Stih ,slika ,pjesma ,misao , fotka...

[Merlyn]

Starry Night







pocetak jula 1884.

Proljece je slabunjavo , zeleno , mlada psenica i roza behar na stablima jabuka.
Jesen je kontrast zutog lisca naspram ljubicastih tonova.
Zima je snijeg sa crnim siluetama.
Ipak , ako je sad ljeto u suprotnosti plavog protiv jednog elementa narandzastog , u zlatno-bronzanoj boji
psenice, onda bi neko u svakom kontrastu komplementarnih boja ,(crveno i zeleno , plavo i narandzasto , zuto i ljubicasto , bijelo i crno),mogao naslikati jednu sliku sto dobro izrazava ugodjaj jednog od ovih
godisnjih doba.
.........................................................................................................................................

Iz pisma Vincenta van Gogha svom bratu Theu van Goghu

[Daphna]

SUNCOKRETI

Tužnom oku suncokreta,
Što nemo prati zeba bludnje,
Tu su sve žeđi ovog sveta,
Sva nespokojstva i sve žudnje.

Šume u strahu svom od mraka:
Bog je pomalo sve što zari;
I svetlosti je jedna zraka
Mera i cena sviju stvari!...

Sve je što živi na dnu tmine
S prokletstvom nemim na svet palo -
Sve što ne gleda u visine,
I nije jednom zasijalo!...

S istoka kralji, obučeni
U teško zlato, stoje plačni;
I žreci sunca, naspram seni
Prosjački vape u čas mračni.

Te tužne oči suncokreta
U mom su srcu otvorene -
Ali su sunca nakraj sveta,
I tiho slaze mrak i sene.

Pomreće noćas širom vrti,
Dvoredi sjajnih suncokreta,
Ali će biti u toj smrti
Sva žarka sunca ovog sveta.

Jovan Dučić

[Daphna]

ON THE BEACH AT NIGHT ALONE

by: Walt Whitman (1819-1892)

On the beach at night alone,
As the old mother sways her to and fro singing her husky song,
As I watch the bright stars shining, I think a thought of the clef of the universes and of the future.

A vast similitude interlocks all,
All spheres, grown, ungrown, small, large, suns, moons, planets,
All distances of place however wide,
All distances of time, all inanimate forms,
All souls, all living bodies though they be ever so different, or in different worlds,
All gaseous, watery, vegetable, mineral processes, the fishes, the brutes,
All nations, colors, barbarisms, civilizations, languages,
All identities that have existed or may exist on this globe, or any globe,
All lives and deaths, all of the past, present, future,
This vast similitude spans them, and always has spann'd,
And shall forever span them and compactly hold and enclose them.

[Bosancica ?]

As Time Goes By



In the White House

In the white house
There is a man
Drinking away his fears
Never with his friends
Always an outsider
Drowning himself in
Pools of amber vodka
For a woman
He remembers so well
(Love gone astray)
In Casablanca.
.........................

by Lady Gray

[black]

Dali je znao da je svijet u svojoj suštini demonski. Opojmljivao ga je kroz optiku tamnih koloracija, ali je u njemu nalazio i uzročnosti mnogih čarolija.

Duhu je svojstveno da nikada ne miruje. Naročito ako stvaraoca odlikuje pozicija modernog osjećanja. Duh nudi svoju energiju biću i svijetu, osmišljava ih, usmjerava ih u spoznaji i u trenucima kada je spoznaja u omotaču hipoteze. Takva kakva je ona po prirodi svoga dejstva navješćuje preobražaje u empirijskoj i svakoj drugoj sferi, dajući im moć supstancijalnih značenja.

Salvador Dali krčio je put oneobičavanju likovnog izraza, svjestan da samo njime može da izrazi anarhiju svoga stvaralačkog sklopa. Bijeg u neurozu u stvari je bijeg u svijet koji se ne baštini logikom nego fantazmom, budući da fantazam otvara nova polja na planu poetičkog medija. U Dalijevom slučaju nadrealni diskurs dobija prirodnu vegetaciju, a time i višeznačne pojmovne entitete.

