SUNCE
Jedno mlado sunce odbjeglo od oca
nastani se na ledini izmedj ledenih planina
Ne prepoznasmo ga odmah i pogledasmo poprijeko
Ono zasuka rukave i preora zemlju duboko
dok ne stize do njene utrobe i njenog srca
Kada od trudova odahnu pozdravi veselo rukom
i izdize se kao tica krilima iznad same tame
I obasja sve staze sva raskršca i stramputice
i u sjaju pokaza svoje oranje i naše lice
Zagrlismo se tada kao da smo cekali samo na to
Postadosmo bliski pa smo kao jedno
i jeli i pili kao od iskoni da smo tu bili
Nije navracalo sunce od ljeta do ljeta samo
i na jalovoj dolini cvijet do cvijeta procvjeta
Mlado sunce se nenadno iskrade od nas
Kuda je otišlo kako to i zašto
to sam dobri Bog sada moze da zna
I mozda bismo ga zaboravili kao lijepu slucajnost
(kako je bilo došlo tako bi bilo i prošlo)
da se vascijelim svojim bicem ne grijemo još
Od onih davnih njegovih zlatnih i topli dlanova
Mak Dizdar
Price, pjesme, intervjui...
Moderator: Chloe
-
anais_nin
- Posts: 21856
- Joined: 06/07/2005 09:35
- Location: Mostar u srcu, guza u Torontu
-
black
- Posts: 18552
- Joined: 19/06/2004 16:00
- Location: ispod tresnje
#927 Re: Price, pjesme, intervjui...
Nisam na ovaj svijet stigao da bih bio poražen,
niti neuspjeh struji mojim venama.
Ja nisam ovca što čeka da je njen pastir podstakne.
Ja sam lav koji odbija da zbori, hodi i spava sa ovcama.
Kasapnica neuspjeha nije moja sudbina.
Istrajaću sve dok ne uspijem...
Og Mandino
niti neuspjeh struji mojim venama.
Ja nisam ovca što čeka da je njen pastir podstakne.
Ja sam lav koji odbija da zbori, hodi i spava sa ovcama.
Kasapnica neuspjeha nije moja sudbina.
Istrajaću sve dok ne uspijem...
Og Mandino
-
black
- Posts: 18552
- Joined: 19/06/2004 16:00
- Location: ispod tresnje
#928 Re: Price, pjesme, intervjui...
Spala knjiga na tri slova
Pon, 02. 03. 2009.
BEHAESES DIVIZIJA
Ili si B ili H ili S. Ne trebaju ti sposobnosti ako imaš papire. Ne trebaju ti djela ako imaš porijeklo. Važnija od čistog obraza je čista krv
Piše: Nenad Veličković
Čovjek-sendvič je sve što je ostalo od šatorske instalacije u avliji Parlamenta BiH, čije je dostajanstvo vrijeđala skoro hiljadu dana. Te se instalacije – sa pećima, drvima, spužvama, najlonima, klupicama, kanisterima, primusima i raznim drugim kamperskim potrepštinama – danas možda sjećaju samo penzioneri kojima su štrajkači dijelili vreće krompira i luka. Čovjek-sendvič predstavlja sve što je ostalo od tri godine dugog štrajka udruženja poljoprivrednika BiH, od trogodišnjeg neprestanog mirnog, upornog, dostojanstvenog podsjećanja parlamentaraca da su izabrani da brinu o opštim i javnim a ne o ličnim i skrivenim interesima. Protestanti: 0, ignoranti: 1.
Ne određuju nas postupci nego slova
U međuvremenu, obnovljena zgrada noću svjetli kao da je oko nje Berlin a ne Sarajevo. Grijanje u njoj radi dobro, u svim okolnim uzurpiranim i od građana otetim ulicama ima dovoljno parkirnih mjesta, nad kojima čak i kad su prazna bdiju uvijek budni i dobro naoružani policajci.
Ljudi u zgradi, oguglali na život izvan nje, polako ispijaju svoje tri ili četiri puta jeftinije kafice, udarajući recke na reprezentaciju i čekaju pauzu da je spoje s krajem radnog vremena. Ako nekad i kasni, njihova je plata dobra i sigurna. Niko od njih još nije viđen s tablom okačenom o vrat. Zrače sigurnošću mudraca koji su spoznali bit suštine – ne određuju nas kao ljude postupci nego slova. Ili si B ili H ili S. Ne trebaju ti sposobnosti ako imaš papire. Ne trebaju ti djela ako imaš porijeklo. Važnija od čistog obraza je čista krv.
Kad povjerenstvo zamijeni komisiju
Dovoljno je za čovjeka reći da je B, ili H, ili S, i već znaš sve o njemu: šta misli, šta krije, šta sprema... Čitaš ga kao samoga sebe. Smješka se, ljubazan je, a žednog bi te preko vode preveo. Uglavnom radi s papirima; priprema zakone, pravilnike, izvještaje i pazi da se riječi ne pomiješaju. Da srpske ostanu među srpskima, hrvatske među hrvatskima, bošnjačke među bošnjačkima. Svaki se papir mora prevesti, jer je ministar nepismen, pa ako mu na sto dođe „povjerenstvo” umjesto „komisija” njemu se mozak parališe. Nazočan je, ali nekako odsutan... Čita, ali ne razumije. Pročita, na primjer, „deset tisuća” i onda računa koliko je to u hiljadama. Čitav mu dan prođe u računanju. Pa onda po podne plati službeni džip duplo više nego što je koštao ujutru. Treba mu za teren. Iako mu je teren već skoro hiljadu i po dana ispod prozora a iznad garaže.
Ali kako pričati s ovim sendvičima ispod prozora. Ne možeš im reći S (seljaci) jer će misliti da im kažeš S (sendviči) i misliće da ih zajebavaš. Ne možeš im reći ni B (braćo), jer će misliti da im govoriš budale. Ne možeš im se obratiti sa H (hadžije), misliće da im kažeš hajvani, ili huligani.
Problem je u školskim klupama
Lako je u zgradi. Izađe ti čovjek iz kancelarije i ti kažeš, recimo, B. I svi čuju da si rekao Bošnjak. Ali svi znaju da si rekao Balija, Blento, Bitanga, Baraba, Bljuvo... Ili izađeš ti iz njegovog ureda, a on za tobom promrsi S, što znači Srbin, ali osim toga i Slino, Seronja, Stuha, Skot, Siledžija... Ali se tješiš da je to bolje nego da ti je rekao H, jer to osim Hrvat, Hulja, Hrđa, Hinja, može značiti i Homić!
Isto je i s ovim seljacima. Predstavljaju se kao Z (zemljoradnici) a u stvari su Z (zajebanti). Umjesto da rade Zemlju i grade Zadruge oni postavili Zasjedu, prodaju Zjala, Zainatili se, Zanovijetaju, čine Zulum i Zlostavljaju ovu Zgradu i Zastavu i Zakonitu Zemaljsku vlast... Ukratko, zzzzzzzzzzzzzz..... Zuje tu oko glave, umjesto da budu sretni, siromahu je Zauhar i kad mu muha u guzicu uleti.
I tu bi ministar bio u pravu. Da svi ti ljudi sendviči ispred parlamenta, svi ti ljudi balvani na magistralnim putevima, svi ti ljudi ježevi ispred kapija opljačkanih preduzeća, da svi oni misle G a ne G, skontali bi da nije problem u skupštinskim nego u školskim klupama, i sjeli bi u njih, svi ti jadni, prevareni i uplašeni ljudi, da promisle malo iz čega su i šta učili i kakve su od toga koristi imali, i da vide iz čega im i šta djeca uče, i mogu li ista tri slova zamijeniti trideset, i jesu li zaista glupost i pokvarenost dobitna kombinacija za život.
A mogu usput pročitati i ovu pjesmicu:
Spala knjiga na tri slova.
(Hajvan, Seljak, Bljak)
Dva ulaza, škole dvije
(Skot, Baraba, Hinja)
Skupa ispod jednog krova –
(Skot, Bitanga, Hrak)
Na kome se barjak vije
(Hulja, Blesa, Svinja)
Be ha es es divizije.
Pon, 02. 03. 2009.
BEHAESES DIVIZIJA
Ili si B ili H ili S. Ne trebaju ti sposobnosti ako imaš papire. Ne trebaju ti djela ako imaš porijeklo. Važnija od čistog obraza je čista krv
Piše: Nenad Veličković
Čovjek-sendvič je sve što je ostalo od šatorske instalacije u avliji Parlamenta BiH, čije je dostajanstvo vrijeđala skoro hiljadu dana. Te se instalacije – sa pećima, drvima, spužvama, najlonima, klupicama, kanisterima, primusima i raznim drugim kamperskim potrepštinama – danas možda sjećaju samo penzioneri kojima su štrajkači dijelili vreće krompira i luka. Čovjek-sendvič predstavlja sve što je ostalo od tri godine dugog štrajka udruženja poljoprivrednika BiH, od trogodišnjeg neprestanog mirnog, upornog, dostojanstvenog podsjećanja parlamentaraca da su izabrani da brinu o opštim i javnim a ne o ličnim i skrivenim interesima. Protestanti: 0, ignoranti: 1.
Ne određuju nas postupci nego slova
U međuvremenu, obnovljena zgrada noću svjetli kao da je oko nje Berlin a ne Sarajevo. Grijanje u njoj radi dobro, u svim okolnim uzurpiranim i od građana otetim ulicama ima dovoljno parkirnih mjesta, nad kojima čak i kad su prazna bdiju uvijek budni i dobro naoružani policajci.
Ljudi u zgradi, oguglali na život izvan nje, polako ispijaju svoje tri ili četiri puta jeftinije kafice, udarajući recke na reprezentaciju i čekaju pauzu da je spoje s krajem radnog vremena. Ako nekad i kasni, njihova je plata dobra i sigurna. Niko od njih još nije viđen s tablom okačenom o vrat. Zrače sigurnošću mudraca koji su spoznali bit suštine – ne određuju nas kao ljude postupci nego slova. Ili si B ili H ili S. Ne trebaju ti sposobnosti ako imaš papire. Ne trebaju ti djela ako imaš porijeklo. Važnija od čistog obraza je čista krv.
