biti uhapšena i pritvorena samo kada je to potrebno u cilju vođenja krivičnog postupka ili iz razloga sigurnosti za ljude.
- Sloboda kretanja se može ograničiti zakonom samo ako je to potrebno radi vođenja krivičnog postupka ili radi zaštite, sigurnosti i zdravlja ljudi.
- Sloboda štampe - tiska i drugih sredstava komunikacije je zajamčena.
- Sloboda tajnosti pošte i svih drugih oblika komunikacija je zajamčena.
-Svatko ima pravo na pravnu obranu kada su god prava osobe ili legitimni interesi povrijeđeni ili dovedeni u opasnost.
- Smrtna kazna je zabranjena i ne može ponovo stupiti na snagu.

4. Ekonomska, društvena i kulturna prava

a) Svi pojedinci slobodno koriste po svom izboru jezik i sudjeluju u kulturnom životu.
b) Svi pojedinci imaju pravo da se identificiraju sa kulturom ili etničkoj pripadnosti po svom izboru, ali ni jedan pojedinac ne može biti prisiljen da se identificira sa nekom kulturom ili etničkom pripadnosti.
c) Sve osobe slobodno prakticiraju svoju vjeru prema vlastitom izboru.
d) Sve osobe imaju pravo na:
- I Obrazovanje;
- II Socijalnu zaštitu;
- III Zdravstvo i zdravstveno zbrinjavanje;
- IV Ishranu;
- V Dom;
i) Zaposlenim osobama se jamči pravo da brane svoje kolektivne ekonomske i društvene interese, slobodno osnivaju radnička i udruženja za zaštitu strukovnih prava.
k)Zaposlene osobe imaju pravo na štrajk u skladu sa uslovimama i procedurama propisanim zakonom.
l) Zajamčeno je pravo na slobodu privatne incijative, slobodu preduzetništva i slobodu konkurencije.
m) Zajamčena je sloboda naučnog / znanstvenog istraživanja.
n) Jamči se sloboda naučnog, intelektualnog, kulturnog i umjetničkog stvaralaštva.
o) Jamči se zaštita moralnih i materijalnih prava koja proističu iz naučnog, kulturnog, umjetničkog, intelektualnog i drugog stvaralaštva.

5. Sloboda vjeroispovijesti, svijesti i savjesti

1. Svako ima pravo slobodu vjeroispovjesti, svijesti i savjesti.
2. Strogo je zabranjena diskriminacija na vjerskoj osnovi.
3. Sloboda vjeroispovijesti, svijesti ili savjesti povlači za sobom pravo na ispovijedanje i prakticiranje religije, pravo na izražavanje ili ne izražavanje vjerskog svjetonazora, pravo biti članom ili odbiti biti članom vjerske zajednice.
3. Niko ne smije protiv svoje svoje savjesti sudjelovati u prakticiranju religije i Država Bosna i Hercegovina jamči posebnu zaštitu od takvih postupaka.

6. Manjinska prava

1. Pripadnici nacionalnih manjina i drugih manjinskih grupa ne smiju biti diskriminirani po osnovu svog statusa nacionalne manjine.
2. Pripadnicima nacionalnih manjina i manjinskih grupa u Državi Bosni i Hercegovini se jamči pravo na njegovanja kulturnog nasljeđa, komuniciranje na vlastitom jeziku, korištenje vlastitog pisma, osnivanje udruženja, stvaranje i održavanje obrazovnih i kulturnih institucija, u skladu sa zakonom.
3. Svi pripadnici nacionalnih manjina i manjinskih grupa imaju pravo na učenje vlastitog jezika i korištenje vlastitog manjinskog jezika u službenim komunikacijama, u skladu sa zakonom.
4. Ostvarivanjem ovih prava od strane pripadnika nacionalnih manjina i manjinskih grupa ne smije se vršiti diskriminacija drugih građana.

7. Prava žrtava rata u Bosni i Hercegovini

1. Svi građani Države Bosne i Hercegovine, koji su u toku oružanog sukoba od 1992.-1995. godine, izgubili jednog ili više članova uže porodice, u toku ratnih dejstava bili povrijeđeni ili pretrpili tjelesno oštećenje, bili protivpravno zatvoreni, izloženi fizičkom, seksualnom i psihičkom teroru i nasilju, prognani i protjerani iz mjesta prebivališta, izloženi diskriminaciji i pravnom nasilju, kao žrtve rata imaju punu zaštitu Države Bosne i Hercegovine.

2. Zagarantovana prava žrtava rata u Državi BiH su:
- Pravo na adekvatnu i besplatnu pravnu zaštitu.
- Pravo na odštetu i pravičnu naknadu za pretrpljeno nasilje, fizičku i duševnu bol.
- Pravo na socijalnu i zdravstvenu zaštitu.
- Pravo na na povrat imovine, kao i na nadoknadu one imovine koja se ne može vratiti.
- Pravo na repatrijaciju i trajnost povratka.
- Pravo na pravno nezastarjevanje ratnih zločina i kažnjavanje počinilaca ratnih zločina..
- Druga prava utvrđena zakonom.

