Novosti u svijetu kulture

[black]

Jedna od kćeri Pabla Picassa zatražila je provjeru autentičnosti crteža čija je prodaja najavljena na internetu. Te za još dva koja su prodana kao radovi njenog oca.
Pikador u borbi s bikovima, crtež procijenjen na 145.999,99 dolara, maknut je iz ponude internetske stranice Costco Wholesale Corp., nakon što je Maya Widmaier-Picasso (70), uz dva ostala, tražila i njegov certifikat o autentičnosti.
"Costco je počeo provjeru autentičnosti", kratko je izjavio Jim Sinegal, izvršni direktor najvećeg američkog veleprodajnog kluba.
"Pokušavamo dokučiti gdje smo s tim", rekao je Sinegal. Dodao je da je tvrtka prije ponude temeljito istražila autentičnost Pikadora u borbi s bikovima. Isto kao što su to napravili prije prodaje prethodna dva crteža.
''To ne znači da smo bezgrešni. Ali bila bi nevjerojatna sramota kada bi greška bila u našem sustavu", rekao je.
Kad su saznali da New York Times priprema veliki tekst u kojem preispituje autentičnost sličnih crteža, Costco je nazvao ljude koji su kupili crteže preko njihove web-stranice.
Sinegal kaže da su oba kupca izjavila da su zadovoljna kupnjom, ali ako se dokaže da crteži nisu originali, vratit će im novac.
Jim Tutwiler, trgovac umjetninama s Floride, čitavo desetljeće prodaje umjetnine preko Costca. On je Picassov crtež prodan u siječnju 2005. opisao kao "djelce" nastalo na praznoj košuljici za knjigu. Rad je bio potpisan i datiran s 29. studenoga 1970.
Taj crtež, kao i onaj prodan u studenome 2004. preko Costco.com-a došli su s rukom pisanom i potpisanom deklaracijom Maye Widmaier-Picasso.
No, ona je rekla da je tražila provjeru Pikadora u borbi s bikovima i njegov certifikat o autentičnosti zato jer pretpostavlja da ga je prethodno trebala potpisati.
Ona opovrgava da je dokument krivotvorina, nego navodi probleme koji se kreću od "rukom pisanog do gramatike".
Sinegal kaže da je Costco provjerio certifikate o autentičnosti koji prate njihove crteže te da su pronašli samo jedan, od pet za koje Maya traži provjeru, koji se tiče tvrtkinih certifikata.
"I taj je naknadno ovjeren kod Međunarodnog udruženja procjenitelja", rekao je Sinegal.





Picassova skica koju je Costco prodao prošle godine

[CiCiban]

a pikador...?

[black]

M.F. Husain ispred slike Nasilje

Sud je izdao nalog za hapšenje za Maqboola Fida Husaina, najpoznatijeg indijskog likovnog umjetnika, nakon što se ovaj nije pojavio na sudu zbog svoje gole Majke Indije.

Savjesni građanin Indorea, u središnjoindijskoj državi Madhya Pradesh, podnio je tužbu protiv slikara tvrdeći da njegova slika vrijeđa osjećaje Hindusa, objavila je novinska agencija Press Trust of India.

Odvjetnici M.F. Husaina tržili su da se slučaj prebaci u New Delhi, izražavajući strah za slikarevu sigurnost u Madhya Pradeshu.

Naime, prije mjesec dana je tvrdolinijaška hinduska skupina ponudila nagradu od 11,5 miljuna za ubojstvo kontroverznog umjetnika.

Inače je 90-godišnji Husain, koji je musliman, uobičajena meta napada hinduskih desničara zbog toga jer njihove bogove i božice slika gole.

Upravo zbog protesta hinduskih nacionalista Husain je Majku indiju povukao s dobrotvorne aukcije.

No, pripadnici skupine Hindu Swabhimaan Sena svejedno su razbili izloge galerije u Ahmedabadu, u kojoj su bila izložena Husainova djela.

Husain je također i poznati filmaš, čiji je prvi dugometražni film 1967. godine osvojio Zlatnog medvjeda na berlinskom filmskom festivalu.

