Upoznaj zločinca: Nenad Stevandić

[Gospodin_Zulfikar]

U kombiju koje boje su mislili doći?

Crvene

[Leverage]

To bi baš bila provokacija. Da su mislili doći u kombiju neke druge boje, možda bi im bilo dozvoljeno da održe svečanu akademiju, čuj mene bal vampira, svečanu akademiju povodom velikog srpskog praznika, čuj mene početka genocida, velikog srpskog praznika arhiđakona.

Preko crvenog kombija ne možemo preći.

[mo-town]

Posebno odjeljenje Republičkog tužilaštva na čijem čelu je Specijalni tužilac Miodrag Bajić otvorilo je zvaničnu istragu protiv partije Nenada Stevandića “Ujedinjena Srpska”, piše Slobodan Vasković na svom blogu.

Istražuje se pranje milionskih sredstava preko ove stranke, a vjeruje se da je u pitanju značajan dio novca koji je opljačkan preko “Instituta za javno zdravlje” na čijem čelu je bio Branislav Zeljković, funkcioner navedene partije koja je dio vlasti.

Prve istražne radnje već su pokazale da je pranja novca u velikim količinama bilo, a detaljna istraga koja slijedi pokazat će o kolikoj sumi je riječ.

Sasvim je izvjesno da će istragom biti obuhvaćen i Stevandić, predsjednik te stranke koja je dio režima.
Ranije sam objavio da je, jedan od već osumnjičenih u ovoj aferi, Saša Marković priznao da je Zeljkoviću novac predavao u prostorijama “Ujedinjene Srpske”. Svaki put kada bi Marković došao da preda novac, ušao bi iza njega Stevandić i otišao u svoju kancelariju.

Nema nikakve dileme da je, nakon što Marković preda novac, Zeljković lavovski dio davao Stevandiću koji je i organizator pljački preko “Instituta”.

Zeljkoviću je produžen pritvor za još dva mjeseca prije par dana.

Naravno, nezavismo sudstvo u RS ne zanima njegova uloga u maltretiranju civila i ratnim zlocinima 1992 (crveni kombi itd.).
Bitno je da se oni nisu mogli utaliti u pljacki pa da nezadovoljni pokrenu pravosudje.

[mishic]

E zamislite, ovaj bi u Vječnicu! Zaboravlja pogan da je za njega i bratiju mu sagrađena nova zgrada, dosta skupa i nije daleko od Vječnice.
Građena namjenski. Državni zatvor Bosne i Hercegovine! Za žgadiju njegova tipa to će biti vječnica. Valja tamo ostati makar neku deceniju.

Benjamina nedaj da se Vječnica onečisti.

[sehohari]

E zamislite, ovaj bi u Vječnicu! Zaboravlja pogan da je za njega i bratiju mu sagrađena nova zgrada, dosta skupa i nije daleko od Vječnice.
Građena namjenski. Državni zatvor Bosne i Hercegovine! Za žgadiju njegova tipa to će biti vječnica. Valja tamo ostati makar neku deceniju.

Benjamina nedaj da se Vječnica onečisti.

Ko da je njemu cilj bio doći u vijećnicu
Hoće da provocira
A zahvaljujući postupku gradonačelnice mu je to i uspjelo

[Concord]

Je li postojala ikakva sansa da im se lafo odobri proslava i svakoga ko dodje na ulazu uhapsiti i pravno sprovesti, po bilo kojem osnovu/zakonu?

[McGradySA]

Vanredno odvratna njuška,u mnogim stvarima prestigao i Dodika.

[mishic]

Ratni zločinac Nenad Stevandić skontao je da se u Tužilaštvu BiH vrši revizija posla i istražuje kriminal zataškavanja optužnica sa A liste pa požurio da nekim prijedlozima koji bi se usvajali kao zakoni da se zabrani spominjanje genocida, genocidaša i genocidne...

Vjerovatno bi ova zvijer sa diplomom humaniste predlagala i da se zabrani spominjanje zločina, zločinaca, ratne pljačke i pljačkaša, ubica, ubistava pa onda i kriminala i kriminalaca jer u svakoj od ovih skupina njegovo ime je u smom vrhu.

Dugo je uspijevao svoj slučaj zataškavati ali više to nije moguće. Evo su ga čak i iz RS-a počeli prozivati za ogroman kriminal koji ga drži i u stranci i u politici ali ipak Državni zatvor BiH mu ne gine. Njegove krvave ruke ali i pogani jezik na kraju će ga dovessti gdje mu je mjesto.

