SAN
Svaki dan nek ti donese lijepi san
Svaki tren nek ti bude vazdusasto snen
A u noci kada sklopis oci
Nek´ snovi tvoji treperavo lelujaju
Ispred vijedja tvojih
I tada spokojno lebdi... lebdi... lebdi...
A ako te Netko iz sna tvog probudi
U lice mu reci:
"Zasto me vuces u novi san
pored nedosanjanog lijepog sna?
Sta ako novi san stari san pokvari?"
Sici cu u snove tvoje i sapnuti ti na snova tvojih oblak:
Zivot je prasina snena zeljenih snova nasih na javi!
Ne boj se!
Nista nek te ne prestravi!
Mirno sanjaj snove svoje i plovi... plovi... plovi...
Srescemo se nekad u nekom od svih nasih isprepletenih snova i kazacemo:
Ova nova snena polja rekose laku noc javi!
Ova nova java reci ce:
Laku noc svim nasim snovima!
Gdje prestaje san? Gdje pocinje san?
Gdje li je sviju njih izvor njin?
Duboko u dusi?!
U dnu duse krije se otvor kojim se uklapamo na tajnu Beskraja.
Tamo cucnemo ponekad sa sopstevnim spokojom i kazujemo skrivene misli nase sebi samima.
B. C., 08.11.2004
JA SAM SAN
Moderator: Chloe
-
Truba
- Posts: 93514
- Joined: 17/03/2004 09:36
- Location: Vizantija
- Grijem se na: Plin i struju
- Horoskop: Vodolija
- Contact:
#3
KUDA BIH VODIO ISUSA
Isuse blagi, u doba kasnih sati,
kad još bdiju siromasi tvoji,
skromnom krojaču odvest ću te, da ti
jedno obično odijelo skroji.
I obućaru malom, koji svu noć kuje
oštre čavle u teški poplat.
Dok tvornice cipela žučno bruje.
Milion pari skuju za jedan sat.
Zatim čovjeku, koji šešire pravi,
sa spuštenim obodom, da skriju bol.
Jedan će da se nakrivi i na tvojoj glavi.
Prostran da u se primi i tvoj oreol.
Onda ćemo poći u krčmu kraj grada,
koja liči na stari, nasukani brod.
Gdje braća za stolom, od silnog jada
bacaju čaše i šešire na pod.
Prvi krik pijetla bit će britka strijela,
od koje će ti srce da krvari.
Drugi krik pijetla bit će mrak u dnu čela.
Prepoznat ne ćeš ni ljude ni stvari.
A trećim krikom kad se pijetli jave,
o Isuse, zeteturat ćeš od bola.
Tvoj šešir će pasti s glave.
Šešir i aureola.
Isuse blagi, u doba kasnih sati,
kad još bdiju siromasi tvoji,
skromnom krojaču odvest ću te, da ti
jedno obično odijelo skroji.
I obućaru malom, koji svu noć kuje
oštre čavle u teški poplat.
Dok tvornice cipela žučno bruje.
Milion pari skuju za jedan sat.
Zatim čovjeku, koji šešire pravi,
sa spuštenim obodom, da skriju bol.
Jedan će da se nakrivi i na tvojoj glavi.
Prostran da u se primi i tvoj oreol.
Onda ćemo poći u krčmu kraj grada,
koja liči na stari, nasukani brod.
Gdje braća za stolom, od silnog jada
bacaju čaše i šešire na pod.
Prvi krik pijetla bit će britka strijela,
od koje će ti srce da krvari.
Drugi krik pijetla bit će mrak u dnu čela.
Prepoznat ne ćeš ni ljude ni stvari.
A trećim krikom kad se pijetli jave,
o Isuse, zeteturat ćeš od bola.
Tvoj šešir će pasti s glave.
Šešir i aureola.