On je cijelog života tragao za identitetom svoga rascijepljenog bića, uvidjevši da su njegovi impulsi sposobni da najave novu kreativnu mapu likovnog izražavanja. Njega je prevashodno zanimao nutreni sloj, jer se iz njega ”regrutuju” simboli agresivnog spektra. Dali je zakleti propagandista stvaralačkog ludila, koje se legitimiše kreativnošću najvećeg ranga. Ono što je prirodno, smatrao je statičkim. Statika je po Daliju anahrona i uvijek je bio u zavjeri protivu nje. I u životu je takav ostao. Incident je smatrao uzvišenim činom duhovne postojanosti.

I svoju ženu Galu uvukao je u taj magnetni prostor, koji za neupućene može cirkuski djelovati. On je incidentu davao značaj neke vrste specifičnog poslanstva. Za orijentacije u vremenu nije mu bio potreban časovnik. Intuicija se, bar za njega, javlja kao svrsishodniji mjerač. Duh je svemjernost svijeta, a Dali je za tu svemjernost bio srećna forma.

Pred znamenitim francuskim pjesnikom Polom Elijarom izvodio je duhovnu egzibiciju opčinjujuće moći i - oteo mu ženu, Galu. Osjetio je da je taj odabir pravi. Ne samo kao slikoviti erotski model nego i kao saudruživač u kreativnim maštanjima. Kupali su se u istoj utopiji, voljeli iste hiperbolične spekulacije, prihvatali život kao euklidsku šaru.

Dali je u haosu tražio oblik i likovnu sintezu. Bio je istrajan u iskušavanju nužnosti i glorifikaciji slučaja. Iz tih fenomena izvlačio je značenja, ne zanemarujući paradoks i iluziju kao svojevrsne znakove uzvrtloženog života. Glavna duž u njegovoj likovnoj sintaksi tiče se genealogije subjekta, datog u iskošenoj vizuri, halucinantno. Sa primjetnim udjelom mistične participacije.

Dali je znao da je svijet u svojoj suštini demonski. Opojmljivao ga je kroz optiku tamnih koloracija, ali je u njemu nalazio uzročnosti mnogih čarolija. Sa dubokim smislenim slojem. Melanholija je zamijenjena zahvatima drukčije ekstaze i drukčijih orbitalnih slojeva. Rekao bih slojeva koje je zadesio požar nekog čudesnog neurotskog stanja. Nećemo ih nazvati šizofrenim stanjima, mada je stvaralačka vizija često u ”koordinaciji” sa njima. Odlikuju se žestinom reagensa i akumulacijom bizariteta.

Ovaj slikar traži smisao svijeta u spajanju dispa-ratnih i košmarnih slika. U spoju koji ne prati mekoća, nego munjevitost, (njoj je prethodio instinkt) javlja se jedna iznenađujuća ljepota. To moramo razumjeti, jer je riječ o integralno novoj ljepoti koja mijenja korjen u jezgru našeg bića. Ona je prepoznatljiva i po novoj tonalnosti i po unutrašnjem reljefu. I u patnji ima ljepote, zavisno od toga kako ju je fikcija opredmetila.

DALI

Salvador Dali suši san na mokroj žici. Taj čin
obavlja po nalogu šišmiša. glavnog princa
pomrčine.
U tome mu pomaže Galja, slikareva geografska
karta.
sa ucrtanim kružićima paranoje. Dali te kružiće
obilazi. Hrani znatiželju. Plasti nervnu
napetost!

Šišmiš je Dalijev duh. Njegovo cerebralno
pripadništvo.
Zulum nesvestice. Diše oprost i zlovolju. Sabira
Čini.
Otkucava bogatstvo slučajnosti. Prisvaja godišnja
doba.
Gospodari maštom!
Salvador Dali udicom peca noć. Peca je kao presudnu
zalihu kosmičke igre. Igru presvlači u kostim
iluzije.
neočekivane preinake. U slatku omamu.

Šilji brkove na tupo čovečanstvo. Promatra sveopšti
haos. Upija nesuvišno. Galja mu u tome pomaže. Ona je
zatezač nadahnuća. Snovidna strana meseca. Svevid.
Pravi pravcati dalirijum!