[mishic]

Kako slabi moć i obruč se lagano steže. Zeljković i Jašarević već su u ćuzi. Šef je sada nemoćan da ih zaštiti. A i njemu je vrijeme da se pakuje.

Kako on ne može da štiti ove njemu lojalne tako ni njega neće ni htjeti ni moći štititi oni čijoj se zaštiti on nada. I oni se sve ozbiljnije bave sobom.

Pravdo da si samo malo brža bilo bi još bplje. Ali bolje ikad nego nikad.

[mishic]

Auuuuuu, evo ga... Konačno je skontao da je došao na red. Pravda se, vadi, vrišti... Divlji Zapad, zloupotrebe, kršenja prava, maltretiranja...

Svašta nabroja ratni zločinac koji je mislio da će zakon crvenog kombija biti na snazi vječno. Smješta mu neko u predizborne svrhe a signali dolaze iz Sarajeva... E možete misliti! A on se pripremio za izbore, za funkciju, za dobru platu... Ugrožava mu se porodični mir, uznemirava žena, djeca...

Pa ko je to tako zao?! Njemu sa diplomom humaniste zakletim Hipokratovom zakletvom... Humanisti koji je tolike pojedince u svom kombiju štitio od svih problema, lišavao ih teškoća, muke, patnje, imetka, života... Gdje sada neko nađe da ga uznemirava?!

Dok je pjevao spremte se, spremte... nije ni slutio da će neko pjesmu nastaviti sa spremte se, spremte SVJEDOCI...
A svjedoka ima mašallah... Pa gdje baš sada kad se ovaj četalj spremio da uživa?!

[mishic]

POTVRĐENA OPTUŽNICA ZA ZLOČINE U KOTOR-VAROŠI: I Nenad Stevandić je bio u blizini, tukao je civile i upadao u kuće

Evo ga! Dugo ja to čekam i spremam se za svjedoćenje. Znači moje prognoze za njegovo useljenje u Državni zatvor mogle bi se obistiniti

E sad, kako razdvojiti ratni zločin i pljaćku koju je svakodnevno radio u ratu od poratnog kriminala i pljačke pitanje je za sudove. Kako god ovome će decenije a ne godine biti mjera. Nadam se da su i ostali svjedoci spremni.

[mishic]

Kukurikao ne kukurikao Stevandić će završiti u loncu. I to prije izbora.
I ratni zločini i ogroman poratni kriminal su dobro zadokumuntovani i više ni na koji način te optužnice ne mogu biti zaustavljene.

Onako od srca mu želim makar stoju (100 godina) ali i žalim što će u novi Državni zatvor, njemu bi Zenica bolje pristajala.

[mishic]

Ovi šošoni u Šumskoj nikako da skontaju da civiliziran svijet takvoj bagri ne daju ni ući u zemlju a kamo li da slušaju njihove laži.
Ali zato oni u horu osporavaju bilo koga drugog da govori u ime Bosne i Hercegovine osim njih koji je razvaljuju i koji je ne priznaju.

[Dr. Kuca]

Klasicni picic, bezmudas.

[Ommadawn]

Uhvatiti pa ga svezati i na kamion.
Pa onda ga guziti i natjerati da vrišti kao svinja.
I tako se vozati Banjalukom.
Dok mu oči ne ispadnu.

[Point.]

Uhvatiti pa ga svezati i na kamion.
Pa onda ga guziti i natjerati da vrišti kao svinja.
I tako se vozati Banjalukom.
Dok mu oči ne ispadnu.

Gdje onaj redneck iz filma The Deliverance što je natakeo onog debelog, takav bi bio podoban da guzi ovo debelo, utovljeno krme.

[Ommadawn]

Uhvatiti pa ga svezati i na kamion.
Pa onda ga guziti i natjerati da vrišti kao svinja.
I tako se vozati Banjalukom.
Dok mu oči ne ispadnu.

Gdje onaj redneck iz filma The Deliverance što je natakeo onog debelog, takav bi bio podoban da guzi ovo debelo, utovljeno krme.

Baš tako!

[Bazinga1234]

Ili onaj što je u Black Mirroru guzio svinju

[mishic]

Nije valjda da ovu uš neće uhapsiti ni do ovih izbora? Pa malo će biti tridoživotne robije.