8. Prava radnika i zaposlenih lica

1. Svako ima pravo na rad i slobodu rada.
2. Svako slobodno bira poziv i zaposlenje i svakome je pod jednakim uslovima dostupno svako radno mjesto i dužnost.
3. Svaki zaposleni ima pravo na dohodak kojim može osigurati slobodan i dostojan život.
4. Zaposleni mogu imati u skladu sa zakonom, udjela pri odlučivanju u preduzeću.
5. Zaposleni i članovi njihovih porodica ostvaruju pravo na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje u skladu sa zakonom.
6. Prava u vezi s porođajem, materinstvom i njegom djece uređuju se zakonom.
7. Prava stečena na osnovu rada su neotuđiva.
8. Država Bosna i Hercegovina jamči slijedaća radnička prava :

a) pravo na rad;
b) pravo na ograničeno radno vrijeme, dnevni i sedmični odmor;
c) pravo na plaćeni godišnji odmor i odsustvo;
d) pravo na zaštitu na radu;
e) pravo na materijalnu naknadu za slučaj privremene nezaposlenosti;
f) pravo na prekvalifikaciju i dokvalifikaciju;
g) pravo zaposlenih i članova njihovih porodica na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje;
h) pravo na štrajk;
i) pravo na slobodno sindikalno udruživanja i djelovanja;

9. Sloboda sindikalnog organizovanja

1) Radi zaštite svojih prava i socijalnih interesa, svi zaposleni imaju pravo osnivati sindikate i slobodno u njih stupati i iz njih istupati.
2)Sindikati mogu osnivati svoje saveze i udruživati se u međunarodne sindikalne organizacije.
3) U oružanim snagama i drugim snagama sigurnosti zakonom se može ograničiti sindikalno organizovanje.

10. Sloboda izražavanja i pravo na pristup informacijama

1. Svatko ima slobodu izražavanja.

2. Sloboda izražavanja podrazumijeva pravo na izražavanje, širenje i primanje informacija, mišljenja i drugih komunikacija bez prethodnog ograničenja od strane bilo koga.

3. Svim građanima se jamči pravo na slobodan pristup informacijama i uvid u javne dokumente i akte.

4. U posebnim slučajevima može se ograničiti pravo na slobodan pristup informacijama, u posebnim slučajevima, kada takav akt posredno ili neposredno može ugroziti ljudska prava drugih.

11. Prava potrošača

Država Bosna i Hercegovina štiti potrošače, od svih radnji koje su usmjerene protiv zdravlja, bezbjednosti i privatnosti potrošača, kao i sve nečasne radnje koje ugrožavaju potrošače na tržištu.

12. Pravo na zdravu životnu sredinu

Država Bosna i Hercegovina jamči pravo na zdravu sredinu, uključujući pravo građana da utiču na odluke koje se tiću njihove neposredne životne sredine i da budu informisani o svim aktima koji remete prirodnu ravnotežu i okoliš.

13. Tumačenje prava i sloboda

1. Svaki sud, tribunal i javni forum moraju unapređivati duh, svrhu i cilj prava i sloboda nabrojanih u ovom Ustavu prilikom tumačenja zakona ili razvoja građanskog i običajnog prava.
2. Prilikom tumačenja nabrojanih prava i sloboda, sud, tribunal ili javni forum daju široko tumačenje i podržavaju vrijednosti koje ističu otvoreno i demokratsko društvo utemeljeno na ljudskom dostojanstvu, jednakosti i slobodi.
3. Evropsko i međunarodno pravo se mora uzeti u obzir čak i kod tumačenja nabrojanih prava i sloboda.
4. Buduća prava ili slobode priznata ili potvrđena građanskim pravom, običajnim pravom, ili zakonima, moraju biti u skladu sa nabrojanim pravima i slobodama.

14. Ograničenja ustavno zajamčenih ljudskih prava i osnovnih sloboda

1. Osnovna ljudska prava i slobode koje su zajamčene ovim Ustavom mogu biti ograničene zakonom, ali samo u onoj mjeri u kojoj je takvo ograničenje razložno i opravdano.

2. Ta ograničenja će uzeti u obzir sve bitne faktore, uključujući:

- Prirodu tog prava ili slobode;
- Važnost same svrhe tog ograničenja;
- Prirodu i doseg ograničenja;
- Odnos između ograničenja i njegove svrhe; i
- Manje restriktivna sredstva za postizanje svrhe.

3. Nijedan zakon ne može ograničiti niti jedno osnovno ljudsko pravo i slobodu zajamčene Ustavom, osim na način kako je to propisano Ustavom.

15. Podnošenje žalbi Ustavnom sudu za zaštitu individualnih prava

1. U slučaju kršenja nekog od individualnog prava ili ako postoji neposredna opasnost od kršenja nekog od prava pojedinaca, isti imaju pravo da podnesu zahtjev za pokretanje postupka pred Ustavnim sudom za zaštitu onih prava koja su zajamčena Ustavom.

2. Od Ustavnog suda se traži da donese odluku po takvom zahtjevu u roku od 60 dana.

3. Političke stranke, predstavnici različitih nivoa vlasti, građanske organizacije i društva, kao i druga pravna lica također mogu podnijeti zahtjev za pokretanje postupka pred Ustavnim sudom radi zaštite prava pojedinaca ili grupa, ili oboje, kada su prava koja im pripadaju po Ustavu povrijeđena ili su u neposrednoj opasnosti da budu povrijeđena.

Ne valja. Član 4 kao da je iz srednjeg vijeka.

[Sanjarko]

Kako vidim nije toliko lose, a od necega se mora krenut, pa dalje nadogradzivati. Imam i ja ideja kako uredit nasu domovinu ali mene niko ili slabo ko slusa jer imam paranoidnu sizofreniju. Cak sam i novi pokret smislio gdje bi i obicna raja bila zastupljena i gdje bi doslo do djelomicne preraspodjele GDP-a.

Kad sam nedavno rekao na komisiji u Blatusi ovdje u Zenici neke ideje kao vakumsku bombu i teleportacijski most i put, doktor napisao da imam sumanute ideje, vakumske bombe i teleportacije.

