Gospode, evo, na sedzdu Ti padam,
Pred vjecnom Tvojom klanjam se dobrotom
I molitve Ti u stihove skladam,
Prosec: "Oh, daj mi smisao za ljepotom!"
Gospode, evo, na sedzdu Ti padam.
Ti znas da bijah nevin poput rose
I poput lijera u proljecu ranom;
Al' ljudi, med sto pod jezikom nose,
Otrov mi dadose u bokalu p'janom,
Mada sam bio nevin poput rose.
I slavih Bakha kao sveto bice,
Veneri pete jezikom sam lizo -
Vlastitim zubom ja sam svoje zice
Komad po komad kao zvijer grizo
Slavec Bakha ko bozansko bice.
Svaciji prezir pratio je mene,
Od sjene moje druzi mi bjezahu,
I sve me ciste klonile se zene ...
Vaj, tesko je bilo meni siromahu,
Jer ljudski prezir pratio je mene.
Ja sada bjezim pod okrilje Tvoje
I Tvog Kur'ana, Tvoje vjecne rijeci;
Gospode, grijehe odrijesi moje
I bolesnu mi dusu izlijeci -
Ta ja se sklanjam pod okrilje Tvoje.
Gospode, razum prosvijetli mi sada
I daj mi snage, daj mi volju jaku,
Demone sve sto moze da savlada ...
Nek Tvoja milost svijetli mi u mraku,
Gospode, razum prosvijetli mi sada !
Raspiri moje stare vjere plamen,
Vrati mi ljubav i sve stare dare,
Da tresnem casom o ledeni kamen
I noktom zgrebem Venerine care -
O raspiri, mi stare vjere plamen! ...
Gospode, evo na sedzdu Ti padam,
I kajem grijehe pod Tvojom dobrotom -
I molitvu Ti u stihove skladam,
Prosec: "Ah, daj mi smisao za ljepotom!" -
Gospode, evo, na sedzdu Ti padam!
(Musa Cazim Catic-1913)
Musa Cazim Catic
Moderator: Chloe
-
love
- Posts: 384
- Joined: 26/06/2005 00:07
#2
5*Merjem
(Alejha selam)
U templu ona palila je svijece,
dvorila Jehovu pobozno i smjerno --
Dusa joj bila ko ljiljansko cvijece,
A srce cisto ko rosa i vjerno.
I Onaj koji stvara sva cudesa
I u svem zivot Svojim dahom budi,
Njoj Svoju rijec je poslao s nebesa
I nadahnu joj netaknute grudi.
Iz njiha genij rodio se tada --
Al ljudi u taj podigli se mah:
To prljav plod je grijeha i gada ...
Tek kad joj srce smrvise u prah,
Vrh njena cela drhtnu aureola:
Merjem je cista ... Suza svetoga bola! ...
(Musa Cazim Catic -1912)
(Alejha selam)
U templu ona palila je svijece,
dvorila Jehovu pobozno i smjerno --
Dusa joj bila ko ljiljansko cvijece,
A srce cisto ko rosa i vjerno.
I Onaj koji stvara sva cudesa
I u svem zivot Svojim dahom budi,
Njoj Svoju rijec je poslao s nebesa
I nadahnu joj netaknute grudi.
Iz njiha genij rodio se tada --
Al ljudi u taj podigli se mah:
To prljav plod je grijeha i gada ...
Tek kad joj srce smrvise u prah,
Vrh njena cela drhtnu aureola:
Merjem je cista ... Suza svetoga bola! ...
(Musa Cazim Catic -1912)
-
love
- Posts: 384
- Joined: 26/06/2005 00:07
#3
*Isa sin Merjemin
(Alejhi selam)
Kad je spasitelja Israil pogledo
Da s vrata igo robovski mu zbaci,
Tad rodilo se bogoduho cedo,
Bez grijeha i cisto ko suncani traci.
Pri njemu bijahu pejgamberski znaci:
Na svijetlom celu mu genij se ogledo,
I kad je Bozije slovo propovijedo,
Tad ne shvatise ga hebrejski mudraci,
Vec zaslijepljeni mrakom predrasuda
Rekose: >>satana laze mu sa usta!<<
i raspeti ga htjede rulja pusta.
Al Gospod k nebu uzdize ga ziva --
I mjesto njega izdajnicki Juda
Visi, a duh mu kroz plam pakla pliva.