[black]

a pikador...?

evo CiCi ...

[black]

Anonimna autorica bloga naslovljenog Baghdad Burning, koja miješa humor, beznađe i otrovne političke komentare, nominirana je za najveću britansku publicističku nagradu.


Međunarodnu čitateljsku publiku stekla je pod imenom Riverbend, fakultetski je obrazovana, a svoje postove redovito objavljuje od kolovoza 2003. Nagrada Samuel Johnson, za koju je nominirana, najvrednija je, što se novčanog izosa tiče, na svijetu.

Riverbend je svoje pisanje počela sljedećim riječima: "Žena sam, Iračanka i imam 24 godine. I preživjela sam rat. To je sve što trebate znati. Uostalom, to je sve što je važno ovih dana".

Ubrzo je pisala kako je ostala bez posla u softverskoj kompaniji, naime "za žene je postalo opasno da idu same na posao".

Njezin online dnevnik je u tiskanom izdanju, u žanru biografije i memoara, objavila mala izdavačka kuća Marion Boyars 2005., a uskoro bi trebalo izaći novo, mekoukoričeno izdanje.

Glasnogovornica izdavača kaže da im je poznat identitet Riverbenda, ali ga u skladu s njezinim željama neće objaviti.

U svojem zadnjem postu od 18. ožujka Riverbend opisuje promjene koje su zadesile Irak od početka američke invazije u ožujku 2003.

Kao i mnoge druge, i nju brine rastuća podjela između šijita i sunita, za koju kaže da praktički nije postoja kad je bila mala, a "sada raspiruje nasilje koje mnogi opisuju kao građanski rat".

"Ono što najviše zabrinjava oko trenutne situacije, je činjenica da je religiozna diskriminacija postala tako uobičajena", piše Riverbend.

"Ni najgori cinični kritičari rata nisu mogli zamisliti da će zemlja biti u tako jadnom stanju tri godine nakon rata... Bože, čuvaj nas od četvrte".

Baghdad Burning već je osvojio treće mjesto za reportažu nagrade Lettre Ulysses, za što je autorici pripalo 20.000 eura te je ušao u uži izbor za nagradu za slobodu izražavanja Index on Censorship.

Profesor Robert Winston, koji predsjeda žirijem nagrade Samuel Johnson, pozdravlja kvalitetu ovogodišnjih nominacija.

"Iznenađujuće je da je sastavljanje šire liste nominacija bio jako zahtjevan posao. No, pročitali smo svih 168 prijava i odabrali zaista izvrsne knjige, sve iznimno napisane. Tako u izboru imamo široki raspon žanrova, od suvremene do antičke povijesti, politiku, znanost i umjetnost, biografiju, autobiografiju...", rekao je Winston.

Dobitnik nagrade Samuel Johnson bit će objavljen u hotelu Savoy u Londonu, 14. lipnja, a nitko ne vjeruje da bi na svečanosti mogla sudjelovati i Riverbend.

Šira lista nominiranih:
Untold Stories, Alan Bennett
The Sale of the Late King's Goods, Gerry Brotton
Bad Faith, Carmen Callil
The Ongoing Moment, Geoff Dyer
The Cold War, John Lewis Gaddis
Mozart's Women, Jane Glover
The Short Life and Long Times of Mrs Beeton, Kathryn Hughes
The Sailor in the Wardrobe, Hugo Hamilton
Post War, Tony Judt
The Great Wall: Against the World 1000BC - 2000AD, Julia Lovell
Ancient Americans, Charles C Mann
Rosebery, Leo McKinstry
Ivan's War, Catherine Merridale
Before the Fall-Out, Diana Preston
The Orientalist, Tom Reiss
Baghdad Burning, Riverbend (anonymous, but identity known)
1599: A Year in the Life of William Shakespeare, James Shapiro
Witnesses of War, Nicholas Stargardt
After the Victorians, AN Wilson


Više:
Baghdad Burning

[black]

Tajanstveni osmijeh Mona Lise stoljećima impresionira ljubitelje legendarne slike Leonarda da Vincija, ali i zadaje glavobolju ekspertima koji su pokušavali dešifririrati slavni smiješak...

