nedelja-Kaznjeni ljubavnici, Mizoguchi (1954) - 18h
ponedeljak-12 pari ociju, Kinosh Ita (1954) - 18h
utorak-Pobuna samuraja, Kobayashi (1967) - 17h
Nema guzve, karta je 3KM. Film kojim su otvorili ovo zbivanje prilicno je cudan. Staticna kamera!- tako da vecinu filma gledate u stomake glumcima. No ipak, ostaje da ima poruku i, i tako 'ooold fashioned' ugodniji je za gledat od vecne savremenih, bar sto se licnog ukusa tice. Narednog dana bila je Kurosawina projekcija, film koji do sada nisam gledala "Tihi duel". Ocekivano dobar film, od glume, dinamike, i svakako do Kurosawine stalne poruke u kojoj Covjek nikad ne pada, ma koliko da mu zivotni tokovi nbeki put i ne idu u susret. Ta njegove vjera u Covjeka svaki put me digne kad posrnem, a to se zbiva u zivotu kao neminovnost, ne?
Treci film nisam gledala "Prica o posljednjoj krizantemi" kako traje 156 min. Rijetko dobro podnosim tako duge projekcije. Uoravo u toku je projekcija "Nedostaje mi Oyu", Migoguchi (1951) na koju ne odoh kako me malo capila prehlada, pa se cuvam. Ako je neko pogledao ove koje sam preskocila, bilo bi mi drago da procitam kratki komentar. Nadam se da ce nekom ovo vrijediti, da ne preskoci bas sve!