Vaša poezija

[Smail Ismic]

SREĆA

U ulici Vicolo Tre Marchetti na broju 3,
Smail je ugledao najljepše oči svog posnoga života,
Okrznule su ga preko ramena anonimnog ljubavnika i srasle s prazninom ovovremene Verone.

Hranila je ona nežaljena,
U gorkim sokovima svojim usne neutkane u sjaj tuđih pogleda.

Niti je iz njih laž, niti je iz njih ljubav,
Zauzvrat niti zagrmila, niti procvala.
Same su usne ostale duši gordoj da šapuću.

Smail je postao sretan,
Taman toliko koliko je ostao nevidljiv.

Budne fibrozne noći označile su kraj,
Svemu onome za što se ne živi.

[kuma]

Izgrizena usna kao trag neprospavane noci
A u ocima sjaj
Kao da sam spavala danima.
Gledam u bilo sta, a tebe vidim
i radost i tuga
i suze i smijeh.
Ne razumije to srce koje nije osjetilo
dusa koja nije dozivjela.

Osjetis li grc -tu nize grudi
i hladne ruke u ljetnoj noci
Pratis li me po nevidljivim tragovima
ispisanim na tvome tijelu
I tragom mirisa
po kome si me zauvijek obiljezio svojom...

I ne slutis moju slabost
i ne slutis eho u mojoj glavi
eho mojih spostvenih misli i zelja
ja ti se dajem
ja ti se dajem dok ne isklizim
sa tvojih dlanova
poput vremena, poput pijeska.

A.S.

[Petit_Beurre]

Poema 5

Kada uvenu kamelije bijele
i topli vjetar s juga te stigne,
Hoćeš li me se sjećati?

Kada ulicom prođeš
i o kaldrmu se spodapneš,
Hoćeš li me se sjećati?

Kada noć padne
i tužaljka gitare počne,
Hoćeš li me se sjećati?

Kada jesen siva dođe
i ptice odu,
Hoćeš li me se sjećati?

Ako zakasniš na voz,
i nemaš gdje prespavati,
Hoćeš li me se sjećati?

Kada srce stane,
i u raku se spustim,
Hoćeš li za me suzu pustiti?


Poema 4

U osvit zore pitah se,
da li sanjah?
Ili te ruke stvarno grliše?

Tek sneno majsko sunce,
i u grudima ne izreciva bol,
razuvjeriše me.

@Smail Ismic

[Andrej4MRN7H]

Pozdrav potesama i pjesnicima,..dopade mi se bas svaka od ovih ispisanih,Kuma-dobra poetesa,zestoka liricnog osvrtanja,onda Semir iz Srebrenice sa ovim stihom;
za ratove nema se vremena svi uzivaju u travi
u skolama novi predmeti rolanje i na bongu chillanje
umjesto hitlera i sadama na satu povijesti ucimo albume marleyeve
rak pluca i ostale bolesti sve su rijedje
jer pored ganje cigare vise nitko pusit nece
amerika propala sada jamajka je srediste svijeta
umjesto u vatikan i meku sada na kingston ide se na putovanja vjerska...
pa ovi stihovi Ismailovi;
Praznina je bila dovoljno vješta da sudbinu preokrene u svoju korist,
Na onaj dan kada se sjenka okrenula od Mjeseca,
I odvagnuvši specifičnu težinu institucije zločina,
Oprostila se od prevladavajućih sivih tonova istine.

Pogledali su svi u istu siluetu na horizontu,
I pljunuli u lice svakoj od maškaradi oprečnih stavova,
Što su amandmanom A skretali bolesničku žeđ u pravcu poraženog Nurnberga.

U knjigu usiljene žalosti tri su se od njih upisala,
Svaki svoju tačku šutke i ni riječ,

Posljednji od njih u praznu tintarnicu zazvao je
...nastaviće se.

tako lijepo sroceno ostavilo me je bez daha..

evo moj stih za danas;
...........Za Elis...........