-
B. el Habibi
- Posts: 9
- Joined: 27/10/2004 13:55
#5
NEDOVRSENA PJESMA
Vjetar zalno valove mije
Dubina mora mu se u brk smije
Valovi moji, sinovi moji,
Da l´ na ovom svijetu tuga postoji
Kad iza vas stoji snaga mojih dubina
Iznad vas nepregledna snaga Neba
Cemu ta tuga? Zasto vam ona treba?
Ako vam nebeska prasina dotakne
Oci varljivom snagom vjetra
Umijte se Suncem
Zastitite mjesecinom
Neka sine prostor do dubina plavih
Njime cete progledati svu radost Neba
Sta vam vise treba, sinovi moji, valovi dragi,
Osim njedara vasih majcinskih dubina?
Utihnuse valovi zalni
Sklonise oci
I od Sunca
I od Mjeseca
Nagrabise se cutljivom tugom
Ujarmise se zestinom
Kao drugom
I zaronise
Dubinama se poklonise
Vrisnuse tako jako da cijelo more
Sobom cijelim zadrhta
I prkosno djipnuse valovi
Vristeci do Neba
O, vjetri moji dragi!
Braco moja draga!
Zajednicka nam je snaga
Zajednicka nam je snaga
Tumaramo zgureno izmedju
Macehinskog Sunca
Ocuhinskog Mjeseca
Sve se nase izmedju njih presjeca
Milujemo se
I volimo se
Postojimo
Razapeti vriskom
Jezdeci
Stojimo
O, dragi vjetre!
Braco moj dragi!
Vjetar se na to izvi
Sve do kraja Neba
Sta nam ovo treba?
Sta nam ovo treba?
O, valovi dragi, rodjaci nestalni,
Ako se tajna smrti krije
U majcinskim dubinama
A tajna vjecnosti
U nebeskim visinama
Ima li zivota prije smrti
Mi nesretni sretni smo
Zaslijepljeni Suncem
Uspavani mjesecinom
U vjecnost sopstvenu
Vjerujemo
A trajemo samo tren
Zivoti nasi sklapaju se u vjecnosti
Smrt prolaznost je nasa
Kraj nas poljubac je njen
Na spiralnoj niti lelujaju se nasa postojanja
Na spiralnoj niti leluja se nase trajanje
Zraka granicnog vidika beskraja Neba
Bezdan morskih dubina
Nase je trajanje
Nase prolazno postojanje
Gdje li bi galeb
Razapinjao svoja krila?
Gdje li bi galeb
Razapinjao svoja krila?
O, more drago, mjesecino
Iz moga oka
Tisino carobna
Postojana
Stamena
Suncana
Suzo
Kamena
(B.Cirkin)
Vjetar zalno valove mije
Dubina mora mu se u brk smije
Valovi moji, sinovi moji,
Da l´ na ovom svijetu tuga postoji
Kad iza vas stoji snaga mojih dubina
Iznad vas nepregledna snaga Neba
Cemu ta tuga? Zasto vam ona treba?
Ako vam nebeska prasina dotakne
Oci varljivom snagom vjetra
Umijte se Suncem
Zastitite mjesecinom
Neka sine prostor do dubina plavih
Njime cete progledati svu radost Neba
Sta vam vise treba, sinovi moji, valovi dragi,
Osim njedara vasih majcinskih dubina?
Utihnuse valovi zalni
Sklonise oci
I od Sunca
I od Mjeseca
Nagrabise se cutljivom tugom
Ujarmise se zestinom
Kao drugom
I zaronise
Dubinama se poklonise
Vrisnuse tako jako da cijelo more
Sobom cijelim zadrhta
I prkosno djipnuse valovi
Vristeci do Neba
O, vjetri moji dragi!
Braco moja draga!
Zajednicka nam je snaga
Zajednicka nam je snaga
Tumaramo zgureno izmedju
Macehinskog Sunca
Ocuhinskog Mjeseca
Sve se nase izmedju njih presjeca
Milujemo se
I volimo se
Postojimo
Razapeti vriskom
Jezdeci
Stojimo
O, dragi vjetre!
Braco moj dragi!