[mishic]

Sporo, presporo ali sve bliže i bliže...
Stevandić ovih dana razapet ko na krstu. Em lovi šta u ovoj postizbornoj hajci em prati suđenja zločincima iz Kotor Varoši
Složila bratija priču da su svi bili tu negdje, sa uniformama, kalašnjikovima, pravili trku i frku po gradu ali sve isključivo iz humanih razloga
Čuli oni da neko uznemirava komšije muslimane i Hrvate, da neko puca oko njihovih kuća pa po Hipokratovoj odlučili da ih štite i zaštite
I kad su vidjeli da to neće moči u njihovim kućama sabirali ih kako bi zaštita bila potpunija, ono prava Hipokratovska jer komandovao je mladi hećim
E ali te duhove koji su uznemiravali njihove komšije nikako nisu mogli da vide. Od komšija neki ubijeni, neki prebijeni, svi redom opljačkani ali ko to uradi nikako da se utvrdi. Stevandičevci su bili tu ali duhovi ko duhovi... Ubijaju i prebijaju, pljačkaju i pale ali se ne vide...
E nekima su onda odlučili dopustiti da krenu na svoju odgovornost u neizvjesnost. Ako su bili u stanju položiti pozamašnu svotu DM službenici u općini mogli su krenuti. A dokle, ko zna? Do prvog ili nekog slijedečeg metka koji ih trefi
Prebirali su i prebrali Stevandičevci sve. Baš sve! Do najsitnijih stvari u svakoj kući Bošnjaka i Hrvata. Znali i saznali sve. I ko šta nabavlja i za koga je glasao i za koga navija... Sabiralo se i sabralo dosta toga. I DM, i zlata, i mašina, i svega...
E a kad su duhovi pobili komšije, kada je ostatak istjeran sa teritorija pod kontrolom duhova, Stevandičevci zbog svoga dobročinstva naglo zabogatiše
Dopadoše im i kuće i pokućstva, i zlato i pare i stoka i vozila i sve što je nekada bilo Bošnjačko ili Hrvatsko...
Kao da su već tada Stevandičevci znali da će im trebati lova do krova da naprave s(t)ranku i da na miru kao gospoda i bogataši produže dalje
I sve do sada. Do ove 2022. godine.
Ali cvrc! Ovih dana se sve češće i sve više mnogi Stevandičevci prepoznaju na snimcima, video klipovima, u iskazima svjedoka i duhovi se otjelotvoruju
Sve nešto kao da igraju onu: Ide maca oko tebe, pazi da te ne ogreba... Crveni kombi sve je češća tema a o gospodarima nema dilema
Potrajat će još koji dan, sedmicu ili mjesec ali godine više nisu u pitanju. Poslije malih maca i izvršilaca na redu su krupne ribe koje su bile organizatori
Bez dileme čekaju ih zatvori...

[mishic]

OD KARADŽIĆEVOG OPERATIVCA DO DODIKOVOG PREDSJEDNIKA SKUPŠTINE: Nenad Stevandić je predvodio SOS koja je zločinima sijala strah i vršila teror nad Muslimanima i Hrvatima Bosanske Krajine!

Ratni zločinac i dalje uspijeva !!!

[banjaluka078]

Svaki put mi od ovih imena proradi PTSP.

Na volju naroda, odnosno kako su radili u ime srpskog naroda u svojim odbranama u Haškom tribunalu su se pozivali i Radovan Karadžić i Ratko Mladić, kao i prvi predsjednik Narodne skupštine RS-a – još jedan presuđeni ratni zločinac, Momčilo Krajišnik. Sudeći po dokumentaciji UN-ovog suda u Haagu Stevandić će biti dostojan nasljednik Momčila Krajišnika.
Naoružavanje Srba 1991.

U presudi Momčilu Krajišniku, predsjedniku Skupštine Srpske Republike (kasnije Republike Srpske) utvrđeno je da je u proljeće 1991. godine SDS, u saradnji s jugoslovenskim vlastima, počeo da naoružava i mobiliše srpsko stanovništvo u mnogim opštinama širom Bosne i Hercegovine. Oficiri JNA i MUP-a pomagali su članovima SDS-a u nabavci i raspodjeli oružja.

Zaštićeni svjedok 636 ispričao je u sudnici kako ga je u martu 1991. angažirao SDS nakon čega se priključio grupi u kojoj je bilo 60 do 80 ljudi čiji je zadatak bio prihvat, obezbjeđenje i podjela oružja JNA koje je dolazilo iz Hrvatske. Oružje je dovoženo kamionima, u pratnji pripadnika Stanice javne bezbjednosti (SJB) Drvar, i pohranjivano u staroj zgradi škole u Kamenici. Članovi te grupe čuvali su oružje 24 sata dnevno.

