Poezija vashih ruku, vashe dushe
Moderator: Chloe
-
krelac
- Posts: 26
- Joined: 26/11/2003 00:00
#28 ajnc, cvaj, draj
pjesma na temu djecije pozude i zablude:
Ajnc, Cvaj, Draj
Mulj, plač I zenski trač.
U glavi Tri nedovršene pjesme. (A u snu?)
Grlio sam jadnog konja, I vezao ga čvorovima koje nisam znao da
Znam.
I Učio kao malo djete u snu tuđe jezike.
Ajnc, Cvaj, Draj brojao sam glasno,
Iz prkosa, tako jasno.
Vrištao sam, vrtio se oko svoje ose.
Gledalo se mnogo, tada, ali ne sada.
Ne više.
Gledali smo sami sebe sa trećeg sprata trospratnice,
I kao sa same Danice,
Sumnjali u stvarnost našeg tjemena.
Meljao sam katran crni. Crn I vruć I Zreo.
Po krovovima gol se peo,
I vertigo razvio.
Nisam znao da sam strah imao.
Nestalo je mnogo daha
U tim slabim plućnim žilama.
I nastalo je (a još su tu)
Mnogo misli o prljavim I okrutnim stvarima.
Vodio sam I ljubav I tuču sa Ivanom malom.
Jebao sam njen umni ctrež
I prelomio joj ženska bedra.
Dok jos je bila ona vedra, A ne
Čudoviste,
a ne žena.
Nestalo je mnogo daha
Ispod vodenog ogrtača,
I tek bih zelen, krvav, glavu sramno dizo.
Pod vodom sam sekunde brojio.
Plimu diga za svakom izgubljenom.
Plakao sam,
Majko mila,
Plakao sam bez prestanka I razloga.
Bez naloga ali sasvim svjestan.
Nikad ne podcjeni morske suze.
Nisam znao(sto ne znači da znam sada)
Kako uhvatiti sebe u činu,
Zaustaviti I prestrojit volju
Pa da mislim ono sto činim,
Da brojim, Cvaj, Draj,
Da zavolim.
Ajnc, Uan Tu Fri Siks Ten
Da zaboravim.
Samo na večer, kada plaža morski šamar prima,
Kada rakovi pokreću noćne Odiseje
I ugori šatro plijen love.
Tada, pretežno u samoći,
Prethodan ću dan proživjet,
Povezati sve ključne tačke.
Sve skokove I sve praćke,
I razumijet,
u potpunosti.
Nema glasa, nema vijesti.
Ajnc, Cvaj, Draj
Mulj, plač I zenski trač.
U glavi Tri nedovršene pjesme. (A u snu?)
Grlio sam jadnog konja, I vezao ga čvorovima koje nisam znao da
Znam.
I Učio kao malo djete u snu tuđe jezike.
Ajnc, Cvaj, Draj brojao sam glasno,
Iz prkosa, tako jasno.
Vrištao sam, vrtio se oko svoje ose.
Gledalo se mnogo, tada, ali ne sada.
Ne više.
Gledali smo sami sebe sa trećeg sprata trospratnice,
I kao sa same Danice,
Sumnjali u stvarnost našeg tjemena.
Meljao sam katran crni. Crn I vruć I Zreo.
Po krovovima gol se peo,
I vertigo razvio.
Nisam znao da sam strah imao.
Nestalo je mnogo daha
U tim slabim plućnim žilama.
I nastalo je (a još su tu)
Mnogo misli o prljavim I okrutnim stvarima.
Vodio sam I ljubav I tuču sa Ivanom malom.
Jebao sam njen umni ctrež
I prelomio joj ženska bedra.
Dok jos je bila ona vedra, A ne
Čudoviste,
a ne žena.
Nestalo je mnogo daha
Ispod vodenog ogrtača,
I tek bih zelen, krvav, glavu sramno dizo.
Pod vodom sam sekunde brojio.
Plimu diga za svakom izgubljenom.
Plakao sam,
Majko mila,
Plakao sam bez prestanka I razloga.
Bez naloga ali sasvim svjestan.
Nikad ne podcjeni morske suze.
Nisam znao(sto ne znači da znam sada)
Kako uhvatiti sebe u činu,
Zaustaviti I prestrojit volju
Pa da mislim ono sto činim,
Da brojim, Cvaj, Draj,
Da zavolim.
