Zamolio bih sve one koji budu procitali ovu pricu,da daju neko svoje misljenje,kritike bez obzira bile one pozitivne ili negativne,prica je napisane od jedne meni veoma drage osobe i covjeka dobre duse.
" Legenda o sepackim vukovima"
Mnoga sela i gradovi imaju mitove i legende tako i moj sepak,mada o mnogim drugim mjestima legende su stavljene na papir.pa svako moze procitati sta se tamo pricalo ili mozda cak i desavalo,jer za mnoge stvari se nikada nije dokazalo da postoje ali se nikada nije dokazalo ni obrnuto.meni je nekako oduvjek bila najzanimljivija prica o sepackim vukovima:crnom bjelom i sarenom,ne samo meni nego i sepackim lovcima koji su uvjek rado slusali tu pricu.mozda zbog toga sto smo uvjek rado slusali price koji je ispricao i ovu pricu.a mozda zbog toga sto su se cesto toliko uzivljavali u nju da im se cesto puta ucinila istinitom.a samim tim i pogodna za ostvarenje lovackog sna odstrijeliti vuka.junaci ove price su cetiri lika crni,bjeli i sareni i nas Bajric Jusuf zvani huse covjek koji nam je osim mnogih ispricao i ovu pricu,pricu o tri neobicna vuka koji su harali nasim sumama.Huse je pricao kako je jednom kad se vracao iz sume na putu ugledo tri vuka crnog bijelog i sarenog crni ga nije ni pogledo,bijeli ga je prostrijelio ocima a sareni se propeo na zadnje noge razjapio celjusti i gromko zarezao,pa su odjednom sva trojica nestala i nista nazao nisu ucinilinasem Husetu.Prica je iz dana u dan postajala sve zanimljivija i uzbudljivija pa je Huse vise puta morao pricati pricu o neobicnim vukovima .svaki put kada bi je ponovo ispricao ona je postajala opsirnija . i svaki novi put culi bismo nesto sto predhodni put nismo culi .pogotovu mi djeca lovaca smo voljeli tu pricu .jer smo svi sanjali da postanemo lovci ,a kada bi se uzivili u pricu cesto smo pozeljeli da ni jedan od nasih starih ne ulovi crnog bjelog ili sarenog .i nadali se da ce vukovi sacekati da mi stasamo u lovce i da ce neki od nas jednog dana na tucicu sresti crnog bjelog ili sarenog i uspjeti u onom u cemu nisu uspjeli nasi stari.prica je postala tako zanimljiva pa su je i nasi stari ljudi poceli pricati ili bolje receno pricati price o toj prici.Neki su zakljucavali vrata na torovima od ovaca,i govorili da se treba osigurati jer sta ako sareni gladan uleti u tor.a neki su pak govorili sta ako se pojavi bjeli prostrijeli ovce ocima i sve ovce se od straha ukoce,a onda se od jednom pojavi crni koji se oduvjek ppretvarao da nista ne vidi i pokaze svoju pravu vuciju cud i pokolje sve ovce prolazili su tako dani mjeseci i godine i mnogi dragi ljudi su nas jedan za drugim napustali ,a prica o vukovima je i dalje zivjela dobijajuci svaki put neki novi dogadjaj ,sto od ljudi kojima je kasna jesen vec kucala na vrata ,a sto od huseta koji jos uvjek pricao pricu ne vise nama djecacima nego nama momcima iz mog zaseoka.pricalo se kako su vukovi dolazili i u san nasim mjestanima .Neki su govorili kako crni pliva po drini svezanih ociju neki kako bjelom iz ociju izlazi duga kao na nebu posle kise, a neki su u snu pak vidjeli sarenog kako leti na krilima ispod oblaka i u zubima nosi krilatu ovcu
ili su u snovima nasih mjestana sva trojica letjela iznad tucica da zaplase sepacke lovce kako nebi polovili zeceve koje je priroda njima namjenila.
i tako odjednom dodje vrijeme da svi odjednom zaboravismo pricu o sepackim vukovima.
valjda ih poklopi strah i nevolja koja nas natjera da napustimo rodnu grudu i pozabavimo se drugim stvarima.ali kao i svako prodje i zlo
koje i nas pogodilo ,pa kako se vratismo tako se u nama ponovo probudise price koje su ispricali pametni sepcani a pogotovu prica o neobicnim vukovima . Od tada hrastovi na tucicu mnogo puta pobacase svoje listove.nija nisam vise djecak postao sam lovac kao sto mi je i otac bio .Kad god prodjem kroz tucic sjetim se price o vukovima ,a cesto obuzet tom lijepom pricom ponadam se da ce se sjedne strane tucica pojaviti nas Huse i zapjevati svoju omiljenu pjesmu sve ove godine a s druge strane iz gustisa pojaviti se sareni dozvan pjesmom svog starog prijatelja propeti se na zadnje noge i gromko zarezati a ja podici svoju vjernu bokericu ispaliti samo jedan hitac i tako dostici davni san lovaca iz moje okoline,a kad odem s druge strane sume sjetim se onog mrkog medvjeda o kojem je pricao stari..... ali to je vec druga prica
lovacki zapisi Gornjeg Sepka. autor FAHRET PAJO HALILOVIC
"TRI VUKA"
Moderator: Chloe