Kad povjerenstvo zamijeni komisiju
Dovoljno je za čovjeka reći da je B, ili H, ili S, i već znaš sve o njemu: šta misli, šta krije, šta sprema... Čitaš ga kao samoga sebe. Smješka se, ljubazan je, a žednog bi te preko vode preveo. Uglavnom radi s papirima; priprema zakone, pravilnike, izvještaje i pazi da se riječi ne pomiješaju. Da srpske ostanu među srpskima, hrvatske među hrvatskima, bošnjačke među bošnjačkima. Svaki se papir mora prevesti, jer je ministar nepismen, pa ako mu na sto dođe „povjerenstvo” umjesto „komisija” njemu se mozak parališe. Nazočan je, ali nekako odsutan... Čita, ali ne razumije. Pročita, na primjer, „deset tisuća” i onda računa koliko je to u hiljadama. Čitav mu dan prođe u računanju. Pa onda po podne plati službeni džip duplo više nego što je koštao ujutru. Treba mu za teren. Iako mu je teren već skoro hiljadu i po dana ispod prozora a iznad garaže.
Ali kako pričati s ovim sendvičima ispod prozora. Ne možeš im reći S (seljaci) jer će misliti da im kažeš S (sendviči) i misliće da ih zajebavaš. Ne možeš im reći ni B (braćo), jer će misliti da im govoriš budale. Ne možeš im se obratiti sa H (hadžije), misliće da im kažeš hajvani, ili huligani.
Problem je u školskim klupama
Lako je u zgradi. Izađe ti čovjek iz kancelarije i ti kažeš, recimo, B. I svi čuju da si rekao Bošnjak. Ali svi znaju da si rekao Balija, Blento, Bitanga, Baraba, Bljuvo... Ili izađeš ti iz njegovog ureda, a on za tobom promrsi S, što znači Srbin, ali osim toga i Slino, Seronja, Stuha, Skot, Siledžija... Ali se tješiš da je to bolje nego da ti je rekao H, jer to osim Hrvat, Hulja, Hrđa, Hinja, može značiti i Homić!
Isto je i s ovim seljacima. Predstavljaju se kao Z (zemljoradnici) a u stvari su Z (zajebanti). Umjesto da rade Zemlju i grade Zadruge oni postavili Zasjedu, prodaju Zjala, Zainatili se, Zanovijetaju, čine Zulum i Zlostavljaju ovu Zgradu i Zastavu i Zakonitu Zemaljsku vlast... Ukratko, zzzzzzzzzzzzzz..... Zuje tu oko glave, umjesto da budu sretni, siromahu je Zauhar i kad mu muha u guzicu uleti.
I tu bi ministar bio u pravu. Da svi ti ljudi sendviči ispred parlamenta, svi ti ljudi balvani na magistralnim putevima, svi ti ljudi ježevi ispred kapija opljačkanih preduzeća, da svi oni misle G a ne G, skontali bi da nije problem u skupštinskim nego u školskim klupama, i sjeli bi u njih, svi ti jadni, prevareni i uplašeni ljudi, da promisle malo iz čega su i šta učili i kakve su od toga koristi imali, i da vide iz čega im i šta djeca uče, i mogu li ista tri slova zamijeniti trideset, i jesu li zaista glupost i pokvarenost dobitna kombinacija za život.
A mogu usput pročitati i ovu pjesmicu:
Spala knjiga na tri slova.
(Hajvan, Seljak, Bljak)
Dva ulaza, škole dvije
(Skot, Baraba, Hinja)
Skupa ispod jednog krova –
(Skot, Bitanga, Hrak)
Na kome se barjak vije
(Hulja, Blesa, Svinja)
Be ha es es divizije.
-
anais_nin
- Posts: 21856
- Joined: 06/07/2005 09:35
- Location: Mostar u srcu, guza u Torontu
#929 Re: Price, pjesme, intervjui...
PA TO JE KRASNO
Vani su padali pijanci
umjesto snijega.
Bio je siječanj, ili januar,
ne sjećam se više.
Pozvan u tuđi stan,
sjedim u njzinoj sobi bez svjetla,
ona, u opasnoj dobi,
a ja, poput pjetla.
Pričam joj pjesme....
Ona se divila bedrima,
kukovima, dojkama,
svim svojim sokovima.
Ona se divila mojim stihovima,
a ja sam pio vinjak.
Jedino što je znala reći,
PA TO JE KRASNO
i meni je sve bilo jasno
i užasno i strašno i žao
i sva bih blaga dao
da mi se vrate riječi
što sam joj reko,
ali bilo je već kasno.
Ona je ležala pored kamina
i kao da se kaje,
rumena od vatre vina,
plakala je
i nehoteći grješila je
milujući jastuk
misleći pritom da sam vuk
koji će skočiti...
A ja sam bio pozvan,
ako se ne varam,
u ovaj stan tek nešto popiti
i sjedio sam potpuno miran.
Dosada je glodala tišinu,
vatra se jarcala u kaminu.
Ona je pričala o svojoj mački
i o ludnici u diskiću
i o nekom crnom maldiću
koji ima kola
i deset miliona na knjižici.
I meni je sad stvarno sve bilo jasno
i rekao sam djevojčici
Pa to je krasno, to je zaista krasno....
i otišao sam padajući sa snijegom po ulici.
Enes Kisevic
Vani su padali pijanci
umjesto snijega.
Bio je siječanj, ili januar,
ne sjećam se više.
Pozvan u tuđi stan,
sjedim u njzinoj sobi bez svjetla,
ona, u opasnoj dobi,
a ja, poput pjetla.
Pričam joj pjesme....
Ona se divila bedrima,
kukovima, dojkama,
svim svojim sokovima.
Ona se divila mojim stihovima,
a ja sam pio vinjak.
Jedino što je znala reći,
PA TO JE KRASNO
i meni je sve bilo jasno
i užasno i strašno i žao
i sva bih blaga dao
da mi se vrate riječi
što sam joj reko,
ali bilo je već kasno.
Ona je ležala pored kamina
i kao da se kaje,
rumena od vatre vina,
plakala je
i nehoteći grješila je
milujući jastuk
misleći pritom da sam vuk
koji će skočiti...
A ja sam bio pozvan,
ako se ne varam,
u ovaj stan tek nešto popiti
i sjedio sam potpuno miran.
Dosada je glodala tišinu,
vatra se jarcala u kaminu.
Ona je pričala o svojoj mački
i o ludnici u diskiću
i o nekom crnom maldiću
koji ima kola
i deset miliona na knjižici.
I meni je sad stvarno sve bilo jasno
i rekao sam djevojčici
Pa to je krasno, to je zaista krasno....
i otišao sam padajući sa snijegom po ulici.
Enes Kisevic
-
Merlyn
- Posts: 79
- Joined: 10/10/2007 19:57
#930 Re: Price, pjesme, intervjui...
Nisam dugo ovdje bio .Poslednji put sam bio skartiran .Evo jedna ljubavna , da popravim utisak.
Love Sonnets
LXI
Oh blessed be the day, the month,
the year,
the season and the time, the hour,
the instant,
the gracious countryside, the place
where I was
struck by those two lovely eyes that
bound me;
and blessed be the first sweet
agony
I felt when I found myself bound to
Love,
the bow and all the arrows that
have pierced me,
the wounds that reach the bottom
of my heart.
And blessed be all of the poetry
I scattered, calling out my lady's
name,
and all the sighs, and tears, and
the desire;
blessed be all the paper upon which
I earn her fame, and every thought
of mine,
only of her, and shared with no one else.
Petrarca
Love Sonnets
LXI
Oh blessed be the day, the month,
the year,
the season and the time, the hour,
the instant,
the gracious countryside, the place
where I was
struck by those two lovely eyes that
bound me;
and blessed be the first sweet
agony
I felt when I found myself bound to
Love,
the bow and all the arrows that
have pierced me,
the wounds that reach the bottom
of my heart.
And blessed be all of the poetry
I scattered, calling out my lady's
name,
and all the sighs, and tears, and
the desire;
blessed be all the paper upon which
I earn her fame, and every thought
of mine,
only of her, and shared with no one else.
Petrarca
-
black
- Posts: 18552
- Joined: 19/06/2004 16:00
- Location: ispod tresnje
#931 Re: Price, pjesme, intervjui...
UNEPSITE RADST U VŠ DOM, SAMO SLIJEDITE UPUTSTVO
Piše: Nenad Veličković
Čovjek ne mora biti inžinjer elektronike. Ne mora biti ni pismen, mogao bi na fotografiji ili foto-stripu vidjeti koje korake treba preduzeti. A ako je pismen, mogao bi pročitati uputstvo, tim prije što ono u konkretnom slučaju nije napisano na njemačkom, italijanskom ili francuskom, nego na našem. Kao što i treba biti, jer je i proizvod naš: BIRA Bihać, firma koja zapošljava 400 radnika i zauzima 32.000 kvadratnih metara proizvodne površine, opravdavajući povjerenje mnogih domaćih kupaca frižidera i zamrzivača; zašto ne bi i onih koji su se polakomili na priliku da osim dvd-ja za iste pare dobiju još i šest zvučnika?
Dakle, jedan dvd, plus jedan veliki zvučnik, plus pet malih s pripadajućim kablovima, plus tri kabla sa po tri „džeka” na krajevima. Spojiti, uključiti, staviti disk, i sretna nova...
Uključiti... Šta u šta? Džekova ukupno ima 14, a rupa 28. Levat ima na raspolaganju (ako je vjerovati matematici) 28! / 14! , što je 28 x 27 x 26 x ... x 1 14 x13 x ... x1 = 28 x 27 x 26 x ... x 15 kombinacija.
Precizno „uputsvo za upotrbu”
Na uputstvu nema fotografija. (Bosna ipak nije raj za nepismene, iako bi se po njenoj političkoj eliti to moglo zaključiti.) Kupac će se ipak morati posavjetovati sa starim dobrim tekstom:
„Ako dođe do oštećenja utikačla”... „oidnesite na servis”... „prozračno mjetop”... „Uvijek ga držite na ravnim i čistim površinama, a ne na krevetu, kauču, tepihu ili bilo gdje druge gdje se može oštetiti”... „To se dešava, ako na primjer, iz hladnog prostora unesetenu veoma zagrijan prostor ili obratno”... „adprira na temperaturu"... „biulo muzičkog bilo filmskog sadržaja"... „dainski upraavljač"... „daljinki upravljač"... „preusmjerivdanje"... „Potoe dvie mogućnoti”... „koksialni”... „možete upiti DVD”... „mogi gledati"... „stavite CD u DVD i onda će vam se otvoriti meni, gdje možete izabrat šta možete izabrati šta ćete gledati i slušati."