Francuski stručnjak Jacques Franck tvrdi da iza neponovljivoga osmijeha stoje godine teškoga rada koje je slikar Da Vinci uložio posebnom tehnikom nanošenja novih slojeva, sve dok nije dobio željeni učinak.

Franck je ovih dana u Firenci otkrio rezultate svojih istraživanja o djelima slikara u doba renesanse.

Ovaj stručnjak je godinama čitao Da Vincijeve zabilješke, sam je sloj po sloj radio kopiju tzv. "sfumata", a sada suvereno tvrdi: Imam odgovor!

Franck je u šest slika pokazao faze nastanka konačne verzije osmijeha, dodajući:

- Temeljni problem osmijeha za analitičare godinama je bilo neprimijetno spajanje sjene i svijetla.

Pokazujući kako je to Leonardo uspio, Francuz je prvo izveo žutu podlogu (jedna faza), potom dodao sloj s crvenkastim kontrastima, nakon čega je Leonardo radio s posebnom tehnikom šatiranja sjene, da bi na taj sloj došla nova žućkasta, jako tanka nijansa... i tako strpljivo, korak po korak:

- Giocondino lice Leonardo je premazao barem 30 puta, koristeći povećalo. Sve to moralo je godinama trajati, kaže Franck.

Da je Mona Lisa djelo koje je nastalo mukotrpnim višegodišnjim radom majstora potvrdio je prošloga ljeta svojom studijom i francuski laboratorij C2RMF:

- Mona Lisa je nastala radom maksimalno iskusne ruke, rađena s najvećom mogućom refleksijom, dijelić po dijelić milimetra...i sve to da bi nastao osmijeh koji je trajao samo četvrtinu sekunde...

[CiCiban]

what ever happened to Holly Golightly..

Uvijek me privlace mjesta u kojima sam nekada zivio..kuce i neposredna okolina. Na primjer, u istocnom bloku ulica sa brojevima od 70 do 80, nalazi se jedna kuca od pjescanika u kojoj sam stanovao prvih godina rata. Moj stan se sastojao od jedne jedine sobe pretrpane prastarim namjestajem. Glomazne fotelje presvucene onim narocitim, hrapavim neprijatnim plisom.. koji vas neodoljivo podsjeca na putovanje vozom..Svugdje pa cak i u kupatilu visile su gravire na kojima su bile prikazane rimske rusevine, sve vec pozutjele od starosti. Jedini prozor gledao je na pozarno stepeniste. Ali i pored svega toga...srce bi mi zaigralo od radosti kad god sam u dzepu opipao kljuc tog stana..makar i sumoran, to je ipak bio moj stan, i to prvi, tu su bile moje knjige, vazice pune olovki, ukratko sve sto mi je bilo potrebno ..kako mi se cinilo.. da postanem onakav pisac kakav sam zelio da budem..

Tada mi uopste nije padalo na pamet da pisem o Holi Golajtli...
a ne bi vjerovatno ni sada, da nisam slucajno razgovarao sa Dzoom Belom i da taj razgovor nije u meni ponovo ozivio sjecanje na nju..

