landlord wrote:Vjerovatno sam ga trebao probati prije Kwak-a.

da, postoje određena pravila ako se degustira nekoliko različitih vrsta piva za redom. to su sasvim logična pravila i dobro ih je primjenjivati, posebno kada se probavaju skuplja i kvalitetnija piva jer uglavnom, ako se ne poštuju ta pravila jednostavno dojam o pivu može biti totalno uništen.
ti si trebao prvo piti SNPA, pa nakon njega kwak, jer kwak je tamnije i teže pivo, pa si sigurno ostao pod dojmom tog piva.
inače, mnogo ljudi krivo smatra da osjećaju nešto kao okus, dok je u većini slučajeva taj dojam zapravo pogrešan jer se ne radi o jeziku, nego o nosu. često miješamo okuse i mirise, odnosno mislimo da je nešto okus, a zapravo je miris. odličan primjer za to je vanilija, koja se apsolutno ne doživljava preko receptora na jeziku, nego isključivo olfaktorno, odnosno kroz nos, a mi mislimo da je to "okus vanilije". jezik je poprilično "primitivan" organ i jezikom malo toga osjetimo. zapravo samo četiri osnovna okusa mozak percipira putem senzora na jeziku, a to su slatko, gorko, kiselo i slano. s druge strane, nos registruje milione različitih mirisa/aroma koje mi često doživljavamo kao okuse. iz tog razloga bi bilo dobro pivo degustirati više nosom, nego jezikom. jezikom osjetimo slatkoću/gorčinu piva, "teksturu" piva i aftertaste - sve ostalo ide kroz nos do mozga

kad je čovjek prehlađen i ima totalno začepljen nos, hrana koju jede čini se da nema nikakvog okusa.
kad natočite pivo, dobro je malo zavrtiti čašu da se krene oslobađati malo više CO2, nakon toga nosom inhaliramo par sekundi aromu sa donjeg ruba čaše i tu će biti takozvane teške arome, a poslije mirišemo sa gornjeg ruba čaše jer se na tom mjestu oslobađaju lakše arome.
na takmičenjima, sudije degustiraju desetine različitih prijavljenih piva jedno za drugim. nakon svakog piva oni moraju "resetirati" svoje receptore za okus i miris. to rade neslanim potpuno neutralnim krekerima koje nakon svakog piva pojedu da bi "pripremili" jezik za naredno pivo, dok je tehnika za pripremu nosa takva da se pomiriše kafa u zrnu nakon svakog piva, čime se potpuno "ubije" i zaboravi aroma prethodnog piva. druga, nešto manje komplicirana tehnika je da nos naslone na rame i duboko udahnu kroz nos na pamučnoj majici (nije preporučljivo nositi nikakve parfeme, dezodoranse ili slično, znači čista, oprana pamučna majica)
čitava ova priča je nekome smiješna, ali vjerujte da sve ima svoje zašto i da neki ljudi imaju toliko istreniran nos da mogu doslovno izrecitirati recept piva samo na osnovu jednog gutljaja i jednog "sniffa"
ovako izgleda formular za ocjenu piva američkog udruženja pivskih someliera -
http://www.bjcp.org/docs/SCP_BeerScoreSheet.pdf
imam jednu fantastičnu knjigu koja obrađuje ovo sve. inače, ja čekam rezultate svog prvog pivskog takmičenja na koje sam prijavio svoj 15 mjeseci odležani belgijski saison u HR. imam neki dobar osjećaj
kad pravite svoje vlastito pivo onda je jako bitno da razumijete osnovne koncepte u vezi degustiranja i ocijenjivanja okusa i mirisa. ne zato da bi nešto posebno uživali u pivu, jer užitak u vlastitom pivu kakvo god da je svakako je tu

nego zato da biste znali prepoznati mane u svom pivu. svaki čudan ili loš okus i miris na koji naiđete u svom pivu ima svog uzročnika (na primjer diacetil, fusel alkoholi, oksidacija, infekcija itd...), a da biste znali kako ukloniti uzročnika morate znati gdje se on nalazi. neki bi ovo nazvali preseravanjem, ali kad se duboko zaglibi u ovaj hobi, onda ovo postaje jednostavno normalna priča
sve rečeno vrijedi ne samo za pivo, nego i za vino, ali i za sve što ima veze s gastronomijom.
dakle, da zaključim, kad probavate skuplja i bolja piva jezik i nos moraju biti u "idle mode-u", probavate više nosom nego jezikom, prvo svijetlija, više suha i lakša piva, pa onda tamnija i teža, obavezno pojesti kreker, komad kifle ili nešto neutralno između dva različita piva.