Nenad Stevandić, član Kriznog štaba ARK-a, nadgledao je podjelu oružja iz Kamenice. U avgustu 1991. Stevandić je pozvao Radovana Karadžića da lično vidi kako se odvija podjela oružja i Karadžić je posjetio Drvar i obišao školu u Kamenici.

U presudi Mići Stanišiću (ratni ministar MUP-a RS-a) i Stojanu Župljaninu, načelnik Centra javne bezbjednosti Banja Luka od 1991. do 1994. kada je unaprijeđen u savjetnika predsjednika (Karadžića) za pitanja bezbjednosti, Vijeće je utvrdilo da su srpske snage u periodu od 3. aprila 1992. do decembra 1992. godine u opštini Banja Luka počinile krivična djela za koja su se teretili u tačkama optužnice (progon kao zločin protiv čovječnosti, putem činjenja sljedećih djela: lišavanje života, mučenja, okrutno postupanje ili nehumana djela u zatočeničkim objektima, protivpravna zatočenja u zgradi CSB-a u Banjoj Luci i u logoru Manjača, stvaranje i održavanje nehumanih uslova života u navedenim zatočeničkim objektima, prisilno premještanje i deportacije, prisvajanje ili pljačkanje imovine u zatočeničkim objektima i za vrijeme deportacije i prisilnog premještanja).

Pretresno vijeće je utvrdilo da su srpske opštinske vlasti u Banjoj Luci formirale Krizni štab, koji je provodio zahtjeve SOS-a. Zahtjevi SOS-a bili su istovjetni zahtjevima rukovodstva SDS-a na Palama, među kojima su bili učesnici u UZP-u Biljana Plavšić, Momčilo Krajišnik i Radovan Karadžić. Utvrđeno je da su učesnici u tom UZP-u bili i čelni članovi Kriznog štaba ARK-a i istaknuti članovi SDS-a Vojislav Kuprešanin, Radoslav Brđanin i političar iz ARK-a Predrag Radić.

Sveobuhvatni strateški plan

Pretresno vijeće (Brđanin) je utvrdilo da su među izvršiocima navedenih djela u Banjoj Luci bili: pripadnici 1. krajiškog korpusa VRS pod komandom Božidara Popovića i pripadnici vojne policije 1. krajiškog korpusa, lokalni Krizni štab, Krizni štab ARK-a, SOS i pripadnici snaga milicije, uključujući pripadnike banjalučkog Specijalnog odreda milicije, CSB-a Banja Luka, SNB-a, kao i pripadnike milicije iz Prijedora, Sanskog Mosta, Ključa i drugih opština ARK-a.

Prema presudi Radoslavu Brđaninu (predsjednik ARK-a) krivična djela počinjena u Bosanskoj krajini od aprila 1992. do kraja decembra 1992. izvršena su kao direktna posljedica sveobuhvatnog Strateškog plana. Etničko čišćenje nije bilo popratni proizvod kažnjivih aktivnosti, nego je, naprotiv, bilo pravi cilj i stoga nerazdvojiv dio Strateškog plana. Isključiva namjera uvođenja uslova života nametnutih nesrpskom stanovništvu Bosanske krajine i vojnih operacija protiv gradova i sela koji nisu bili vojni ciljevi bila je da se ti ljudi otjeraju.

U proljeće 1992. na cijeloj teritoriji Bosanske krajine osnovani su logori i drugi zatočenički objekti u kasarnama i vojnim kompleksima, fabrikama, školama, sportskim objektima, policijskim stanicama i drugim javnim zgradama. Te logore i zatočeničke objekte uspostavljale su i kontrolisale vojska bosanskih Srba, civilne vlasti ili policija bosanskih Srba. Civili nesrbi masovno su hapšeni i zatočavani u tim logorima i zatočeničkim objektima.

Velik broj ljudi držan je u zatočeničkim centrima u užasnim uslovima. Budući da je namjera bila trajno ukloniti te ljude s teritorija Srpske Republike BiH, mnogima su razoreni domovi kako se oni nikada ne bi vratili. Domovi bosanskih Muslimana koji nisu razoreni dodijeljeni su srpskim izbjeglicama iz Hrvatske i s drugih područja. Kampanja hotimičnog razaranja vjerskih i kulturnih ustanova bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata bila je samo jedan od elemenata šireg napada. Međutim, konačni cilj bilo je uklanjanje stanovništva i uništenje njihovih domova.

