Stihovi, citati... za srce i dušu

[Chloe]

"Ako jednog dana ne želiš ni sa kim razgovarati, nazovi me. Ćutaćemo."

Gabrijel G. M.

[Digla_da_kreci]

U svakom gradu ima nekoliko slijepih ulica.
Mještani u njih ne zalaze (ako tamo ne stanuju),
a prolaznici i znatiželjnici ponekad zalutaju
ne znajući kuda idu.
Čudno je da takvog čovjeka obično posmatraju djeca
(koja odmah prekinu igru),
znajući da će pred nekim zidom ili kapijom
stati i upitno se okrenuti.
Tada, poslije šutnje kažu
ne može se dalje ili tamo nema ništa
kao da onaj zid ili ona kuća predstavljaju
kraj svih ulica i puteva.

Ivan Kordić, Slijepe ulice

[Chloe]

"Oporuka"

Kćeri i sinovi moji,
ne dijelite se u kući
koju vam ostavljam,
Spomenite se pri objedu
da će još netko iz tih posuda jesti.
Usta otvarajte jednako za istinom
kao što ih i za kruhom otvarate.
Ne dopustite novcu
da bude vredniji od vas.
I kad padate u blato
padajte kao sunce.
Budite dobri prema vodi
spomenite se Majčine utrobe
koja vas je u vodi donijela.
Hranite radoznalost.
Hranite ljepotu.
Hranite ljubav.
Putujte.
Govorite jezik naroda
u kom se zadesite,
ali se vraćajte korijenju
kao potoci izvoru svome.
Dotičite svoje riječi rukama.
Ne otuđujte se od prirode.
Činite dobro njoj i ljudima.
Spomenite se
da ste iz ništa došli
da se u ništa vraćate
i da ništa dragocjenije nije
od života
koji u trajno naslijeđe
ostavljate svijetu.
I ne žalite za mnom
Žalite za mojim neznanjem
Dosta me je zemlja hranila
sad vrijeme je da ja hranim nju.

Enes Kišević

[Chloe]

Ne brini...
Jednog dana će proći i to zbog čega ćutiš...

-Charles Bukowski

[Chloe]

Jednog dana ćeš shvatiti da postoje ljudi koji nikada ne izdaju, ali prije toga ćeš morati proći kroz mnoge, mnoge izdaje.

Jednog dana ćeš razumjeti da je vanjski sjaj – ništa u usporedbi s unutarnjom ljepotom. Zato, sve što je izvana – traje do prve kiše. Ono što je iznutra – gori uvijek. Čak, i ako se ugasilo do jedva primjetnih ugaraka. Ali, dovoljno je lagano puhnuti – vatra će polako planuti i ugrijat ćete.

Jednog dana ćeš shvatiti da su mnoge izjave, citati, aforizmi, kojih si se naslušao u vanjskom svijetu – samo prazan, iako lijep, skup riječi – ne više od toga. Bitne su samo te istine koje si sam spoznao.

Jednog dana ćeš shvatiti da su dobrota, nježnost, ljubav i briga – odlike unutarnje snage, a ne slabosti.

[Digla_da_kreci]

[no_sikiriki]

[Digla_da_kreci]

Oproštajno pismo astronautima


Skupo je to zadovoljstvo, do mjeseca
ili još dalje. Skidam kapu
pred hrabrim muškarcima
u njihovim snježno bijelim naduvanim odijelima.

Imalo bi tu još svašta da se radi,
Orion ili Kasiopeja.
Izazovi
za poreske obveznike i inženjere.

Međutim, do planeta
na kojima nema narandži,
oraha ni vinove loze
malo mi je stalo.

Udaljenim mliječnim putevima
koji izgledaju impresivno izdaleka,
ali vjerovatno za život nisu,
radije se ne bih približavao.

Nemaštovito i konzervativno
držim se starijih obećanja: zemlja zemlji
i prah prahu.


