
Ljepotu prvo pronađite u sebi!
U vremenu u kojem živimo pojam ljepote kao da je izgubio svoj smisao i značenje, pa lijepo ne predstavlja ono što je uistinu lijepo, nego ono što je "u modi", "u trendu"... Čini se kao da nema onih istančanih i suptilnih crta, one prirodne, neusiljene forme, nenametljivih i nenapadnih vibracija u umjetnosti, u stilu oblačenja i življenja uopće. Zato nije ni čudo što bogati ljudi vape za starinama, što postaju kolekcionari starih predmeta različitrih vrsta i namjena, što putuju po svijetu da bi vidjeli netaknutu prirodu, veleljepne drevne građevine, stare muzeje...
U modernom svijetu ponestalo je ideja, kreativnosti i mašte i sve se vrti u krug. Većina umjetničkih djela su ili sušta kopija nekih davnih djela ili su nastala impresionirana njima. Zašto je u vrijeme napretka civilizacije došlo do stagnacije u estetskom izražavanju? Jer, prije su ljudi od mnogo manje i oskudnijeg materijala i u mnogo lošijim životnim uvjetima kreirali ljepša i originalnija djela. Danas čak ni djeca, kojoj su nadohvat ruke različite teknike za crtanje i bojenje, rijetko posežu za tim u slobodno vrijeme. Mladi više sebi ne kreiraju odjeću, nego teže da se uklope u cjelinu, da budu kao i svi ostali...
Promijenio se i odnos prema užoj životnoj okolini. Dok su prije avlije mirisale cvijećem, danas ljudi betoniraju i najmanji komadić zemlje i u zelenilu uživaju uglavnom preko TV-a. Dakle, jedan od razloga zbog kojih je sve više prisutno otuđenje čovjeka od prirode, jeste njegova težnje da se uključi u "moderne tokove" života, u kojima nema mjesta za estetsko, etičko, emocionalno...
Trka za novcem i stjecanjem materijalnih dobara doprinijela je duhovnom osiromašenju ljudi. Prije su ljudi bez milion nekih stvari mogli normalno živjeti i biti sretni, zadovoljni sobom i drugima, biti bez frustracija i stresa. Danas su nam "napredniji i savremeniji" ljudi nametnuli bezbroj nekih izmišljenih potreba za različitim proizvodima, bez kojih se, kao ne može, ili bez kojih si niko i ništa. I tako dok se mase ljudi bore da steknu te "neophodne" stvari, zaboravljaju na sebe, svoje pozitivne emocije, svoj smisao za lijepo i kreativno, i dopuštaju, prepuštaju drugima da im i dalje kroje svijet oko njih. Što je najgore, loše to rade! A, sve je manje onih koji sami sebi kreiraju odjeću i obuću-ono najosnovnije gdje mogu ispoljiti vlastiti stil i smisao za lijepo. Danas je mnogo lakše otići u butik i kupiti jedan od na hiljade primjeraka neke robe i opet se osjećati "u trendu", jer, to svi nose!?! Za originalnost i kreativnost ovdje nema mjesta. Tu su i gotova rješenja i za sve ostalo, jer, molim vas lijepo, nema se vremena!!! Nema se vremena za malo mašte i inovativnosti, a ima se vremena za zaglupljujuće TV-sapunice, za trač partiju i beznadežno udovoljavanje svojim ćeifovima. Ljudi tako propuštaju uživanje u korisnim radu i zadovoljstvo nakon urađenog. Lijepa odjeća i obuća, lijepo dekorisan enterijer i uživanje u prirodi eksterijera mogu priuštiti samo bogati - reći ćete. Ne, ljepota i smisao za lijepo se teško mogu kupiti. Njih prvo treba iznutra doživjeti i osjetitit i prepustiti se mašti. Od nekih starih predmeta mogu se itekako preurediti i napraviti "novi" i ljepši. Probajte i uvjerit ćete se! Jer, da biste uživali u ljepoti oko sebe, prvo je pronađite u sebi! A kakve veze sa svim ovom imaju studenti? Pa, zar nije bolje učiti i boraviti u lijepo dekorisanoj sobi?!? Zar nije bolje znati da ćete poslije studija znati kako da ukrasite radni prostor u kojem ćete se vi i vaše kolege ili pak klijenti osjećati ugodno. I, zar nije bolje nositi udobnu i originalnu odjeću koju ste sami kreirali, od nekvalitetne i uniformne koja se danas prodaje?!? Uostalom, kada nešto sami uradite znate da je to djelo vaših ruku i to ima posebnu draž, nego kada vam to neko servira kao gotov proizvod. Bavljenje malim kućnim majstorijama je samo jedna od aktivnosti kojima se možete zaokupiti u slobodno vrijeme nakon učenja. Time ćete razvijati svoje ideje, smisao za lijepo i dekorisanje, maštu i kreativnost i tako svoju lišnost okititi novim vještinama i vrlinama.
Piše: Medina Jusić-Sofić
Izvor