Neke sam ideje slao Microsoft-u, Google-u, Lightshot-u, Top Eleven igrici i drugima. Prihvatili su te ideje a samo se Lightshot zahvalio za tu ideju, da uvedu guest account. Microsoft je u svoj email uveo da se razvrstaju email-ovi na focused i other, tako nekako jer se nesjecam sta sam im tad o tome pisao.

Neke ideje su u sveskama starim desetljece i vise, a neke su u laptopu.

Evo iz laptopa ideja i moj doprinos temi a ima jos toga samo ne znam gdje je sta.

Izborna reforma u Bosni

‎srijeda, ‎10. ‎oktobar ‎2018

Izborna reforma u Bosni o kojoj sam pisao vec nesto negdje ali neznam sta i gdje.

Takva da se gradzani narodno tj., nacionalno ali bolje narodno izjasne pri vadzenju licne karte i vazecih dokumenata pasosa i vozacke dozvole isto tako, da se izjasne koje su narodnosti tj., nacionalnosti i da na izborima mogu glasati za kandidate iz tog naroda koji su se isto tako izjasnili i kandidirali na izborima.

Da Bosna ima 6 clanova predsjednistva i 1 predsjednika predsjednistva koji bi ujedno bio predsjednik drzave i to po 2 iz svakog konstitutivnog naroda i 1 od svih gradzana predstavnik i za kojeg se bilo koje narodnosti tj., nacionalnosti neki gradzanin Bosne moze kandidirati i svi bi gradzani bilo koje narodnosti tj., nacionalnosti mogli da za njega glasaju i da ga izaberu za predsjednika predsjednistva i predsjednika drzave.

Odluke u predsjednistvu bi se donosile vecinom glasova s tim sto bi iz svakog naroda kao i reda svih gradzana morao minimalno da glasa po 1 clan, 1 clan predsjednistva iz svakog naroda i predsjednik drzave, predsjednik predsjednistva. To znaci da bi se odluka donosila sa 4 minimalno glasa od 7. Dok u parlamentu bi se isto tako donosilo samo vecinom zastupnika i iz reda svakog naroda i reda gradzana i vecinom koja se dobije. Koliko zastupnika u parlamentu bi bilo to je stvar odluke svih gradzana Bosne.

Glasacki listici bi se obiljezavali sa potpisom i otiskom prsta pa cak mozda i sa potpisaom osobe. Prst, palac bi se umazao sa nevidljivom tintom za sprecavanje duplog glasanja tako da ostane otisak prsta na glasackom listicu ko je glasao kao i potpis osobe mozda ko je glasao i za koga je glasao i da se to zna sve. Tako sprijeciti kradzu na izborima.

Isto uvesti kazne novcane za sve one koji ne glasaju na izborima.

Pisao sam o ovome vec nesto negdje ali neznam sta i gdje.

‎utorak, ‎25. ‎februar ‎2020

18:02:48

Moglo bi biti 7 clanova predsjednistva i to po 3 clana iz FBiH-a i RS-a i to po jedan iz svakog konstitutivnog naroda, ta od 3 clana predsjednistva tj., jedan Bosnjak, jedan Srbin, jedan Hrvat i iz FBiH-a tako izabrana 3 clana predsjednistva i iz RS-a tako izabrana 3 clana predsjednistva tj., ukupno 6 clanova predsjednistva iz FBiH-a i RS-a i jedan predsjednik predsjednistva iz reda svih naroda i ostalih naroda koji bi sve predstavljao bez obzira na nacionalnost i na tu poziciju bi se mogao kandidirati svako iz jednog od konstitutivnih naroda kao i iz reda ostalih naroda.

Ali mozda bolje i najbolje je da se bira po jedan clan predsjednistva iz reda svakog konstitutivnog naroda i jedan predsjednik predsjednistva koji bi mogao biti iz svakog konstitutivnog naroda i iz reda ostalih naroda ali kao sto sam vec pisao i bi ga svi narodi birali na tu poziciju.

Nacin biranja osoba na pozicije sam vec negdje pisao kako da se one izaberu na te pozicije ali se nesjecam sta sam o tome pisao i gdje.

Pravo veta bi imao samo predsjednik predsjednistva na odluke u predsjednistvu pa cak i na neke ostale odluke i zakone koje se donesu i primjenjuju od strane skupstina i parlamenata tj. vlada ili vlade.

Reforma Bosne

‎srijeda, ‎23. ‎januar ‎2019

Mogu se multietnicne barem na papiru regije napraviti ili kantoni, gdje bi jednih bilo vise ali bi bilo i drugih skoro isto toliko, pa sa kao nekim vitalnim nacionalnim interesom ne bi mogao taj narod kojeg ima vise preglasati ostala dva naroda i ostale.

Regionalizacija Bosne bi isla po svakim vecim gradom otprilike, tako da ne bi bilo 4 regije nego mozda tuce regija.

Ima razlicitih pogleda kako treba da se organizuje Bosna. A jedan od tih pogleda je i podjela Bosne i njen raspad.

‎četvrtak, ‎24. ‎januar ‎2019

Reforma Bosne na takav nacin da se stvore kantoni ili regije po svim vecim gradovima u Bosni, tako da bi otprilike bilo tuce regija ili kantona u Bosni i to Bihac, Banjaluka, Brcko, Tuzla, Bijeljina, Doboj, Zenica, Sarajevo, Siroki Brijeg, Mostar, Trebinje.

‎četvrtak, ‎26. ‎januar ‎2017

0:44:44

Reforma Uredzenja Bosne citave ili Federacije Bosne i Hercegovine

1. Ukinuti clanove predsjednistva, predsjednika i predsjednistvo. Uvesti umjesto toga samo vladu i premijera, kojeg bi ministri i parlament vecinom izabrali.

