tuzno je sto o gore navedenim razlozima razmisljamo kao o "nicem posebnom" nego prihvatamo da nam je to jednostavno dio zivotaskolica wrote:Interesuje me kako se vi borite protiv onih dana a vjerujem da ih imate svi, kad vas sve sklepa odjedamput.Tuga, depresija, umor, imate osjecaj da nosite sve breme ovog svijeta na svojim plecima. Nema tu ni nekog posebnog razloga jednostavno se probudis i cini ti se da osjecas svu tugu ovog svijeta. Ako neko ima dobar recept protiv?
normalna pojava, desava se vecini ljudi
moj recept: ponekad sebi dozvolim da proces ide prirodnim putem
u slucaju da ova metoda zakaze onda se usudim zatraziti ruku, toplinu, oslonac u osobi kojoj najvise vjerujem, nekom pred kim sebi smijem dozvoliti da budem ranjiva, nekom ko je u stanju da sagleda moju snagu i u tim momentima "slabosti", da me pridrzi i podrzi, cak i ako me ne razumije sasvim.....neprocjenjiva dragocjenost same te razmjene me najefikasnije zna vratiti u svijet osmijeha bez obzira sta me iz njega protjeralo