I tako kad je proslog utorka predvece zazvonio telefon i kad sam cuo '' ovdje Dzo Bel'', znao sam da me zove zbog Holi. To nije rekao, nego samo ''mozete li odmah da skoknete ovamo' vazno je'', a njegov zablji glas bio je piskav od uzbudjenja.
Uzeo sam taksi, i dok sam se vozio kroz grad po oktobarskom pljusku, mislio sam cak da bi i ona mogla biti tamo, da cu opet ugledati Holi.
Ali u baru nije bilo nikog osim gazde.Bar Dzoa Bela miran je u poredjenju s drugim barovima u aveniji Lexington. Kod njega nema cak ni neona ni televizije. Dva stara ogledala pokazuju kakvo je vrijeme napolju, na ulici, a iza bara u udubljenju okruzenom fotografijama hokejaskih zvijezda, uvijek stoji velika vaza cvijeca koje sam Dzo aranzira s majcinskom ljubavlju.
'' Naravno'' , rece on zabadajuci veliku gladiolu duboko u vazu, ''ne bih vas, naravno, zvao ovamo da mi nije potrebno vase misljenje. Cudno. Dogodilo se nesto veoma cudno.''
'' javila vam se Holi?''
'' ne bih mogao bas reci da mi se javila. Hocu da kazem- ne znam... Zato i zelim da cujem vase misljenje. Dopustite da vam napravim jedan koktel. Zovu ga Bijeli angeo. '' rece nalivajuci u casu pola votke i pola dzina, bez vermuta.
Dok sam pio, Dzo je stajao sisajuci debelu cigaru i premisljao o onome sto je zelio da mi kaze, a onda poce
'' Sjecate se gospodina Juniosija? Onog Japanca?''
''Bio je iz Kalifornije'', rekoh sjetivsi se jasno gospodina Juniosiija. On je fotograf i radi u nekom ilustrovanom casopisu, a kad sam ga upoznao stanovao je u studiju na posljednjem spratu one kuce od pjescanika.''
'' Ne zbunjujte me. Pitam vas samo znate li na koga mislim? Dobro. I tako sinoc... sta mislite ko je bahnuo ovamo, ako ne taj isti gospodin Juniosi!! Nisam ga vidjeo, mislim, vec vise od dvije godine... A sta mislite gdje je proveo te dvije godine?''
'' U africi''
Dzo prestade da grize cigaru, i pogleda me stisnutih ociju...
'' Odkud znate?''
'' Procitao sam u Vincelu'' i to je u stvari, bila istina.
On otvori fioku svoje registar kase... i odatle izvadi jednu mrku kovertu...
''Pogledajte jeste li i ovo procitali u Vincelu.''


U koverti su bile tri fotografije...manje-vise iste, iako snimljene iz raznih uglova..
Visok crnac njeznih crta, u cicanoj suknjici, drzao je u ruci neobicnu skulpturu od drveta
pokazujuci je s bojazljivim ali ipak tastim pogledom...
to je bila izduzena glava djevojke prave i kratke kose kao u muskarca, s glatkim suvise velikim drvenim ocima iskosenim na tom licu koje se naglo suzavalo prema bradi, a usta su bila velika, pretjerano naznacena i podsjecala su na usta klovnova...
na prvi pogled licilo je na vecinu primitivnih skulptura, ali odmah zatim nije.. jer je to bio pljunuti lik Holi Golajtli, ili je bar na nju licilo toliko koliko nesto tamno i mrtvo moze na nju da lici..


'' Sta sad kazete na to ?'' upita dzo zadovoljan sto me je tako iznenadio
''Lici na nju''
'' Slusajte '' rece i tresnu rukom po baru, '' To jeste ona. Sigurno kao sto su dva i dva cetiri. Taj mali Japanac poznao ju je cim ju je vidio.''
'' On je vidio ? U Africi ??? ''
'' Pa... samo taj kip. Ali to mu dodje isto. Procitajte i sami'' rece okrecuci fotografiju na drugu stranu...Na poledjini je pisalo : Skulptura u drvetu, pleme S, Tokolul, istocna Anglija....

''Evo sta mi je taj Japanac ispricao'', i ja saznadoh ovo : gospodin Juniosi je sa svojom kamerom prosao kroz Tokolul...selo negdje bogu za ledjima i potpuno neinteresantno..
sastojalo se od koliba od blata, s majmunima u dvoristu i lesinarima na krovovima..
Vec je htio da krene nazad kada je primijetio jednog crnca kako sjedi u dovratku i i rezbari majmunske likove na jednom stapu...
Gospodinu Juniosiju se to svidjelo pa je zamolio crnca da mu pokaze i druge svoje radove.. Na to mu je ovaj pokazao skulpturu djevojcine glave. Juniosiju se ucinilo, kako je rekao Dzou Belu...da sanja.
Ali kada je rekao da zeli da je kupi, crnac je rukom pokrio svoje polne organe ( sto je valjda kod njih izraz njeznosti, kao kad se kod nas kucne po srcu) i odgovorio da je ne prodaje.. Japanac je ponudio pola kilograma soli i 10 $ , pa kilogram soli, sat i 20$, ali crnca nista nije moglo pokolebati.
Gospodin Juniosi je u svakom slucaju zelio da sazna kako je nastala ta skulptura. Za to je dao svu so i sat, a onda mu je crnac ispricao taj dogadjaj na svom jeziku, uz nesto malo rudimentalnog engleskog i uz veliko koristenje prstiju i gestova
Izgleda da je u proljece te godine troje bijelaca dojahalo na konjima odnekud iz cestara...
Jedna mlada zena i dva muskarca. Oba muskarca, ociju crvenih od groznice bila su primorana da nekoliko nedjelja odleze, zatvoreni u izdvojenoj kolibi, a zena kojoj se dopao crni vajar, ostala je kod njega i spavala s njim na istoj slamnjaci..


