Hvala.
Literatura???
Moderator: Chloe
-
razmazena
- Posts: 485
- Joined: 20/01/2005 23:07
#1 Literatura???
Da li neko moze preporuciti neku literaturu, ako postoji, a koja govori o žargonima, slengu, šatrovačkom govoru?
Hvala.
Hvala.
-
Harrys
- Posts: 7352
- Joined: 28/04/2004 10:35
#6
razmazena,imao se nekad knigu zargona,koju je izdao nedavno umrli Dragoslav Andric.Bili su to zargoni sa podrucja cijele bivse Jugoslavije.
Gdje god da je isao,u svakoj prilici,trazio je od prisutnih da mu na komadu papirica napisu lokalne izraze,zargone itd.
Cˇak i da nije branio svoje zanimanje za recˇi na kojima se mogu videti "otisci ljudskih prstiju" semanticˇkim argumentima, Dragoslava Andric´a nije bilo moguc´e pokolebati u njegovim namerama da sakuplja izraze koji se nec´e nac´i u nekom recˇniku knjizˇevnog jezika; on je strasno voleo taj razbarusˇeni i neobuzdani jezicˇki varijetet, od koga je zazirala vec´ina njegovih kolega
Dragoslav Andric´ nije docˇekao objavljivanje drugog izdanja Recˇnika zˇargona.
30.05.2005., ponedjeljak
Dragoslav Andric
Na vest o smrti Dragoslava Andric´a, knjizˇevnika, prevodioca, sˇahiste...
Odlazak velemajstora
Krajem prosˇle nedelje stigla je vest koja je duboko rastuzˇila svakoga ko u ovoj kulturno regresiraloj sredini (josˇ) mari i ima sluha za lepu, duhovitu i promisˇljenu recˇ: preminuo je Dragoslav Andric´ (1923), prevodilac i knjizˇevnik; dramaturg i leksikograf; antologicˇar i publicista; sˇahovski majstor i "velemajstor duha"...
Andric´ je bio sasvim jedinstvena pojava u nasˇoj kulturi. Renesansni cˇovek, u pravom smislu recˇi. Enciklopedijskog obrazovanja i vecˇno radoznalog duha. Ono sˇto ga je cˇinilo tako posebnom i retkom licˇnosˇc´u bilo je to sˇto je svoje bezgranicˇno znanje nenametljivo, ali nesebicˇno, delio sa svojom sredinom. Bio je prosvetitelj. To nikada nije rekao, to proizlazi iz kapitalnog dela koje je ostavio iza sebe.
Za sˇezdeset godina rada Andric´ je sa francuskog, engleskog, ruskog i nemacˇkog preveo visˇe 130 knjiga poezije, proze i pozorisˇnih komada. Selindzˇera, Kamija, Joneska, Sarojana, Sartra, Sandberga, Sˇoa, Ficdzˇeralda, Monterlana, Frisˇa... Japansku, kinesku, poeziju americˇkih crnaca, nezaobilaznog Ogdena Nesˇa... "Moji motivi za prevo?enje su razlicˇiti", govorio je. Sebicˇni - zavolim neku knjigu, pa je prevodim da bih je ucˇinio i svojom; altruisticˇki - da bih stekao pravo da to dam i drugima; skepticˇni - zato sˇto zazirem od tu?ih prevoda".
Govorio je, tako?e, kako mu je bilo potrebno bar 20 godina kako bi shvatio da vernog prepeva nema i ne mozˇe biti. Kredo koga se drzˇao bio je da "od pesnika mozˇete da oduzmete ponesˇto, ali to morate da mu vratite uz 15 odsto kamate. Prevodilac je neka vrsta voajera koji stalno zaviruje u tu?e zˇivote, kulturu, emocije, istrazˇuje sudar civilizacija. On je tako?e akusˇer tu?e dece".
U srpskoj kulturi, hronicˇno bolesnoj od kvaziozbiljnosti i suvoparnog prazlosˇkog akademizma, niko se nije tako predano bavio i zabavljao trima glavnim tokovima subkulture 20. veka: rokenrolom, grafitima i zˇargonom. I povrh svega - sˇahom. U vreme kada je nekadasˇnja Jugoslavija bila sˇahovska velesila, Andric´eva knjiga "Igra miliona" bila je sˇahovski bukvar za visˇe generacija buduc´ ih (vele) majstora i entuzijasta-amatera.
Zahvaljujuc´i sˇahu, pocˇetkom sˇezdesetih susreo se sa rokenrolom. Kao sˇahovski reprezentativac putovao je po svetu i imao je sluha za "buku" koja je pocˇinjala da grmi... I bio je tako prvi koji je u Beograd doneo Dilanovo i mnoga druga, tada nepoznata "imena". Kasnije c´e, objavljivanjem "Stereo stihova", postati i prvi domac´i antolog rok poezije.
Gdje god da je isao,u svakoj prilici,trazio je od prisutnih da mu na komadu papirica napisu lokalne izraze,zargone itd.