Žarko Đurović

Unutrašnji svijet sve se više širi i obogaćuje u smislu spoznaja, jer se naš zemaljski put produžuje svemirskim putem. Dali ga drži otvorenim, posebno za fantazme i podsvjesne sfere. Možemo misliti šta hoćemo, ali naš svijet ne može opstati bez sna i ekstaze. Što će reći bez ”ludila” koje smo, kad je u pitanju slikar, uslovno imenovali. Ludilo spada u psihijatrijsko-dijagnostičke atribute. Međutim, ono se ”rabi” kroz stvaralačku poziciju, stavljajući u zasjenak onaj prvi utisak. Ono za nas postaje irelevantno. Njutn, Van Gog, Gogolj i mnogi drugi veliki stvaraoci, bolovali su od izrazite kliničke šizofrenije. Mnoge ”disharmonije” u životu genija razrješavaju se stvaralačkim vrijednostima.

Ljepote su različite po značenjskoj strukturi. Od nje radoznali traže da bude saobražena moći većih i probirljivih zahtjeva. Kod Dalija i inat ima neizbrisivo lice ljepote. Draž iskazanog percepciju pretvara u oblik divljenja, jer se ona uspinje do uzroka. Dalijeva likovna filozofija kreće se tom spiralom!

Sa kim to govore Dalijeve slike? Naoko bezazlen red poteza, a toliko zagonetki u njima. Osjećamo se uhvaćenim u mrežu transcendentnih dubina, u kojima sve vrvi od napetosti i tajanstva. I tome treba dati oblik, neočekivan u svojoj pojmovnoj odredivosti. Neke njegove likovne preokupacije tvorene su na principu geometrijskih regulacija, ali tako dizajniranih da ne možemo da utvrdimo da li njegov neobični kanabe služi za odmor ili razmišljanje. Sve što je Dalijevo sadrži ovu drugu postulaciju.

Razmišljati po Daliju znači spoznavati. Zanositi se sujevjerjem jedno je od polazišta da kreacija dobije sistem respektovane igre irealija. Umjetnik je uvijek u njegovoj matici, razumije se u ulozi nenadmašnog plivača. U irealijama Dali nalazi ekstatičnost sreće. Tamo smješta svoju Galu, najčešće kao mitologemu erotičkog rasvita, podešavajući prema tome rasvitu i svoj fizički izgled, gdje ušiljeni brkovi postaju neka vrsta antene za prenos čulnih poruka.

Ako je Daliju nedostajao biljni svijet, on mu je bujao u mašti. Lorber i mirtu zamjenjivao je Galinim prstima. Nebo njenim umilnim glasom. To mu je pomoglo da crtežu i slici, da skulpturskoj umjetnini da metaforički biljeg i egzistentnu supstanciju. Dali je živio bigamijski samo sa jednom ženom, a to je mogao jer je posjedovao omaštene emisione moći.

Malo je ko kao on znao za fiziologiju čula, smještajući ih onamo gdje su određenog trenutka u najvećoj funkciji. Likovni potez i boja vjerno joj asistiraju, često proizvodeći šok, što moramo prihvatiti kao svojevrstan obrazac njegove stvaralačke leksike.

Ta leksika osvojila je slikare širom svijeta. Posebno kad je riječ o primjeni simboličkog jezika. Doprla je i do Kine kao zavodljiva gravitacijska sila. I jeste sila anatomskih supstrata autorove psihe, punjene eksplozivom duha. Taj duh mijenjao je svemu oblike. Mijenjajući ih, osvojio je jezgra tamnina u čovjekovom svijetu.

[black]

meni najdrazi Van Gogh



(jedno od njegovih najslavnijih djela Zvjezdano nebo nad Ronom)

'Ne skrivam činjenicu da mi priroda nije mrska, budući da sam ovdje odrastao. Trenuci sjećanja iz starih vremena, čežnja za beskonačnim…I dalje me očaravaju. Kada ću napokon naslikati zvjezdano nebo, tu sliku koja mi je stalno na pameti?'

Gledajući u zvijezde uvijek počnem da sanjarim...zašto, pitam se, zašto sjajne tačkice na nebu ne bi bilo tako lako dostupne kao, recimo, crne tačkice na mapi Francuske? Jer kao što vozom putujemo do Tarascon-a ili Rouen-a, mi umiremo da bismo dosegnuli zvijezde.

[Bosancica ?]

The Last Rose of Summer



The Last Rose of Summer

Thomas Moore (1779.–1852.)

’TIS the last rose of summer
Left blooming alone;
All her lovely companions
Are faded and gone;
No flower of her kindred,
No rosebud is nigh,
To reflect back her blushes,
To give sigh for sigh.

