Jos jedan akademski prepir o razlicitom jeziku i geografiji

[krivorijek]

Piše: Miljenko Jergović

Ugledna prozaistkinja, bivša veleposlanica svoje zemlje u Norveškoj i predsjednica srpskog PEN centra, Vida Ognjenović, nedavno je objavila pokretanje inicijative za osnivanje regionalnoga balkanskog PEN-a. Iako nije bio prozvan, štoviše iako se hrvatska književna ekspedicija već desetljeće i pol hrusti kako nije na Balkanu, nego je otok srednje Europe i Mediterana, na poluotoku koji zemljopisno, povijesno i kulturno seže do iza Karavanki, možda i do granice Austrije s Bavarskom, predsjednik hrvatskoga PEN centra Zvonko Maković kazao je kako srpska inicijativa nema smisla, nego da bi „kolege željeli biti nešto što su nekoć u političkom smislu dijelom bili, a to je da su imali veće regionalno značenje nego što ga danas imaju”.

http://www.e-novine.com/sr/kultura/clanak.php?id=17890

A sta kad bi se i Bugarska prikljucila balkanskom PEN-u? Pa cak i Makedonija i Slovenija? Ma mi to nista ne razumijemo, te jezike? A posebno su jos srpski i hrvatski tolikoooo razliciti, pa tek kad to ne skontas, eh, onda te tek zaboli glava. A to sve pisci. Kobajagi.

[krivorijek]

Ma mogo sam ja jos navest i albanski i turski, ali rekoh da ne kvarim balkansku jezicku idilu. Zamisli ti stvarno covjece, pa to znaci tacno to sto i hoce da kaze, a to je da bi i ova dva jezika nasla mjesto u balkanskom pomracenju od PEN-a i nestasluka i javasluka kad bi se stvarno braca po penu udruzili na Balkanu, pa se poceli vrijedno sa respektom prevodit, umjesto vladajucoj kasti nepozeljnog jezickog, fuj ko ga izmisli, dodira, servirati tradicionalno i sa postovanjem laz o izuzetnosti jezika. Zamisli ti kojih sve zemalja u regionu ima, i to samo na Balkanu.

[krivorijek]

Iz prakse ne poznam nikoga, sto bi reko jedan od bardova, koji mi se pozalio da je zbog pukog nesnalazenja u situaciji nabasao da govori i upozorava na prenaglasenu razlicitost srpskog i hrvatskog. A u praksi, kao i svugdje u einkauf centru, nikakvih problema. No ta prenaglasena super-nacionalna akcija od najvitalnije vaznosti, zastititi, patentirati, kako god, odvojiti nas jezik od onog mrskog dusmanskog. Ja, ja...tako (nam) je (jos uvijek) to (jos uvijek, uvijek,...).

A sta ima novo sa jezicima tipa bosanski/crnogorski? Dze su njegove leksikografske stranputice, o putnice, sta nam kazu vise sile, vazda isto, ovaj odgovara: malo u usponu, malo u padu

[krivorijek]

Ja ne da pogadam, nego znam, da je bugarska literatura fenomenalno stivo. Covjeku iz nase jezicne govorne grupe je dovoljno jedno par mjeseci, pa da se kroz opusteno-civilizacijski nacin vec razumije sta hoce da mu se kaze. A evo i bratskog nam interneta, pa uklopit se na neki njihov portal, blog ili news portal, pa dva mjeseca citati jedan te isti frontpage, pa se naci ovdje da prodiskutiramo kako pali. Siguran sam da bi poslije dva mjeseca bilo dosta pozitivnih pomaka naprijed.

[krivorijek]

Znao zam jednog Kenana, jedan jako prijatan i fin covjek, mozes s njim i o politici i o svemu, a njega je najvise interesovala zapravo semantika.

I kaze on meni jednom: osjecam se kao da mi neko po cijeli dan pere glavu glupostima

Ja prijateljski: pa sto sebi bolan dopustas to

Kaze on: pa sta cu, jebi ga, takvo mi radno mjesto

[krivorijek]

A isto tako je stari bard, legendaran po svojoj osobitosti, Jergovic, upozorio da se sam veliki PEN dobrovoljno iznutra izjeda, ponajvise zato sto im fali puno bivsih politickih zatvorenika, pa se nema to gnijezdo spisateljske ingenijoznosti vise s cim hraniti. Nema politickih zatvorenika - nema pisaca. Nema pisaca - nema PEN-a.

[krivorijek]

Strasno interesantno: ljudi iz Slovacke, zemlje koja tradicionalno ne pripada Balkanu ni geografski, a nije vise ni sa onom drugom, sve drugo nego bratskom, polovinom, ja, oni nauce nas jezik strasno brzo. Kako bi se moguci balkanski PEN usaglasio po ovom pitanju, kad se ne moze, i to iz najvisih akademskih krugova, niti naslutiti ni najmanja volja za zblizavanjem tako udaljenih jezika kao sto su srpski i hrvatski? Ili igrom na nekakvu neupucenost tipa: mene se to ne tice!?

O stranputicama bosansko/crnogorskog govornog (a izvorno: kako im se kad, kako i hoce ili im se cefne) podrucja sam vec, o putnice, govorio.