Možda bi naš kupac iz ovakvog objašnjenja nešto i mogao shvatiti, da mu se misli nisu zaplele u stihove:
Škola je ubleha za budale
Na drugo treba usmjerit pažnju
Više od razreda koji fale
Vrijedi pečeno jagnje na ražnju.
Škola je utjeha za budale
Ne znati slova nije bruka
Diploma nudi šanse male
Rođak je najbolja preporuka.
Škola je ubleha za budale
Znanje je izvor svake štete.
Najskuplje se plaćaju zjale
Tamo gdje kupci su analfabete.
„Pa to vam je sasvim jednostavno!”
Dvadeset godina škole, bez ijedne ponovljene, ne pomažu sad već isfrustriranom kupcu da kuću pretvori u kino. Malo kasnije, u radnji iz koje je prije par sati sretan i zadovoljan iznio paket, prodavci mu sažaljivo (nesretni zbog svijeta u kojem glupost kupaca postaje bezgranična) objašnjavaju da žuti džek ide u žutu rupu, a da mu druga četiri džeka na tom kablu ne trebaju. A da na druga dva trebaju, ali da su tu višak žuti. „Jednostavno.”
Naš junak, međutim, obratio bi se menedžmentu Bire:
Potovani menaadžeri,
Skrećem vam pažnju da je doušlo do oštećenja uputva, i da ga treba oidnesti na servis. To se dešava ako na primjer nepismenog rođaka unesetenu iz predškolskog prostora na radno mjetop, ili odvratno. Takav koksialni rođak koji se adprira na platu, a ne pristane na preusmjerivdanje, biulo opismenjavanjem, bilo preusmjeravanjem, potaje dainski... daljinki... okidaač na vašem proizvodu, a onda za kupca potoe dvie mogućnosti: da ode u prodavnicu i da izabere šta može izabrati, pa da izabere da ne izabere upiti vaš proizvod, ili da ne ode u prdavnicu nego na telefon, s nalogom brokeru da proda dionice vaše firme, dok nisu otišle u kudprac.
-
Merlyn
- Posts: 79
- Joined: 10/10/2007 19:57
#932 Re: Price, pjesme, intervjui...
Tiho prihaja mrak
Tiho prihaja mrak,
plah je njegov korak,
ni ga čuti.
Srce, zakaj drhtiš?
Česa, povej, se bojiš
v tej minuti?
Ali teman spomin
se je zgostíl iz temin
brezobraznih?
Ali bodočnost - vampir
puhnil v večerni je mir
misli ti blaznih?
Ali je jata vetrov
šla preko dragih grobov
zapuščenih?
Ali iz daljnih samot
prišla je pesem sirot
zasolzenih?
Tiho prihaja mrak,
plah je njegov korak,
plaho bega.
Srce, zakaj drhtiš?
Česa, povej, se bojiš?
Vsega, vsega ...
Oton Zupancic
-
StLouis
- Posts: 2969
- Joined: 07/03/2004 00:00
- Location: USA
#933 Re: Price, pjesme, intervjui...
meni jedna od najdrazihanais_nin wrote:PA TO JE KRASNO
Vani su padali pijanci
umjesto snijega.
Bio je siječanj, ili januar,
ne sjećam se više.
Pozvan u tuđi stan,
sjedim u njzinoj sobi bez svjetla,
ona, u opasnoj dobi,
a ja, poput pjetla.
Pričam joj pjesme....
Ona se divila bedrima,
kukovima, dojkama,
svim svojim sokovima.
Ona se divila mojim stihovima,
a ja sam pio vinjak.
Jedino što je znala reći,
PA TO JE KRASNO
i meni je sve bilo jasno
i užasno i strašno i žao
i sva bih blaga dao
da mi se vrate riječi
što sam joj reko,
ali bilo je već kasno.
Ona je ležala pored kamina
i kao da se kaje,
rumena od vatre vina,
plakala je
i nehoteći grješila je
milujući jastuk
misleći pritom da sam vuk
koji će skočiti...
A ja sam bio pozvan,
ako se ne varam,
u ovaj stan tek nešto popiti
i sjedio sam potpuno miran.
Dosada je glodala tišinu,
vatra se jarcala u kaminu.
Ona je pričala o svojoj mački
i o ludnici u diskiću
i o nekom crnom maldiću
koji ima kola
i deset miliona na knjižici.
I meni je sad stvarno sve bilo jasno
i rekao sam djevojčici
Pa to je krasno, to je zaista krasno....
i otišao sam padajući sa snijegom po ulici.
Enes Kisevic
kako ovu pjesmu samo Serbedzija recitira, pa to je krasno -
StLouis
- Posts: 2969
- Joined: 07/03/2004 00:00
- Location: USA
#934 Re: Price, pjesme, intervjui...
Mislim da je vec bila, ali, eto...
TEUBEUI - NESUH
Gospode, evo, na sedzdu Ti padam,
Pred vjecnom Tvojom klanjam se dobrotom
I molitve Ti u stihove skladam,
Prosec: "Oh, daj mi smisao za ljepotom!"
Gospode, evo, na sedzdu Ti padam.
Ti znas da bijah nevin poput rose
I poput lijera u proljecu ranom;
Al' ljudi, med sto pod jezikom nose,
Otrov mi dadose u bokalu p'janom,
Mada sam bio nevin poput rose.
I tada s tvoga skrenuo sam puta
I zatrtao kroz pustos i tamu
Ah, strast mi razum u okove sputa,
Da ropski dvori njenu crnom plamu -
I s tvoga ja sam zabasao puta .
Vjeru i nadu iz srca izgubih,
I moju ljubav pomrco je grijeh -
Postadoh sarhos oholi i grubi ,
Sav ideal mu sto je vinski mijeh ...
Ah, svoju vjeru i nadu izgubih ! ...
I slavih Bakha kao sveto bice,
Veneri pete jezikom sam lizo
Vlastitim zubom ja sam svoje zice
Komad po komad kao zvijer grizo
Slaveci Bakha ko bozansko bice.
Svaciji prezir pratio je mene,
Od sjene moje druzi mi bjezahu
I sve me ciste klonile se zene ...
Vaj, tesko je bilo meni siromahu,
Jer ljudski prezir pratio je mene.
Ja sada bjezim pod okrilje Tvoje
I Tvog Kur'ana, Tvoje vjecne rijeci
Gospode, grijehe odrijesi moje
I bolesnu mi dusu izlijeci -
Ta ja se sklanjam pod okrilje Tvoje.
Gospode, razum prosvijetli mi sada
I daj mi snage, daj mi volju jaku,
Demone sve sto moze da savlada ...
Nek Tvoja milost svijetli mi u mraku, Gospode, razum prosvijetli mi sada !
Raspiri moje stare vjere plamen,
Vrati mi ljubav i sve stare dare,
Da tresnem casom o ledeni kamen
I noktom zgrebem Venerine care -
O raspiri, mi stare vjere plamen! ...
Gospode, evo na sedzdu Ti padam,
I kajem grijehe pod Tvojom dobrotom -
I molitvu Ti u stihove skladam,
Prosec: "Ah, daj mi smisao za ljepotom!" - Gospode, evo, na sedzdu Ti padam!
MUSA CAZIM CATIC
TEUBEUI - NESUH
Gospode, evo, na sedzdu Ti padam,
Pred vjecnom Tvojom klanjam se dobrotom
I molitve Ti u stihove skladam,
Prosec: "Oh, daj mi smisao za ljepotom!"
Gospode, evo, na sedzdu Ti padam.
Ti znas da bijah nevin poput rose
I poput lijera u proljecu ranom;
Al' ljudi, med sto pod jezikom nose,
Otrov mi dadose u bokalu p'janom,
Mada sam bio nevin poput rose.
I tada s tvoga skrenuo sam puta
I zatrtao kroz pustos i tamu
Ah, strast mi razum u okove sputa,
Da ropski dvori njenu crnom plamu -
I s tvoga ja sam zabasao puta .
Vjeru i nadu iz srca izgubih,
I moju ljubav pomrco je grijeh -
Postadoh sarhos oholi i grubi ,
Sav ideal mu sto je vinski mijeh ...
Ah, svoju vjeru i nadu izgubih ! ...
I slavih Bakha kao sveto bice,
Veneri pete jezikom sam lizo
Vlastitim zubom ja sam svoje zice
Komad po komad kao zvijer grizo
Slaveci Bakha ko bozansko bice.
Svaciji prezir pratio je mene,
Od sjene moje druzi mi bjezahu
I sve me ciste klonile se zene ...
Vaj, tesko je bilo meni siromahu,
Jer ljudski prezir pratio je mene.
Ja sada bjezim pod okrilje Tvoje
I Tvog Kur'ana, Tvoje vjecne rijeci
Gospode, grijehe odrijesi moje
I bolesnu mi dusu izlijeci -
Ta ja se sklanjam pod okrilje Tvoje.
Gospode, razum prosvijetli mi sada
I daj mi snage, daj mi volju jaku,
Demone sve sto moze da savlada ...
Nek Tvoja milost svijetli mi u mraku, Gospode, razum prosvijetli mi sada !
Raspiri moje stare vjere plamen,
Vrati mi ljubav i sve stare dare,
Da tresnem casom o ledeni kamen
I noktom zgrebem Venerine care -
O raspiri, mi stare vjere plamen! ...
Gospode, evo na sedzdu Ti padam,
I kajem grijehe pod Tvojom dobrotom -
I molitvu Ti u stihove skladam,
Prosec: "Ah, daj mi smisao za ljepotom!" - Gospode, evo, na sedzdu Ti padam!
MUSA CAZIM CATIC
-
fakat
- Posts: 1954
- Joined: 21/06/2008 04:03
- Location: suburbia
#935 Re: Price, pjesme, intervjui...
A kako to da na ovoj temi nema upadica tipa " a sta ste vi to smislili'?
ili sto bi Johnny rekao u jednoj svojoj pjesmi : "a i to sto citaju, krive stvari citaju, pa zasto im onda ne iskljucuju eletriku..."
ili sto bi Johnny rekao u jednoj svojoj pjesmi : "a i to sto citaju, krive stvari citaju, pa zasto im onda ne iskljucuju eletriku..."