Čišćenje Bosanske krajine

Dokazi, kako haško Vijeće zaključuje, otkrivaju dosljednu, koherentnu i kažnjivu strategiju čišćenja Bosanske krajine od drugih etničkih grupa koju su provodili SDS i snage bosanskih Srba. O djelovanju SOS-a i Nenada Stevandića u presudi Brđaninu stoji: “S obzirom na to da se priroda zahtjeva SOS-a podudara s uputstvima koja je SDS u Banjoj Luci dobio od SDS-a na Palama, da ni vojska niti policija nisu pokušale ukloniti barikade ni uhapsiti pripadnike SOS-a, da je čovjek na čelu SOS-a (Nenad Stevandić) bio i član SDS-a koji je bio u neposrednoj vezi s Radovanom Karadžićem, te da su zahtjevi SOS-a doista bili spremno provedeni, Pretresno vijeće se van razumne sumnje uvjerilo da je organizovanjem i akcijama SOS-a upravljao SDS kao jednim od sredstava provođenja Strateškog plana. (Među dokazima se navode presretnuti telefonski razgovori između Radovana Karadžića i Nenada Stevandića u periodu od 31. avgusta 1991. do 11. januara 1992, kao i svjedočenje Milorada Dodika…)

Premda su neke paravojne grupe bile povezane s opozicionim strankama u Srbiji, SOS je bio usko povezan sa SDS-om i Kriznim štabom ARK-a, koji je koristio SOS kao operativno sredstvo koje je doprinijelo provođenju Strateškog plana. Nenad Stevandić i Slobodan Dubočanin, prvi šef, a drugi pripadnik SOS-a, bili su članovi Kriznog štaba ARK-a. Pored toga, drugi članovi Kriznog štaba ARK-a, među kojima je bio i optuženi, imali su kontakte s paravojnim organizacijama čak i prije nego što je osnovan Krizni štab ARK-a.

U jednom proglasu objavljenom u medijima, SOS je predstavljen kao “grupa srpskih rodoljuba, pripadnika JNA, rezervista, dobrovoljaca i građana Banja Luke” koja se odlučila na akciju “zbog lažnog mirotvorstva Stranke demokratske akcije i Hrvatske demokratske zajednice, opozicionih stranaka koji organizuju orgije nad sjećanjima poginulih Banjalučana i Krajišnika”.

Pretresno vijeće se uvjerilo i da je Krizni štab ARK-a vršio veliki uticaj na SOS: “… Krizni štab ARK-a je imao znatan uticaj na SOS, jednu od paravojnih grupa koje su djelovale u ARK-u i bile odgovorne za stvaranje atmosfere straha i terora među nesrpskim stanovnicima Bosanske krajine putem vršenja zločina nad bosanskim Muslimanima i bosanskim Hrvatima koji su obuhvatali ubistvo, silovanje, pljačkanje i razaranje imovine, uključujući i vjerske objekte. Krizni štab ARK-a je koristio SOS kao operativno oruđe koje je doprinijelo provođenju Strateškog plana.”
Na scenu stupa SOS

Žalbeno vijeće u predmetu Brđanin zaključilo je: “Brđanin nije iznio nikakve argumente kojima bi pokazao da SOS nije bio u uskoj vezi sa SDS-om. (…) Pretresno vijeće je utvrdilo da je Krizni štab ARK-a imao veliki uticaj na SOS, a indirektno i uticaj na paravojne grupe koje su učestvovale u borbenim dejstvima zajedno sa 1. krajiškim korpusom. Iz tih razloga Žalbeno vijeće zaključuje da Brđanin nije dokazao da nijedan razuman presuditelj o činjenicama ne bi mogao utvrditi da je Krizni štab ARK-a imao veliki uticaj na SOS.

Dio intervjua na koji upućuje Pretresno vijeće, u kojem Brđanin izjavljuje da, ’ukoliko pojedini ljudi u banjalučkim preduzećima, od kojih je zatraženo da se povuku to ne učine u roku od tri dana, na scenu će stupiti pripadnici SOS-a’, jasno pokazuje da je Brđanin znao da SOS podržava njegovu inicijativu i da je spreman da otpuštanja provede silom. Na osnovu toga bi se razumno moglo zaključiti da se ta podrška SOS-a nastavila i nakon 5. maja 1992. kada je Krizni štab ARK-a zvanično počeo da funkcioniše sa Brđaninom kao predsjednikom, te sa Nenadom Stevandićem, vođom SOS-a, i Slobodanom Dubočaninom, članom SOS-a, kao članovima Kriznog štaba ARK-a.”

