Napustila nas Vesna Parun

[Truba]

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih



Ti koja imaš ruke nevinije od mojih

i koja si mudra kao bezbrižnost.

Ti koja umiješ s njegova čela čitati

bolje od mene njegovu samoću,

i koja otklanjaš spore sjenke

kolebanja s njegova lica

kao što proljetni vjetar otklanja

sjene oblaka koje plove nad brijegom.



Ako tvoj zagrljaj hrabri srce

i tvoja bedra zaustavljaju bol,

ako je tvoje ime počinak

njegovim mislima, i tvoje grlo

hladovina njegovu ležaju,

i noć tvojega glasa voćnjak

još nedodirnut olujama.



Onda ostani pokraj njega

i budi pobožnija od sviju

koje su ga ljubile prije tebe.

Boj se jeka što se približuju

nedužnim posteljama ljubavi.

I blaga budi njegovu snu,

pod nevidljivom planinom

na rubu mora koje huči.



Šeći njegovim žalom. Neka te susreću

ožalošćene pliskavice.

Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri

neće ti učiniti zla.

I žedne zmije koje ja ukrotih

pred tobom biti će ponizne.



Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah

u noćima oštrih mrazova.

Neka te miluje dječak kojega zaštitih

od uhoda na pustom drumu.

Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah

svojim suzama.



Ja ne dočekah naljepše doba

njegove muškosti. Njegovu plodnost

ne primih u svoja njedra

koja su pustošili pogledi

goniča stoke na sajmovima

i pohlepnih razbojnika.



Ja neću nikad voditi za ruku

njegovu djecu. I priče

koje za njih davno pripremih

možda ću ispričati plačući

malim ubogim medvjedima

ostavljenoj crnoj šumi.



Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,

budi blaga njegovu snu

koji je ostao bezazlen.

Ali mi dopusti da vidim

njegovo lice dok na njega budu

silazile nepoznate godine.



I reci mi katkad nešto o njemu,

da ne moram pitati strance

koji mi se čude, i susjede

koji žale moju strpljivost.



Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,

ostani kraj njegova uzglavlja

i budi blaga njegovu snu!

[wewa]

pokoj joj dusi i hvala za svu ljepotu sto nam je ostavila...

[black]

U 88. godini života preminula je Vesna Parun, jedna od najpoznatijih hrvatskih savremenih pjesnikinja. Ona je i najistaknutija hrvatska pjesnikinja druge polovice 20. stoljeća.

To mjesto u hrvatskoj književnosti zauzela je zahvaljujući raskošnosti pjesničkog izraza, bogatstvu tema i motiva i stvaralačkoj plodnosti. Poezija je prava domena Vesne Parun, ali je već poslije druge knjige pjesama počela pisati prozu i drame. Objavljeno joj je preko 60 knjiga poezije i proze i uprizorena su četiri njezina dramska djela. Za svoj pjesnički rad dobila je značajne i brojne nagrade i priznanja. Za zbirku Pjesme (1948.) dobila je Nagradu Matice hrvatske, za zbirku Crna maslina (1955.) dobila je Nagradu grada Zagreba, za stihovani dječji roman Mačak Džingiskan i Miki Trasi (1968.) dobila je Nagradu Grigor Vitez, 1972. dobila je kao najuspješniji dječji pjesnik Zmajevu Nagradu Matice srpske u Novom Sadu, a 1970. u Parizu je dobila Diplomu za poeziju.

Pruga Šamac-Sarajevo
Rođena je 10. aprila 1922. na otoku Zlarinu blizu Šibenika, gdje joj je otac radio kao općinski činovnik te je često bio premještan i ostajao bez posla, zbog čega je porodica sa četvero djece živjela u prilično teškim uslovima. Zato je Vesna dobar dio djetinjstva i mladosti provela kod tetke i tetka u Splitu, u Biogradu na Moru i u Šibeniku.

Osnovnu školu je završila na Visu, a gimnaziju je pohađala u Šibeniku i Splitu gdje je 1940. maturirala. Bila je odličan učenik i već se od 14. godine uzdržavala podučavanjem. U jesen 1940. upisala je studij romanistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Poslije završetka rata nastavila je studij na Filozofskom fakultetu, ali je tada upisala čistu filozofiju. 1947. radila je na pruzi Šamac - Sarajevo, oboljela je od tifusa, a u isto je vrijeme doživljavala krize zbog nesretne ljubavi koja je trajala od 1938.