U ogledalu nam se komadaju ukroceni pogledi
lica u paramparcad lazi lome se i padamo pred tijelom iluzija
draga, tepam ti
a na usnulom licu iz milosti u laz kruni se i zadnja misterija nestajanja
u svemu tisina kao umiranje svjetla cuci pred kucom nasom
volis li me, ponavljam zaredom,ne znam vise ni koji put i zasto
a u ironiji umiranja i glas necujan uz trudove bola uzdise placno
kako cemo sutra novom objavom,
vjerom novom kroz sebe zakoraciti
a korak nam tezak,
zemlja napukla ko hljeb sa sedam kora
izoblicenih lica oboje
oronulih tijela i duha slomljena
pred sumrak u kosmaru izivljenog haosa
ponovo se varati do horizonta zabluda
traziti spas u ljekovitim travama
bremena nemira vucati tamo i amo
dok sokovi zivota cijede nam se iz ociju i kostiju...
...pisem u sumrak ponesen strahom ljepote
skriven u carima pjesama
koja ce nestati kao sunce uplaseno od sumraka
a u rijecima klija melodija oprostaja
u srcu teret olaksavam suzama i urinom
stihovi naricu razbudjenim snom
tvoju krhku ruku sto me cjelivala nekoc sklanjam maglenim sjecanjem
u plavetnilo mora,
na zalascima sunca drazima skrivam rijeku srece
valovi misticnih daljina smaragdnog vremeplova tope se ko ledenice
cujem ti zov iz cudoredja nade
zoves me sebi da me pokajes krvavim tabanima
i osmjeh ti vidjeh kako pomjera obale dvaju rijeka
most uzdaha pucao je u meni dok si proticala mislima
u besmrtnim baladama rijekom sna...

[kuma]

Ne sluti mi bol korakom svojim
Ni ozbiljnim licem
Ni pogledom bez sjaja.
Dok govoris, riječi k'o strijele
U srce se bodu jedna po jedna.
Pomislim...
Koliko je puta ono ranjeno bilo?
Koliko su puta potonuli snovi
Poput kamena sto vuce ga dubina?
Da, ono krvari, a ipak opstaje.

Reci mi...
Zasto su tvoje oci jos jucer bile svijetle
A tvoje lice nasmijano.
Zasto si mi jucer korakom slutio srecu?

Svila se tuga u moje krilo
a tvoju sam glavu jucer tu mazila.

Idi, nakon svih strijela.
Ciljao si i nisi promasio.
Pokupi svoj ego i praznu dusu
O, zar sam te mogla voljeti!
Idi, pogledom te pratim...
Razmisljam o ljepoti ljubavi
U koju sam vjerovala
Razmisljam o tebi.

Dlanovima pritisnem grudi
Kao da stisnem srce da manje boli.
Da, ono krvari, a ipak opet opstaje.
Srce je moje najmanje krivo
Ni grijeha ni lukavosti
A eto najvise zla nad njim se nadvi.
Valjda je to staza zivota
I sudbina moja.
Nosena vjerom ispunjena nadom
Bar znam za jedno
Znam da ...imam srce.

A.S.
Hvala Andrej4MRN7H

[Meteora]

...

[Meteora]

...

[Andrej4MRN7H]

Nokturno u noci

Noc, korak do neba
beskraj cjedila
uspinjanje iznad bogova
na ivici zuda sagorjevanje...
ewery dey..great beby..
u zanosu govoris
eho rijeci u eksploziji strasti
vristimo u grcu tijeela izgubljeni........

...slogan titrajucih rijeci kovitla vasionu
suze srece,pukotina razuma
duga izmedju zapaljenih svijeca
likuje andjelima
ocima me pretapas iz beskraja u beskraj
gorim u tebi i ti u meni
u extazi ludila ptice budis iz nocnog smiraja
zvijezda koju sam samo ja video
u horizontu pulsirajuceg neba
sjaj koji je samo za mene sijao ove noci ...
great...!
ewery dey Beby, ponavljao sam
kako si topla i umilna
kako si toplaa...

Kuma dopada mi se kako pises,dopade mi se i ovo od Meteore iz sjecanja na djetinjstvo..dobro doista pisete..

[nenadd]

Nisam kriv

Sto te volim
sanjam
trazim i bodrim
tjesim i ruzim
hvalim i kudim
kriv sam.

Sto te ljubim
pazim
cuvam i mazim
trpim i strepim
bdijem i cutim
kriv sam.

Sto te branim
cekam
lijecim i patim
vodim i vratim
hocu i imam
kriv sam.

Sto te nedam
trebam
kunem i prijetim
placem i molim
preklinjem i bolim
kriv sam.

Sto si nasla drugog
nisam.

[Andrej4MRN7H]

Nisam kriv

Sto te volim
sanjam
trazim i bodrim
tjesim i ruzim
hvalim i kudim
kriv sam.

Sto te ljubim
pazim
cuvam i mazim
trpim i strepim
bdijem i cutim
kriv sam.

Sto te branim
cekam
lijecim i patim
vodim i vratim
hocu i imam
kriv sam.

Sto te nedam
trebam
kunem i prijetim
placem i molim
preklinjem i bolim
kriv sam.