2. Ukinuti domove naroda. Da parlament ujedno bude i dom naroda, da imaju klubove parlamentaraca u svojstvu naroda kao predstavnike naroda, svakog konstitutivnog naroda.

3. Da svakoga na svim nivoima bude zaposleno i zastupljeno jednako po popisu stanovnistva. Tacno koliko ima kojeg naroda na popisu toliki procenat koliko ga ima na popisu stanovnistva da ga mora biti zastupljeno po institucijama na svim nivoima od opcina, opstina do vlade Bosne i visih nivoa vlasti i institucija. Da ga toliko procentualno mora biti zaposleno u institucijama koliko ga ima po popisu stanovnistva. Svakom novom popisu. Ako ga primjerice ima kao Hrvata u Bosni po popisu 15% da ga toliko mora u institucijama biti zaposleno, znaci od 100 zaposlenika mora biti 15 Hrvata zaposleno u instituciji nekoj, primjerice policiji itd.

4. Da svako u parlamentu i opcinskim, opstinskim vijecima bude zastupljen na pozicijama, u pozicijama u vlasti koliko ga ima po popisu stanovnistva. Da se uvede da parlament Bosne ima 100 parlamentaraca i da po popisu stanovnistva svakome pripada onoliko koliko ga procentualno ima na popisu. Primjerice Hrvata ima 15% dobili bi 15 mjesta u parlamentu, znaci imali bi 15 parlamentaraca. Da se uvede da minimalno da bi neko bio konstitutivan narod da ga mora bitiminimalno 3 ili 5%. Zavisno kako se dogovore narodi i odluce i njihovi predstavnici i narod kako odluci na referendumu da li ce biti 3% neko ko toliko ga ima kao konstitutivan narod ili sa 5% da je neko ako ga ima toliko konstitutivan narod. Vecina iz svakog naroda odlucuje, da bi se prihvatila neka odluka vecina iz kluba naroda, parlamentaraca tog naroda mora prihvatiti odluku. Znaci od 3 ili 5 parlamentarca koliko minimalno narod neki dobije da je konstitutivan treba da glasaju 2/3 ili 3/5 da bi se neka odluka prihvatila. Znaci ne bi niko mogao preglasati drugi narod bez obzira koliko ga puno ili malo bilo. Morala bi vecina od tih parlamentaraca tog naroda prihvatiti neku odluku. U primjeru Hrvata od 15 parlamentaraca njihovih jer ih po popisu ima 15% pa bi dobili toliko parlamentaraca oni od 15 bi moralo prihvatiti odluku 8 parlamentaraca ili vecina ista stvar i sa drugima. Znaci 3 ili 5 posto bi bio prag koliko je nako konstitutivan narod, moralo bi ga biti toliko da bude konstitutivan kao narod.

5. Svi bi mogli se kandidovati na ta mjesta ako su se na licnoj karti izjasnili kao pripadnici tog naroda, ako je se neko kao Hrvat izjasnio mogao bi se kandidovati samo na poziciju Hrvata kao predstavnik Hrvata u parlamentu ili kao zaposlenik u institucijama. Ko se nije pri vadzenju licne karte izjasnio tako, kao pripadnik nekog naroda i ako mu nije narod presao prag za konstitutivnost ne bi se mogao kandidirati kao predstavnik tog naroda. Znaci samo Hrvati bi se za Hrvatske pozicije mogli kandidirati bilo u parlamentu ili institucijama kao zaposlenici, ali na druge pozicije za druge narode ne bi mogli. Znaci bilo bi ih ravnopravno zastupljeno po popisu stanovnistva. Ista stvar i sa drugim narodima. /pisao sam o ovome slicno u sveskama/. Ali svi bi mogli mozda za sve glasati. Primjerice Hrvati bi mogli glasati za ne Hrvate i obrnuto, ne Hrvati za Hrvate, tako da se jedinstvo i koncenzus ostvari i da svi rade za interes svih naroda i Bosne kao cjeline. Da nema separatizma itd. ili da se uvede da samo koji su se izjasnili po nekom narodu samo za predstavnika tog naroda mogu da glasaju. Znaci Hrvati bi mogli samo za Hrvata da glasaju, ne bi mogli za ne Hrvata glasati. Ista stvar i sa drugim narodima. Ali bolje je da svi glasati mogu za sve predstavnike tako bi pomirljivo i za interese svih naroda svaki kandidat morao da radi, i ne bi huskali narode jedan na drugi, na rat i separatizam.

6. Vratiti sve ovlasti sa visih nivoa vlasti na opcine, opstine. Ukinuti kantone i entitete skroz a sve skoro ovlasti i vlast prenjeti sa visih nivoa na nize ove opcinske, opstinske nivoe vlasti koji najvise rjesavaju direktno potrebe gradzana svih.

7. Mozda i podijeliti Bosnu ali kantonalno, ako ne svu onda u Federaciji Bosne i Hercegovine uvesti nove kantone. Napraviti Hercegovacki kanton koji bi sve od Livna do Mostara obuhvatao ali bez Mostara, Stoca, Neuma, Drvara i Grahova. Sjediste tog kantona bi bilo Grude, Ljubuski ili Siroki Brijeg zavisno sta narod u tom kantonu izglasa koje ce mu sjediste biti i kako se narod dogovori. Napraviti Bosanski kanton koji bi cijelu Srednju Bosnu obuhvatao. Sjediste sta narod odluci koje ce biti da li Sarajevo, Zenica ili Travnik ili Gorazde. Posavski kanton sjediste Samac ili neko drugo sta narod odluci. Sjeveroistocno Bosanski kanton sa sjedistem u Tuzli ili kako narod drugacije odluci. Zapadno Bosanski kanton sa sjedistem u Bihacu ili kako narod odluci, Cazin ili Sanski Most mozda.