U presudi Žalbenog vijeća se dalje navodi: “Pretresno vijeće je takođe utvrdilo da je SOS, kao i druge paravojne grupe koje su djelovale u ARK-u, bio pod komandom i kontrolom VRS-a “od početka juna 1992. pa nadalje”…

U presudi Mići Stanišiću i Stojanu Župljaninu navodi se da je SDS 1991. i 1992. godine, u vrijeme kad je držao kompletnu vlast u Banjoj Luci, objavljivao u medijima da Hrvati i Muslimani predstavljaju značajnu prijetnju srpskom narodu. Godine 1997. postotak i Muslimana i Hrvata u Banja Luci se smanjio na oko dva posto. Približno 20.900 Muslimana i 19.000 Hrvata koji su 1991. živjeli u opštini Banja Luka su do 1997. raseljeni.

Drugog aprila 1992. godine, obavještajna grupa poznata pod nazivom “grupa Miloš” u svojoj depeši navodi da SOS, oružana formacija SDS-a, namjerava da 3. aprila 1992. blokira sve puteve prema Banjoj Luci kako bi pojedine članove Vlade ARK prisilio da podnesu ostavke i izvršio pritisak na JNA da izvrši kadrovske promjene u Banjalučkom korpusu s ciljem da se on stavi u funkciju SDS-a. U tom izvještaju se upozorava da bi aktivnosti SOS-a mogle pogoršati već postojeće podjele na nacionalnoj osnovi.

Kriminalci, siledžije…

Istoga dana, Milorad Sajić, komandant TO-a opštine Banja Luka i sekretar Sekretarijata za narodnu odbranu ARK-a, na sastanku održanom u zgradi opštine obavijestio je Kesića, Bogdana Subotića, Topića, Vesića i Bulića iz CSB-a Banja Luka da sljedećeg dana namjerava “blokirati” grad Banju Luku i da je general Momir Talić upoznat s tim planom. Sastanku je prisustvovao i jedan čovjek koji se prezivao Stevandić, koji je opisan kao jedan od vođa Crvenih beretki/SOS-a.

Predrag Radić je bio predsjednik Skupštine opštine Banja Luka, a o njemu se govorilo i kao o gradonačelniku Banje Luke. On je bio član SDS-a, a postao je i član Kriznog štaba Banje Luke i Ratnog štaba ARK po njihovom osnivanju u aprilu, odnosno u maju 1992. godine. Predrag Radulović je bio inspektor zadužen za obavještajne poslove u SNB-u Banja Luka, a Goran Šajinović je bio službenik SNB-a. Sva trojica tih svjedoka svjedočila su da su SOS uglavnom sačinjavali lokalni kriminalci ili siledžije i da je on brojao oko 200 pripadnika. Ta ocjena se podudarala s ocjenom koju je dao Zdravko Tolimir, načelnik organa bezbjednosti VRS-a.

Po izjavi Predraga Radulovića i svjedoka ST183, među vođama SOS-a bili su Slobodan Dubočanin, Nenad Stevandić, Ljuban Ećim i Zdravko Samardžija. Ećim i Samardžija bili su aktivni članovi SNB-a u Banjoj Luci. Štab te grupe nalazio se u vojnoj kasarni Mali logor u Banjoj Luci do otprilike 5. aprila 1992. godine.

U ranim jutarnjim satima 3. aprila 1992. godine, naoružani pripadnici SOS-a podigli su barikade i blokirali grad Banju Luku. Prema Radulovićevim riječima, milicija nije pružila otpor i nijedan pripadnik SOS-a nije uhapšen. Blokada je trajala jedan dan. Pripadnici SOS-a su opkolili zgradu Opštine, podigli kontrolne punktove i dali izjavu za štampu u kojoj su pozvali predsjednika Opštine da uspostavi krizni štab u svrhu ostvarivanja više ciljeva.