(Musa Cazim Catic)
(Alejhi selam)
Kad je spasitelja Israil pogledo
Da s vrata igo robovski mu zbaci,
Tad rodilo se bogoduho cedo,
Bez grijeha i cisto ko suncani traci.
Pri njemu bijahu pejgamberski znaci:
Na svijetlom celu mu genij se ogledo,
I kad je Bozije slovo propovijedo,
Tad ne shvatise ga hebrejski mudraci,
Vec zaslijepljeni mrakom predrasuda
Rekose: >>satana laze mu sa usta!<<
i raspeti ga htjede rulja pusta.
Al Gospod k nebu uzdize ga ziva --
I mjesto njega izdajnicki Juda
Visi, a duh mu kroz plam pakla pliva.
(Musa Cazim Catic)
-
love
- Posts: 384
- Joined: 26/06/2005 00:07
#4
Sejjidina Muhammed
(Sallallahu alejhi ve sellem)
Sirotan bijase on skroman i tih,
Al Bog mu Svoju udahnuo mis'o:
Kalemom tajnim u um mu upiso
Sveznanja Svoga jedan velji stih.
Mudra mu knjiga bila svaka rijec,
A svako slovo simbol svih ljepota --
Seriat pun mu mladosti, zivota
I mladost ce mu dovijeka tec.
U dragom srcu vjecni zar mu vri:
Sunce sto samo trake pravde sije
I ljubavlju nam duh snazi i grije.
Umnici njemu klanjahu se svi,
Jer on je bio Bozijeg svjetla sjena,
Najveci covjek kroza sva vremena.
(Musa Cazim Catic -1908)
(Sallallahu alejhi ve sellem)
Sirotan bijase on skroman i tih,
Al Bog mu Svoju udahnuo mis'o:
Kalemom tajnim u um mu upiso
Sveznanja Svoga jedan velji stih.
Mudra mu knjiga bila svaka rijec,
A svako slovo simbol svih ljepota --
Seriat pun mu mladosti, zivota
I mladost ce mu dovijeka tec.
U dragom srcu vjecni zar mu vri:
Sunce sto samo trake pravde sije
I ljubavlju nam duh snazi i grije.
Umnici njemu klanjahu se svi,
Jer on je bio Bozijeg svjetla sjena,
Najveci covjek kroza sva vremena.
(Musa Cazim Catic -1908)
-
love
- Posts: 384
- Joined: 26/06/2005 00:07
#5
9*Islam
Islam je iskra sto se od iskona
Krila u oku Onog sve sto znade;
vjekove silne krila se je ona: -
Nevidna zvijezda ljubavi i nade.
Pa um kad ljudski s Uzvisenog Trona
U slijepu tminu s teskih grijeha pade,
I kad zemlja vapit sunca stade,
Tak kao Suza svijetla i bona
Sveta je iskra s vjecnog oka pala
Na jedno srce, najcisce na svijetu
I iz njeg poput suncanoga vala
Potekla. Ljudstvu u svojemu letu
Od crne noci stvarala je dan,
Od puste stepe rujan dulistan ...
(Musa Cazim Catic -1908)
Islam je iskra sto se od iskona
Krila u oku Onog sve sto znade;
vjekove silne krila se je ona: -
Nevidna zvijezda ljubavi i nade.
Pa um kad ljudski s Uzvisenog Trona
U slijepu tminu s teskih grijeha pade,
I kad zemlja vapit sunca stade,
Tak kao Suza svijetla i bona
Sveta je iskra s vjecnog oka pala
Na jedno srce, najcisce na svijetu
I iz njeg poput suncanoga vala
Potekla. Ljudstvu u svojemu letu
Od crne noci stvarala je dan,
Od puste stepe rujan dulistan ...
(Musa Cazim Catic -1908)
-
Fair Life
- Posts: 14219
- Joined: 02/03/2004 00:00
#6
PJESNIK
(Moje ce pjesme slijepci citati,
a gluhi slusati.
Ebu-Tajjib)
Ja nikad n'jesam lazne rijeci rek'o,
Nit mog je skuta zemski dirnuo kal;
Sa moje lire vjecito je tek'o
Bozanske pravde i istine val.
Ja nikad n'jesam covjecijeg srca
Uvr'jediti mog'o u zivotu svom,
Iz moje duse samo ljubav vrca
Vas svijet se grije na srdascu mom.