8. Sva sporna podrucja gdje ni jednog naroda nema iznad 51 ili 55% da budu distrikt podrucja, distrikti. Znaci distrikti bi bili Mostar, Stolac, Drvar, Grahovo, Bugojno, Jajce, Travnik itd. a ne Neum, Sarajevo itd. na nivou Bosne jos bi distrikti bili Brcko, Srebrenica itd. znaci sva sporna podrucja gdje ni jednog naroda nema vise od 55% ili 51% zavisno sta se odluci.

Teoretski bi trebalo da budu parlament i vijeca opcinska popunjeni 100% ali posto bi konstitutivni bili samo oni narodi koji predzu iznad 3 ili 5% znaci da se 100% ispunjenost ne bi postigla, nikada i nikako, mozda ali ako bi se i ostali racunali kao konstitutivan narod onda bi. Za prihvatanje odluke neke bi morala vecina iz svakog naroda da glasa, ako nesto nema podrsku vecine naroda, predstavnika u parlamentu ili vijecu opcinskom tog naroda odluka, zakon itd. bilo sta se ne bi prihvatilo. Ovako bi Bosna postala mozda i prva drzava koja bi Romima dala konstitutivnost, jer bi mozda Romi presli taj prag od 3%. Svakog gradzanina prava bi se morala da se postuju bez obzira koje je nacije i narodnosti, i ostali bi morali jednako biti zastupljeni u vlasti i institucijama onoliko koliko ih ima po popisu. Znaci ako ostali narodi zajedno predzu prag od 3% i oni bi se racunali kao konstitutivni narod. Shodno tome bi jednako bili i zastupljeni.

Znaci rijesenje Gordijevog cvora u Bosni postoji i Bosanskog problema ima samo pitanje hoce li bilo ko ovo rjesenje prihvatiti i zeli li uopste da rijesi problem Bosne i Bosanski problem. To je pitanje. Vjerovatno namjerno su Elite ostavile problem da zapocnu Rat u Bosni opet i neki siri rat i sukob u svijetu i Balkanu koji bi se zbog Bosne i problema u Bosni izazvao.

Svu vlast na nize nivoe prenjeti, na opcine, opstine.

/pisao sam dosta toga o ovome slicno u sveskama i dosta o rjesenjima svih problema u Bosni. vidi prethodno u sveskama sta si pisao/

‎utorak, ‎2. ‎januar ‎2018

23:44:36

Da se formiraju kantoni ili regije umjesto dosadasnjih entiteta i kantona po vecim gradovima u Bosni. Oko 16 vecih gradova ima u Bosni pa po njima da se formiraju kantoni ili regije cija bi sjedista bili ovi veci gradovi i to:

1. Bihac ili Cazin
2. Banjaluka
3. Brcko
4. Bijeljina
5. Teslic [Mozda bez Teslica koji bi pod upravom Banjaluke ili Doboja bio.]
6. Tesanj [Mozda pod Tesanj dodati Teslic i Maglaj ali sumnjam da bi Srbi na to pristali.]
7. Doboj
8. Visegrad
9. Tuzla
10. Zenica
11. Travnik
12. Mostar
13. Trebinje
14. Livno
15. Siroki Brijeg
16. Sarajevo distrikt, ali sve dodati Sarajevu. Prijeratno Sarajevo sto znaci Sarajevo u Federaciji Bosne i Hercegovine i Istocno Sarajevo sa svim okolnim naseljima od Hadzica pa nadalje.

Mozda jos par gradova i kantona dodati kao primjerice Mrkonjic Grad i Focu, Konjic, Kladanj, Drvar, cak i Gradacac dodati ili on pod Modricom da bude. Kantoni mogu brojevima biti oznaceni ili po imenima rijeka da nose nazive.

‎utorak, ‎16. ‎januar ‎2018

3:19:16

Idealno bi bilo napraviti cetri regije sa sjedistima u Banjaluci, Tuzli, Sarajevu i Mostaru i to regije od Bihaca do Teslica sa Banjalukom kao sjedistem od Bijeljine do Doboja sa Tuzlom kao sjedistem od Travnika do Visegrada i Doboja do Jablanice sa Sarajevom kao sjedistem i od Drvara do Trebinja sa Mostarom kao sjedistem. Ali prije ce se zaratiti ponovo u Bosni i ona se podijeliti po nacionalnom kljucu nego sto ce se ove regije napraviti i ovako se Bosna urediti.

Ima jos materijala i mojih ideja u vezi ovoga u sveskama i laptopu, samo ne znam sta i tacno gdje.

[Kolinda]

Kako vidim nije toliko lose, a od necega se mora krenut, pa dalje nadogradzivati. Imam i ja ideja kako uredit nasu domovinu ali mene niko ili slabo ko slusa jer imam paranoidnu sizofreniju. Cak sam i novi pokret smislio gdje bi i obicna raja bila zastupljena i gdje bi doslo do djelomicne preraspodjele GDP-a.

Kad sam nedavno rekao na komisiji u Blatusi ovdje u Zenici neke ideje kao vakumsku bombu i teleportacijski most i put, doktor napisao da imam sumanute ideje, vakumske bombe i teleportacije.

