Vatra....nosi toplotu....strast....ali i unistenje....U stanju je, mogucnosti da za tren izbrise veliki dio necijeg zivota, rad, trud, uspomene, sjecanja....
Cesto zivimo u ubjedjenju da uspomene, sjecanja nosimo mi....vjerujemo da su bitni ljudi, osjecanja, ljubav....da su stvari zamjenljive, prolazne, nebitne....ali koliko uspomena, koliko sjecanja zivi u stvarima koje cuvamo, u sitnicama, u formi onog opipljivog van nas samih....
Nebrojeno puta usred noci, kad bi se oglasio protupozarni alarm, dok se onako u pidzami zurilo van, bez obzira da li je opasnost od vatre stvarna ili lazna uzbuna, ili samo momentalna neugodnost koja ce biti dovedena pod kontrolu i biti zaboravljena vec sutra, uvijek mi je prolazilo kroz glavu, onako dok bacam zadnji pogled na sobu, na uspomene, da mogu sta bih od svega toga ponijela sa sobom.....
Koje su stvari koje biste ponijeli sa sobom? Koje uspomene bi vam bile najvaznije? Sta znace i zasto znace.....I koliko onog sto posjedujete uopste nema cijenu jer nije zamjenljivo, ne moze se ponovo kupiti, jer je puno proslosti, jer krije u sebi momente cija vrijednost se ne mjeri novcem.....
Tako bih uspjela javiti jedinoj osobi kojoj zelim javiti sto se dogodilo...
), samo su ljudi nezamjenjljivi. 
slike nisu bile...mozda jedan privjesak sa slikama roditelja...ali nisam sigurna 
zao mi je tih slika, jer sam morala slike svog rahmetli oca da trazim kasnije po siroj porodici i moliti ih da mi poklone koju sliku....
makar onda mozes putovati a da ne razmisljas da li ti je neko provalio u stan/ kucu, da li su ti pogasena sva svjetla i slicno.