-
Bosancica ?
- Posts: 194
- Joined: 10/09/2007 11:05
#936 Re: Price, pjesme, intervjui...
@ Pa to je krasno
Uopse mi ne lici na pisanje Enesa Kisevica, ako smijem primjetiti .Ovo citam prvi put i odlicno je .
Uopse mi ne lici na pisanje Enesa Kisevica, ako smijem primjetiti .Ovo citam prvi put i odlicno je .
-
Merlyn
- Posts: 79
- Joined: 10/10/2007 19:57
#937 Re: Price, pjesme, intervjui...
Mesecina
Mesecina, - al' meseca nema:
Moja mila zelen venac svila,
Pa se malo u snu nasmijala -
Od toga se ponoc zasijala.
J.J. Zmaj
-
aclys
- Posts: 45
- Joined: 15/04/2009 01:02
#938 Re: Price, pjesme, intervjui...
Ljubavna Pjesma
ovo je pjesma sa kojom ću voditi ljubav
ljubit ću njene strofe
jednu po jednu
selektivno i strasno
prstima ću nježno
dirati njene stihove
kako one najskrivenije
tako i one najisturenije
turat ću jezik između redova
dražit ću svaki zarez svaku tačku
sve dok iz svake njene riječi
ne poteče sok sreće
ona će drhtati u naletima strasti
i prevrnut će očima
onda ću lagano skroz lagano
(da ne moze laganije)
ući u nju u njenu suštinu
postat ću dio nje
ona će postati dio mene
bićemo jedno
Kretaćemo se kao jedno
kao pijuni u rukama strasti
kao dvije barke na olujnom moru žudnje
onda ćemo eksplodirati
svršit ćemo u harmoniji požude
žestoko
zajedno
i dovoljno dugo da ni riječ ne izmijenimo
kao pravi Ijubavnici
ovo je pjesma s kojom sam vodio ljubav
(Haris Rekanović)
ovo je pjesma sa kojom ću voditi ljubav
ljubit ću njene strofe
jednu po jednu
selektivno i strasno
prstima ću nježno
dirati njene stihove
kako one najskrivenije
tako i one najisturenije
turat ću jezik između redova
dražit ću svaki zarez svaku tačku
sve dok iz svake njene riječi
ne poteče sok sreće
ona će drhtati u naletima strasti
i prevrnut će očima
onda ću lagano skroz lagano
(da ne moze laganije)
ući u nju u njenu suštinu
postat ću dio nje
ona će postati dio mene
bićemo jedno
Kretaćemo se kao jedno
kao pijuni u rukama strasti
kao dvije barke na olujnom moru žudnje
onda ćemo eksplodirati
svršit ćemo u harmoniji požude
žestoko
zajedno
i dovoljno dugo da ni riječ ne izmijenimo
kao pravi Ijubavnici
ovo je pjesma s kojom sam vodio ljubav
(Haris Rekanović)
-
Merlyn
- Posts: 79
- Joined: 10/10/2007 19:57
#939 Re: Price, pjesme, intervjui...
@ ti , gore !
Kol'ko se ja razumijem u pjesme , a razumijem se dobro , ova tvoja pjesma se ne zove tako kako si ti napisao , vec se zove :''Curo Hajro , kuriso te Bajro !"
Kol'ko se ja razumijem u pjesme , a razumijem se dobro , ova tvoja pjesma se ne zove tako kako si ti napisao , vec se zove :''Curo Hajro , kuriso te Bajro !"
-
Merlyn
- Posts: 79
- Joined: 10/10/2007 19:57
#940 Re: Price, pjesme, intervjui...
Wanderers Nachtlied II
Über allen Gipfeln
Ist Ruh,
In allen Wipfeln
Spürest du Spürest du
Kaum einen Hauch;
Die Vöglein schweigen im Walde.
Warte nur, balde
Ruhest du auch.
Johann Wolfgang Goethe
Über allen Gipfeln
Ist Ruh,
In allen Wipfeln
Spürest du Spürest du
Kaum einen Hauch;
Die Vöglein schweigen im Walde.
Warte nur, balde
Ruhest du auch.
Johann Wolfgang Goethe
-
Smail Ismic
- Posts: 28
- Joined: 07/10/2008 18:15
#941 Re: Price, pjesme, intervjui...
POSLJEDNJI ČIN
Po posljednji put,
Izlazim pred vas.
Ja ponizni glasonoša tuđinaca,
Opet ću ljubiti u vaše ime,
Opet pogibati u vašu čast.
Prijatelji dragi,
Cijenjena publiko.
Molim za posljednji ples,
Po zasluzi pljesak,
Opsjena da zaiskri krijes,
Sjaj da postane bljesak.
U meni se srdi,
Zov nestrpljive smrti.
Zaludu da joj bude,
Nek' se strpi!
Mala je jedna smrt,
Za moje srce veliko.
Malo je jedna smrt,
Za moje lice sveliko.
Po posljednji put,
Izlazim pred vas.
Ja ponizni glasonoša tuđinaca,
Opet ću ljubiti u vaše ime,
Opet pogibati u vašu čast.
Prijatelji dragi,
Cijenjena publiko.
Molim za posljednji ples,
Po zasluzi pljesak,
Opsjena da zaiskri krijes,
Sjaj da postane bljesak.
U meni se srdi,
Zov nestrpljive smrti.
Zaludu da joj bude,
Nek' se strpi!
Mala je jedna smrt,
Za moje srce veliko.
Malo je jedna smrt,
Za moje lice sveliko.
-
Kwaheri
- Posts: 3273
- Joined: 30/04/2004 12:33
#942 Re: Price, pjesme, intervjui...
....
Petak je, jutros mi je Zejnil prenio poruku:
- Filozof Hasan drži hutbu u Begovoj džamiji, moli da dođeš,
važno je, srešćete se poslije. Kraj šadrvana.
Idem džamijskim dvorištem, umjetnik Mustafa kraj
muvekithane, čuči. Isto mjesto, na njemu slikarev stalak.
Gledam sliku u nastajanju (ptica čežnjivo gleda u
daleko nebo.) Čudno je da je nije još završio.
Umjetnik me vidio, sklopio je daske i prislonio ih
uz bijeli zid muvekithane. Krenuli smo prema džamijskim
vratima.
- Sješćemo pozadi, među čestite ljude - šapnuo je.
- Zar čestiti nisu naprijed?
- E, vidiš, u trudnim vremenima nisu. Zauzmu
sredinu, ili u pristranku. Pogledaj onu dvojicu, tamo, kraj
Gazi Husrevbegova turbeta. Hadžo Cvijetić i Murat Pinjić,
trgovci duhanom. To su ljudi iz prvih safova. Nisi ti, ni tvoja
tumačenja. Nisam ja, ni moje slike. Cvijetić i Pinjić su čvrste
volje, vole rat i odlučni su u svojoj ljubavi. Vole zla vremena,
tad njihova roba ide. Nego, nastranu duhan i prođa, eto im.
Oni trguju i fetvama. Odnedavno.
- E nemoj sad i ti!
- Neću ja, hoće oni.
- Šta hoće?
- Trgovinu fetvama!
- Čijim fetvama?
- Svojim.
- Svojim? Nisu završili medrese. Ne znaju tumačiti
Kur’an. Ni šerijat.
- Znaju pare, a fetve su kupili. Oni ne tumače. Oni
kupuju. Sad su fetve njihove. Važne su im, tamo je duhan
halal. Platili su knjižari Gavrila Jevtanovića da se prepiše
rukopis šejha Ibrišima Tokatlije. A šejh Tokatlija hvali duhan,
u fetvi tvrdi: uz duhanski dim spominjanje Boga ide glatko.
Kao podmazano. Prije dva mjeseca, evo baš kraj lijevog zida
Begove džamije, sreo sam Hadžu Cvijetića i Murata Pinjića.
Kažem im:
- Zašto pred džamijama dijelite na stotine fetvi koje
dopuštaju duhan?
- Ne dijelimo tvoje, već svoje!
- Niste vi fetvu pisali.
- Jesmo kupili! Kud ćeš više!
- A šta će za fetvu onaj ko nema para?
- Takvome fetve i ne trebaju!
- Šejh Ibrišim Tokatlija ne stoji iza fetve, on ne puši.
- Tačno, ali i Tokatlija nešto mora prodavati.
- Ne mora fetve.
....
Petak je, jutros mi je Zejnil prenio poruku:
- Filozof Hasan drži hutbu u Begovoj džamiji, moli da dođeš,
važno je, srešćete se poslije. Kraj šadrvana.
Idem džamijskim dvorištem, umjetnik Mustafa kraj
muvekithane, čuči. Isto mjesto, na njemu slikarev stalak.
Gledam sliku u nastajanju (ptica čežnjivo gleda u
daleko nebo.) Čudno je da je nije još završio.
Umjetnik me vidio, sklopio je daske i prislonio ih
uz bijeli zid muvekithane. Krenuli smo prema džamijskim
vratima.
- Sješćemo pozadi, među čestite ljude - šapnuo je.
- Zar čestiti nisu naprijed?
- E, vidiš, u trudnim vremenima nisu. Zauzmu
sredinu, ili u pristranku. Pogledaj onu dvojicu, tamo, kraj
Gazi Husrevbegova turbeta. Hadžo Cvijetić i Murat Pinjić,
trgovci duhanom. To su ljudi iz prvih safova. Nisi ti, ni tvoja
tumačenja. Nisam ja, ni moje slike. Cvijetić i Pinjić su čvrste
volje, vole rat i odlučni su u svojoj ljubavi. Vole zla vremena,
tad njihova roba ide. Nego, nastranu duhan i prođa, eto im.
Oni trguju i fetvama. Odnedavno.
- E nemoj sad i ti!
- Neću ja, hoće oni.
- Šta hoće?
- Trgovinu fetvama!
- Čijim fetvama?
- Svojim.
- Svojim? Nisu završili medrese. Ne znaju tumačiti
Kur’an. Ni šerijat.
- Znaju pare, a fetve su kupili. Oni ne tumače. Oni
kupuju. Sad su fetve njihove. Važne su im, tamo je duhan
halal. Platili su knjižari Gavrila Jevtanovića da se prepiše
rukopis šejha Ibrišima Tokatlije. A šejh Tokatlija hvali duhan,
u fetvi tvrdi: uz duhanski dim spominjanje Boga ide glatko.