Neke sam ideje slao Microsoft-u, Google-u, Lightshot-u, Top Eleven igrici i drugima. Prihvatili su te ideje a samo se Lightshot zahvalio za tu ideju, da uvedu guest account. Microsoft je u svoj email uveo da se razvrstaju email-ovi na focused i other, tako nekako jer se nesjecam sta sam im tad o tome pisao.

Neke ideje su u sveskama starim desetljece i vise, a neke su u laptopu.

Evo iz laptopa ideja i moj doprinos temi a ima jos toga samo ne znam gdje je sta.

Izborna reforma u Bosni

‎srijeda, ‎10. ‎oktobar ‎2018

Izborna reforma u Bosni o kojoj sam pisao vec nesto negdje ali neznam sta i gdje.

Takva da se gradzani narodno tj., nacionalno ali bolje narodno izjasne pri vadzenju licne karte i vazecih dokumenata pasosa i vozacke dozvole isto tako, da se izjasne koje su narodnosti tj., nacionalnosti i da na izborima mogu glasati za kandidate iz tog naroda koji su se isto tako izjasnili i kandidirali na izborima.

Da Bosna ima 6 clanova predsjednistva i 1 predsjednika predsjednistva koji bi ujedno bio predsjednik drzave i to po 2 iz svakog konstitutivnog naroda i 1 od svih gradzana predstavnik i za kojeg se bilo koje narodnosti tj., nacionalnosti neki gradzanin Bosne moze kandidirati i svi bi gradzani bilo koje narodnosti tj., nacionalnosti mogli da za njega glasaju i da ga izaberu za predsjednika predsjednistva i predsjednika drzave.

Odluke u predsjednistvu bi se donosile vecinom glasova s tim sto bi iz svakog naroda kao i reda svih gradzana morao minimalno da glasa po 1 clan, 1 clan predsjednistva iz svakog naroda i predsjednik drzave, predsjednik predsjednistva. To znaci da bi se odluka donosila sa 4 minimalno glasa od 7. Dok u parlamentu bi se isto tako donosilo samo vecinom zastupnika i iz reda svakog naroda i reda gradzana i vecinom koja se dobije. Koliko zastupnika u parlamentu bi bilo to je stvar odluke svih gradzana Bosne.

Glasacki listici bi se obiljezavali sa potpisom i otiskom prsta pa cak mozda i sa potpisaom osobe. Prst, palac bi se umazao sa nevidljivom tintom za sprecavanje duplog glasanja tako da ostane otisak prsta na glasackom listicu ko je glasao kao i potpis osobe mozda ko je glasao i za koga je glasao i da se to zna sve. Tako sprijeciti kradzu na izborima.

Isto uvesti kazne novcane za sve one koji ne glasaju na izborima.

Pisao sam o ovome vec nesto negdje ali neznam sta i gdje.

‎utorak, ‎25. ‎februar ‎2020

18:02:48

Moglo bi biti 7 clanova predsjednistva i to po 3 clana iz FBiH-a i RS-a i to po jedan iz svakog konstitutivnog naroda, ta od 3 clana predsjednistva tj., jedan Bosnjak, jedan Srbin, jedan Hrvat i iz FBiH-a tako izabrana 3 clana predsjednistva i iz RS-a tako izabrana 3 clana predsjednistva tj., ukupno 6 clanova predsjednistva iz FBiH-a i RS-a i jedan predsjednik predsjednistva iz reda svih naroda i ostalih naroda koji bi sve predstavljao bez obzira na nacionalnost i na tu poziciju bi se mogao kandidirati svako iz jednog od konstitutivnih naroda kao i iz reda ostalih naroda.

Ali mozda bolje i najbolje je da se bira po jedan clan predsjednistva iz reda svakog konstitutivnog naroda i jedan predsjednik predsjednistva koji bi mogao biti iz svakog konstitutivnog naroda i iz reda ostalih naroda ali kao sto sam vec pisao i bi ga svi narodi birali na tu poziciju.

Nacin biranja osoba na pozicije sam vec negdje pisao kako da se one izaberu na te pozicije ali se nesjecam sta sam o tome pisao i gdje.

Pravo veta bi imao samo predsjednik predsjednistva na odluke u predsjednistvu pa cak i na neke ostale odluke i zakone koje se donesu i primjenjuju od strane skupstina i parlamenata tj. vlada ili vlade.

Reforma Bosne

‎srijeda, ‎23. ‎januar ‎2019

Mogu se multietnicne barem na papiru regije napraviti ili kantoni, gdje bi jednih bilo vise ali bi bilo i drugih skoro isto toliko, pa sa kao nekim vitalnim nacionalnim interesom ne bi mogao taj narod kojeg ima vise preglasati ostala dva naroda i ostale.

Regionalizacija Bosne bi isla po svakim vecim gradom otprilike, tako da ne bi bilo 4 regije nego mozda tuce regija.

Ima razlicitih pogleda kako treba da se organizuje Bosna. A jedan od tih pogleda je i podjela Bosne i njen raspad.

‎četvrtak, ‎24. ‎januar ‎2019

Reforma Bosne na takav nacin da se stvore kantoni ili regije po svim vecim gradovima u Bosni, tako da bi otprilike bilo tuce regija ili kantona u Bosni i to Bihac, Banjaluka, Brcko, Tuzla, Bijeljina, Doboj, Zenica, Sarajevo, Siroki Brijeg, Mostar, Trebinje.

‎četvrtak, ‎26. ‎januar ‎2017

0:44:44

Reforma Uredzenja Bosne citave ili Federacije Bosne i Hercegovine

1. Ukinuti clanove predsjednistva, predsjednika i predsjednistvo. Uvesti umjesto toga samo vladu i premijera, kojeg bi ministri i parlament vecinom izabrali.