Ti ciljevi su uključivali neodložno usvajanje Zakona o unutrašnjim poslovima srpskog naroda u BiH, promjenu latiničnih javnih natpisa u ćirilične, pojačanje sastava Banjalučkog korpusa i otpuštanje vojnih oficira i rukovodilaca javnih ustanova koji su glasali “protiv Jugoslavije” na referendumu za nezavisnost koji je održan u BiH. Tražili su i otpuštanje radnika Privredne banke i Jugobanke u Banjoj Luci “radi sprečavanja monetarnog udara”, rukovodilaca u Pošti Banje Luke “koji su glasali protiv Jugoslavije” i svih zaposlenih, uključujući one u sudstvu, koji su pokazali da su “rušitelji Jugoslavije i neprijatelji srpskog naroda”.

Ispunjavanje zahtjeva

Radulović je u svom svjedočenju naveo da je informisan da je SOS bio u bliskim odnosima s “ljudima iz SDS-a”. Najzad, Predrag Radić je izjavio da su se zahtjevi SOS-a podudarali s uputstvima koje mu je izdalo rukovodstvo SDS-a na Palama, konkretno, Biljana Plavšić, Momčilo Krajišnik i Radovan Karadžić.

U presudi se navodi i da dokazi pokazuju da je SOS bio povezan i sa članovima CSB-a Banja Luka i SNB-a. Radulović je svjedočio da je Nedeljko Kesić, načelnik SNB-a Banja Luka, svakodnevno bio u kontaktu s SOS-om. Pripadnici SOS-a imali su neograničen pristup Kesićevoj kancelariji, u kojoj je on držao uokvirene slike pripadnika te paravojne grupe.

Kada je u 03:00 sata, 3. aprila 1992. godine, dežurni operativni službenik SJB-a/CSB-a obavijestio načelnika SJB-a Vladimira Tutuša da naoružana grupa ljudi zauzima vitalne objekte u gradu, Tutuš je o tome odmah obavijestio predsjednika opštine Predraga Radića, no ni vojska ni milicija nisu ništa preduzele protiv blokade koju je izvršio SOS. Naprotiv, predstavnici vojske i bezbjednosnog aparata počeli su pregovore sa SOS-om kako bi se situacija “normalizovala”.

Opštinski organi vlasti prihvatili su zahtjeve SOS-a, među kojima je bio i formiranje Kriznog štaba u koji su, pored ostalih, imenovani Predrag Radić, Stojan Župljanin ispred CSB-a Banja Luka i Vladimir Tutuš ispred SJB-a. Predstavnici TO-a bili su Milorad Sajić, Miloš Kesić i Miroslav Vesić, a predstavnici Banjalučkog korpusa bili su pukovnik Boško Kelečević i Bogdan Subotić. Predstavnik SDS-a bio je Radoslav Vukić, predsjednik banjalučkog ogranka SDS-a. Predstavnik ARK-a bio je Radoslav Brđanin. Predstavnici SOS-a bili su Nenad Stevandić, Ilija Milinković, Slobodan Popović, Aleksandar Tolimir i Ranko Dubočanin.

Nakon što je osnovan Krizni štab redovnim opštinskim tijelima oduzeta su sva ovlaštenja i prihvaćeni su svi zahtjevi SOS-a: proglasili su Zakon o unutrašnjim poslovima Srpske Republike BiH i donešena je odluka da svi zaposlenici CSB-a moraju potpisati izjavu o lojalnosti MUP-u RS-a da bi zadržali posao, te da će oni koji su lojalni Skupštini srpskog naroda u BiH i Jugoslaviji biti imenovani na ključne položaje. Od Generalštaba JNA zatraženo je pojačanje za Banjalučki korpus i preporučeno da se smjene prekomanduju svi oficiri koji nisu glasali “za Jugoslaviju” nakon

čega su otpušteni oficiri Banjalučkog korpusa koji nisu bili Srbi. Krizni štab je takođe odlučio da direktori Privredne banke i Jugobanke muslimanske nacionalnosti budu otpušteni do 6. aprila 1992. godine i da se do 10. aprila 1992. godine “smjene u pošti svi oni (…) kadrovi koji su glasali protiv Jugoslavije”.

