"Kameni spavač"

[Mecena]

Mehmedalija Mak Dizdar, (Stolac, 17. oktobar 1917. - Sarajevo, 14. juli 1971.) je jedan od najvećih bosanskohercegovačkih pjesnika, majstor jezika, raskošnog pjesničkog talenta, koji je sa djelima "Kameni spavač" i "Modra rijeka" dosegao sam zenit bosasnko-hercegovačke i tadašnje jugoslovenske književnosti.



Quote: "Osnovnu školu završio je u Stocu, potom odlazi u Sarajevo gdje 1936. stiče gimnazijsku maturu te prvom zbirkom (Vidovpoljska noć) ulazi u javni život. Njegov stariji brat je Hamid, pripadnik književnog naraštaja profiliranog zbornikom buntovnih stihova "Knjiga drugova" (1929) tada urednik sarajevskih novina i časopisa "Gajret", za koje i Dizdar počinje pisati. Nakon rata, dijelom provedenog u ilegali, prvo ostaje vezan uz novine kao urednik lista "Oslobođenje" i poduzeća Narodna prosvjeta, a onda se profesionalno posvećuje književnosti te uređuje časopis "Život" (1964-71).

Bibliografija

- Okrutnosti kruga (1960)
- Koljena za madonu
- Minijature
- Ostrva
- Kameni spavač (1966)
- Modra rijeka (1971)"

Quote, "Wikiedia", bosanski

Otvaram ovaj topik sa željom da se podsjetimo besmrtnih stihova ovog velikog pjesnika, koji je ostavio veliki trag u poeziji i književnosti naših krajeva, koja je postavila visoke kriterije za stvaraoce iza njega. Njegova poezija je takođe inspirisala i muzičare, kao što je grupa "Indexi".


Izvolite.

[Mecena]

Moja omiljena,


Koliko kola od dola do dola
Koliko bola od kola do kola

Koliko jada od grada do grada
Koliko greba od brega do brega

Koliko krvi od usudnih rana
Koliko smrti do suđenog dana

Koliko kola od dola do dola
Koliko bola od kola do kola

Kolo do kola od bola do bola

"Kolo bola", "Kameni spavač", 1966 god

[Mecena]

Niko ne zna gdje je ona
Malo znamo al je znano
Iza gore iza dola
Iza sedam iza osam

I još dalje i još gore
Preko gorkih preko mornih
Preko gloga preko drače
Preko žege preko stege

Preko slutnje preko sumnje
Iza devet iza deset
I jos dublje i jos jače
Iza slutnje iza tmače

Gdje pjetlovi ne pjevaju
Gdje se ne zna za glas roga
I jos huđe i jos luđe
Iza uma iza boga

Ima jedna modra rijeka
Široka je duboka je
Sto godina siroka je
Tisuć ljeta duboka jest

O duljini i ne sanjaj
Tma i tmuša neprebolna
Ima jedna modra rijeka
Ima jedna modra rijeka


Ima jedna modra rijeka
Valja nama preko rijeke


Indexi, lirika Mak Dizdar, "Modra rijeka", 1971 g.

[Mecena]

tema [/quote]

Da... "Slovo o čovjeku"; nebo ili vječnost kao jedina iskonska i istinita čovjekova domovina, otečestvo.

Evo stihova u cjelini, sa Indexima u prilogu:



Satvoren u tijelu zatvoren u koži
Sanjaš da se nebo vrati i umnoži
Zatvoren u mozak zarobljen u srce
U toj tamnoj jami vječno sanjaš sunce
Zarobljen u meso zdrobljen u te kosti
Prostor taj do neba
Kako da premosti?

Zatvoren u rebra zarobljen od srebra
I kad si viskan bjelji ni od sebra
Satvoren u tijelu zatvoren u koži
Sanjaš da se nebo sa tom zemljom složi
Otrgnut od neba žudiš hljeba vina
Al u domu tvome
Kad će domovina?

Zatvoren u meso zarobljen u kosti
Pa će tvoje kosti tvoje meso bosti
Otrgnut od neba želiš hljeba vina
Kamena i dima samo ima svima
Od te ruke dvije tvoja jedna nije
Jedna drugu ko da
Hoće da pobije?

Zatvoren u mozak zarobljen u srce
U toj tamnoj jami vječno zoveš sunce
Sanjaš da se nebo približi i vrati
Tijelo se kroz vlati u pijanstvu klati
U žilište slišćen zatvoren u krvi
U tom kolu bola
Potonji il
Prvi

U tom kolu bola ni potonj ni prvi
Igrište si strvi i ročište crvi
Zaplijenjen od tijela greb za sebe djela
Kad će tijelo samo da
Postane djelo?