U svetom hramu, gdje draga ljepota
S prijestolja zlatnog ko sunce sja,
Rasla su krila mladog mi zivota
U krugu vila rastao sam ja.
I zato ljudi preziru mene
I divljom vikom progone me svud -
I zato mene krasne mrze zene;
Ta ja sam pjesnik - ja sam covjek lud!
Tijelo su moje bacali po prahu
I moje duse gusili su dah,
Na pumuk vrelu krvcu mi sisahu,
Mlado mi srce cijepajuci ah!
O braco ljudi! Cemu mrznja ljuta,
Cemu vas bijes i sav prezir taj?!
Ta s mog me niko ne odvrati puta,
Moj put je meni sto andjelu raj.
Ja n'jesam covjek sa ovoga svijeta,
Krilati ja sam u slobodi ptic,
U mome letu nista me ne smeta;
Ni zarki cjelov, nit ognjeni bic.
Ako sam kadgod rijeci proti vas reko,
Tom kriv je bio vasih grijeha kal
Sa moje lire vjecito je tek'o
Bozanske pravde i istine val.
(Moje ce pjesme slijepci citati,
a gluhi slusati.
Ebu-Tajjib)
Ja nikad n'jesam lazne rijeci rek'o,
Nit mog je skuta zemski dirnuo kal;
Sa moje lire vjecito je tek'o
Bozanske pravde i istine val.
Ja nikad n'jesam covjecijeg srca
Uvr'jediti mog'o u zivotu svom,
Iz moje duse samo ljubav vrca
Vas svijet se grije na srdascu mom.
U svetom hramu, gdje draga ljepota
S prijestolja zlatnog ko sunce sja,
Rasla su krila mladog mi zivota
U krugu vila rastao sam ja.
I zato ljudi preziru mene
I divljom vikom progone me svud -
I zato mene krasne mrze zene;
Ta ja sam pjesnik - ja sam covjek lud!
Tijelo su moje bacali po prahu
I moje duse gusili su dah,
Na pumuk vrelu krvcu mi sisahu,
Mlado mi srce cijepajuci ah!
O braco ljudi! Cemu mrznja ljuta,
Cemu vas bijes i sav prezir taj?!
Ta s mog me niko ne odvrati puta,
Moj put je meni sto andjelu raj.
Ja n'jesam covjek sa ovoga svijeta,
Krilati ja sam u slobodi ptic,
U mome letu nista me ne smeta;
Ni zarki cjelov, nit ognjeni bic.
Ako sam kadgod rijeci proti vas reko,
Tom kriv je bio vasih grijeha kal
Sa moje lire vjecito je tek'o
Bozanske pravde i istine val.
-
FortunaBela
- Posts: 6376
- Joined: 02/01/2005 11:01
- Location: SWE
#7
BOSNI
Ponosna je Bosna moj zavičaj mili,
Tu je sunce žića granulo menika,
Djedovi su moji za nju krvcu lili,
Njojzi bit ću i ja čelenka i dika.
Povrh nje su vijenci prohujali burni,
Mnogo nas je ljutih sapinjalo jada,
Oblaci se i sad nad njom kupe tmurni,
Ali Hrvat jošte bori se i nada.
O predrago ime! Hiljadu je ljeta,
Što kraljevskim sjajem ponad Duvna sinu,
Ali makar sudba zadesi nas kleta,
Ti nam spase ponos, prava i starinu.
Dok svetinje ove Hrvat čuva svoje
Nikada ga sila uništiti ne će —
Čisto i presjajno — kao sunce što je —
I njemu će sinut sunce stare sreće.
Moje mlado srce taj već časak sluti.
Bez muke i znoja — znadem ne će doći.
Zato treba radit i ne počinuti
I kroz oštro trnje makar bilo proći.
Oj, premili rode! Tebe teško boli
Što nevjeru s bijede ti pretrpje mnogu,
Al ja baš te volim, što si bijedan toli
I jer žićem cijelim tebi pomoć mogu.
Raditi ću za te i slobodu tvoju,
U sreći ću tvojoj plaću tražit trudu,
Uklanjat se ne ću ni muci ni znoju,
Ma okupo njime tvoju svetu grudu.
Postojbino draga Mladena i Tvrtka!