Ajnc, Uan Tu Fri Siks Ten
Da zaboravim.
Samo na večer, kada plaža morski šamar prima,
Kada rakovi pokreću noćne Odiseje
I ugori šatro plijen love.
Tada, pretežno u samoći,
Prethodan ću dan proživjet,
Povezati sve ključne tačke.
Sve skokove I sve praćke,
I razumijet,
u potpunosti.
Nema glasa, nema vijesti.
-
krelac
- Posts: 26
- Joined: 26/11/2003 00:00
#29 Pod Zemljom Londona
...te jedna malo bliza danasnjici:
Pod zemljom Londona
Suludno je sjediti, kao nas heroj,
Sam, gol, na predzadnjem sjedistu.
Sa jednom rukom na metalu sto hladi
A drugom, neodredjeno, pozadi.
Otkud to, cujem protest I glasni apel,
Da otimam sebi za pravo,
Presudu njemu, I njegovim rukama?
Vjesanje srednjovjekovnim kukama.
Sjedio je junak nas u grcu,
I nije gledao rijeku pod stopalima,
Niti ringispil se desne strane,
Lizao je, I pjuvao, svoje muke rane.
Cuo se na džin I umor,
I iza slijpljenih trpavica,
Gorio je žudni plamen, Molio se,
A culi smo samo ‘Amen.’
Volio bih predstaviti, u kolazu,
Sve slike prostora I vremena
Njegovih uspona, padova
U ovom, boze, od svih svijetskih gradova.
Te slike ce stajat same,
Bez okvira I bez veze,
Prolazit ce masa puka,
Bit ce tijesno, bit ce buka.
Mozda mi je smijesno sada,
Vjeruj te mi da se trudim,
Pokusavam pogled oboriti,
Ustrojiti usne, osmijeh pokoriti.
Vidim stid starca I njegov jad,
Sinove koje nije imao,
A za sada sve je kasno,
Nepovratnost, sasvim jasno.
Takvi su, ili slicni
Svi predmeti naseg pogleda
Tuzni vise nego nasa zalost,
Rasjeceni kao ova mladost.
Takvi su I moji novcici,
U dzepovima stare karte,
Njegov sapat, moji urlici.
Svi odlasci u podzemnici
Sjedio je, preko puta
Moja savjest sada luta.
Pod zemljom Londona
Suludno je sjediti, kao nas heroj,
Sam, gol, na predzadnjem sjedistu.
Sa jednom rukom na metalu sto hladi
A drugom, neodredjeno, pozadi.
Otkud to, cujem protest I glasni apel,
Da otimam sebi za pravo,
Presudu njemu, I njegovim rukama?
Vjesanje srednjovjekovnim kukama.
Sjedio je junak nas u grcu,
I nije gledao rijeku pod stopalima,
Niti ringispil se desne strane,
Lizao je, I pjuvao, svoje muke rane.
Cuo se na džin I umor,
I iza slijpljenih trpavica,
Gorio je žudni plamen, Molio se,
A culi smo samo ‘Amen.’
Volio bih predstaviti, u kolazu,
Sve slike prostora I vremena
Njegovih uspona, padova
U ovom, boze, od svih svijetskih gradova.
Te slike ce stajat same,
Bez okvira I bez veze,
Prolazit ce masa puka,
Bit ce tijesno, bit ce buka.
Mozda mi je smijesno sada,
Vjeruj te mi da se trudim,
Pokusavam pogled oboriti,
Ustrojiti usne, osmijeh pokoriti.
Vidim stid starca I njegov jad,
Sinove koje nije imao,
A za sada sve je kasno,
Nepovratnost, sasvim jasno.
Takvi su, ili slicni
Svi predmeti naseg pogleda
Tuzni vise nego nasa zalost,
Rasjeceni kao ova mladost.
Takvi su I moji novcici,
U dzepovima stare karte,
Njegov sapat, moji urlici.
Svi odlasci u podzemnici
Sjedio je, preko puta
Moja savjest sada luta.