'' u to ne vjerujem'', rece Dzo Bel s izvjesnim gadjenjem
''Znam da je bila svojeglava, ali ne vjerujem da bi isla tako daleko.''
'' A zatim?''
'' Nista zatim'', rece slijezuci ramenima..''Poslije nekog vremena otisla je isto kao sto je dosla..na konju.''
'' Sama ili s onom dvojicom?''
Dzo Bel trepnu.. '' S tom dvojicom vjerovatno. Onda se Japanac raspitivao za nju po cijeloj toj zemlji. Ali niko je drugi vise nije vidio.''
U tom trenutku ucinilo mi se da je osjetio koliko me je razocarao, ali nije zelio na tome ostati.
'' Jedno ipak morate priznati... to je jedina pouzdana informacija o njoj za ne znam ni sam koliko..godina '', brojao je prstima..ali njih nije bilo dovoljno. '' Jedino sto se nadam , to je da je bogata. Mora da je bogata. Moras biti bogat da bi se smucao po africi.''
'' Ona po svoj prilici nije nikada ni nogom krocila u Afriku'', rekoh, vjerujuci i sam u to..ali ipak sam mogao da je tamo zamislim..Afrika je zemlja u koju bi ona otisla. I ta skulptura, gledao sam opet fotografije te glave.
'' Koliko sad znate, gdje je ona?''
'' Mrtva..ili u ludnici..ili udata. Mislim da se udala i smirila i to mozda bas ovdje, u ovom gradu.''
Razmisljao je malo.
'' Ne'', rece i odmahnu glavom...Reci cu vam i zasto...Da je u ovom gradu, ja bih je vidio. Kad neko toliko voli da seta kao ja, onda je taj za deset do dvanaest godina prokrstario pjesice mnoge ulice, za sve to vrijeme pogledom trazio samo jednu osobu, i shvatio da niko drugi nije kao ona, zar onda nije jasno kao dan da ona nije ovdje..

[black]

Holly Golightly


http://rapidshare.de/files/17245261/Hol ... e.mp3.html

http://rapidshare.de/files/17245445/Hol ... t.mp3.html

@CiCi

[CiCiban]

njet ta ...
ova

[black]

Londonski sud je odlučio da megauspješni autor Dan Brown nije ukrao ideju za svoju hit-knjigu iz druge knjige, prekinuvši tako napetost oko slučaja potpuno očekivanom presudom.


Peter Smith, sudac Visokog suda u Londonu odbio je tužbu za kršenje autorskih prava, koju su podigli Michael Baigent i Richard Leigh, autori knjige Sveta krv, sveti gral, koji su tvrdili da je Brow "preuzeo arhitekturu" njihove knjige iz 1982.

Nakon ove presude mogu odahnuti i producenti filma Da Vincijev kod s Tomom Hanksom, koji bi se trebao počeo prikazivati 19. svibnja.

Smith je rekao da su tužitelji svoj zahtjev temeljili na "odabranom broju činjenica i ideja umjetno izvađenih iz knjige za potrebe pravnog postupka".

"Bilo bi pogrešno kad bi autorima beletristike bilo onemogućeno iščitavanje drugih djela, kao što su u slučaju DaVincijevog koda autori kvazipovijesne knjige tužili za plagijarizam", naovdi se na 71. stranici Smithove presude.