Hrvatstvo mi tvoje baštinstvo je sveto.
Ah, neka je samrt i teška i gorka,
Za spas tvoj i sreću — mog života eto!
Ponosna je Bosna moj zavičaj mili,
Tu je sunce žića granulo menika,
Djedovi su moji za nju krvcu lili,
Njojzi bit ću i ja čelenka i dika.
Povrh nje su vijenci prohujali burni,
Mnogo nas je ljutih sapinjalo jada,
Oblaci se i sad nad njom kupe tmurni,
Ali Hrvat jošte bori se i nada.
O predrago ime! Hiljadu je ljeta,
Što kraljevskim sjajem ponad Duvna sinu,
Ali makar sudba zadesi nas kleta,
Ti nam spase ponos, prava i starinu.
Dok svetinje ove Hrvat čuva svoje
Nikada ga sila uništiti ne će —
Čisto i presjajno — kao sunce što je —
I njemu će sinut sunce stare sreće.
Moje mlado srce taj već časak sluti.
Bez muke i znoja — znadem ne će doći.
Zato treba radit i ne počinuti
I kroz oštro trnje makar bilo proći.
Oj, premili rode! Tebe teško boli
Što nevjeru s bijede ti pretrpje mnogu,
Al ja baš te volim, što si bijedan toli
I jer žićem cijelim tebi pomoć mogu.
Raditi ću za te i slobodu tvoju,
U sreći ću tvojoj plaću tražit trudu,
Uklanjat se ne ću ni muci ni znoju,
Ma okupo njime tvoju svetu grudu.
Postojbino draga Mladena i Tvrtka!
Hrvatstvo mi tvoje baštinstvo je sveto.
Ah, neka je samrt i teška i gorka,
Za spas tvoj i sreću — mog života eto!
-
flora.sa
- Posts: 3954
- Joined: 07/05/2005 23:44
- Location: sarajevo-x.com
#8
Da sam onaj tihi lahor
Da sam onaj tihi lahor,
Što u sabah puše
I omamni miris krade
S katmera i ruže:
Svake zore ja bih tebi -
Svom najdražem cv'jetu...
S tvoje kose mirise bih
Nosio po sv'jetu.
O tebi bih svakom pričo,
Nek taj svijet znade:
Kakvih draži, kakvih čara
Naš Istok imade!
Jednoj bogatašici
Ne gledaj me ljepote ti tvoje!
Jer Tvoj pogled mir mi samo muti.
Ne gledaj me, jer do Tvog su skuta
Mom sevdahu zagrađeni puti..
Ti si kćerka bogatstva i sreće,
Odrasla si u zlatu i svili,
Tvojom dušom nikad se nijesu
Oblakovi teške tuge vili.
Tvoj je život k'o jezerce mirno,
Po kom vazda zlatna radost pliva;
Ne poznaješ uzdaha i suze,
Što je svijet u svom krilu skriva.
A ja pjesnik gola sam sirota,
Za me radost tek je pusta bajka,
U kolibi pod čađavim krovom
Rodila me siromašna majka.
Od djetinjstva udes me je vitl'o
Kroz sve m'jene patničkog života,
Baš k'o vihor na pomamnom krilu,
Slabu slamku kad vitla i mota.
Vidiš evo ovu tamnu mrežu
Krupnih bora povrh moga čela,
Ta nju mi je hrapavijem perjem
Gorka zbilja, gorka tuga splela.
Pa ta tuga zar da i Tvoj život,
Tvoju sreću tako bistru muti?
- Ne gledaj me; ta do Tvog su skuta
Mom sevdahu zagrađeni puti!
Ah! ja nemam nigdje ništa svoga,
U sv'jetu sam kao gola grana;
Sve mi blago - uzdasi i suze,
A tuga mi - svagdanja je hrana!
Ja nijesam sanjar...
Ja nijesam sanjar, što u tihoj noći
Po moru blijede mjesečine pliva,
Hreleći carstvu svjetlosti i moći,
Na svilenom mehkom oblačju da sniva
Ružične sanke pramaljetne sreće,
Kad slavuj pjeva i kad cvate cvijeće.
Ja nijesam sanjar, na sunčanom traku
Što zida sebi dvore od biljura;
Ta ja sam patnik, kog po crnom mraku
Na lednom krilu silna vitla bura
Ko svehli listak sa tanane grane,
U mutnu jesen kad na zemlju pane.