- manijak1
- Posts: 47640
- Joined: 16/01/2003 00:00
- Location: https://www.klix.ba/
- Contact:
#30
Kap si bila na dlanu ,
sačuvana od vrelina ( nekako se patim sa ritmikom
usne ti cjelivam ( ne mogu da složim pravilan pa mi je jednostavniji nepravilan stih , tako se ulazi u lektiru
da ne usahnu - ovo je novitet , možda se i nađe izdavač
..............
molim vas nastavite
- manijak1
- Posts: 47640
- Joined: 16/01/2003 00:00
- Location: https://www.klix.ba/
- Contact:
#32
Što se mene tiče primljen si na West Pointsanjao sam nocas
da vozis avione mlazne
Valjal' ....da nastavim
Uh Stari da mi ne odskačemo
-
rei
- Posts: 1101
- Joined: 21/02/2005 12:40
#33
poceo fino rimovat , pa i zavrsiStari wrote:Kap si bila na dlanu ,
sačuvana od vrelina
usne ti cjelivam
da ne ... usahnu
da budu friske i vlazne
........kad mi prahnu
sanjao sam nocas
da vozis avione mlazne
Valjal' ....da nastavim
p.s. sad kad ponovo procita , ipak se rimuje
mozes proci
-
FortunaBela
- Posts: 6376
- Joined: 02/01/2005 11:01
- Location: SWE
#35
Kratko i slatko....mrak wrote:Ja vise ne govorim
Zaboravio sam sve jezike
Osim okus tvog
-
FortunaBela
- Posts: 6376
- Joined: 02/01/2005 11:01
- Location: SWE
#36
IO SONO MORTA
Po dužnosti živim,
a 'de iure' me u knjigama ,
onih što zemljom hode,
evo već druga decenija vode.
Lupus, što u krdu skita,
ze sudbu ne pita,a i kako ?
On skita !
Servus gospodaru sam,
a opet grešna.
Imam alibi što defacto mrtva sam.
Ja nisam tu,
a ako u knjigama lažu,
neka ih.
I onako 'sono morta'.
Po dužnosti živim,
a 'de iure' me u knjigama ,
onih što zemljom hode,
evo već druga decenija vode.
Lupus, što u krdu skita,
ze sudbu ne pita,a i kako ?
On skita !
Servus gospodaru sam,
a opet grešna.
Imam alibi što defacto mrtva sam.
Ja nisam tu,
a ako u knjigama lažu,
neka ih.
I onako 'sono morta'.
-
FortunaBela
- Posts: 6376
- Joined: 02/01/2005 11:01
- Location: SWE
#38
Na Tren pomislih da umirem Gospode moj
Salute, U život me vračaš....
Nastavi isti je ....
Salute, U život me vračaš....
Nastavi isti je ....
-
FortunaBela
- Posts: 6376
- Joined: 02/01/2005 11:01
- Location: SWE
#39
Tek pjesnik kažu
neko luda će reći,
tek sanjar što kroči
danom za danom.
Ja hodim pogledom ka naprijed
pogledom ka gore
i sve teži teret pada
na pleća moja,
sve umorniji su koraci.
I kažu pjesnik,,,ti piši
i kažu,,,pjesnik ti sanjaš,
a ja tek ponekad iz realnosti
pobjegnem u dječiju mi dušu.
neko luda će reći,
tek sanjar što kroči
danom za danom.
Ja hodim pogledom ka naprijed
pogledom ka gore
i sve teži teret pada
na pleća moja,
sve umorniji su koraci.
I kažu pjesnik,,,ti piši
i kažu,,,pjesnik ti sanjaš,
a ja tek ponekad iz realnosti
pobjegnem u dječiju mi dušu.
-
FortunaBela
- Posts: 6376
- Joined: 02/01/2005 11:01
- Location: SWE
#40
Dajem Ti se u mašti svojoj
čisto da li uzeti slobodu i reći
s ljubavlju.
Tu su argumenti za i protiv razuma,
koji govori o nemogućnosti
opstanka snova
(pa, kada je razum tu igrao ulogu).
da li se mašta stapa u snove,
da li snovi postaju java
IKADA???
čisto da li uzeti slobodu i reći
s ljubavlju.
Tu su argumenti za i protiv razuma,
koji govori o nemogućnosti
opstanka snova
(pa, kada je razum tu igrao ulogu).
da li se mašta stapa u snove,
da li snovi postaju java
IKADA???