2. Ukinuti domove naroda. Da parlament ujedno bude i dom naroda, da imaju klubove parlamentaraca u svojstvu naroda kao predstavnike naroda, svakog konstitutivnog naroda.

3. Da svakoga na svim nivoima bude zaposleno i zastupljeno jednako po popisu stanovnistva. Tacno koliko ima kojeg naroda na popisu toliki procenat koliko ga ima na popisu stanovnistva da ga mora biti zastupljeno po institucijama na svim nivoima od opcina, opstina do vlade Bosne i visih nivoa vlasti i institucija. Da ga toliko procentualno mora biti zaposleno u institucijama koliko ga ima po popisu stanovnistva. Svakom novom popisu. Ako ga primjerice ima kao Hrvata u Bosni po popisu 15% da ga toliko mora u institucijama biti zaposleno, znaci od 100 zaposlenika mora biti 15 Hrvata zaposleno u instituciji nekoj, primjerice policiji itd.

4. Da svako u parlamentu i opcinskim, opstinskim vijecima bude zastupljen na pozicijama, u pozicijama u vlasti koliko ga ima po popisu stanovnistva. Da se uvede da parlament Bosne ima 100 parlamentaraca i da po popisu stanovnistva svakome pripada onoliko koliko ga procentualno ima na popisu. Primjerice Hrvata ima 15% dobili bi 15 mjesta u parlamentu, znaci imali bi 15 parlamentaraca. Da se uvede da minimalno da bi neko bio konstitutivan narod da ga mora bitiminimalno 3 ili 5%. Zavisno kako se dogovore narodi i odluce i njihovi predstavnici i narod kako odluci na referendumu da li ce biti 3% neko ko toliko ga ima kao konstitutivan narod ili sa 5% da je neko ako ga ima toliko konstitutivan narod. Vecina iz svakog naroda odlucuje, da bi se prihvatila neka odluka vecina iz kluba naroda, parlamentaraca tog naroda mora prihvatiti odluku. Znaci od 3 ili 5 parlamentarca koliko minimalno narod neki dobije da je konstitutivan treba da glasaju 2/3 ili 3/5 da bi se neka odluka prihvatila. Znaci ne bi niko mogao preglasati drugi narod bez obzira koliko ga puno ili malo bilo. Morala bi vecina od tih parlamentaraca tog naroda prihvatiti neku odluku. U primjeru Hrvata od 15 parlamentaraca njihovih jer ih po popisu ima 15% pa bi dobili toliko parlamentaraca oni od 15 bi moralo prihvatiti odluku 8 parlamentaraca ili vecina ista stvar i sa drugima. Znaci 3 ili 5 posto bi bio prag koliko je nako konstitutivan narod, moralo bi ga biti toliko da bude konstitutivan kao narod.

5. Svi bi mogli se kandidovati na ta mjesta ako su se na licnoj karti izjasnili kao pripadnici tog naroda, ako je se neko kao Hrvat izjasnio mogao bi se kandidovati samo na poziciju Hrvata kao predstavnik Hrvata u parlamentu ili kao zaposlenik u institucijama. Ko se nije pri vadzenju licne karte izjasnio tako, kao pripadnik nekog naroda i ako mu nije narod presao prag za konstitutivnost ne bi se mogao kandidirati kao predstavnik tog naroda. Znaci samo Hrvati bi se za Hrvatske pozicije mogli kandidirati bilo u parlamentu ili institucijama kao zaposlenici, ali na druge pozicije za druge narode ne bi mogli. Znaci bilo bi ih ravnopravno zastupljeno po popisu stanovnistva. Ista stvar i sa drugim narodima. /pisao sam o ovome slicno u sveskama/. Ali svi bi mogli mozda za sve glasati. Primjerice Hrvati bi mogli glasati za ne Hrvate i obrnuto, ne Hrvati za Hrvate, tako da se jedinstvo i koncenzus ostvari i da svi rade za interes svih naroda i Bosne kao cjeline. Da nema separatizma itd. ili da se uvede da samo koji su se izjasnili po nekom narodu samo za predstavnika tog naroda mogu da glasaju. Znaci Hrvati bi mogli samo za Hrvata da glasaju, ne bi mogli za ne Hrvata glasati. Ista stvar i sa drugim narodima. Ali bolje je da svi glasati mogu za sve predstavnike tako bi pomirljivo i za interese svih naroda svaki kandidat morao da radi, i ne bi huskali narode jedan na drugi, na rat i separatizam.

6. Vratiti sve ovlasti sa visih nivoa vlasti na opcine, opstine. Ukinuti kantone i entitete skroz a sve skoro ovlasti i vlast prenjeti sa visih nivoa na nize ove opcinske, opstinske nivoe vlasti koji najvise rjesavaju direktno potrebe gradzana svih.

7. Mozda i podijeliti Bosnu ali kantonalno, ako ne svu onda u Federaciji Bosne i Hercegovine uvesti nove kantone. Napraviti Hercegovacki kanton koji bi sve od Livna do Mostara obuhvatao ali bez Mostara, Stoca, Neuma, Drvara i Grahova. Sjediste tog kantona bi bilo Grude, Ljubuski ili Siroki Brijeg zavisno sta narod u tom kantonu izglasa koje ce mu sjediste biti i kako se narod dogovori. Napraviti Bosanski kanton koji bi cijelu Srednju Bosnu obuhvatao. Sjediste sta narod odluci koje ce biti da li Sarajevo, Zenica ili Travnik ili Gorazde. Posavski kanton sjediste Samac ili neko drugo sta narod odluci. Sjeveroistocno Bosanski kanton sa sjedistem u Tuzli ili kako narod drugacije odluci. Zapadno Bosanski kanton sa sjedistem u Bihacu ili kako narod odluci, Cazin ili Sanski Most mozda.