O davno, davno otrova mi grudi
Cinička zbilja zemaljskog života,
Davno me udes rastavio hudi
Od mojih milih; ah, ja sam sirota!
Gle, moje lice - to je mrtva knjiga,
A slova su joj - nevolja i briga!
Ništa mi babo ostavio nije,
U hladu da mi medom život sladi;
Tužni se pjesnik sam na sebi grije
I poput mrava radi, radi, radi,
Trošeći krvcu - snagu svoga duha,
Da steče samo tvrdu koru kruha.
Ja nijesam sanjar, na sunčanom traku
Što zida sebi dvore od biljura;
Ta ja sam patnik, kog po crnom mraku
Na ledenom krilu silna vitla bura
Ko svehli listak sa tanane grane,
U mutnu jesen kad na zemlju pane.
Da sam onaj tihi lahor,
Što u sabah puše
I omamni miris krade
S katmera i ruže:
Svake zore ja bih tebi -
Svom najdražem cv'jetu...
S tvoje kose mirise bih
Nosio po sv'jetu.
O tebi bih svakom pričo,
Nek taj svijet znade:
Kakvih draži, kakvih čara
Naš Istok imade!
Jednoj bogatašici
Ne gledaj me ljepote ti tvoje!
Jer Tvoj pogled mir mi samo muti.
Ne gledaj me, jer do Tvog su skuta
Mom sevdahu zagrađeni puti..
Ti si kćerka bogatstva i sreće,
Odrasla si u zlatu i svili,
Tvojom dušom nikad se nijesu
Oblakovi teške tuge vili.
Tvoj je život k'o jezerce mirno,
Po kom vazda zlatna radost pliva;
Ne poznaješ uzdaha i suze,
Što je svijet u svom krilu skriva.
A ja pjesnik gola sam sirota,
Za me radost tek je pusta bajka,
U kolibi pod čađavim krovom
Rodila me siromašna majka.
Od djetinjstva udes me je vitl'o
Kroz sve m'jene patničkog života,
Baš k'o vihor na pomamnom krilu,
Slabu slamku kad vitla i mota.
Vidiš evo ovu tamnu mrežu
Krupnih bora povrh moga čela,
Ta nju mi je hrapavijem perjem
Gorka zbilja, gorka tuga splela.
Pa ta tuga zar da i Tvoj život,
Tvoju sreću tako bistru muti?
- Ne gledaj me; ta do Tvog su skuta
Mom sevdahu zagrađeni puti!
Ah! ja nemam nigdje ništa svoga,
U sv'jetu sam kao gola grana;
Sve mi blago - uzdasi i suze,
A tuga mi - svagdanja je hrana!
Ja nijesam sanjar...
Ja nijesam sanjar, što u tihoj noći
Po moru blijede mjesečine pliva,
Hreleći carstvu svjetlosti i moći,
Na svilenom mehkom oblačju da sniva
Ružične sanke pramaljetne sreće,
Kad slavuj pjeva i kad cvate cvijeće.
Ja nijesam sanjar, na sunčanom traku
Što zida sebi dvore od biljura;
Ta ja sam patnik, kog po crnom mraku
Na lednom krilu silna vitla bura
Ko svehli listak sa tanane grane,
U mutnu jesen kad na zemlju pane.
O davno, davno otrova mi grudi
Cinička zbilja zemaljskog života,
Davno me udes rastavio hudi
Od mojih milih; ah, ja sam sirota!
Gle, moje lice - to je mrtva knjiga,
A slova su joj - nevolja i briga!
Ništa mi babo ostavio nije,
U hladu da mi medom život sladi;
Tužni se pjesnik sam na sebi grije
I poput mrava radi, radi, radi,
Trošeći krvcu - snagu svoga duha,
Da steče samo tvrdu koru kruha.
Ja nijesam sanjar, na sunčanom traku
Što zida sebi dvore od biljura;
Ta ja sam patnik, kog po crnom mraku
Na ledenom krilu silna vitla bura
Ko svehli listak sa tanane grane,
U mutnu jesen kad na zemlju pane.