Dom u Stubičkim toplicama
Sve su to bili razlozi prekida studija. Od 1962. do 1967. boravila je u Bugarskoj gdje se udala, razvela i doživjela novi niz nedaća. Od tada je živjela uglavnom u Zagrebu i radila kao slobodni književnik. No nakon pola stoljeća u Studentskom gradu, u zagrebačkoj Dubravi, u Badelovoj ulici 15 , Vesna Parun svoj je skromni dom 2000., iz nevolje, zauvijek napustila i, vjerujući da je riječ o privremenom smještaju iz zdravstvenih razloga, smjestila se u Stubičkim Toplicama.

Ondje je još krajem 70-ih upoznala svoju najveću životnu učiteljicu, prosjakinju Magdicu. U Stubičkim Toplicama proslavila je zadnjih nekoliko rođendana i napisala nekoliko knjiga. Samoću i "otpadništvo" od sadašnje kulture izabrala je sama, ne želeći se nikome klanjati.

Osim poezije, pisala je dječje i satiričke pjesme, prozu i drame. Njena su djela prevođena na mnoge svjetske jezike.

pokoj joj dusi ...

[Text Surfer]

Dosao joj jedan od ona tri dana koje ima svako stvorenje-onaj prvi kad se rodi,onaj drugi kad se zeni ili udaje,i onaj treci kad umre..

[pustopoljina]

hvala joj i pokoj joj dusi.

[sa2101]

Izrasli smo sami kao biljke.
I sada smo postali istraživači
zapuštenih predjela mašte
nenavikli na poslušnost zlu.

Iznikli smo pokraj drumova
i s nama rastao je strah naš
od divljih kopita koja će nas pregaziti
i od kamena međašnih koji će razdvojiti
našu mladost.

Nitko od nas nema dvije cijele ruke.
Dva netaknuta oka. I srce
u kojem se nije zaustavio jauk.

Svijet je u nas ulazio neskladno
i ranjavao naša čela
zveketom svojih ubojitih istina
i bukom zvijezda zakašnjelih.

Starimo. A bajke idu uz nas
kao stado za ognjem u daljini.
I pjesme su nam takve kao i mi.
Oteščale i tužne.

Neka pociva u miru velika pjesnikinja.

[BeatriceWL]

" Ti koja imaš ruke nevinije od mojih "...........oooooo kako smo se trovali i naslađivali u srednjoškolskim danima ovom ljubavnom poezijom. Vesna P. je bila moćna inspiracija. A ovo je po meni jedna od najboljih ljubavnih pjesama.

Kažu da je cijeli život bila zaljubljena u jednog čovjeka.........pretpostavljam da tako i jest bilo. Snažnu emociju je podarila. Nikad je nećemo zaboraviti.

[djana h]

Samo osoba bogate i osjecajne duse je mogla iznjedriti onakve stihove.

Pokoj joj dusi.

[elmica:))]

Fizicki nas je napustila i pokoj joj dusi, ali je iza sebe ostavila trag koji ce nas vjecno podsjecati da je tu sa nama.Ali sve dok ima onih koji citaju i vole njene pjesme ona je besmrtna...
Ah ta pjesma ''Ti koja imas ruke nevinije od mojih'', kad se samo sjetim srednje skole i koliko sam je puta procitala, i koliko sam puta izdvojila pojedine sthove u njoj sva se nekeko raznjezim...

[potočanka]

Ne pitaj više

Ne pitaj više zašto te ljubim. Pitaj
zašto raste trava i zašto je nemirno more.
Pitaj otkud stiže vjetar proljetni
i bijelom lađom snova tko krmani
kad noć nad svijetom hladne prostre sjene.

Ne pitaj zašto te voli moje čudno srce.
Znaš li odakle koralj na dnu oceana?
Valovi pričaju o zaspaloj ljepoti
ali ti živiš daleko od glasa valova.
Tvoja je misao strma pećina
o koju se uzalud razbija moj život.

Ne pitaj zašto te ljubim.
Pristupi k meni! Tužno je moje srce.
Ti i mjesec: dva nedohvatna cvijeta
na visokoj planini zaborava.

pokoj joj duši.

[Truba]

Dosao joj jedan od ona tri dana koje ima svako stvorenje-onaj prvi kad se rodi,onaj drugi kad se zeni ili udaje,i onaj treci kad umre..

bome ovdje imaš nelogičnosti... od abortusa do neženja i samaca te zamrzavanja u kriogeničkim komorama


što se teme tiče... ona je bila starica kad sam imao 14 godina čovječe baš je drugo živjela... ali kad razmisliš to je prošlo kao za tren...

samo smo jednu pjesmu radili njenu koje se sjećam... ti koja imaš ruke nevinije...

[ReapingSouls]

Meni lično najdraža pjesnikinja.