I’ll not leave thee, thou lone one!
To pine on the stem;
Since the lovely are sleeping,
Go, sleep thou with them.
Thus kindly I scatter
Thy leaves o’er the bed,
Where thy mates of the garden
Lie scentless and dead.

So soon may I follow,
When friendships decay,
And from Love’s shining circle
The gems drop away.
When true hearts lie withered
And fond ones are flown,
Oh! who would inhabit
This bleak world alone?

[Daphna]

Doubt thou the stars are fire;
Doubt that the sun doth move;
Doubt truth to be a liar;
But never doubt I love.

Sumnjaj da l' su zbilja sjajne zvezde ove
Sumnjaj da l' iza noći dan će da sja
Sumnjaj da li laž se istinom zove
Al nikad ne sumnjaj da l' volim ja

[Daphna]

Mi smo ničiji. Uvijek smo na nekoj međi, uvijek nečiji miraz. Vijekovima mi se tražimo i prepoznajemo, uskoro nećemo znati ko smo. Živimo na razmeđu svjetova, na granici naroda, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi historije kao na grebenu. Otrgnuti smo, a neprihvaćeni. Ko rukavac što ga je bujica odvojila od majke pa nema više ni toka, ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. Drugi nam čine čast da idemo pod njihovom zastavom jer svoju nemamo. Mame nas kad smo potrebni a odbacuju kad odslužimo. Nesreća je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i nećemo iz nje, a sve se plaća pa i ova ljubav. Svako misli da će nadmudriti sve ostale i u tome je naša nesreća. Kakvi su ljudi Bosanci? To su najzamršeniji ljudi na svijetu, ni skim se istorija nije tako pošalila kao sa Bosnom. Juće smo bili ono što danas želimo da zaboravimo, a nismo postali ni nešto drugo. S nejasnim osjećajem stida zbog krivice i otpadništva, nećemo da gledamo unazad, a nemamo kad da gledamo unaprijed. Zar smo mi slučajno tako pretjerano meki i surovi, raznježeni i tvrdi. Zar se slučajno zaklanjamo za ljubav kao jedinu izvjesnost u ovoj neodređenosti, zašto? Zato što nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno znači da smo pošteni. A kad smo pošteni, svaka čast našoj ludosti!"

Meša Selimović




Mesa Selimovic je rodjen 26. aprila 1910. godine u Tuzli. U rodnom gradu zavrsio je osnovnu skolu i gimnaziju. 1930. upisao se na studijsku grupu srpskohrvatski jezik i jugoslovenska knjizevnost Filozofskog fakulteta u Beogradu. Diplomirao je 1934. godine, a od 1935. do 1941. godine radi kao profesor Gradjanske skole, a potom je (1936) postavljen za suplenta u Realnoj gimnaziji u Tuzli. Prve dvije godine rata zivi u Tuzli, gdje ga hapse zbog suradnje sa NOP-om, a u maju 1943. prelazi na oslobodjenu teritoriju, postaje clan KPJ i clan Agitprop-a za istocnu Bosnu, potom je politicki komesar Tuzlanskog odreda, a 1944. prelazi u Beograd i obavlja znacajne politicke i kulturne funkcije. Od 1947. zivi u Sarajevu i radi kao profesor Vise pedagoske skole, docent Filozofskog fakulteta, umjetnicki direktor "Bosna-filma", direktor drame Narodnog pozorista, glavni urednik IP "Svjetlost". 1971. godine penzioniran je i seli u Beograd.

Biran je za predsjednika Saveza knjizevnika Jugoslavije, bio je pocasni doktor Sarajevskog univerziteta (1971), redovni clan ANUBiH i SANU. Dobitnik je brojnih nagrada od kojih su najznacajnije NIN-ova nagrada (1967), GORANOVA nagrada (1967), Njegoseva nagrada (1967), potom Dvadesetsedmojulska SRBiH, nagrada AVNOJ-a, itd.

Umro je 11. VII 1982. godine u Beogradu.



Bibliografija


1. Uvrijedjeni covjek. Svjetlost. Sarajevo, 1947.

2. Prva ceta. Zora. Zagreb, 1950.

3. Tudja zemlja. Radnik. Beograd, 1957; - 2. izd. Veselin Maslesa. Sarajevo, 1961; 1962; - 3. izd. Svjetlost. Sarajevo, 1962; 1965.