Kao podmazano. Prije dva mjeseca, evo baš kraj lijevog zida
Begove džamije, sreo sam Hadžu Cvijetića i Murata Pinjića.
Kažem im:
- Zašto pred džamijama dijelite na stotine fetvi koje
dopuštaju duhan?
- Ne dijelimo tvoje, već svoje!
- Niste vi fetvu pisali.
- Jesmo kupili! Kud ćeš više!
- A šta će za fetvu onaj ko nema para?
- Takvome fetve i ne trebaju!
- Šejh Ibrišim Tokatlija ne stoji iza fetve, on ne puši.
- Tačno, ali i Tokatlija nešto mora prodavati.
- Ne mora fetve.
....
-
Altuna
- Posts: 74
- Joined: 29/04/2009 18:54
- Location: Herdekovac
#943 Re: Price, pjesme, intervjui...
Zasto, dok stojim pored sadrvana Omarove dzamije, u kome lezi sledena voda, a iznad koje su ukoceni mlazovi, sapatom trazite da vam ponavljam ono sto sami ponajbolje znate. "Je li istina, Muzafere, da sve znas i pamtis...?"
- Cula sam da si progovorio - to govoris ti Fatmo, bestidna. De, kazi da nesto i ja cujem... Ako znas za ljubavnu igru na Herdekovcu, kazi... - to ti, Fatmo, sapuces.
- Znam.
- Onda zaboravi...
Govoris kao da sam ja jos uvijek luda i ugursuz; ugursuz, mozda, jesam, ali luda nisam; govoris da zaboravim, a javno objelodanjujes ljubavnu strast sa basibozukom goleme muskosti i dlakava tijela.
To ti, Abide, vuces ludu u svoje okrilje gomilom rijeci; od svega dobra vidim samo tvoju prikrivenu pohlepu. Hoces da uzmes dio koga se javno odricem. Tvoj razbastinjeni sin sto se vuce carsijom izgnan poslao je Safiju Karak i eto sada dok govorim, svejednako mislite da sam u behutu i da je moja rijec rijec djetetova.
Strani ste mi, iako sada sve znam, a tajne na svijetu za mene nema. Posao bih ljudima u zagrljaj... A bili ste moj put. Svima bih dao taj dio da mi pripada; ali ako odricem da sam Abazovic, onda ga ne mogu uzeti. Ako ga uzmem, priznacu da sam Abazovic, i ne hoteci izgubiti svoju pamet i biti rob slutnje. Znam i, evo, reci cu vam:
- Ne mislite da ste se iskupili zla.
Idite od mene i ne saplicite me. Ili pustite da ja odem.
- Kazes, budalo, da ces mi uzeti mater - to govoris ti, Semize. - I da je moj otac nije zavrijedio. Bolje bi bilo da si ostao nijem. Ne misli da te ne mogu ponovo uzeti na svoje pleca, pa ako si od straha progovorio, mozes isto tako od straha i da zanijemis....
Htio bih da prodem pored tebe, Semize, no bojim se tvojih ruku. Htio bih da prodem pored tebe da promaknem u sirok svijet, Safijo, no bojim se tvojih zenskih cina. Eto, odricem se u svoje ljubavi. Odricem se i svog glasa, ionako ne umijem njime da se sluzim, nikada nisam siguran sta sam glasno izgovorio, a sta u sebi pomislio, samo me pustite da prodem i odem.
A tebe, Musa, ni u mimohodu ne zelim okrznuti, bojim se da mi to ne donese nesrecu. Ti, Ekreme, sam se neces ukloniti, mada me raduje sto ne priznajem da sam ti amidza; kao da mi pogledom prijetis svaki put kada me Abid nagovara da priznam i potvrdim. Ta, i pisare je doveo i oni, vidim, napregnuto hvataju moje rijeci i pisu sve sto izgovorim. Ni tebe ne smijem okrznuti prije nego podjem u svijet, sve vam ostavivsi; surov si i mogli bi ste surovo postupati sa mnom.
Jedino bih tebe, Atife, dotakao, ali znam da, kada bih i dva puta bio brzi nego sto jesam, cak i tada bi mi koraci bili tako hitri i uzurbani kao sto je drhtanje moga tijela, ne bih te nikada stigao, tako bi ti bjezao od mene. Tebe bih dotakao...Ali ko zna, mozda bi na mene presao porok kome si odan i koji ti pristaje, a kome bih ja postao rob. Jer taj porok zamucuje pamet, a ti ne mozes ni naslutiti koliki je bio moj napor do jasnog razaznavanja. Idite. evo mi se ponovo muti pamet i gubim videnje svijeta. Evo sklupcacu se ovdje i zariti pogled u mrak svojih zjenica sve dok ne odete. Ne zovite me i ne dodirujte. Ja vam ne pripadam
Prosao sam svoj put, a vi ste kaznjeni. Zar ne uvidate da strijepim vec jedino zbog toga sto ste oko mene?
Nedzad Ibrisimovic
- Cula sam da si progovorio - to govoris ti Fatmo, bestidna. De, kazi da nesto i ja cujem... Ako znas za ljubavnu igru na Herdekovcu, kazi... - to ti, Fatmo, sapuces.
- Znam.
- Onda zaboravi...
Govoris kao da sam ja jos uvijek luda i ugursuz; ugursuz, mozda, jesam, ali luda nisam; govoris da zaboravim, a javno objelodanjujes ljubavnu strast sa basibozukom goleme muskosti i dlakava tijela.
To ti, Abide, vuces ludu u svoje okrilje gomilom rijeci; od svega dobra vidim samo tvoju prikrivenu pohlepu. Hoces da uzmes dio koga se javno odricem. Tvoj razbastinjeni sin sto se vuce carsijom izgnan poslao je Safiju Karak i eto sada dok govorim, svejednako mislite da sam u behutu i da je moja rijec rijec djetetova.
Strani ste mi, iako sada sve znam, a tajne na svijetu za mene nema. Posao bih ljudima u zagrljaj... A bili ste moj put. Svima bih dao taj dio da mi pripada; ali ako odricem da sam Abazovic, onda ga ne mogu uzeti. Ako ga uzmem, priznacu da sam Abazovic, i ne hoteci izgubiti svoju pamet i biti rob slutnje. Znam i, evo, reci cu vam:
- Ne mislite da ste se iskupili zla.
Idite od mene i ne saplicite me. Ili pustite da ja odem.
- Kazes, budalo, da ces mi uzeti mater - to govoris ti, Semize. - I da je moj otac nije zavrijedio. Bolje bi bilo da si ostao nijem. Ne misli da te ne mogu ponovo uzeti na svoje pleca, pa ako si od straha progovorio, mozes isto tako od straha i da zanijemis....
Htio bih da prodem pored tebe, Semize, no bojim se tvojih ruku. Htio bih da prodem pored tebe da promaknem u sirok svijet, Safijo, no bojim se tvojih zenskih cina. Eto, odricem se u svoje ljubavi. Odricem se i svog glasa, ionako ne umijem njime da se sluzim, nikada nisam siguran sta sam glasno izgovorio, a sta u sebi pomislio, samo me pustite da prodem i odem.
A tebe, Musa, ni u mimohodu ne zelim okrznuti, bojim se da mi to ne donese nesrecu. Ti, Ekreme, sam se neces ukloniti, mada me raduje sto ne priznajem da sam ti amidza; kao da mi pogledom prijetis svaki put kada me Abid nagovara da priznam i potvrdim. Ta, i pisare je doveo i oni, vidim, napregnuto hvataju moje rijeci i pisu sve sto izgovorim. Ni tebe ne smijem okrznuti prije nego podjem u svijet, sve vam ostavivsi; surov si i mogli bi ste surovo postupati sa mnom.
Jedino bih tebe, Atife, dotakao, ali znam da, kada bih i dva puta bio brzi nego sto jesam, cak i tada bi mi koraci bili tako hitri i uzurbani kao sto je drhtanje moga tijela, ne bih te nikada stigao, tako bi ti bjezao od mene. Tebe bih dotakao...Ali ko zna, mozda bi na mene presao porok kome si odan i koji ti pristaje, a kome bih ja postao rob. Jer taj porok zamucuje pamet, a ti ne mozes ni naslutiti koliki je bio moj napor do jasnog razaznavanja. Idite. evo mi se ponovo muti pamet i gubim videnje svijeta. Evo sklupcacu se ovdje i zariti pogled u mrak svojih zjenica sve dok ne odete. Ne zovite me i ne dodirujte. Ja vam ne pripadam
Prosao sam svoj put, a vi ste kaznjeni. Zar ne uvidate da strijepim vec jedino zbog toga sto ste oko mene?
Nedzad Ibrisimovic
-
Altuna
- Posts: 74
- Joined: 29/04/2009 18:54
- Location: Herdekovac
#944 Re: Price, pjesme, intervjui...
Natasa i Boris sjede na kamenoj klupi na obali sljemenskog potoka koji se jedva vukao kroz usjek od zelenog skriljevca. Oko njih gorki mirisi proljetne sume i glasovi ptica u offu. Natasa je otvorila bocu negazirane vode i otpila gutljaj, a Boris je smotao cigaretu crnog nizozemskog duhana, pripalio je i poceo kasljati. Boris se voli razmetati uokolo kako bi kao osobni neuspjeh dozivio da ne umre od raka pluca. Toliko sam vremena i novca ulozio, kaze svaki put kad se povede razgovor o pusenju, s tolikom sam strascu potezao svaki dim, da bih bio jako razocaran da umrem od raka prostate, srcanog udara ili na nekakav takav nacin. Pravi se da ne haje, kao da je smrt samo jos jedan dosadni tulum na kojem se mora obavezno pojaviti. Malo sutra. Boris se zapravo panicno plasi smrti. Uopce, frka ga nijedan film nije do kraja odgledao, niti je ijedan roman procitao do kraja. Kako zavrsavaju Moby Dick, Kockar, Slika Doriana Graya? Mozete mu do sudnjeg dana nabrajati naslove koje je nedocitane odlozio na policu i izmisljao svrsetke. Boris cesto i vlastiti zivot odlozi na policu i smislja svrsetak. Fabulira, strika, ubacuje originalne metafore, smislja neocekivane obrate, ali mu nijedan svrsetak nije dovoljno dobar. Svi su nekako preradikalni. Zato se nada da ce umrijeti u snu. Ili u kabaretskoj varijanti - da nece dozivjeti vlastitu smrt. Dotle, Natasa strpljivo ceka da prestane kasljati i onda ga upita:
Sto bi trebao znaciti taj san?