Sto si nasla drugog
nisam.

odlicna poema Nenade,pisi nam jos koju..ova mi se jako dopala

Poverela paradoks

Transparenti ljubavnica
po stubistima
od podnozja
do vrha Himelaja
nigdje njenog imena
ja s nadirucim tangentima rijeci
u potrazi za
tajnama ceznje
monstruoznosti prate me
do ponora nade
nigdje da je nadjem
pisao sam joj poraze zivota
epopeju izbezumljene usamljenosti
krhkost mog osmjeha
odu bola
riznice oziljaka
tjeskobu duse
nacinjene nepravde
sve joj pisao..
I o svom vulgarnom zivotu
s puno mucnine
mracnim trenutcima
s dovoljno ludosti
o koreografiji sna
u cetiri zida
placu
i mrtvim ulicama
gladnoj djeci
o stranputicama
u ogromnoj kolicini pitanja
svasta sam joj pisao...

[nenadd]

Dovoljan si ti

U domu nasem mir i tisina
dok cekam tebe da se vratis
Pod oklopom mira ceznju skrivam
Necu da te zovem, da pitam sta radis.

Dovoljan si ti
Dodir oka tvoga
Dovoljan si ti
Plamen srca moga
Dovoljan si ti.

Kada se vratis srecu cu skriti
U ocima sjaj opravdati vjetrom
Njeznu cu masku na lice staviti
Necu da znas, necu govoriti.

Dovoljan si ti
Dodir oka tvoga
Dovoljan si ti
Plamen srca moga
Dovoljan si ti.

U sobi nasoj gdje ljubav ceka
Da nas ponese do rajskih visina
Spremna cu biti, misli ogoliti
Dodirima svojim pricu ispricati.

Dovoljan si ti
Dodir srca tvoga,
Dovoljan si ti,
Plamen tijela moga,
dovoljan si ti.

[Andrej4MRN7H]

Dovoljan si ti

U domu nasem mir i tisina
dok cekam tebe da se vratis
Pod oklopom mira ceznju skrivam
Necu da te zovem, da pitam sta radis.

Dovoljan si ti
Dodir oka tvoga
Dovoljan si ti
Plamen srca moga
Dovoljan si ti.

Kada se vratis srecu cu skriti
U ocima sjaj opravdati vjetrom
Njeznu cu masku na lice staviti
Necu da znas, necu govoriti.

Dovoljan si ti
Dodir oka tvoga
Dovoljan si ti
Plamen srca moga
Dovoljan si ti.

U sobi nasoj gdje ljubav ceka
Da nas ponese do rajskih visina
Spremna cu biti, misli ogoliti
Dodirima svojim pricu ispricati.

Dovoljan si ti
Dodir srca tvoga,
Dovoljan si ti,
Plamen tijela moga,
dovoljan si ti.

dovoljna si ti..uf..kako dobra poema postovana D,..i ovo spremna cu biti misli ogoliti... bravo,odusevila si me..
bez rijeci sam ostao,zateknut u uzdahu citajuci vasu ljubavnu pjesmu..

[Andrej4MRN7H]

Neka nas prati samo vjetra muzika,
i kisne kapi po prozoru...
I do u zoru
nek se topimo u lavi sna
sladunjave strasti
tvoj svijet je mrena mog slijepila
a pohote u naletu
mreza paukova...

Lud sam za tobom evo nocima
vuce me okus tvojih usana
przenje u zenitu srca
cari pupka
pulsiranje u spolovilu,
ti si mi jedino svitanje u ogledalu...

Priznajem..!
Vec si mi misterij bludnih pjesama
logov vansebljenja
u retarti uzdaha ushicen
tvoja stopala drzim u dlanovima
ti moje spolovilo vrelo u rukama
ljubis usnama...

Dizem te nebu i zvjezdama
ja znam da si ti njezna i umilna
krhka poput mladih godina
u pokretu bludnicenja razuzdana
oslonjena na noc besanog ludila...


R.Andrej...erotika 2008...

[Andrej4MRN7H]

U predvorju Pakla

Noci vjecno gladne tvojih pogleda
snovi te zeljni ostase
ti rijecima samo odjevna
bogovi pijani u paklu pospase
vatra dogorjeva..

Evo noc se kruni stota
ja i ti u basti raja...

Mirisu madarine,rascvjeto ruzmarin
ko u vece blagog smiraja
iz pepela sintakse tvojih rijeci
nicu nasa djeca ko` iz raja...

Govorim da su mali andjeli
milujuci te po kosi
a iz nista nebo dolijeva zaborav
mutnim kisama prkosi...