-
car-x
- Posts: 3483
- Joined: 14/06/2002 00:00
- Location: Dunaj
- Contact:
#9
ima ona, koliko se je sjecam, nesto ide kao:
gledao sam kad u obijesnoj sali
vjetar tvoje nesto-vako-nako njise
..
kad draskaju vali..
pa je gledo vjetar kako njene
lijepe grudi pipka
pa joj veli na kraju
djulizaro moja,
u vjetric bi laki
pretvorit se htio..
ma to vam je ljudi sevdah pravi.. ovo o cemu je musa piso..
gledao sam kad u obijesnoj sali
vjetar tvoje nesto-vako-nako njise
..
kad draskaju vali..
pa je gledo vjetar kako njene
lijepe grudi pipka
pa joj veli na kraju
djulizaro moja,
u vjetric bi laki
pretvorit se htio..
ma to vam je ljudi sevdah pravi.. ovo o cemu je musa piso..
-
sunday_morning
- Posts: 635
- Joined: 23/01/2003 00:00
#10
Zulejha
Zulejha ne moze bit bez ideala,
Zulejha ljepotu sa zanosom ljubi
I u ljubavi joj svo bice gubi,
Bas ko u ognju jedna iskra mala.
Svaka joj miso i zelja i nada
Jusufa prati misirskijem putom -
Pa zar je grijeh, sto je zena mlada
Za bijelim mu posegnula skutom?
Filistri o tom nek sto hoce zbore -
Ja tek vrh Nila meku gledam pjenu
I slusam kako vali mu zubore:
Blago Zulejhi, kad u srcu cuti
Ljubav k ljepoti!...Cistu dusu njenu
Nikada grijeh ne moze da smuti!...
odlicna....
Zulejha ne moze bit bez ideala,
Zulejha ljepotu sa zanosom ljubi
I u ljubavi joj svo bice gubi,
Bas ko u ognju jedna iskra mala.
Svaka joj miso i zelja i nada
Jusufa prati misirskijem putom -
Pa zar je grijeh, sto je zena mlada
Za bijelim mu posegnula skutom?
Filistri o tom nek sto hoce zbore -
Ja tek vrh Nila meku gledam pjenu
I slusam kako vali mu zubore:
Blago Zulejhi, kad u srcu cuti
Ljubav k ljepoti!...Cistu dusu njenu
Nikada grijeh ne moze da smuti!...
odlicna....
-
The_Fluid
- Posts: 5591
- Joined: 02/08/2002 00:00
- Location: Earth
#11
Ne znam da li je poslije izdavana u tom obliku, no postoji malena knjizica izdana daleke 1914.godine sa sabranim pjesmama Muse Cazima Catica, potrazim neke od rjedjih pa skeniram te stranice, vjerujem da se i na netu mogu pronaci slicne stranice, znate li neku?
Last edited by The_Fluid on 20/10/2005 09:45, edited 1 time in total.
-
FortunaBela
- Posts: 6376
- Joined: 02/01/2005 11:01
- Location: SWE
#14
Super...The_Fluid wrote:Ma, jesam, fina jedna knjizica djela od Muse Cazima Catica iz 1912.godineFortunaBela wrote:Fluid jesi li našao išta....no ne stizem da prebacim. Bit ce.
-
BECHO
- Posts: 2446
- Joined: 03/02/2003 00:00
- Location: Zürich, CH
#15
Don Musa je bio strasan lafcina u svoje vrijeme...
U sevdahu
U sevdahu moja duša
Oko tvoga dvora l'jeta,
Tebe traži, Šemso mila,
Kao leptir majskog cv'jeta.
Hotjela bi amber-miris
S vilinske ti kose piti;
Ah, pusti je, ona će se
U tom milju utopiti!...
U sevdahu pjesma moja
S lahke harfe tebi hrli
I tvoj svaki korak prati,
Jer je željna da te grli;
Ah, željna je da na tvoje
Ružičaste usne pane;
Pa pusti je, zlato moje,
Ljubeći te nek izdahne...
U sevdahu srce moje
Tvoga toplog žara žudi,
Hotjelo bi da s' ogrije
Sred mlađanih tvojih grudi.
Daj pusti ga, na toj vatri
U pepeo nek se stvori
Smrt će njemu slatka biti,
U sevdahu kad izgori.
U sevdahu
U sevdahu moja duša
Oko tvoga dvora l'jeta,
Tebe traži, Šemso mila,
Kao leptir majskog cv'jeta.