Hans Magnus Enzensberger

[Digla_da_kreci]

• JEDAN MI JE ČOVJEK ISPRIČAO KAKO JE ZAVOLIO SVOJU BOL • ⠀
⠀
⠀
kao dječak ⠀
zapeo je za žicu i pao⠀
plakao je osjećao bol ⠀
⠀
majka mu je ranu na koljenu⠀
posula praškom⠀
⠀
nakon par sati rana se skorila ⠀
nakon par dana krasta je otpala⠀
igrao se s njom zvao ju je Bola⠀
⠀
u trenutku nepažnje⠀
krastu Bolu ostavio je na stolu⠀
otac je krastu ubacio u pepeljaru⠀
na njoj ugasio žar cigarete⠀
⠀
počeo je da plače⠀
tražio je krastu⠀
svoju Bolu⠀
⠀
zbunjeni otac i majka⠀
nakon par trenutaka ⠀
shvatili su o čemu se radi⠀
otac je izvadio krastu⠀
koja se pod vrelinom opuška ⠀
skoro istopila ⠀
⠀
plakao je neutješno⠀
njegova krasta Bola ⠀
doživjela je svoju bol⠀
⠀
od tog dana bol⠀
čuva samo za sebe⠀
ne ostavlja je na mjestima⠀
gdje bi drugi mogli da je pokupe ⠀
povrijede ili unište.

Mili Đukić

[petunija]

Ne znam spada li u ovu temu, ali mi se dopalo pa evo:

Čovjek iz Krajine, pjesnik po vokaciji (poeta naturalis) je čak i smislio par stihova:

"Evo ide delfin Đura,

ispred sebe talas gura,

veseo nam i živ bio,

vazda nama dolazio!"

A vezano je za slučaj spašavanja mladunčeta delfina

[Digla_da_kreci]

Odatle te tako dobro poznajem

Voleo bih znati
kako se drveće
u tvom dvorištu ponašalo
kad si se rodila,
da li je vazduh bio gust
i da li se spremala kiša.
Možda sam ja bio
mlado drvo u tvom vrtu,
odatle te tako dobro poznajem.
Možda si se na mene pela
i plodovima mojim
lice i haljinu umrljala.
Odatle te tako dobro poznajem.
Možda si mi prste sekla
i pravila male svirale,
možda si od mog lišća
niske nizala
i u seni mi se nad knjigu nadnosila,
za dugih leta mladosti,
odatle te tako dobro poznajem.

Pero Zubac


nastavak filmica https://www.youtube.com/watch?v=XrqSF2OOz_M

[Mea_parvitas]

Onima koji znaju, objašnjenje neće trebati. Onima koji ne znaju, objašnjenje neće pomoći.

[Digla_da_kreci]

Sjedi pokraj mene
i dopusti da ti pricam o tome
kako se kafa sporo hladi
kada ti neko nedostaje.

Pricat cu ti o tome kako ulice
mogu biti duge
a dani samo priprema za snove
Ruke prazne, a zeludac neutazen

Pricat cu ti o tome kako ljudi
mogu biti nahranjeni uspomenama
a svejedno gladni.

Kako prostorija moze biti ispunjena ljudima
a ipak sablasno prazna
Kako prazna casa ne garantira zaborav
a topli pulover toplinu.

Pricat cu ti o tome kako tudje price
postaju sredstvo za uspavljivanje
a tudji dodir izaziva alergijsku reakciju.

Pricat cu ti o tome
kako se kafa sporo hladi
a romani nikada ne zavrsavaju.
Kako se brzo rasplacem
kada pricam o necemu sto me nasmijava.

Pricat cu ti o svemu jednom
kada se opet sretnemo.
Bas o svemu
a najvise o tome
kako sam te jedva docekala
i kako bi cekanja bila manje nepodnosljiva
kada bih znala da ces jednom doci.

[Chloe]

Sjedi pokraj mene
i dopusti da ti pricam o tome
kako se kafa sporo hladi
kada ti neko nedostaje.