4. Noc i jutra. Knjiga snimanja. (Scenario). Bosna film. Sarajevo, 1958.

5. Tisine. Svjetlost. Sarajevo, 1961; - Prosveta. Beograd, 1965; - Svjetlost. Sarajevo, 1970; 1971.

6. Magla i mjesecina. Svjetlost. Sarajevo, 1965; - 1967; - Magla in mesecina. Mladinska knjiga. Ljubljana, 1970.

7. Eseji i ogledi. Veselin Maslesa. Sarajevo, 1966.

8. Dervis i smrt. Svjetlost. Sarajevo, 1966; 1967; 1967; 1968; 1969; 1970; 1971; 1972; 1973; 1974; 1977; 1980; 1982; 1984/85; Dervis i smrt. Progres. Moskva, 1969; Dervis i smrt. Srpska knjizevna zadruga. Beograd, 1969; 1972; - Odeon. Praha, 1969; - Znanje. Zagreb, 1970; - Matica srpska. Novi Sad, 1972; - Skolska knjiga. Zagreb, 1974; Der Derwisch und der Tod. Volk und Welt. Berlin, 1973; 1975; Derwis we mewt. Preveo na arapski Dr. Ahmed Smailovic. Al-Qahira, 1975; Dervis i smrt. Srpska knjizevna zadruga. Beograd, 1976; - Veselin Maslesa. Sarajevo, 1977; 1981; 1983; 1987; - Dervis in smrt. Prevedel Janko Moder. Mladinska knjiga. Ljubljana, 1978/79; - Dervis i smrt. Sloboda. Beograd, 1979; - Nolit. Beograd, 1981; 1982; - Skolska knjiga. Zagreb, 1980; Prosveta. Beograd, 1983; 1988; - Rad. Beograd, 1982; 1985; - Zavod za izdavanje udzbenika SR Srbije. Beograd, 1982; - Der Derwisch und der Tod. (Aus dem serbokroatischen von Werner Creutzigert). Svjetlost. Sarajevo, 1987; - Dervis i smrt. Svjetlost. Sarajevo, 1988.

9. Za i protiv Vuka. Matica srpska. Novi Sad, 1967; - Svjetlost. Sarajevo, 1970; 1972; - Sloboda. Beograd, 1979; 1981.

10. Pisci, misljenja, razgovori. Svjetlost. Sarajevo, 1970; - Sloboda. Otokar Kersovani. Beograd, Rijeka, 1975; - Sloboda. Beograd, 1979; 1981.

11. Tvrdjava. Svjetlost. Sarajevo, 1970; 1971; 1972; 1974; 1980; 1980; 1984/85; 1985; 1988; 1989; - Maribor, 1972; Veselin Maslesa. Sarajevo, 1977; 1982; 1987; - Sloboda. Beograd, 1980; - Kultura. Beograd, 1980; - Keshtjella. Rilindija. Prishtine, 1983.

12. Djevojka crvene kose. Svjetlost. Sarajevo, 1970.

13. Sabrana djela. Knj. I-VII. Svjetlost. Sarajevo, 1970; 1972; - Sloboda. Otokar Kersovani. Beograd, Rijeka, 1975, knj. I-IX; 1976; - Sloboda. Beograd, 1979, knj. I-X; 1981; - Beogradski graficki zavod. Beograd, 1981, knj. I-X; 1983; 1986; 1988.

14. Ostrvo. Prosveta. Beograd, 1974; 1975; - Ostrvo. Prevedel Herman Vogel. Mladinska knjiga. Ljubljana, 1979/80.

15. Sjecanja. Sloboda. Beograd, 1976; 1976; 1979; 1981; - Svjetlost. Sarajevo, 1976.

16. Ketten a szigeten. Budapest, 1976.

17. Krug. Beogradski graficki zavod. Beograd, 1983; - Prev. Zagorka Prisaganec-Todorovska. Nasa knjiga. Skopje, 1988.

[Merlyn]

Sace zagrijati , ba !



Johann Wolfgang von Goethe:

Willkommen und Abschied (1771)
...................................................................

