crnaguja wrote:Očito je kako lihvarske banke vade svoje maticne države iz recesije preko paprenih kamata koje nameću nama, a face koji rade u ovdašnjim bankama imaju napamet naučenu priču punu opravdanja zašto je to tako
Mala ispravka. Nije to samo sada pri recesiji. Uvijek je tako bilo.
Nego, pisao sam o ovome u nekoliko tekstova. Dotaknut cu se samo nekoliko gluposti kojima se opravdava lihvarstvo.
1. Visok rizik poslovanja
Nece oni to nikada priznati. Ali rizik poslovanja se racuna u bankama prema riziku nepovrata kredita. A koliki je kod nas rizik nepovrata kredita? Svaki ozbiljniji kredit skoro uvijek trazi ziranta, placu u drzavnom sektoru, hipoteku. Glavni problemi se javljaju kod nas samo kod procesa naplate hipoteke. A i kada bi se to rijesilo opet bi "oni" nasli dlaku u jajetu.
Padne cijena nekretnine pa banke ne mogu prodati nekretninu po cijeni koju hoce. A sta se desilo sa rizikom poslovanja. Covjek smije izgubiti zaposlenje, al banka nikako izgubiti profit zbog "promijenjenih okolnosti na trzistu".
2. Uzimanje ("oni" to zovu refinanciranje) kredita od banka majki da bi mogli nama da posudjuju.
Podaci entitetske agencija za bankarstvo fbih 2008. godina:
Prosjecni stedni ulog gradjana: 1576 kmica
Prosjecni dug banci gradjana: 1706 kmica
Racunaj da ovaj dug ukljucuje i kamatu. Eh, sada. Koliko je to banka morala da se zaduzi kod stranih banaka da bi mogla "posudjivati" novac. Racunajuci i obavezne rezerve, banke su mogle ogroman dio svojih potreba za kreditima podmiriti od domacih stednih pologa(ne sve banke u istom omjeru, ali pogledajte malo po svijetu omjer stednja/krediti).
3.Euribor raste: povecaj kredite; euribor pada: povecaj kredite
Samo cu reci, banka koja to u BiH je sada uradila ne zasluzuje nicije povjerenje. Ja sam davno (prije fartutme

) povukao sva sredstva iz banke koja ne zasluzuje moje povjerenje. To je jedini nacin da postujem sebe, kad me neko drugi nece da postuje. Ja ne postojim zbog banke, vec ona zbog mene.
Rizik poslovanja je uvijek tu. Ne moze se kriviti banku sto nas "g**u", samo nas. Niko nikoga ne tjera da digne kredit. Sve smo mi to potpisali. Niko nikome nije pistolj stavio pod vrat. Ali samo se zapitajmo koliko je dignuto nenamjenskih kredita, a koliko za rjesavanje stambenog pitanja? Koliko je dignuto za manipulacije na berzama u pohlepi za lahkim profitom, a koliko za kupovinu sjemena za posijati. Tuzna istina jeste - krediti su se uzimali za mnoge potrosne i neplodne stvari( u ekonomskom smislu

)...