Smisljam rezervnu bol
oboruzan snagom bludnih vjetrova
na tvojim grudima upisujem sjecanja
zlu netrebalo,do dzavola...

[Andrej4MRN7H]

Karika u verigama sjecanja( za Svetlanu)


Sinuse sjecanja Svetlana
na album sa slikama
sjete ceznuca ko ugur vaskrsnuca,
tmuran dan kajanja....

Milioni ljubljenja strasnih
hiljade sretanja i osmijeha,.
milijarde nadanja i grljenja,
usrani vagoni, zeljeznicki kolodvori,
nesigurni peroni prelazenja
preteski tvoji koferi nosenja,
i moja skakljiva cekanja...

Volio sam te do neba Svetlana....

Volio cistim djetinjim bicem draga,
tvoje nevine vatre,
usne tvoje i suze volio,
i ljubio te, vatreno,strasno i vjecno
svih onih dana i noci,
kao da nikad neces od mene otici...

Da sam mjesec lutalica,
govorila si
fanaticni pjesnik i ljubavnik,
pripovjedac evandjelja,
samozaborav i sanjar zvijezda
...svasta si mi govorila...
....a znam,
to vise nije ni vazno...

Kojim tajnama radosti,
kojim uznosenjem,
s kojim bogovima si me poredila...

Andjeo strazar bdio je nad nama tih noci
uzimanja i davanja,
i sve nase tajne verujem i sad zna,
ta ljeta u mimohodu sto su zurila..


I onda sve kad je proslo
zacaranim krugom vremena
u plac si mi padala na rastancima,
ko bijeli zastori nasi su dani,
krilima andjela odlijetali...

Kao strah smrtnika u noci
kad mu se tracak svjetla javi
molitvu molio u retarti
klececi pred tobom golom
ponizen pozudom ljubavi...

.....Svaki put drugim suncem,
drugim cuvstvom si me ljubila,
i kada su plajboji navaljivali
da bi tvoja bedra samo kusali,
glasovi tvog umilnog grla
samo su zame odzvanjali...

[nenadd]

ŠUTI

Ne trebam ja isprike tvoje,
Koje već dugo medju nama stoje.
Meni treba covjek koji zna da ga volim.

Šuti,
bar me noćas pusti da sanjam,
pusti da vjerujem
da me cijeniš kao ženu,
u snove mi dođi,
ljepotu pokloni,
riječi prazne ostavi,
na druge zaboravi.

Ne trebam ja tvojih laži breme,
zašto se ne sjetiš dok je još vrijeme,
Da ima jedna žena koja čeka i voli.

Šuti,
bar me noćas pusti da sanjam,
pusti da vjerujem
da me cijeniš kao ženu,
u snove mi dođi,
ljepotu pokloni,
riječi prazne ostavi,
na druge zaboravi.

[nenadd]

PUSTI

Nisam mlad kao nekada,
Da te pustim da sanjaš
Budna dok šetamo
Sjetna dok se tražimo.

Pusti da te gledam,
ćutke bez riječi,
Da ti mislim čitam,
pjesme da ti puštam,
one će ti reći.

Nisam jak kao nekada,
Da te pratim u stopu,
Nježna dok trebaš,
Gruba dok se mjenjaš.

Pusti da te osjećam,
polako, bez riječi,
Da ti misli čitam,
pjesme da ti puštam,
one će ti reći.

Nisam star da ne mogu
Voljeti te do očaja
Mazna dok paziš,
Vrela dok se gasiš.

Pusti da te ljubim,
Polako bez riječi,
Da ti misli čitam,
Pjesme da ti puštam,
One će ti reći.

[Andrej4MRN7H]

Transformansa

Varalo me je proljece
pogledi nebu i suncu
nemoc nalakcivanja lomila
a ti si se javljala samo
kroz magle,
cutnjama pokadkad...

mene je to boljelo...

Onda sam nasa sjecanja
trazio bosonog svijetom
i lutao
naglavacke sve okretao,
Kada bi ih nadji
u malom mozgu
vracao nas
srecnim trenutcima
bilo ih je
znam tacno
i cvijet s kojim sam te poredio
boju palete njegove..

sve znam...ko sad!

Vikendom si trazila
da budem samo tvoj
i niciji
da ga ne vadim bez moranja
da zaboravim majku i oca
na samrti
partiju i prijatelje
sastancenja
Boga i sve svece
sve da zaboravim
osim tebe...

U sumrak stimunga
simulirali smo srodnost
nize nagone
bilo je i zbrke u mozgovima...

Poput ekrazita nasim tijelima
setale su cete mrava
uperenih sablji u nase utrobe
ja sam te branio opipom dlana
i poljupcima
kad je brodolom bola
prijetio potopom
svijala si se uzame...