Doch, ach schon mit der Morgensonne
Verengt der Abschied mir das Herz
In deinen Küssen welche Wonne!
In deinem Auge welcher Schmerz!
Ich ging und du standst und sahst zu Erden
Und sahst mir nach mit nassen Blick:
Und doch welch Glück geliebt zu werden!
Und lieben, Götter, welch ein Glück!!

............................................................

[Daphna]

Igračka vjetrova

Pati bez suze,živi bez psovke,
i budi mirno nesretan.
Tašte su suze,a jadikovke
ublažit neće gorki san.
Podaj se pjanom vjetru života,
pa nek te vije bilo kud;
pusti ko listak neka te mota
u ludi polet vihor lud.
Leti ko lišće što vir ga vije,
za let si,dušo,stvorena;
za zemlju nije,za pokoj nije
cvijet što nema korijena.


Tin Ujević

[Bosancica ?]

On Broadway







Broadway





The old neon light



Makes Broadway bright



Now Blinking billboards



Amass the hoards and hoards



Of magic every night and day



The never-ending lights of Broadway



Surrounded by the hustle



And bustle



Once just a plain old street



Now the place where people meet



All the Broadway shows I’ve seen



And the ones I’ve missed in-between



Many a Broadway show a big hit



Many a Broadway show had to quit



Always stories behind a show



Always reasons people go







© 2006 Gloria Buono

[Merlyn]

Nije ljubav rahatlokum , ba !



Srma trepti , zlato progovara

Srma trepti , zlato progovara ,
Ali-beg se s ljubom dogovara:
Hoces ,ljubo , da te vodim dvoru ?
Il ' ces bascom pokrivena boscom ,
Il' ces sama preko Atmejdana,
Il' sokakom s nama bekrijama ?
Na to ljuba njemu odgovara :
Nit' cu bascom pokrivena boscom ,
Nit ' cu sama preko Atmejdana ,
Vec sokakom s vama bekrijama!

[black]

Dobro zavezana kravata prvi je ozbiljan korak u životu muškaraca.

Oscar Wilde

(ne slazem se al' et')

[Merlyn]

slazem se s Oscarom.

[black]

Who has dressed you in strange clothes of sand
Who has taken you far from my land
Who has said that my sayings were wrong
And who will say that I stayed much too long?

Clothes of sand have covered yor face
Given you meaning but taken my place
So make your way on down to the sea
Something has taken you so far from me.

Does it now seem worth all the colour of skies
To see the earth through painted eyes
To look through panes of shaded glass
See the stains of winters grass.

Can you now return to from where you came
Try to burn your changing name
Or with silver spoons and coloured light
Will you worship moons in winters night.

Clothes of sand have covered your face
Given you meaning but taken my place
So make your way on down to the sea
Something has taken you so far from me.

Nick Drake
1948-1974

[Charles Manson]

I was so smart when I was a kid that I learnt that I was dumb fast.

[black]

I was so smart when I was a kid that I learnt that I was dumb fast.

"Mom was in a cafe one afternoon with me on her lap. The waitress, a would-be mother without a child of her own, jokingly told my Mom she'd buy me from her. Mom replied, 'A pitcher of beer and he's yours.' The waitress set up the beer, Mom stuck around long enough to finish it off and left the place without me. Several days later my uncle had to search the town for the waitress and take me home."

Inspiriran pjesmom Beatlesa " Helter Skelter " sa White albuma i mnogo LSD-a Manson je uspio utuviti svojim " učenicima " razno razne rasističke filozofije i filozofije o skorom smaku svijeta, uspio ih je uvjeriti da je on Isus Krist lichno.

chudan izbor nicka

[Solomon Bicakcic]

Nije mene niko spremo, nit sam ja koga spremo. Sam sam se spremo.

[Bosancica ?]

Anna Karenina







Ana Karenjina (film iz 1997. god. )

Rezija: Bernard Rouz
Brus Dejvi

Producent: Stiven Makiviti
Dzim Lemli

Scenario : Lav Tolstoj (roman)

Uloge: Sofi Marso
Son Bin
Alfred Molina

Zanr : drama

Izdavacka
kuca: Warner Bros

Godina : 1997.

Trajanje : 108 min.

Zemlja : SAD

Jezik : engleski

Film je u potpunosti sniman u Rusiji, St.Petersburg i Moskva.

[black]

JIM MORRISON
(08.12.1943.- 03.12.1971.)

"I am the lizard king. I can do anything."

