Muške stvari - by nenadvelickovic.com

[PipiDugaDevetka]

Eutanazija

Posljednjeg dana ove godine obavijestiću nadležnu instituciju da otkazujem pretplatu na mobilni telefon. Isključiću spravu od koje sam godinu dana bio zavisan kao srčani bolesnik od bajpasa.
Time ću priznati svoju zabludu da će mi mobitel život učiniti jednostavnijim. Moja odluka nema veze sa poštanskom štamparijom računa. Bezrezervno vjerujem da su cifre uz stavke "saobraćaj zona 2" ili "SVNSM" opravdane. To što računi jedne javne državne institucije nisu nimalo čitkiji od žvrljotina polupismenog kelnera nebitno je: pravi muškarci ne cjenjkaju se oko svojih užitaka.
Nebitno je i što svaki put prije nego što zazvoni mobitel televizor počne da stenje: valjda je ljudski mozak otporniji na zračenja od nekih jeftinih korejskih čipova. Nisu me posebno impresionarale vijesti o sterilitetu onih koji su svoje hendije i mobajle držali u džepovima u visini prepona, nisu me zastrašile vijesti o švedskoj djeci kojoj rastu dlake iz ušiju od pretjeranog telefoniranja.
Nisam se uplašio ni vijesti da me poliCIA možda već godinu dana prisluškuje: odavno vjerujem da siledžijama nije potreban stvarni povod za maltretiranje mirnih i skromnih građana.
Nije u pitanju ni malograđanska sujeta koja teško podnosi da je donedavno prestižna sprava sada dostupna i djeci, ni unaprijed izgubljena trka u osvojanju novih, manjih i boljih modela.
Razlog je sasvim drugačije prirode. Ali vratimo se petnaest mjeseci unazad.

2.
Evo muškarca koji otvara vrata poštaru brze pošte i prima kovertu sa magičnom karticom koja će njegovom u kožu obučenom ljubičastom novom mobitelu udahnuti život.
Jer kao što, recimo, dijete ne postoji dok ga roditelji ne upišu u matičnu knjigu rođenih, tako ni mobitel nije živ dok mu se ne umetne SIM kartice. Kao što dijete upisivanjem u određene knjige osim imena dobija nacionalnost i državljanstvo, tako i mobitel umetanjem SIM kartice dobija osim broja pripadnost određenoj mreži.
Toj mreži novopečeni pretplatnik svakog mjeseca plaćaće račun i porez na račun, jer ne želi da se njegova nova igračka počne ponašati kao igračka: da svijetli i svira, ali da ne zvoni i ne telefonira.
Naš muškarac, ne bez ponosa, iz prvog pokušaja pravilno umeće malu pločicu u za to predviđeno mjesto, vraća prethodno napunjene baterije u njihovo ležište, zatvara poklopac, zakopčava futrolu, i okreće svoje novo čedo na leđa, spreman da ga škaklji po trbuhu. Ali kako?
Uz svaki mobitel kupac dobija uputstva. Međutim, uputstva su najčešće na nekom stranom jeziku ili na engleskom, što predstavlja problem. Ovladavanje spravom muškarac će bazirati na uzastopnim pokušajima i promašajima sve do postizanja rezultata. Lakše bi mu svakako bilo nekoga zamoliti za pomoć, ali time bi priznao da je telekomunikacijsi jumfer, pa će, kao pravi muškarac, ćutati i sve završiti sam.
Šta to država sada od njega očekuje?
Dva puta se zaklinjao da će dati život za nju, jednom da će biti dobar i vrijedan pionir, nekoliko puta da neće lagati i da će govoriti samo istinu i ništa osim istine. Vrijeme zaklinjanja je, međutim, prošlo, došlo je vrijeme kupovanja. Umjesto svečanih obaveza potpisuju se ugovori za kredite. Država od sretnog novog pretplatnika sada ne očekuje mnogo: samo da otkuca i promijeni PIN.

3.
Nova riječ! PIN.
Ono što je djeci MB, to je telefonima PIN. MB je matični broj, ali šta je PIN? N dolazi od engleske riječi number? A ostala dva slova? P u VIP znači person, u istoj skraćenici I označava important. Da li je PIN skraćenica za osobni važni broj. Loši prevodioci zadovoljili bi se ovako obavljenim poslom. Međutim, u skraćenici ID, uobičajenoj među uposlenicima u međunarodnim organizacijama I je identification. U skraćenici IRC je international. U FBI je investigation. U IFOR je bilo implementation.
Šta, dakle, znači PIN? Vlastiti implementirani broj (ovo ima logike, jer PIN broj svaki vlasnik sam implementira u svoj aparat), ili vlastiti internacionalni broj (ovo nema logike, jer taj broj je tajna) vlastiti identifikacijski broj (ovo ima logike, jer se taj broj zaista služi za identifikaciju korisnika)
Naravno, rješenje ove zagonetke sigurno postoji u pisanom uputstvu, ali ko čita pisana uputstva kad ima živ aparat u rukama?
Sigurno ne muškarac koji najzad ima u ruci aparat sa SIM karticom kome nedostaje samo PIN broj pa da postane telefon.
On je iz uputstva zapamtio samo upozorenje da broj mora biti TAJNA. Zato ga sada gledamo zaključanog u kupatilu, leđima okrenutog prozoru (za svaki slučaj, ima svakakvog komšiluka i svakakvih satelita na nebu). Koji broj izabrati? Datum rođenja? Svoje ime (63623)? Ne, suviše lako za razbijanje. Ime svoje ljubavnice (527462)? Suviše glupo. Ime omiljenog jela (28735)? Možda.
Neosjetno, naš junak uveo se u književnost 21. stoljeća. Kuckanje na 12 tipki u narednim danima postaće osnova njegovog literarnog izražavanja.
Ali, muke stvaranja moraju sačekati.
Mobitel kojem niko ne zna broj je skoro kao neuplaćen listić za loto: besmislen. Telefon koji ne zvoni na ulici, na sastanku, u liftu, u hipermarketu, u pozorištu, u ljetnoj bašti, to je kopile klasične telefonske govornice.
"Vozdra, zapiši moj broj: 066...
Oooo, nabavio se mobilni...
Ma to zbog posla...
Vozdra, samo da zapišeš broj mog mobilnog...
Oooo, sve nema se, a vamo..."