-
FortunaBela
- Posts: 6376
- Joined: 02/01/2005 11:01
- Location: SWE
#41
Biti ili ne biti- to je pitanje.
Je l` dičnije za ljudski um sve praske
i strjelice silovite sudbine,
podnositi il zgrabit oružje.
Oduprijet se i moru jada kraj.
Učinit? Umrijet- usnut, ništa više!
I usnuvši dokončat srca bol
i prirodnih još hiljadu potresa.
Što baština su tijelu- to je kraj,
da živo ga poželiš! Umrijeti.
- I usnut- usnut- pa i snivat možda!
Da- to je smetnja sva. Jer snovi, što
u smrtnom tome snu nas mogu snaći.
Zemaljske ako muke stresemo,
Da- to je što nam ruku zaustavlja,
i to je razlog što je nevolja
dugovjećna.Jer ko bi inače
podnosit htio svijeta bićeve
i poruge i silu tlačitelja,
i rug i podsmijeh ljudi oholih,
i bol što kini ljubav prezrenu,
i tromost pravde, naprasitost vlasti,
i krivdu što je tiha zasluga.
Od nevrijednika trpi- kada može
I samim silom račun svoj da smiri?
I ko bi tovar nosio u znoju,
i stenjao pod teretom života.
Kad ne bi volju mutio nam strah,
od nečeg poslije smrti, neka zemlja
neotkrivena, kojoj ni jedan
sa granica se putnik ne vrća.
Te volimo podnosit sva ta zla,
no pobjeći u nepoznata.Tako
razmišljanje nas čini kukavcima.
Te srčanosti boja prirodna
izblijedi sva od pustog mozganja,
a vazne i goleme zamisli
iz toka svoga zato izlaze
i gube ime djela.
Je l` dičnije za ljudski um sve praske
i strjelice silovite sudbine,
podnositi il zgrabit oružje.
Oduprijet se i moru jada kraj.
Učinit? Umrijet- usnut, ništa više!
I usnuvši dokončat srca bol
i prirodnih još hiljadu potresa.
Što baština su tijelu- to je kraj,
da živo ga poželiš! Umrijeti.
- I usnut- usnut- pa i snivat možda!
Da- to je smetnja sva. Jer snovi, što
u smrtnom tome snu nas mogu snaći.
Zemaljske ako muke stresemo,
Da- to je što nam ruku zaustavlja,
i to je razlog što je nevolja
dugovjećna.Jer ko bi inače
podnosit htio svijeta bićeve
i poruge i silu tlačitelja,
i rug i podsmijeh ljudi oholih,
i bol što kini ljubav prezrenu,
i tromost pravde, naprasitost vlasti,
i krivdu što je tiha zasluga.
Od nevrijednika trpi- kada može
I samim silom račun svoj da smiri?
I ko bi tovar nosio u znoju,
i stenjao pod teretom života.
Kad ne bi volju mutio nam strah,
od nečeg poslije smrti, neka zemlja
neotkrivena, kojoj ni jedan
sa granica se putnik ne vrća.
Te volimo podnosit sva ta zla,
no pobjeći u nepoznata.Tako
razmišljanje nas čini kukavcima.
Te srčanosti boja prirodna
izblijedi sva od pustog mozganja,
a vazne i goleme zamisli
iz toka svoga zato izlaze
i gube ime djela.
-
FortunaBela
- Posts: 6376
- Joined: 02/01/2005 11:01
- Location: SWE
#42
KO SAM, ŠTA SAM
Ko sam? Šta sam? Samo sanjalica
kojoj oko ispi magle let.
I svoj život uzgred, tužna lica,
ja proživeh uz ostali svet.
I s tobom se ljubim po navici -
mnogo puta već se ljubih s drugom,
k'o da krešem vatru po šibici,
nežne reči šapućem ti dugo.
"Draga moja", "mila", "znaj, doveka" -
duša hladna ostaje u svemu,
kad se darnu strasti kod čoveka,
nema više istine u njemu.
Zato moja duša i ne preza
od ljubavi ledom zalivene,
ti si moja lutalica breza
sazdana za druge i za mene.
Ali uvek, tražeć' srodnu sebi,
mučeći se bez nežnosti pune,
nimalo se ne ljutim na tebe,
nimalo te i nikad ne kunem.