Brown je izjavio da je zadovoljan odlukom, "ne samo s osobnog stajališta, nego kao i romanopsiac".

"Današnja presuda pokazuje da je zahtjev bio bez ikakvih temelja. Ja sam još uvijek iznenađen time što su ta dva autora uopće odlučila podići tužbu", izjavio je Brown, dodajući da se "jedva čeka vratiti pisanju".

Obje knjige razrađuju ideju da je Isus oženio Mariju Magdalenu, te da je par imao djecu te da je loza preživjela do današnjih dana.

Većina povjesničara i teologa odbacilo je tu ideju, no Brownov dinamični miks ubojstva, misticizma, razbijanja koda i povijesti umjetnosti stekao je milijune obožavatelja.

Od izdavanja u ožujku 2003., Da Vincijev kod prodan je u više od 40 milijuna primjeraka, uključujući 12 milijuna tvrdouvezenih primjeraka u SAD-u.

U Sjednjenim Državama je meko izdanje objavljeno tek prošli tjedan i ubrzo je prodanao pola milijuna primjeraka, što je nevjerojatna prodaja za mekoukoričenu knjigu te je početno izdanje od 5 milijuna, povećano na 6 milijuna primjeraka.

Izdavač obje knjige, Random House, u svojoj pak je izjavi naveo da "stvar nikad nije ni trebala doći do suda".

"Nismo vjerovali da ćemo trebati dolaziti na sud i tužiteljima višekratno probati objasniti 'zašto'", kaže Gail Rebuck, izvršna direktorica Random House Ltd-a.

Leigh i Baigent trebat će platiti i sudske troškove, za koje pravni stručnajci procjenjuju da su se popeli na 1,44 milijuna eura.

Brownova pobjeda općenito je bila očekivana među pravnicima, jer autorsko pravo štiti izražavanje ideja, a ne same ideje.

"Nema copyrighta na ideje", kaže Mark Stephens, odvjetnik specijaliziran za medijsko pravo i prava autora. "Radi se samo o slaganju riječi. Da je presuda išla u korsit tužitelja, sudac bi morao ponovno napisati zakon o autorskim pravima".

Slučaj je tijekom čitavog mjeseca u londonski neogotički Visoki sud privlačio gomile novinara, Brownovih obožavatelja i teoloških revizonista.

Smith je čitavo to vrijeme izgledao kao da se dobro zabavljao. Pogotovo tijekom povremeno ezoteričnih rasprava o preobraćanju rimskog cara Konstantina na kršćanstvo na samrtnoj postelji, utemeljenje srednjevjekovnog viteškog reda Templara, dinastiju Merovingian koja je navodno potekla od Isusa ili perfidnost Pipina Debelog iz sedmog stoljeća.

Brown, koji se inače rijetko pojavljuje u javnosti, svjedočio je tri dana. Priznao je da su on i njegova supruga Blythe čitali Svetu krv, sveti gral tijekom istraživanja za Da Vincijev kod, ali da su koristili još 38 drugih knjiga i stotine dokumenata, te da knjiga britanskih autora nije bila ključna za njihovo djelo.

Baigent i Leigh tvrdili su da Brownov roman ima istu centralnu temu kao i njihova knjiga. No u unakrsnom ispitivanju Baigent je rekao da bi bilo "pretjerano reći da je Brown koristio istu povijesnu konjekturu kao i njhova knjiga".

John Baldwin, odvjetnik Random Housea rekao je dok su mnogi pojedini događaji opisani u Da Vincijevom kodu poznati od prije, no "nitko ih nije posložio, razvio i izrazio kao gospodin Brown. To je razlog zašto on ima bestseler".

Zahvaljujući tužbi, 24 godine stara knjiga Baigenta i Leigha prodaje se u 7000 primjeraka tjedno, dok je Baigentova nova knjiga The Jesus Papers: Exposing the Greatest Cover-Up in History, koju je u SAD-u također objavio Random House, otisnuta u 150.000 primjeraka.