Al'moje su odavde, domace; zute, jedre, svjeze, prekrasne. Jos im je ona cupa po njima. Cini mi se da je to bilo jedino stablo u ovom kraju Sjeverne Amerike...jer kad sam pitala gazdu da mi proda citavu gajbu...rek'o je "Neja vise, to je sve. Pros'o coek s'kombijem...i istovario jedini kos."
Uzela sam 10 kg...i sad mi sve mirisi na dunje. Sjecam se kad sam bila malehna..pa kad smo skrivali dunje u ormare i sahare u didovoj staroj kuci.. Stalno gledam te dunje...i razmisljam...kako bih sad mogla doci i do oskorusa? Valjda bi mi tad zivot bio usavrsen!
Uglavnom...sad cu spremati slatka od dunje. Jedno ce biti obicno...sa limunom i secerom. Drugo ce biti sa malko ruma. Trece...tvrda marmelada...na spanjolski nacin. Idem...10kg dunja je premalo za sva ta slatka...a jos mi zao ovih. Razmisljam o spremanju slatka. Kako cu ih moci is'ickat? kad su simbolizam jednog drugog zivota, jednog drugog doba, puka, kraja, moje proslosti. Zao mi mojih dunja!
Zurim...Ostalo je jos nekol'ko kila u piljarnici kod Portugalca . Moram stici prije onih starih Portugalki u crnini. Pitam se...Je'l' i njima tol'ko znace...jesenje...Zute Dunje?