8. Sva sporna podrucja gdje ni jednog naroda nema iznad 51 ili 55% da budu distrikt podrucja, distrikti. Znaci distrikti bi bili Mostar, Stolac, Drvar, Grahovo, Bugojno, Jajce, Travnik itd. a ne Neum, Sarajevo itd. na nivou Bosne jos bi distrikti bili Brcko, Srebrenica itd. znaci sva sporna podrucja gdje ni jednog naroda nema vise od 55% ili 51% zavisno sta se odluci.

Teoretski bi trebalo da budu parlament i vijeca opcinska popunjeni 100% ali posto bi konstitutivni bili samo oni narodi koji predzu iznad 3 ili 5% znaci da se 100% ispunjenost ne bi postigla, nikada i nikako, mozda ali ako bi se i ostali racunali kao konstitutivan narod onda bi. Za prihvatanje odluke neke bi morala vecina iz svakog naroda da glasa, ako nesto nema podrsku vecine naroda, predstavnika u parlamentu ili vijecu opcinskom tog naroda odluka, zakon itd. bilo sta se ne bi prihvatilo. Ovako bi Bosna postala mozda i prva drzava koja bi Romima dala konstitutivnost, jer bi mozda Romi presli taj prag od 3%. Svakog gradzanina prava bi se morala da se postuju bez obzira koje je nacije i narodnosti, i ostali bi morali jednako biti zastupljeni u vlasti i institucijama onoliko koliko ih ima po popisu. Znaci ako ostali narodi zajedno predzu prag od 3% i oni bi se racunali kao konstitutivni narod. Shodno tome bi jednako bili i zastupljeni.

Znaci rijesenje Gordijevog cvora u Bosni postoji i Bosanskog problema ima samo pitanje hoce li bilo ko ovo rjesenje prihvatiti i zeli li uopste da rijesi problem Bosne i Bosanski problem. To je pitanje. Vjerovatno namjerno su Elite ostavile problem da zapocnu Rat u Bosni opet i neki siri rat i sukob u svijetu i Balkanu koji bi se zbog Bosne i problema u Bosni izazvao.

Svu vlast na nize nivoe prenjeti, na opcine, opstine.

/pisao sam dosta toga o ovome slicno u sveskama i dosta o rjesenjima svih problema u Bosni. vidi prethodno u sveskama sta si pisao/

‎utorak, ‎2. ‎januar ‎2018

23:44:36

Da se formiraju kantoni ili regije umjesto dosadasnjih entiteta i kantona po vecim gradovima u Bosni. Oko 16 vecih gradova ima u Bosni pa po njima da se formiraju kantoni ili regije cija bi sjedista bili ovi veci gradovi i to:

1. Bihac ili Cazin
2. Banjaluka
3. Brcko
4. Bijeljina
5. Teslic [Mozda bez Teslica koji bi pod upravom Banjaluke ili Doboja bio.]
6. Tesanj [Mozda pod Tesanj dodati Teslic i Maglaj ali sumnjam da bi Srbi na to pristali.]
7. Doboj
8. Visegrad
9. Tuzla
10. Zenica
11. Travnik
12. Mostar
13. Trebinje
14. Livno
15. Siroki Brijeg
16. Sarajevo distrikt, ali sve dodati Sarajevu. Prijeratno Sarajevo sto znaci Sarajevo u Federaciji Bosne i Hercegovine i Istocno Sarajevo sa svim okolnim naseljima od Hadzica pa nadalje.

Mozda jos par gradova i kantona dodati kao primjerice Mrkonjic Grad i Focu, Konjic, Kladanj, Drvar, cak i Gradacac dodati ili on pod Modricom da bude. Kantoni mogu brojevima biti oznaceni ili po imenima rijeka da nose nazive.

‎utorak, ‎16. ‎januar ‎2018

3:19:16

Idealno bi bilo napraviti cetri regije sa sjedistima u Banjaluci, Tuzli, Sarajevu i Mostaru i to regije od Bihaca do Teslica sa Banjalukom kao sjedistem od Bijeljine do Doboja sa Tuzlom kao sjedistem od Travnika do Visegrada i Doboja do Jablanice sa Sarajevom kao sjedistem i od Drvara do Trebinja sa Mostarom kao sjedistem. Ali prije ce se zaratiti ponovo u Bosni i ona se podijeliti po nacionalnom kljucu nego sto ce se ove regije napraviti i ovako se Bosna urediti.

Ima jos materijala i mojih ideja u vezi ovoga u sveskama i laptopu, samo ne znam sta i tacno gdje.

Kad sam pročitao da su Široki Brijeg i Mostar u Bosni bilo je dovoljno

[Sanjarko]

Za mene je Bosna @Kolinda jer je AU monarhija dodala Hercegovina u naziv nase domovine 1908 godine da uvede smutnju jer joj je prijetila buna u Bosni. Pisao sam o tome na nekoj temi.

[bezimeni nepoznati]

Za mene je Bosna @Kolinda jer je AU monarhija dodala Hercegovina u naziv nase domovine 1908 godine da uvede smutnju jer joj je prijetila buna u Bosni. Pisao sam o tome na nekoj temi.

AU Monarhija je dodala Hercegovina u ime državi, i stvarno bi se trebalo promijeniti ime u Bosna, za one koji insistiraju da se zove Bosna i hercegovina, nemam šta reći umjesto ukoliko idemo tom logikom da bi se BiH trebala zvati Bosna i Hercegovina i Krajina i Podrinje i Semberija i itd.