Ne znam.
I sjedili smo na ovoj klupi?
Da. Siguran sa da je to bila ova klupa, prepoznao bih je medju tisucama drugih klupa, samo sto je sve bilo u pustinji.
rekao si da smo bili u Sahari.
Tako mi se cinilo.
Bila sam obucena u dugu haljinu od lana.
Jesi, u dugu bijelu haljinu.
A ti si bio u vojnickim hlacama, gol do pojasa.
Bilo mi je jako vruce.
I svega se sjecas, samo ne onoga sto sam rekla na kraju.
Da. Cuo sam rijeci koje si izgovorila, nisam ih razumio, ali su zvucale tako istinito i strasno. Kleknuo sam i prstm ih ispisao na pijesku, a onda sam se probudio urlajuci.
Onako zapravo?
Da. Zato sam i zapamtio san, inace mi to ne polazi za rukom.
I zato smo dosli ovdje, jer ocekujes da ces se sjetiti rijeci koje sam izgovorila u tvom snu?
Sad vise ne. Mislim da ne bih mogao podnijeti njihovo znacenje.
Pogledala ga je pogledom specijalno napravljenim za prilike kad cuje nesto sto joj se cini neistinitim ili pretjeranim.
Sve si to izmislio, zar ne?
Odmahnuo je glavom.
Ali znas sto sam rekla na kraju?
Ne. Kazem ti da sam to napisao na pijesku i jednom cu se sjetiti sto si rekla, kad dodje vrijeme za to.
Natasa se nasmijesila i vrscima prstiju dodirnula mu usne.
Edo Popovic, Koncert za tequilu i apaurin
Sto bi trebao znaciti taj san?
Ne znam.
I sjedili smo na ovoj klupi?
Da. Siguran sa da je to bila ova klupa, prepoznao bih je medju tisucama drugih klupa, samo sto je sve bilo u pustinji.
rekao si da smo bili u Sahari.
Tako mi se cinilo.
Bila sam obucena u dugu haljinu od lana.
Jesi, u dugu bijelu haljinu.
A ti si bio u vojnickim hlacama, gol do pojasa.
Bilo mi je jako vruce.
I svega se sjecas, samo ne onoga sto sam rekla na kraju.
Da. Cuo sam rijeci koje si izgovorila, nisam ih razumio, ali su zvucale tako istinito i strasno. Kleknuo sam i prstm ih ispisao na pijesku, a onda sam se probudio urlajuci.
Onako zapravo?
Da. Zato sam i zapamtio san, inace mi to ne polazi za rukom.
I zato smo dosli ovdje, jer ocekujes da ces se sjetiti rijeci koje sam izgovorila u tvom snu?
Sad vise ne. Mislim da ne bih mogao podnijeti njihovo znacenje.
Pogledala ga je pogledom specijalno napravljenim za prilike kad cuje nesto sto joj se cini neistinitim ili pretjeranim.
Sve si to izmislio, zar ne?
Odmahnuo je glavom.
Ali znas sto sam rekla na kraju?
Ne. Kazem ti da sam to napisao na pijesku i jednom cu se sjetiti sto si rekla, kad dodje vrijeme za to.
Natasa se nasmijesila i vrscima prstiju dodirnula mu usne.
Edo Popovic, Koncert za tequilu i apaurin
-
♥ Julianna ♥
- Posts: 8314
- Joined: 19/06/2008 16:43
- Location: U koži krokodila
#945 Re: Price, pjesme, intervjui...
ODLUKA
Život je sve nešto iz početka.
Juče i prekjuče sutra ne vrede.
Nema na svetu dva ista petka,
dve iste nedelje, dve iste srede.
Pa čemu onda razočaranja?
Ako je jedna ljubav - ćorak,
Odmah se drukčije i lepše sanja.
I kad si najviše tužan i gorak
nekih se novih očiju setiš
i shvatis da letiš, divnije letiš!
Ko je to video da dečak pati?
Da kunja kmezav i da plače?
Svaki put moraš iznova znati
da voliš bolje, da voliš jače.
Ne da se vadiš.
Ne da se tešiš.
Već da se istinski do neba smešiš.
Nema na svetu dve iste srede,
dva ista utorka,
dva ista petka.
Sve nove ljubavi drukčije vrede.
Živi se svaki put iz početka.
Živi se da se nikad ne pada.
Da budeš snažniji posle oluje.
I da se u tvom srcu već sada
Stotinu zlatnih zvezda unapred čuje.
(M.A)
Život je sve nešto iz početka.
Juče i prekjuče sutra ne vrede.
Nema na svetu dva ista petka,
dve iste nedelje, dve iste srede.
Pa čemu onda razočaranja?
Ako je jedna ljubav - ćorak,
Odmah se drukčije i lepše sanja.
I kad si najviše tužan i gorak
nekih se novih očiju setiš
i shvatis da letiš, divnije letiš!
Ko je to video da dečak pati?
Da kunja kmezav i da plače?
Svaki put moraš iznova znati
da voliš bolje, da voliš jače.
Ne da se vadiš.
Ne da se tešiš.
Već da se istinski do neba smešiš.
Nema na svetu dve iste srede,
dva ista utorka,
dva ista petka.
Sve nove ljubavi drukčije vrede.
Živi se svaki put iz početka.
Živi se da se nikad ne pada.
Da budeš snažniji posle oluje.
I da se u tvom srcu već sada
Stotinu zlatnih zvezda unapred čuje.
(M.A)
-
♥ Julianna ♥
- Posts: 8314
- Joined: 19/06/2008 16:43
- Location: U koži krokodila
#946 Re: Price, pjesme, intervjui...
I BILO JE NEČEG TAJANSTVENOG
Bilo je nečeg tajanstvenog
u tom plamenu vaŠih pogleda
u toj neprestanoj borbi
cvijetova i nesigurnih riječi
taj mali rat ljubavi izmedju dvije tuge
vino izmjesano u čašama
muzika poslije ponoćnih vijesti na uzglavlju
u toplini vašeg tijela
i vjerujte ja danas strepim nad svakim buđenjem
za mene je opasnost taj zrak mirisnih naranči
i bilo je nečeg
znam da je bilo malo ljubavnog
u toj kratkoj epizodi
koja je živjela na vašim usnama
predivna gospođo
vi ste taj ulazak u ozbiljno neozbiljno shvatili
a meni su se otvarali vidici
meni su u očima planule zore lomeći mi srce
na beskrajnim zvucima
vaša lomna bojažljivost u velovima snova
I vjerujte ja danas strepim nad svakim buđenjem
za mene je opasnost svaki vlak
koji donosi mirise juga
u ovu mirnu sliku davnine
i nema više toga kao nekad
ovo je druga mladost
ovo više nisu hrabri vulkani
i ne govori se kao nekad
predivna jasnoća mojih retrospektivnih lutanja
očajnickih pokušaja bjekstva
Noć i eine kleine nacht musik
kao zvono nad čelom
kao luna nabrekla nad površinom oceana koji umiru
i još ima neotvorenih strana
i tajanstvenosti u pogledima
kao da nismo oboje poraženi
u tom malom ratu ljubavi
između dvije tuge...
Željko Krznarić
(1944)
Bilo je nečeg tajanstvenog
u tom plamenu vaŠih pogleda
u toj neprestanoj borbi
cvijetova i nesigurnih riječi
taj mali rat ljubavi izmedju dvije tuge
vino izmjesano u čašama
muzika poslije ponoćnih vijesti na uzglavlju
u toplini vašeg tijela
i vjerujte ja danas strepim nad svakim buđenjem
za mene je opasnost taj zrak mirisnih naranči
i bilo je nečeg
znam da je bilo malo ljubavnog
u toj kratkoj epizodi
koja je živjela na vašim usnama
predivna gospođo
vi ste taj ulazak u ozbiljno neozbiljno shvatili
a meni su se otvarali vidici
meni su u očima planule zore lomeći mi srce
na beskrajnim zvucima
vaša lomna bojažljivost u velovima snova
I vjerujte ja danas strepim nad svakim buđenjem
za mene je opasnost svaki vlak
koji donosi mirise juga
u ovu mirnu sliku davnine
i nema više toga kao nekad
ovo je druga mladost
ovo više nisu hrabri vulkani
i ne govori se kao nekad
predivna jasnoća mojih retrospektivnih lutanja
očajnickih pokušaja bjekstva
Noć i eine kleine nacht musik
kao zvono nad čelom
kao luna nabrekla nad površinom oceana koji umiru
i još ima neotvorenih strana
i tajanstvenosti u pogledima
kao da nismo oboje poraženi
u tom malom ratu ljubavi
između dvije tuge...
Željko Krznarić
(1944)
-
legato
- Posts: 18
- Joined: 24/05/2009 23:59
- Location: Nosgoth
#947 Re: Price, pjesme, intervjui...
.
Last edited by legato on 26/08/2010 18:38, edited 1 time in total.
-
Aurora Borealis
- Posts: 3063
- Joined: 04/08/2008 20:38
- Location: Sarajevo
#948 Re: Price, pjesme, intervjui...
.
Last edited by Aurora Borealis on 24/11/2010 01:28, edited 1 time in total.
-
black
- Posts: 18552
- Joined: 19/06/2004 16:00
- Location: ispod tresnje
#949 Re: Price, pjesme, intervjui...
Sedmero jevrejske djece
Caryl Churchill
U ovom komadu se ne pojavljuju djeca. Odrasli su ti koji govore. Roditelji i, ako tako hoćete, neki drugi rođaci djece. Replike možete podijeliti likovima kako god želite. U svakoj kratkoj sceni se pojavljuju drugi likovi jer radi se o drugom vremenu i drugom djetetu.
1
Reci joj da je ovo igra
Reci joj da je ozbiljno
Ali je nemoj uplašiti
Nemoj joj reći da će je oni ubiti
Reci joj da je važno da bude tiha
Reci joj da će dobiti kolač ako bude dobra
Reci joj da se sklupča ako je u krevetu
Ali da ne pjeva.