4.
Tako! Sad je muškarac postao dostupan. Sad ga više ni jedna mogućnost da promijeni svoj život nabolje ne može mimoići. Ako nazove djevojka u koju je cijeli život zaljubljen, on je tu. Ako mu ponude posao o kom od malena sanja, spreman je. Ako zaglavi negdje u nekoj vukojebini, pozvaće pomoć.
Nevjerovatno je kako mala stvar poput mobilnog telefona ispuni jedan mali život velikim mogućnostima!
(Naš junak će vremenom otkriti da je ljubav njegovog života sretno udata na sjeveru Škotske, da je već prestar za sve poslove o kojima od malena sanja, da u vukojebinama nema signala. Otkriće da se ljudi koje zove ne javljaju na njegove pozive, jer vide ko ih zove. Otkriće da u tramvaju ne čuje zvono telefona, a ako ponekad i čuje zvono nema šansi da čuje sagovornika. Otkriće da je telefoniranje iz auta u pokretu kod nas dozvoljeno samo ukoliko je automobil u pokretu audi, BMW ili drugi automobili te klase.
Otkriće da se među muškarcima dogovori koji su se nekad završavali sa "da se više ne čujemo!" sada završavaju sa "čujemo se".
Otkriće, ukratko, da se snovi ne mogu kupiti, pa makar bili sve manji i sve jeftiniji - kao mobilni telefon.)
Ali, još je rano. Naš junak možda nemar dobar posao, ali ima ličnu sekretaricu.

5.
Nakon što je otkrio ljepotu pisanja, vlasnik džepnog telefona okušava se i u komponovanju. Dvanaest puljki (ili tipki) sasvim dobro zamjenjuju klavijaturu. Aparat svom čovjeku nudi mogućnost da običnu zvonjavu pretvori u muziku. Muzika će elektronsku igračku pretvoriti u stvar sa identitetom. Beba sa matičnim brojem dobiće vlastito ime.
Ali koje? Ime djeteta mora izražavati vjersku, nacionalnu, političku i kulturnu pripadnost roditelja. Ime se mora svidjeti roditeljima, tetkama, bakama, nanama, komšijama, prijateljima, mora biti ni obično ni neobično, ni dugo ni kratko, nipošto glupo ali svakako ni prepametno.
Mora li čistačica Isidora čitav život osjećati krivnju što nije ispunila očekivanja roditelja i nije postala balerina?
Mora li Ahmed Nurudin u piću zaboravljati da nije postao svjetlo vjere?
Mora li mobitel u na autobuskoj stanici u Međugorju zasvirati Internacionalu? Ili na pumpi u Zenici Marš na Drinu? Ili na pijaci u Lukavici "Jedna si jedina..."
Da, ne smijemo sa mobitelom ponoviti greške koje smo načinili u podizanju djece ili tetoviranjem slova JNA na podlaktici. Ali ne trebamo biti ni previše oprezni. Najbolja stvar kod savreme tehnike je mogućnost bezbolnog brisanja. Greške koje niko ne vidi nisu greške.
I tako, sve je manja razlika između memorije mobitela i ljudskog mozga. Iz jedne se brišu brojevi i slova, iz drugog godine i uspomene. U jedno se upisuju važna imena, u drugo lažna istorija. Aparati postaju sve pametniji, a ljudi sve gluplji.
Ljudi sve više i sve češće koriste aparate kao nadomjestak za inteligenciju.
I zato ću, ako već nije kasno, ja svoj mobitel odnijeti na eutanaziju. Sa malim čudovištem ugasiće se i moja zabluda se naše postojanje u svijetu mjeri telefonskim impulsima. Sloboda se ne kupuje na poštanskom šalteru.

Nenad Veličković




Copyright(c)2001 nenadvelickovic.com

[gandhi]

''Uz svaki mobitel kupac dobija uputstva. Međutim, uputstva su najčešće na nekom stranom jeziku ili na engleskom, što predstavlja problem.''

Znam da ću ispast sitničav, ali eto.

[PipiDugaDevetka]

Pisac je 100% u pravu, i engleski je domaci lengvidž!

Lakše bi mu svakako bilo nekoga zamoliti za pomoć, ali time bi priznao da je telekomunikacijski jumfer, pa će, kao pravi muškarac, ćutati i sve završiti sam.