Cˇak i da nije branio svoje zanimanje za recˇi na kojima se mogu videti "otisci ljudskih prstiju" semanticˇkim argumentima, Dragoslava Andric´a nije bilo moguc´e pokolebati u njegovim namerama da sakuplja izraze koji se nec´e nac´i u nekom recˇniku knjizˇevnog jezika; on je strasno voleo taj razbarusˇeni i neobuzdani jezicˇki varijetet, od koga je zazirala vec´ina njegovih kolega
Dragoslav Andric´ nije docˇekao objavljivanje drugog izdanja Recˇnika zˇargona.
30.05.2005., ponedjeljak
Dragoslav Andric
Na vest o smrti Dragoslava Andric´a, knjizˇevnika, prevodioca, sˇahiste...
Odlazak velemajstora
Krajem prosˇle nedelje stigla je vest koja je duboko rastuzˇila svakoga ko u ovoj kulturno regresiraloj sredini (josˇ) mari i ima sluha za lepu, duhovitu i promisˇljenu recˇ: preminuo je Dragoslav Andric´ (1923), prevodilac i knjizˇevnik; dramaturg i leksikograf; antologicˇar i publicista; sˇahovski majstor i "velemajstor duha"...
Andric´ je bio sasvim jedinstvena pojava u nasˇoj kulturi. Renesansni cˇovek, u pravom smislu recˇi. Enciklopedijskog obrazovanja i vecˇno radoznalog duha. Ono sˇto ga je cˇinilo tako posebnom i retkom licˇnosˇc´u bilo je to sˇto je svoje bezgranicˇno znanje nenametljivo, ali nesebicˇno, delio sa svojom sredinom. Bio je prosvetitelj. To nikada nije rekao, to proizlazi iz kapitalnog dela koje je ostavio iza sebe.
Za sˇezdeset godina rada Andric´ je sa francuskog, engleskog, ruskog i nemacˇkog preveo visˇe 130 knjiga poezije, proze i pozorisˇnih komada. Selindzˇera, Kamija, Joneska, Sarojana, Sartra, Sandberga, Sˇoa, Ficdzˇeralda, Monterlana, Frisˇa... Japansku, kinesku, poeziju americˇkih crnaca, nezaobilaznog Ogdena Nesˇa... "Moji motivi za prevo?enje su razlicˇiti", govorio je. Sebicˇni - zavolim neku knjigu, pa je prevodim da bih je ucˇinio i svojom; altruisticˇki - da bih stekao pravo da to dam i drugima; skepticˇni - zato sˇto zazirem od tu?ih prevoda".
Govorio je, tako?e, kako mu je bilo potrebno bar 20 godina kako bi shvatio da vernog prepeva nema i ne mozˇe biti. Kredo koga se drzˇao bio je da "od pesnika mozˇete da oduzmete ponesˇto, ali to morate da mu vratite uz 15 odsto kamate. Prevodilac je neka vrsta voajera koji stalno zaviruje u tu?e zˇivote, kulturu, emocije, istrazˇuje sudar civilizacija. On je tako?e akusˇer tu?e dece".
U srpskoj kulturi, hronicˇno bolesnoj od kvaziozbiljnosti i suvoparnog prazlosˇkog akademizma, niko se nije tako predano bavio i zabavljao trima glavnim tokovima subkulture 20. veka: rokenrolom, grafitima i zˇargonom. I povrh svega - sˇahom. U vreme kada je nekadasˇnja Jugoslavija bila sˇahovska velesila, Andric´eva knjiga "Igra miliona" bila je sˇahovski bukvar za visˇe generacija buduc´ ih (vele) majstora i entuzijasta-amatera.
Zahvaljujuc´i sˇahu, pocˇetkom sˇezdesetih susreo se sa rokenrolom. Kao sˇahovski reprezentativac putovao je po svetu i imao je sluha za "buku" koja je pocˇinjala da grmi... I bio je tako prvi koji je u Beograd doneo Dilanovo i mnoga druga, tada nepoznata "imena". Kasnije c´e, objavljivanjem "Stereo stihova", postati i prvi domac´i antolog rok poezije.
- bach
- Posts: 3478
- Joined: 05/11/2005 11:52
#8
Citao sam ovu knjigu Narcisa Saracevica. I stvarno je dobrodosla. Slicno nesto sto se desilo sa Nadrealistima. Oni su u svojim upotrebljavali ulicni zargon, zargon Mahale i to je ja mslim tajna njihovog prihvacanja od strane publike posebno sarajevse. Nas zargon ( znaci onako sam pricao u svojoj kuci i kako se u mojoj najblizoj okolini prica) tako po prvi puta pojavio na TV. A sto se tice knjige jedanput sam je vidio u izlogu knjizare Svjetlost u Titovoj. Vjerovatno je jos uvijek imaju.
- Kurt_Kombajn
- Posts: 686
- Joined: 13/08/2004 07:55
#13
...ja sam jos cuo da satrovacki NIJE samo prevrtanje slogova u rijeci (kako je kod nas uvrijezeno misljenje), npr. reci "vozdra" umjesto "zdravo", nema veze za satrovackim...