Reci joj da ne izlazi
Reci joj da ne izlazi čak i kad čuje viku
Ne plaši je
Reci joj da ne izlazi čak i ako zadugo ništa ne čuje
Reci joj da ćemo doći i naći je
Reci joj da ćemo stalno biti tu.
Reci joj nešto o muškarcima
Reci joj da loše igraju
Reci joj da je to priča
Reci joj da će oni otići
Reci joj da ona može postići da odu ako ostane mirna
Čarolijom
Ali da ne pjeva.
2
Reci joj da je ovo fotografija njene none, njenih ujaka i moja
Reci joj da su njeni ujaci umrli
Nemoj joj reći da su ubijeni
Reci joj da su ubijeni
Nemoj je plašiti
Reci joj da je njena nona bila bistra
Nemoj joj reći šta su učinili
Reci joj da je bila hrabra
Reci joj da me je naučila da pravim kolače
Nemoj joj reći šta su učinili
Reci joj nešto
Reci joj više kad bude starija
Reci joj da je bilo ljudi koji mrze jevreje
Nemoj joj reći
Reci joj da je to sad prošlo
Reci joj da i sad ima ljudi koji mrze jevreje
Reci joj da ima ljudi koji vole jevreje
Reci joj da ne razmišlja o jevrejima ili nejevrejima
Reci joj više kad bude starija
Reci joj koliko ih je kad bude starija
Reci joj da je to bilo prije nego što se ona rodila i da njoj ne prijeti opasnost
Nemoj joj reći da ima ikakve opasnosti
Reci joj da je volimo
Reci joj da je, bila živa ili mrtva, njena cijela porodica voli
Reci joj da bi njena nona bila na nju ponosna.
3
Nemoj joj reći da odlazimo zauvijek
Reci joj da može pisati prijateljicama, reci joj da joj oni možda mogu doći u goste
Reci joj da je ovdje sunčano
Reci joj da idemo kući
Reci joj da je to zemlja koju nam je Bog dao
Nemoj joj reći za religiju
Reci joj da je njen pra pra pra pra pradjed živio tu
Nemoj joj reći da je otjeran
Reci joj, naravno, reci joj, reci joj da su svi otjerani i da zemlja sad čeka
da se vratimo kući
Nemoj joj reći da ona ovdje ne pripada
Reci joj da se, naravno, njoj ovdje sviđa, ali da će joj se tamo sviđati još više..
Reci joj da je to jedna pustolovina
Reci joj da je niko neće zadirkivati
Reci joj da će steći nove prijatelje
Reci joj da može ponijeti svoje igračke
Nemoj joj reći da može ponijeti sve svoje igračke
Reci joj da je jedna izuzetna djevojčica
Reci joj za Jeruzalem.
4
Nemoj joj reći ko su oni
Reci joj nešto
Reci joj da su oni beduini, da stalno putuju
Reci joj za kamile u pustinji i hurme
Reci joj da oni žive u šatorima
Reci joj da ovdje nije bio njihov dom
Ne spominji dom, ne dom, reci joj da oni odlaze
Nemoj joj reći da je ne vole
Reci joj da se čuva.
Nemoj joj reći ko je nekad živio u ovoj kući
Ne, nemoj joj reći da je njen čukundjed živio u ovoj kući
Ne, nemoj joj reći da su Arapi nekoć spavali u njenom krevetu.
Reci joj da ne bude gruba prema njima
Reci joj da se ne boji
Nemoj joj reći da se ne može igrati s tom djecom
Nemoj joj reći da ih može dovoditi u kuću.
Reci joj da oni imaju puno prijatelja i rodbine
Reci joj da miljama i miljama unaokolo oni imaju svoju zemlju
Reci joj opet da je ovo naša obećana zemlja.
Nemoj joj reći da oni govore da je to zemlja bez ljudi
Nemoj joj reći da ja ne bih došao da sam znao.
Reci joj da možda možemo dijeliti.
Nemoj joj to reći.
5
Reci joj da smo mi pobijedili
Reci joj da je njen brat heroj
Reci joj kako su velike njihove armije
Reci joj da smo im uzvratili udarac
Reci joj da smo mi borci
Reci joj da imamo novu zemlju.
6
Nemoj joj reći
Nemoj joj reći za problem sa bazenom
Reci joj da je to naša voda, mi imamo pravo
Reci joj da to nije voda za njihova polja
Nemoj joj ništa reći o vodi.
Nemoj joj reći za buldožer
Nemoj joj reći da ne gleda buldožer
Nemoj joj reći da on ruši kuću
Reci joj da je to gradilište
Nemoj joj ništa reći o buldožerima.
Nemoj joj reći o redovima na kontrolnom punktu
Reci joj da ćemo mi brzo doći
Nemoj joj reći ništa što ne pita
Nemoj joj reći da je dječak ubijen
Nemoj joj ništa reći.
Reci joj da mi pravimo nove farme u pustinji
Nemoj joj reći za maslinike
Reci joj da mi gradimo nove gradove u divljini.
Nemoj joj reći da oni bacaju kamenje
Reci joj da nemaju šanse protiv tenkova
Nemoj joj to reći.
Nemoj joj reći da oni postavljaju bombe u kafiće
Reci joj, reci joj da oni postavljaju bombe u kafiće
Reci joj da se čuva
Nemoj je plašiti.
Reci joj da nam zid treba radi bezbjednosti
Reci joj da nas oni žele u more satjerati
Reci joj da neće
Reci joj da nas oni žele u more satjerati
Reci joj da mi ubijamo mnogo više njih
Nemoj joj to reći
Reci joj to
Reci joj da smo mi jači
Reci joj da mi imamo pravo
Reci joj da oni ne razumiju ništa osim nasilja
Reci joj da mi želimo mir
Reci joj da idemo na kupanje.
7
Reci joj da ne smije gledati vijesti
Reci joj da može gledati crtiće
Reci joj da može ostati do kasno i gledati Prijatelje.
Reci joj da oni napadaju raketama
Nemoj je plašiti
Reci joj da je samo nas nekoliko ubijeno
Reci joj da nam se armija odbranila
Nemoj joj reći da je njen rođak odbio služiti armiju.
Nemoj joj reći koliko je njih ubijeno
Reci joj da su borci Hamasa ubijeni
Reci joj da su oni teroristi
Reci joj da su oni ljudska pogan
Nemoj
Nemoj joj reći za porodicu mrtvih djevojčica
Reci joj da ne smije vjerovati u ono što vidi na televiziji
Reci joj da smo bebe greškom ubili
Nemoj joj reći ništa o armiji
Reci joj, reci joj za armiju, reci joj da bude ponosna na armiju. Reci joj za porodicu mrtvih djevojčica, reci joj njihova imena, zašto ne, reci joj da cijeli svijet zna pa što ne bi ona znala? Reci joj da ima mrtvih beba, je li vidjela bebe? Reci joj da se nema čega stidjeti. Reci joj da to oni sami sebi rade. Reci joj da oni žele da im djeca ginu kako bi ih se svijet na njih sažalio, reci joj da ih ja ne žalim, reci joj da ih ona ne žali, reci joj da nemaju oni šta nama pričati o patnjama i stradanju. Reci joj da smo mi sad gvozdena pesnica, reci joj da su to magle rata, reci joj da ih mi nećemo prestati ubijati dok ne budemo bezbjedni, reci joj da sam se smijao kad sam vidio mrtve policajce, reci joj da su oni obične životinje koje sad žive u ruševinama, reci joj da bi mi bilo svejedno i da smo ih skroz izbrisali sa lica zemlje, svijet bi nas mrzio i jedino to, reci joj da me baš briga ako bi nas svijet mrzio, reci joj da mi znamo bolje mrziti, reci joj da smo mi odabrani narod, reci joj da gledam jedno od njihove djece obliveno krvlju i šta osjećam? Reci joj da jedino osjećam sreću što to nije ona.
Nemoj joj to reći.
Reci joj da je volimo.
Nemoj je plašiti.
_____________________________________________________________________________________________________________________________________
Ovaj kratki komad je prvi put izveden u londonskom teatru Royal Court u februaru ove godine i podijelio publiku i kritiku. Kritičar lista The Guardian nazvao ga je „bolnom tužaljkom“ dok The Times kaže da se radi o 'sumanutoj političkoj ortodoksiji’ i 'neodgovorno zapaljivom' komadu. Izazvao je žestoke kontroverze i optuživan za antisemitizam. Čitaocima prepuštamo da prosude sami.
Autorica je odlučila da ne traži plaćanje autorskih prava od onih koji žele izvoditi njen tekst pod uslovom da ne naplaćuju ulaznice a da se dobrovoljni prilozi skupljeni prilikom svake izvedbe upute organizaciji Medicinska pomoć za Palestince (Medical Aid for Palestinians - MAP).
Caryl Churchill
U ovom komadu se ne pojavljuju djeca. Odrasli su ti koji govore. Roditelji i, ako tako hoćete, neki drugi rođaci djece. Replike možete podijeliti likovima kako god želite. U svakoj kratkoj sceni se pojavljuju drugi likovi jer radi se o drugom vremenu i drugom djetetu.
1
Reci joj da je ovo igra
Reci joj da je ozbiljno
Ali je nemoj uplašiti
Nemoj joj reći da će je oni ubiti
Reci joj da je važno da bude tiha
Reci joj da će dobiti kolač ako bude dobra
Reci joj da se sklupča ako je u krevetu
Ali da ne pjeva.
Reci joj da ne izlazi
Reci joj da ne izlazi čak i kad čuje viku
Ne plaši je
Reci joj da ne izlazi čak i ako zadugo ništa ne čuje
Reci joj da ćemo doći i naći je
Reci joj da ćemo stalno biti tu.
Reci joj nešto o muškarcima
Reci joj da loše igraju
Reci joj da je to priča
Reci joj da će oni otići
Reci joj da ona može postići da odu ako ostane mirna
Čarolijom
Ali da ne pjeva.