Pricat cu ti o tome kako ulice
mogu biti duge
a dani samo priprema za snove
Ruke prazne, a zeludac neutazen

Pricat cu ti o tome kako ljudi
mogu biti nahranjeni uspomenama
a svejedno gladni.

Kako prostorija moze biti ispunjena ljudima
a ipak sablasno prazna
Kako prazna casa ne garantira zaborav
a topli pulover toplinu.

Pricat cu ti o tome kako tudje price
postaju sredstvo za uspavljivanje
a tudji dodir izaziva alergijsku reakciju.

Pricat cu ti o tome
kako se kafa sporo hladi
a romani nikada ne zavrsavaju.
Kako se brzo rasplacem
kada pricam o necemu sto me nasmijava.

Pricat cu ti o svemu jednom
kada se opet sretnemo.
Bas o svemu
a najvise o tome
kako sam te jedva docekala
i kako bi cekanja bila manje nepodnosljiva
kada bih znala da ces jednom doci.

[Digla_da_kreci]

LICA

Uveče na trgu su svijetlila lica ljudi,
koje nisam poznavao. Požudno sam gledao
ljudska lica: svako je bilo drugačije,
svako je nešto govorilo, uvjeravalo,
smijalo se, patilo.

Pomislio sam, grad ne čine kuće,
ni trgovi, bulevari, parkovi, široke ulice,
već samo lica koja gore kao lampe,
kao gorionici varilaca koji noću
u oblacima iskri popravljaju gvožđe.

Adam Zagajewski

[Digla_da_kreci]

[Digla_da_kreci]

BJEGUNAC

Samo tada –
ne prije nego popiješ kafu
u staničnom restoranu;
otpravnik vozova čekićem
kucka u točkove lokomotive;
s novinama pod pazuhom –
grad se napušta u miru –
nigdje nećeš biti istinit
osim ako je goli život jedina istina
ako se prazni zrak zove slobodom –
osim ako nisi bjegunac
nemirne savjesti
osim ako nisi Billy The Kid

Semezdin Mehmedinović

[John Cleese]

Every night and every morn some to misery are born, every morn and every night some are born to sweet delight, some are born to sweet delight, some are born to endless night... We are led to believe a lie when we see not thro the eye which was born in a night to perish in a night when the soul slept in beams of light. God appears and god is light to those poor souls who dwell in night but does a human form display to those who dwell in realms of day...

[Digla_da_kreci]

Život

To je krug za
Onog ko je u Bunarevima
Plivati učio.
Nekoliko puta mahneš
Rukama i na
Cilj si stigao
Ili na početak.

Adnan Žetica

Spoiler

Show

Nedavno sam imala priliku razgovarati sa Adnanom koji mi je ispricao da su Bunarevi iz ovih stihova jedna mikro lokacija u selu Svinjarina, nekih petnaestak minuta hodom od stecaka Podvelezja. Sušan je to kraj, a Bunarevi su vece lokve u kojima ovce piju vodu i gdje su djeca čobani jedino tu mogla nauciti plivati. U posljednje vrijeme, ovo mjesto je postalo poznato po nekoliko slucajeva samoubistava.

[John Cleese]

Vintery, mintery, cutery, corn, apple seed and apple thorn, wire, briar, limber lock, there are three geese in a flock: one flew east, one flew west and one flew o'er the cuckoo's nest

[Digla_da_kreci]

Prije mnogo i mnogo godina,
U carstvu kraj mora to bi,
Djeva je zivjela koju su zvali
Imenom Annabel Lee;
S tek jednom je zivjela mislju:
Da voli i da se volimo mi.

Bio sam dijete i bila je dijete
— U carstvu kraj mora to bi -
Al vise neg ljubavlju mi smo se ljubili,
Ja i Annabel Lee —
I zbog toga nebeski krilati serafi
Bili su zavidni.

I to je razlog sto jednom davno
— U carstvu kraj mora to bi -
Vjetar se spusti iz oblaka, nocu,
Sledivsi moju Annabel Lee.
I dosli su plameniti rodjaci njeni,
Meni je oteli,
Da je zatvore u grobnicu tamnu
U tom carstvu sto kraj mora bi.