-
razmazena
- Posts: 485
- Joined: 20/01/2005 23:07
#14
Harrys wrote:razmazena,imao se nekad knigu zargona,koju je izdao nedavno umrli Dragoslav Andric.Bili su to zargoni sa podrucja cijele bivse Jugoslavije.
Gdje god da je isao,u svakoj prilici,trazio je od prisutnih da mu na komadu papirica napisu lokalne izraze,zargone itd.
Cˇak i da nije branio svoje zanimanje za recˇi na kojima se mogu videti "otisci ljudskih prstiju" semanticˇkim argumentima, Dragoslava Andric´a nije bilo moguc´e pokolebati u njegovim namerama da sakuplja izraze koji se nec´e nac´i u nekom recˇniku knjizˇevnog jezika; on je strasno voleo taj razbarusˇeni i neobuzdani jezicˇki varijetet, od koga je zazirala vec´ina njegovih kolega
Dragoslav Andric´ nije docˇekao objavljivanje drugog izdanja Recˇnika zˇargona.
30.05.2005., ponedjeljak
Dragoslav Andric
Na vest o smrti Dragoslava Andric´a, knjizˇevnika, prevodioca, sˇahiste...
Odlazak velemajstora
Krajem prosˇle nedelje stigla je vest koja je duboko rastuzˇila svakoga ko u ovoj kulturno regresiraloj sredini (josˇ) mari i ima sluha za lepu, duhovitu i promisˇljenu recˇ: preminuo je Dragoslav Andric´ (1923), prevodilac i knjizˇevnik; dramaturg i leksikograf; antologicˇar i publicista; sˇahovski majstor i "velemajstor duha"...
Andric´ je bio sasvim jedinstvena pojava u nasˇoj kulturi. Renesansni cˇovek, u pravom smislu recˇi. Enciklopedijskog obrazovanja i vecˇno radoznalog duha. Ono sˇto ga je cˇinilo tako posebnom i retkom licˇnosˇc´u bilo je to sˇto je svoje bezgranicˇno znanje nenametljivo, ali nesebicˇno, delio sa svojom sredinom. Bio je prosvetitelj. To nikada nije rekao, to proizlazi iz kapitalnog dela koje je ostavio iza sebe.
Za sˇezdeset godina rada Andric´ je sa francuskog, engleskog, ruskog i nemacˇkog preveo visˇe 130 knjiga poezije, proze i pozorisˇnih komada. Selindzˇera, Kamija, Joneska, Sarojana, Sartra, Sandberga, Sˇoa, Ficdzˇeralda, Monterlana, Frisˇa... Japansku, kinesku, poeziju americˇkih crnaca, nezaobilaznog Ogdena Nesˇa... "Moji motivi za prevo?enje su razlicˇiti", govorio je. Sebicˇni - zavolim neku knjigu, pa je prevodim da bih je ucˇinio i svojom; altruisticˇki - da bih stekao pravo da to dam i drugima; skepticˇni - zato sˇto zazirem od tu?ih prevoda".
Govorio je, tako?e, kako mu je bilo potrebno bar 20 godina kako bi shvatio da vernog prepeva nema i ne mozˇe biti. Kredo koga se drzˇao bio je da "od pesnika mozˇete da oduzmete ponesˇto, ali to morate da mu vratite uz 15 odsto kamate. Prevodilac je neka vrsta voajera koji stalno zaviruje u tu?e zˇivote, kulturu, emocije, istrazˇuje sudar civilizacija. On je tako?e akusˇer tu?e dece".
U srpskoj kulturi, hronicˇno bolesnoj od kvaziozbiljnosti i suvoparnog prazlosˇkog akademizma, niko se nije tako predano bavio i zabavljao trima glavnim tokovima subkulture 20. veka: rokenrolom, grafitima i zˇargonom. I povrh svega - sˇahom. U vreme kada je nekadasˇnja Jugoslavija bila sˇahovska velesila, Andric´eva knjiga "Igra miliona" bila je sˇahovski bukvar za visˇe generacija buduc´ ih (vele) majstora i entuzijasta-amatera.
Zahvaljujuc´i sˇahu, pocˇetkom sˇezdesetih susreo se sa rokenrolom. Kao sˇahovski reprezentativac putovao je po svetu i imao je sluha za "buku" koja je pocˇinjala da grmi... I bio je tako prvi koji je u Beograd doneo Dilanovo i mnoga druga, tada nepoznata "imena". Kasnije c´e, objavljivanjem "Stereo stihova", postati i prvi domac´i antolog rok poezije.
Dragoslav Andric; DVOSMERNI RECNIK SRPSKOG ZARGONA I ZARGONU SRODNIH RECI I IZRAZA
Izdavac: Zepter Book World
http://www.knjigainfo.com/pls/sasa/bip. ... _id=112138
U odnosu na prvo izdanje knjige, koje je objavljeno daleke 1976. godine,
ovo drugo izdanje ima dvostruko vise odrednica, cak 16.000, na vise od
500 strana, a velike zasluge za objavljivanje knjige i, pre svega,
sredjivanje prikupljene gradje, ima porodica Dragoslava Andrica.
