Dakle, prije rata se jesu zgrađivali balkoni po vlastitom nahođenju i ukusu što je također tema za sebe i u uređenim društvima nezamislivo i nedopustivo, ali ne pamtim da je ikada ikome palo na pamet da kreči balkon i dio fasade koji mu pripada onako kako on hoće. Danas je to sastavni dio krečenja stana. Krečiš stan i okrečiš i urediš balkon i fasadu kako ti hoćeš. Ljudi se prema balkonu ponašaju ne kao prema sastavnom dijelu vanjštine kompletne zgrade već kao prema svojoj avliji. Kreče, boje, izvode svjetlo, lampe i lustere, udaraju ograde razne, pločice, mermerne ploče, rade šta hoće. Neki pokušavaju barem uskladiti boju sa starom bojom zgrade a većina ni to. Recimo, kod mene je zgrada crvena a komšije ofarbale balkon u drečavu, tirkiznu plavu
Što se mene tiče nema tu neke prevelike rasprave niti dilema - radi se o klasičnoj malograđanštini i papanluku i jednoj od mnogih anomalija koje su kod nas postale normalne. Nešto protiv čega se kao pojedinac ne možeš boriti, već moraš poravniti i naviknuti se. Naravno, nešto što bi država i vlast, između ostalog, morala da dovede u red ... ali kad će kod nas to doći na red pored svega ostalog ...