Na rajskom izvoru iznenada
kalibrirala si inkubaciom u ribu
s planina snijeg se topio u doline
prijetio odmazdom
vrtlog vira te zavrtio u sunf beznadja...

.. nestala si za uvijek!

[Andrej4MRN7H]

Proklestvo strasti

Da,
bio je to zalet neobuzdane fantazije
Maja Libre
pojavljivala si se iskradena
od sopstvene samoce
saptala reci raskrinkavanja tisine
iz vlastite koze nicala bujno
bilo je vece finigiranih stimunga
razrez na suknji i dubok dekolte
sve ono sto mi je trebalo
za pocetak s tobom
mirisala na
parfum de la Ros
moje oci u gorucem plamenu
sjale..

a i tvoje lutale u maglama...

Kao puls srca,
spolovilo izgaralo u tvom dlanu
uzdasi jaci od nagaznih mina
moj opus decibelnika
masakr reci
sledio je kondicionalu
u sumraku sobe podrhtavali
izmedju sjena ko uvezbani poenteri
slusali grmljavinu kisom pracenu..

Na oblacima
...noseni orlovskim krilima
u nedogledne visine
povezani uz nize nagone
pevali Aleluju...

Bedra tvojih kukova
seme u brazdi materice
vulva napukla napola
zbog zadocnelih kisa
kroz opsjene pesmom te tesio..

...Seizmografija misli i uverenja
u zoru je padala pokosena
izmedju ljubavi i strasti
brodolom ludila,
u sumrak pameti
rasla prokletstva
na putu utuljenim ceznjama
trazili slucajnosti
a mozda je i sudbina tu vece
igrala sa nama,
ko zna...


Ps; Ovu poemu sam posvetio vrlo dragoj i postovanoj pesnikinji iz Sapca, Maji Milovanovic.Kao odgovor i inspiracija na njene stihove, s kojima ta velika pesnikinja svojom grandelokventnom poezijom ume i zna da me ponese.

[Andrej4MRN7H]

Ne ostavljaj me uz grmljavinu

Ne strahuj
i ne otpisuj me mila
...ne brini
ne ostavljam te samu
pusti nek nam se sapati stope
u narkozi horizonta u jednom danu...

budimo sneni,budimo srcima..

ne budi unizena explodirajucim rijecima
ovo je samo zud sto me prozima
budi sazdana od aksiona
moja exstaza uzdaha
pomracenje i zlatno sunce u smiraj

znas da bi i mene ceznje ubile
da tebe nije...

Jesi li cula huku kise i jelena zov
tamo kraj Drine niz strmu hrid
munje su nocas bucno prolajale
oblaka zracni probile zid.

[Andrej4MRN7H]

Stopljeni s kosmosom...

Razlistala si gorucu strast
punila nas i praznila
sjeme klijanja sijala po nama
u meni tragovi pustosi ostali
sladunjava karizma bola
nosala me s kraja na kraj svijeta
okrilju noci i carstvu snova
daleko
davala se zudnjom i uzdahom
cijelim bicem bila moja
drhtala u krilu mom
razvlacila me sumnjom
ponesena omamom
na ivicama razuma titrala
ko svijeca kad dogorijeva
s ushicenjem dosaptavala rijeci
zapljusnute olujom...

...Vrelina tvojih usana jos me prozima
pogled sto obara i najljuce Bogove
ceznja sto u meni i danas izgara
cipkasta sjena na raspecu trougla
medju tvojim nogama
pulsirajuce srce,
eho lavirinta
vulkan pred magmom izbruha....

Vertikalom sunca bijasmo spojeni
i dusama
a u nama su klijala sjemena narastaja
mladim izdancima i pupoljcima
bljestavi eros u purpurnoj jeseni
evo se ponavlja
toplih boja s okusom malina
...svodovi razuma opet zatamnjeli...

[nenadd]

Čuvaj me dobro,
Toliko mi značiš,
Do boli mi trebaš,
Na uzdahe mamiš.
I kad nisi sa mnom,
O tebi sanjam,
Tebi vjerujem,
Tebi se nadam.

Ljubav je naša vještica prava,
Čežnjom me muči,
Nemir mi stvara.

Čuvaj me dobro,
Pred tobom klečim,
Tebe molim,
Sa sobom se borim.
I nije mi važno,
Što si samo san,
Tebi vjerujem,
Tebi se nadam.

[jaca22]

Hvala svim pjesnicima na ovako lijepim stihovima

[Meteora]

...

[Meteora]

...