2
Reci joj da je ovo fotografija njene none, njenih ujaka i moja
Reci joj da su njeni ujaci umrli
Nemoj joj reći da su ubijeni
Reci joj da su ubijeni
Nemoj je plašiti
Reci joj da je njena nona bila bistra
Nemoj joj reći šta su učinili
Reci joj da je bila hrabra
Reci joj da me je naučila da pravim kolače
Nemoj joj reći šta su učinili
Reci joj nešto
Reci joj više kad bude starija
Reci joj da je bilo ljudi koji mrze jevreje
Nemoj joj reći
Reci joj da je to sad prošlo
Reci joj da i sad ima ljudi koji mrze jevreje
Reci joj da ima ljudi koji vole jevreje
Reci joj da ne razmišlja o jevrejima ili nejevrejima
Reci joj više kad bude starija
Reci joj koliko ih je kad bude starija
Reci joj da je to bilo prije nego što se ona rodila i da njoj ne prijeti opasnost
Nemoj joj reći da ima ikakve opasnosti
Reci joj da je volimo
Reci joj da je, bila živa ili mrtva, njena cijela porodica voli
Reci joj da bi njena nona bila na nju ponosna.
3
Nemoj joj reći da odlazimo zauvijek
Reci joj da može pisati prijateljicama, reci joj da joj oni možda mogu doći u goste
Reci joj da je ovdje sunčano
Reci joj da idemo kući
Reci joj da je to zemlja koju nam je Bog dao
Nemoj joj reći za religiju
Reci joj da je njen pra pra pra pra pradjed živio tu
Nemoj joj reći da je otjeran
Reci joj, naravno, reci joj, reci joj da su svi otjerani i da zemlja sad čeka
da se vratimo kući
Nemoj joj reći da ona ovdje ne pripada
Reci joj da se, naravno, njoj ovdje sviđa, ali da će joj se tamo sviđati još više..
Reci joj da je to jedna pustolovina
Reci joj da je niko neće zadirkivati
Reci joj da će steći nove prijatelje
Reci joj da može ponijeti svoje igračke
Nemoj joj reći da može ponijeti sve svoje igračke
Reci joj da je jedna izuzetna djevojčica
Reci joj za Jeruzalem.
4
Nemoj joj reći ko su oni
Reci joj nešto
Reci joj da su oni beduini, da stalno putuju
Reci joj za kamile u pustinji i hurme
Reci joj da oni žive u šatorima
Reci joj da ovdje nije bio njihov dom
Ne spominji dom, ne dom, reci joj da oni odlaze
Nemoj joj reći da je ne vole
Reci joj da se čuva.
Nemoj joj reći ko je nekad živio u ovoj kući
Ne, nemoj joj reći da je njen čukundjed živio u ovoj kući
Ne, nemoj joj reći da su Arapi nekoć spavali u njenom krevetu.
Reci joj da ne bude gruba prema njima
Reci joj da se ne boji
Nemoj joj reći da se ne može igrati s tom djecom
Nemoj joj reći da ih može dovoditi u kuću.
Reci joj da oni imaju puno prijatelja i rodbine
Reci joj da miljama i miljama unaokolo oni imaju svoju zemlju
Reci joj opet da je ovo naša obećana zemlja.
Nemoj joj reći da oni govore da je to zemlja bez ljudi
Nemoj joj reći da ja ne bih došao da sam znao.
Reci joj da možda možemo dijeliti.
Nemoj joj to reći.
5
Reci joj da smo mi pobijedili
Reci joj da je njen brat heroj
Reci joj kako su velike njihove armije
Reci joj da smo im uzvratili udarac
Reci joj da smo mi borci
Reci joj da imamo novu zemlju.
6
Nemoj joj reći
Nemoj joj reći za problem sa bazenom
Reci joj da je to naša voda, mi imamo pravo
Reci joj da to nije voda za njihova polja
Nemoj joj ništa reći o vodi.
Nemoj joj reći za buldožer
Nemoj joj reći da ne gleda buldožer
Nemoj joj reći da on ruši kuću
Reci joj da je to gradilište
Nemoj joj ništa reći o buldožerima.
Nemoj joj reći o redovima na kontrolnom punktu
Reci joj da ćemo mi brzo doći
Nemoj joj reći ništa što ne pita
Nemoj joj reći da je dječak ubijen
Nemoj joj ništa reći.
Reci joj da mi pravimo nove farme u pustinji
Nemoj joj reći za maslinike
Reci joj da mi gradimo nove gradove u divljini.
Nemoj joj reći da oni bacaju kamenje
Reci joj da nemaju šanse protiv tenkova
Nemoj joj to reći.
Nemoj joj reći da oni postavljaju bombe u kafiće
Reci joj, reci joj da oni postavljaju bombe u kafiće
Reci joj da se čuva
Nemoj je plašiti.
Reci joj da nam zid treba radi bezbjednosti
Reci joj da nas oni žele u more satjerati
Reci joj da neće
Reci joj da nas oni žele u more satjerati
Reci joj da mi ubijamo mnogo više njih
Nemoj joj to reći
Reci joj to
Reci joj da smo mi jači
Reci joj da mi imamo pravo
Reci joj da oni ne razumiju ništa osim nasilja
Reci joj da mi želimo mir
Reci joj da idemo na kupanje.
7
Reci joj da ne smije gledati vijesti
Reci joj da može gledati crtiće
Reci joj da može ostati do kasno i gledati Prijatelje.
Reci joj da oni napadaju raketama
Nemoj je plašiti
Reci joj da je samo nas nekoliko ubijeno
Reci joj da nam se armija odbranila
Nemoj joj reći da je njen rođak odbio služiti armiju.
Nemoj joj reći koliko je njih ubijeno
Reci joj da su borci Hamasa ubijeni
Reci joj da su oni teroristi
Reci joj da su oni ljudska pogan
Nemoj
Nemoj joj reći za porodicu mrtvih djevojčica
Reci joj da ne smije vjerovati u ono što vidi na televiziji
Reci joj da smo bebe greškom ubili
Nemoj joj reći ništa o armiji
Reci joj, reci joj za armiju, reci joj da bude ponosna na armiju. Reci joj za porodicu mrtvih djevojčica, reci joj njihova imena, zašto ne, reci joj da cijeli svijet zna pa što ne bi ona znala? Reci joj da ima mrtvih beba, je li vidjela bebe? Reci joj da se nema čega stidjeti. Reci joj da to oni sami sebi rade. Reci joj da oni žele da im djeca ginu kako bi ih se svijet na njih sažalio, reci joj da ih ja ne žalim, reci joj da ih ona ne žali, reci joj da nemaju oni šta nama pričati o patnjama i stradanju. Reci joj da smo mi sad gvozdena pesnica, reci joj da su to magle rata, reci joj da ih mi nećemo prestati ubijati dok ne budemo bezbjedni, reci joj da sam se smijao kad sam vidio mrtve policajce, reci joj da su oni obične životinje koje sad žive u ruševinama, reci joj da bi mi bilo svejedno i da smo ih skroz izbrisali sa lica zemlje, svijet bi nas mrzio i jedino to, reci joj da me baš briga ako bi nas svijet mrzio, reci joj da mi znamo bolje mrziti, reci joj da smo mi odabrani narod, reci joj da gledam jedno od njihove djece obliveno krvlju i šta osjećam? Reci joj da jedino osjećam sreću što to nije ona.
Nemoj joj to reći.
Reci joj da je volimo.
Nemoj je plašiti.
_____________________________________________________________________________________________________________________________________
Ovaj kratki komad je prvi put izveden u londonskom teatru Royal Court u februaru ove godine i podijelio publiku i kritiku. Kritičar lista The Guardian nazvao ga je „bolnom tužaljkom“ dok The Times kaže da se radi o 'sumanutoj političkoj ortodoksiji’ i 'neodgovorno zapaljivom' komadu. Izazvao je žestoke kontroverze i optuživan za antisemitizam. Čitaocima prepuštamo da prosude sami.
Autorica je odlučila da ne traži plaćanje autorskih prava od onih koji žele izvoditi njen tekst pod uslovom da ne naplaćuju ulaznice a da se dobrovoljni prilozi skupljeni prilikom svake izvedbe upute organizaciji Medicinska pomoć za Palestince (Medical Aid for Palestinians - MAP).
-
victory
- Posts: 2201
- Joined: 17/12/2002 00:00
- Contact:
#950 Re: Price, pjesme, intervjui...
Adam Zagajevski
RAZGOVOR SA FRIDRIHOM NIČEOM
Poštovani gospodine Fridrih,
čini mi se da vas vidim, da,
na terasi sanatorijuma, u svitanje,
dok pada magla i poj razara
grla ptica.
Omanji ste, glave reljefne poput metka,
pišete novu knjigu
oko vas struji neobična energija:
Čini mi se da vidim vaše misli koje poigravaju
kao velika vojska.
Znate li da je umrla tamnokosa Ana Frank
i njeni drugovi i drugarice,
vršnjaci, i drugovi njenih drugova
i njeni rođaci.
Hoću da vas pitam šta su reči i šta je
jasnoća, zbog čega reči gore
i posle sto godina, iako je zemlja
tako teška.
Očigledno je da ne postoji veza između zadivljenosti
i tamnog bola, okrutnosti.
Postoje najmanje dva kraljevstva,
ako ne i više.
Ako nema Boga i nikakva sila
ne povezuje različite elemente,
šta su onda reči i otkud njihova
unutrašnja svetlost?
Odakle dolazi radost? Kuda vodi ništavilo?
Gde stanuje oproštaj?
Zbog čega mali snovi iščezavaju pred jutro
a veliki rastu?
Prijevod: Biserka Rajčić
RAZGOVOR SA FRIDRIHOM NIČEOM
Poštovani gospodine Fridrih,
čini mi se da vas vidim, da,
na terasi sanatorijuma, u svitanje,
dok pada magla i poj razara
grla ptica.
Omanji ste, glave reljefne poput metka,
pišete novu knjigu
oko vas struji neobična energija:
Čini mi se da vidim vaše misli koje poigravaju
kao velika vojska.
Znate li da je umrla tamnokosa Ana Frank
i njeni drugovi i drugarice,
vršnjaci, i drugovi njenih drugova
i njeni rođaci.
Hoću da vas pitam šta su reči i šta je
jasnoća, zbog čega reči gore
i posle sto godina, iako je zemlja
tako teška.
Očigledno je da ne postoji veza između zadivljenosti
i tamnog bola, okrutnosti.
Postoje najmanje dva kraljevstva,
ako ne i više.
Ako nema Boga i nikakva sila
ne povezuje različite elemente,
šta su onda reči i otkud njihova
unutrašnja svetlost?
Odakle dolazi radost? Kuda vodi ništavilo?
Gde stanuje oproštaj?
Zbog čega mali snovi iščezavaju pred jutro
a veliki rastu?
Prijevod: Biserka Rajčić