Crveni kombi

Nakon podizanja barikada 3. aprila 1992. godine, SOS je počeo napade na nesrbe i njihovu imovinu, dižući im u vazduh kuće i poslovne objekte dva do tri puta sedmično, uglavnom noću. Muslimani, Hrvati, ali i Srbi čiji su se stavovi razlikovali od stavova SOS-a, plašili su se SOS-a. Banja Luku je napuštalo sve više nesrba. Svjedok ST223 je u svom svjedočenju rekao da srpska milicija nije intervenisala da spriječi nasilje, naprotiv…

Od aprila 1992. pa do kraja te godine, grupa od desetak ljudi vozila se Banjom Lukom u crvenom kombiju koji se povezuje s SOS-om i Stevandićem. Ta grupa – koja se prema riječima svjedoka ST223 sastojala od milicionera odjevenih u plave maskirne uniforme – vršila je pretrese, tukla, šikanirala i hapsila nesrbe i krala im imovinu. Među njihovim žrtvama bili su ugledni građani muslimanske nacionalnosti i članovi SDA, kao i Srbi koji su bili “protiv” takvih njihovih aktivnosti. U Banjoj Luci crveni kombi je bio sinonim za strah. Svjedok ST223 je u svom svjedočenju izjavio da su ljudi iz crvenog kombija ulazili u kuće, palicama za bejzbol lomili sve u kućama i pitali: “Šta čekate? Što ne idete? Zašto se ne selite?”

Na osnovu činjenica utvrđenih u više haških presuda jasno je da je uloga Nenada Stevandića u preuzimanju Banja Luke, etničkom čišćenju i progonu Muslimana i Hrvata uz stravične zločine, bila puno ozbiljnija i da je on, direktno povezan s Karadžićem, provodio planove i ciljeve Strateškog plana osmišljenog na Palama.

I pored brojnih haških dokaza Tužiteljstvo BiH nikada nije otvorilo istragu o onome što je radio Nenad Stevandić tokom rata. A sve to što je radio očito ga je preporučilo Miloradiku za novog predsjednika Narodne Skupštine RS-a koji treba završiti ono što je započeo Momčilo Krajišnik. Koji je zbog toga presuđen u Haagu. Stevandić nije presuđen i to je, valjda, demokracija koju Zapad nameće Bosni i Hercegovini.

https://autonomija.info/dzenana-karup-d ... e-krajine/

[Ommadawn]

Dabogda svoju utrobu povraćali do kraja života.

Meni PTSP proradi čim pročitam prezime Stevandić.

[mishic]

Stevandićeva bagra opljačkala je hiljade bošnjačkih porodica. Silan novac, zlato i druge dragocjenosti dospjele su u njihove ruke kao i onaj novac kojim se "otkupljivalo" pravo da se napusti teritorij gdje su oni gospodarili, pljačkali i ubijali. Naravno ti što su otkupljivali to "pravo" plaćajući ga hiljadama DM stizali su samo do neke krivine, živice ili jaruge gdje su bili likvidirani...

Bio je to silni novac i brojne druge dragocjenosti kojima je ta bagra, sada je to više nego očito, kupila svoje amnestiranje za počinjene zloćine.
No ni to nije vječno i trajno. Sve je bliži dan kada će klupko početi da se odmotava i da ova priča odozgo dobije svoj epilog i kraj. Zloćinac Stevandić ipak će završiti tamo gdje mu je mjesto i poput Artukovića svoj kraj dočekati iza brave.

[mishic]

Od aprila 1992. pa do kraja te godine, grupa od desetak ljudi vozila se Banjom Lukom u crvenom kombiju koji se povezuje s SOS-om i Stevandićem. Ta grupa – koja se prema riječima svjedoka ST223 sastojala od milicionera odjevenih u plave maskirne uniforme – vršila je pretrese, tukla, šikanirala i hapsila nesrbe i krala im imovinu. Među njihovim žrtvama bili su ugledni građani muslimanske nacionalnosti i članovi SDA, kao i Srbi koji su bili “protiv” takvih njihovih aktivnosti. U Banjoj Luci crveni kombi je bio sinonim za strah. Svjedok ST223 je u svom svjedočenju izjavio da su ljudi iz crvenog kombija ulazili u kuće, palicama za bejzbol lomili sve u kućama i pitali: “Šta čekate? Što ne idete? Zašto se ne selite?”

Širok je prostor i ogroman broj domaćinstava opljačkala banda Nenada Stevandića. On je bio na čelu i nije htio u zvaničnu vojsku isključivo iz razloga što u tom slučaju nebi imali samostalnost koja im je omogućavala nesmetanu pljačku. Stevandić je učestvovao u svim tijelima koja su donosila monstruozne odluke, kontaktirao kompletan vrh i sarađivao sa svim zločinaćkim institucijama ali uvijek zadržavao komandnu poziciju samostalne pljačkaške grupe koja mu je najvećim dijelom predavala opljačkane dragocjenosti. Ljude od kojih su opljačkali najveće iznose redovno su ubijali kako bi prikrili prethodnu pljačku.