Hotjela bi amber-miris
S vilinske ti kose piti;
Ah, pusti je, ona će se
U tom milju utopiti!...
U sevdahu pjesma moja
S lahke harfe tebi hrli
I tvoj svaki korak prati,
Jer je željna da te grli;
Ah, željna je da na tvoje
Ružičaste usne pane;
Pa pusti je, zlato moje,
Ljubeći te nek izdahne...
U sevdahu srce moje
Tvoga toplog žara žudi,
Hotjelo bi da s' ogrije
Sred mlađanih tvojih grudi.
Daj pusti ga, na toj vatri
U pepeo nek se stvori
Smrt će njemu slatka biti,
U sevdahu kad izgori.
-
Sarafcina
- Posts: 2258
- Joined: 19/09/2005 00:59
#18
MOJA ISPOVIJEST
Kako je gadno ulizica biti
I drugom smradne cjelivati stope!
Kako je gadno, proseć suze liti,
Da tuđi skutovi u njima se tope -
Kako je gadno ulizica biti!...
Kako je nisko nemat' samosvijesti
I u svom srcu ponosa i žara,
Pa tuđim znojem kruh natopljen jesti
Kraj snažnih ruku i umnoga dara -
Kako je nisko nemat' samosvijesti!...
Ja mrzim one, što pred drugim puze
I mrzim liske, što ništa ne rade
I svakog, ko se okiva u uze
Od predrasuda i ko laskat znade
I sve alčake, što pred drugim puze.
I nikad nikom "Pardon" neću reći,
Jer svojim carstvom svojevoljno vladam;
Ja sam otvaram vrata svojoj sreći,
Pa kad uživam, ili kada stradam,
Ja opet nikom "Pardon" neću reći.
Ta za me pero i budak je isto,
Žulj i znoj meni koru hljeba sladi;
Tek nek je čelo otvoreno, čisto
I nek se svjesno i pošteno radi,
Pa za me pero i budak je isto.
Ja samo slavim samosvijest i snagu
Gigantske volje, što brdine ruši;
Vjerujem u se. A slobodu dragu
Nosim ko svetost u srcu i duši -
I slavim samo samosvijest i snagu...
Razume ljudski, ti si boštvo moje,
Pred kojim klečim i molitvu zborim.
Ja tebi palim tamjan krvi svoje
I tebi samo pred mihrabom dvorim,
Razume ljudski, ti si boštvo moje!...
Da me sad raja vidi, rekli bi eno peder recituje pjesmice
Kako je gadno ulizica biti
I drugom smradne cjelivati stope!
Kako je gadno, proseć suze liti,
Da tuđi skutovi u njima se tope -
Kako je gadno ulizica biti!...
Kako je nisko nemat' samosvijesti
I u svom srcu ponosa i žara,
Pa tuđim znojem kruh natopljen jesti
Kraj snažnih ruku i umnoga dara -
Kako je nisko nemat' samosvijesti!...
Ja mrzim one, što pred drugim puze
I mrzim liske, što ništa ne rade
I svakog, ko se okiva u uze
Od predrasuda i ko laskat znade
I sve alčake, što pred drugim puze.
I nikad nikom "Pardon" neću reći,
Jer svojim carstvom svojevoljno vladam;
Ja sam otvaram vrata svojoj sreći,
Pa kad uživam, ili kada stradam,
Ja opet nikom "Pardon" neću reći.
Ta za me pero i budak je isto,
Žulj i znoj meni koru hljeba sladi;
Tek nek je čelo otvoreno, čisto
I nek se svjesno i pošteno radi,
Pa za me pero i budak je isto.
Ja samo slavim samosvijest i snagu
Gigantske volje, što brdine ruši;
Vjerujem u se. A slobodu dragu
Nosim ko svetost u srcu i duši -
I slavim samo samosvijest i snagu...
Razume ljudski, ti si boštvo moje,
Pred kojim klečim i molitvu zborim.
Ja tebi palim tamjan krvi svoje
I tebi samo pred mihrabom dvorim,
Razume ljudski, ti si boštvo moje!...
Da me sad raja vidi, rekli bi eno peder recituje pjesmice
Toni Jankovic (da da Divlje Jagode) i to nekad krajem osamdesetih.
-
FortunaBela
- Posts: 6376
- Joined: 02/01/2005 11:01
- Location: SWE
#22
Flu, kako se može doći do te knjige....