Ko sam? Šta sam? Samo sanjalica
kojoj oko ispi magle let,
i voleh te uzgred, tužna lica,
isto tako k'o ostali svet.
S.J.
Ko sam? Šta sam? Samo sanjalica
kojoj oko ispi magle let.
I svoj život uzgred, tužna lica,
ja proživeh uz ostali svet.
I s tobom se ljubim po navici -
mnogo puta već se ljubih s drugom,
k'o da krešem vatru po šibici,
nežne reči šapućem ti dugo.
"Draga moja", "mila", "znaj, doveka" -
duša hladna ostaje u svemu,
kad se darnu strasti kod čoveka,
nema više istine u njemu.
Zato moja duša i ne preza
od ljubavi ledom zalivene,
ti si moja lutalica breza
sazdana za druge i za mene.
Ali uvek, tražeć' srodnu sebi,
mučeći se bez nežnosti pune,
nimalo se ne ljutim na tebe,
nimalo te i nikad ne kunem.
Ko sam? Šta sam? Samo sanjalica
kojoj oko ispi magle let,
i voleh te uzgred, tužna lica,
isto tako k'o ostali svet.
S.J.
- sojka
- Posts: 2782
- Joined: 17/03/2004 14:57
- Location: Amargant
- Contact:
#43
Rijeci i otrovne strijele,
udari precizno u srce,
odapete stijele i lukovi,
Robin Hudovi
i sesirici.
Jedna fazanova perka,
ili paunova sto sepuri se,
da sakrije laz, zabludu,
nategnuta strijela istine.
Vosak, melem pripravan,
osjetim mirise dunja,
smijeska mi se lunja,
otpozdravljam je sesiricom.

udari precizno u srce,
odapete stijele i lukovi,
Robin Hudovi
i sesirici.
Jedna fazanova perka,
ili paunova sto sepuri se,
da sakrije laz, zabludu,
nategnuta strijela istine.
Vosak, melem pripravan,
osjetim mirise dunja,
smijeska mi se lunja,
otpozdravljam je sesiricom.

-
Sivka_Planinc
- Posts: 99
- Joined: 22/06/2005 03:08
#44 ......
Izmedju tuge i osmijeha...
odlucila sam se za osmijeh
Precutat cu da ponekad
pozelim da padne u one velike tuge....
i bar jedan trenutak budem iskrena pred sobom.
.........
odlucila sam se za osmijeh
Precutat cu da ponekad
pozelim da padne u one velike tuge....
i bar jedan trenutak budem iskrena pred sobom.
.........
-
FortunaBela
- Posts: 6376
- Joined: 02/01/2005 11:01
- Location: SWE
#45
Ne znadosmo u prijateljstvo pretvoriti
ljubav , sto je morala proci . Koliko izlisnih
uvreda , koliko jalovih rana !
Sad plutamo
u mirnom i hladnom moru bola , dvije sante :
jedna muskog , druga zenskog spola .
A kad i to prodje - jer i to ce proci
hocemo li moci jedno drugome gledati u oci ?
( A . Sidran )
ljubav , sto je morala proci . Koliko izlisnih
uvreda , koliko jalovih rana !
Sad plutamo
u mirnom i hladnom moru bola , dvije sante :
jedna muskog , druga zenskog spola .
A kad i to prodje - jer i to ce proci
hocemo li moci jedno drugome gledati u oci ?
( A . Sidran )
-
igla
- Posts: 217
- Joined: 19/05/2003 00:00
- Location: sarajevo
#46
tmina sad ispunjava moje grudi
ja vise ne stanujem tu
moje ime je miris na vjetru
a tijelo kameni stub
ja nisam uspio naci
smisao zivota u latici ruze
dodirnuti leptira na krilima snova
osjetiti med na usanama svojim
ostavio sam trag svoje vode
zalog sudbini za one koji vjeruju
ja svjetlo odavno ne vidim
a zvijeri tmine nek me se boje
by. Igla
ja vise ne stanujem tu
moje ime je miris na vjetru
a tijelo kameni stub
ja nisam uspio naci
smisao zivota u latici ruze
dodirnuti leptira na krilima snova
osjetiti med na usanama svojim
ostavio sam trag svoje vode
zalog sudbini za one koji vjeruju
ja svjetlo odavno ne vidim
a zvijeri tmine nek me se boje
by. Igla

