registrovao sam se na ovaj forum,samo zato sto sam naletio na ovu temu.drago mi je da ima raje koji vole poeziju i umjetnost.
Da li je san sjecanje ?
Probudih se jutros,sa bolom u dusi,sa bolom u srcu.
Jer usnio sam sinoc,usnio sto nisam smio.
Setali smo parkom,trcali za leptirima.
Rekla si mi volim te,volio sam tebe i ja.
Samo ne znam koja sila,
Sprijecila me da to priznam.
Tebi draga,da priznam.
Probudih se jutros,sa bolom u dusi,sa bolom u srcu.
Jer otisla ti si iz zivota mog,
Odletjela si kao leptir.
Zasto,zasto mi te uze Bog.
Ali znam da,opet cu biti sretan ja,
Onoga jutra,
Kada krilima leptira,sjajnim krilima
I ja poletim,
Poletim do tebe draga.
ovu pjesmu sam ja napisao,i poklonio je jednoj djevojci.
Mahir Saric
Pjesme i pjesnici koji nas nadahnjuju
Moderator: Chloe
-
azgin_dilber
- Posts: 68
- Joined: 01/02/2009 13:50
#277 Re: Pjesme i pjesnici koji nas nadahnjuju
Nevolja
Tek dvije tri riječi izrekli smo bili
Slučajno u vrevi taštog svijeta,
I gle, kakav žar već ćutim u svakoj mi žili!
Zašto mi se um toliko tebi preda?
Vani već sviće, dan stiže već šumno,
A ja još bdim, sve više mir svoj gubim,
Bacam se u vatri i šapćem bezumno:
„O kako si draga, koliko te ljubim!“
Bugarska
Kiril Hristov (1875 – 1945)
Tek dvije tri riječi izrekli smo bili
Slučajno u vrevi taštog svijeta,
I gle, kakav žar već ćutim u svakoj mi žili!
Zašto mi se um toliko tebi preda?
Vani već sviće, dan stiže već šumno,
A ja još bdim, sve više mir svoj gubim,
Bacam se u vatri i šapćem bezumno:
„O kako si draga, koliko te ljubim!“
Bugarska
Kiril Hristov (1875 – 1945)
-
azgin_dilber
- Posts: 68
- Joined: 01/02/2009 13:50
#278 Re: Pjesme i pjesnici koji nas nadahnjuju
Želja
Kad bih imao jednu malu, malenu kućicu.
Kad bih u noj imao jedan mali tepih
I kad bi sve to bilo moje.
Stol, mastilo, polica
I na prozorima moje zavjese.
I na polici kad bih imao svoje knjige.
Kad bih imao jednu malu, malenu kuću
I u njoj ženu koja bi me bez para voljela…
I kad bi ta žena bila moja.
Ma gdje i u ma kom mjestu bilo,
Kad bih malu, malenu kuću našao,
Dovoljan bi bio jedan mali tepih,
Dovoljan, pa čak i suvišan.
Ma gdje, u ma kom gradu bilo,
Bilo bi dovoljno da imam policu i svoje knjige,
Ženu koja me ne voli zbog para,
To bi bilo dosta, čak i suviše.
Turska
Dževdet Kudret Solak (1907)
Kad bih imao jednu malu, malenu kućicu.
Kad bih u noj imao jedan mali tepih
I kad bi sve to bilo moje.
Stol, mastilo, polica
I na prozorima moje zavjese.
I na polici kad bih imao svoje knjige.
Kad bih imao jednu malu, malenu kuću
I u njoj ženu koja bi me bez para voljela…
I kad bi ta žena bila moja.
Ma gdje i u ma kom mjestu bilo,
Kad bih malu, malenu kuću našao,
Dovoljan bi bio jedan mali tepih,
Dovoljan, pa čak i suvišan.
Ma gdje, u ma kom gradu bilo,
Bilo bi dovoljno da imam policu i svoje knjige,
Ženu koja me ne voli zbog para,
To bi bilo dosta, čak i suviše.
Turska
Dževdet Kudret Solak (1907)