Još kao dječak, bio je fasciniran gušterima i zmijama, a kasnije će upravo Kralj Guštera biti jedan od njegovih alter-ega, mračan kralj koji hipnotičkim stihovima, razuzdanim radnjama i magičnim baritonom može sve.

“Ako svojom poezijom mogu išta postići,” rekao je jednom, “onda je to - osloboditi ljude stega unutar kojih vide i razmišljaju.”

Mit Jima Morrisona još uvijek opstaje, još uvijek živi, u muzici, stihovima i nekim mladim dušama kojima su upravo Doors-i svojom muzikom otvorili oči i pripremili ih na hrvanje sa vlastitim mrakom.

Baš kao što je i sam tvrdio, samo riječi mogu preživjeti holokaust. Danas, kada je svjetska kriza na pomolu, ljudi izmanipulirani svime i svačime, a fanatizam materijalizma u punom jeku, utjehu pružaju riječi, skitnice, slova, lutalice, stihovi, putnici, i zato:

„Ljudima su potrebni Povezivači
Pisci, junaci, zvijezde,
Vođe
Da uobliče život
Dječji pješčani čamac leži
Na suncu
Plastični vojnici u minijaturnom
Prljavom ratu. Utvrde.
Garaže. Rakete. Brodovi.

Ceremonije, kazalište, plesovi
Da potvrđuju Plemenske potrebe i uspomene
Poziv na molitvu, sloga
Prije svega, prvotno stanje,
Čežnja za obitelji
&zaštitna magija djetinjstva“





This is the end, my only friend, the end



The end of laughter and soft lies
The end of nights we tried to die

This is the end

[Merlyn]

Kalesija ! Carsija , ba!



Cijene mini , a usluge maxi .
To je, brale ,Kalesija taxi.

Nisam htio pokvariti ono sto je iznad napisano .

[zijancer]

nje gubite nadu
i pertle se mogu dobro zavezati

[Merlyn]

Ne reci nikom ...


AKO TI JAVE DA SAM PAO...

( Izvod iz prelijepe price Daria Dzamonje )
.........................................................................................................................................

Ja pamtim ono vece kad smo otisli kod jedne tvoje prijateljice koja je slavila rodjendan, sjecam se svakog vica koji sam ispricao i sjecam se pogleda drustva koje je u meni gledalo neku egzoticnu zivotinju, sjecam se kako su se gurkali laktovima kad smo ulazili, kad sam skidao svoje cipele sa pacijim kljunorn (a u modi su bile brukserice), kako sam ispod stola krio onu rupu na ne bas cistim carapama...

Pamtim kako sam to vece, ponesen strahom, popio tri flase "Fruskogorskog bisera", litar i po domace rakije (vise je nije bilo) i zavrsio sa 'Mandarinetom", nekim likerom od mandarina... Od svega toga bi se napilo jedno omanje krdo slonova, ali ja sam bio najtrezniji, bojao sam se da tebi ne napravim neko sranje i to me je drzalo.

Onda smo izasli na Vilsonovo setaliste i ti si se propela na prste i poljubila me evo, bas ovdje, pored uha, a ja sam morao da sjednem na klupu i da pocnem plakati...Prolazila su neka djeca i cuo sam ih kako kazu: "Vidi pedera!!!"

Kao i uvijek, ti si me pitala sta mi je najednom, a ja nisam mogao da ti objasnim da to uopste nije najednom, da je to stalno, da je to neka vrsta mog zastitnog znaka, nesto po cemu bih sebe poznao medju hiljadama meni slicnih, nesto sto se i ne trudim da sakrijem, jedan zlocudni tumor s kojim sam se radio, tumor na mozgu i dusi koji se ne da ukloniti nikakvim operativnim putem ni zracenjem, ni cinjenicom da te volim i da ti volis mene...

Ako ti jave da veceras hodam po kafanama i olajavam tebe i nasu ljubav, da se prodajem za lose vino, da skupljam opuske tudjih simpatija, ljubim ruke necistih konobarica, ispadam budala u svacijim ocima, to je živa istina, ne traži me da provjeriš da li je tako - to je jedna od rijetkih istina u vezi sa mnom.

Dario Dzamonja

[Michelll]

Plivali su
preko potoka
do Rajskih otoka
preko Sirah-cuprije
do Proklete avlije
iz skrovista
do vijecnih lovista