Zavidjeli su nam andjeli s neba,
— Ni upola sretni ko mi —
Da! To je razlog (kao sto znaju
U tom carstvu kraj mora svi),
Sto nocu je vjetar iz oblaka doso
I sledio, ubio Annabel Lee.

Al ljubav nam bila je jaca od ljubavi mnogih
Sto stariji bili neg mi —
I mudriji mnogo neg mi —
I niti andjeli, gore na nebu,
Ni podmorski demoni zli
Ne mogu mi razdvojiti dusu od duse
Lijepe Annabel Lee.

Jer mi ne bljesne mjesec, da sne ne donese
O lijepoj Annabel Lee;
Kada zvijezde se stvore, vidim kako gore
Tek oci Annabel Lee.
Tako lezim pored svoje drage do zore
Svoj drage, — drage, — zivota i mlade,
U njezinoj grobnici uz more
U njenom grobu uz sumorno more.

Poe

[vazi]

Prije mnogo i mnogo godina,
U carstvu kraj mora to bi,
Djeva je zivjela koju su zvali
Imenom Annabel Lee;
S tek jednom je zivjela mislju:
Da voli i da se volimo mi.

Bio sam dijete i bila je dijete
— U carstvu kraj mora to bi -
Al vise neg ljubavlju mi smo se ljubili,
Ja i Annabel Lee —
I zbog toga nebeski krilati serafi
Bili su zavidni.

I to je razlog sto jednom davno
— U carstvu kraj mora to bi -
Vjetar se spusti iz oblaka, nocu,
Sledivsi moju Annabel Lee.
I dosli su plameniti rodjaci njeni,
Meni je oteli,
Da je zatvore u grobnicu tamnu
U tom carstvu sto kraj mora bi.

Zavidjeli su nam andjeli s neba,
— Ni upola sretni ko mi —
Da! To je razlog (kao sto znaju
U tom carstvu kraj mora svi),
Sto nocu je vjetar iz oblaka doso
I sledio, ubio Annabel Lee.

Al ljubav nam bila je jaca od ljubavi mnogih
Sto stariji bili neg mi —
I mudriji mnogo neg mi —
I niti andjeli, gore na nebu,
Ni podmorski demoni zli
Ne mogu mi razdvojiti dusu od duse
Lijepe Annabel Lee.

Jer mi ne bljesne mjesec, da sne ne donese
O lijepoj Annabel Lee;
Kada zvijezde se stvore, vidim kako gore
Tek oci Annabel Lee.
Tako lezim pored svoje drage do zore
Svoj drage, — drage, — zivota i mlade,
U njezinoj grobnici uz more
U njenom grobu uz sumorno more.

Poe

[yt]https://youtu.be/fKuPMKKzQT4?feature=shared[/yt]

[Digla_da_kreci]

Najkraća ljubavna pjesma

Kaži mi, kad bih te jednog dana zgrabio
i stopala ti izljubio,
ne bi li poslije toga malo hramala
u strahu da mi poljubac ne zgnječiš?

Nichita Stanescu

[Digla_da_kreci]

JESENJA PJESMA

Skoro ćemo sići u studene tmice,
Zbogom, sjaju živi naših kratkih ljeta.
Čujem, već o pločnik biju cjepanice,
Mukli odzvuk drva dvorišta oblijeta.

Čitava će zima ući u me' sada,
Groza, gnjev i mržnja, rad što usnut ne da.
K'o sunce u pak'o polarni kad pada,
Srce moje bit će krvav grumen leda.

Ja strepeći slušam udar svakog panja,
Ni stratišta skelet gluše jeke nema.
Duh je moj k'o kula gdje poraz odzvanja,
Pod udarcem bata uporna, golema.

I čini se negdje tom lupom potresen,
Da žurno se negdje lijes mrtvački kuje.
Za kog? Još jučer ljeto, a danas već jesen.
U jeci se tajni zov odlaska čuje.


- Charles Baudelaire -

[John Cleese]