Vjetar se na to izvi
Sve do kraja Neba
Sta nam ovo treba?
Sta nam ovo treba?
O, valovi dragi, rodjaci nestalni,
Ako se tajna smrti krije
U majcinskim dubinama
A tajna vjecnosti
U nebeskim visinama
Ima li zivota prije smrti
Mi nesretni sretni smo
Zaslijepljeni Suncem
Uspavani mjesecinom
U vjecnost sopstvenu
Vjerujemo
A trajemo samo tren
Zivoti nasi sklapaju se u vjecnosti
Smrt prolaznost je nasa
Kraj nas poljubac je njen
Na spiralnoj niti lelujaju se nasa postojanja
Na spiralnoj niti leluja se nase trajanje
Zraka granicnog vidika beskraja Neba
Bezdan morskih dubina
Nase je trajanje
Nase prolazno postojanje
Gdje li bi galeb
Razapinjao svoja krila?
Gdje li bi galeb
Razapinjao svoja krila?
O, more drago, mjesecino
Iz moga oka
Tisino carobna
Postojana
Stamena
Suncana
Suzo
Kamena
(B.Cirkin)
-
Truba
- Posts: 93514
- Joined: 17/03/2004 09:36
- Location: Vizantija
- Grijem se na: Plin i struju
- Horoskop: Vodolija
- Contact:
#6
POZIV DRAGOM ISUSU
O Isuse, kako bih volio, kada bih se
udostojio da uđeš u moj stan.
Gdje sasvim obične o zidu stvari vise.
Gdje se u oknima rano ugasi dan.
Pričao bih ti, kako svjetiljku mutnu palim,
da kratki ovaj dan produžim.
Kako živim životom sasvim malim.
I pun jeda, sa braćom svojom služim.
Pričao bih ti o ljudskoj kući.
O oknima, koja su pokatkad plava.
O vratima, kroz koja pognut moraš ući.
O bravi, koja se čvrsto zaključava.
Pričao bih ti uz dim obične cigare,
o svakom čovjeku i kako se koji zove.
I kako jedni uvijek nose haljine stare.
I kako drugi uvijek nose haljine nove.
I kako ima sedam brižnih dana.
O Isuse, i svaki je ko što je bilo juče.
I o tom, kako se, kad zaboli rana,
šešir na čelo duboko, duboko natuče.
Pričao bih ti dugo, sve dok ne začujemo,
kako se rosa niz prozor sliva.
Onda bih ti rekao sasvim nijemo:
Isuse, umoran si, tebi se sniva.
O lezi, zaspi na postelji ovoj,
koju čovjek svaki dan otkupi.
Tužno ti čelo ovit ću u utjehe povoj.
Spavaj samo, a ja ću na klupi.
O Isuse, kako bih volio, kada bih se
udostojio da uđeš u moj stan.
Gdje sasvim obične o zidu stvari vise.
Gdje se u oknima rano ugasi dan.
Pričao bih ti, kako svjetiljku mutnu palim,
da kratki ovaj dan produžim.
Kako živim životom sasvim malim.
I pun jeda, sa braćom svojom služim.
Pričao bih ti o ljudskoj kući.
O oknima, koja su pokatkad plava.
O vratima, kroz koja pognut moraš ući.
O bravi, koja se čvrsto zaključava.
Pričao bih ti uz dim obične cigare,
o svakom čovjeku i kako se koji zove.
I kako jedni uvijek nose haljine stare.
I kako drugi uvijek nose haljine nove.
I kako ima sedam brižnih dana.
O Isuse, i svaki je ko što je bilo juče.
I o tom, kako se, kad zaboli rana,
šešir na čelo duboko, duboko natuče.
Pričao bih ti dugo, sve dok ne začujemo,
kako se rosa niz prozor sliva.
Onda bih ti rekao sasvim nijemo:
Isuse, umoran si, tebi se sniva.
O lezi, zaspi na postelji ovoj,
koju čovjek svaki dan otkupi.
Tužno ti čelo ovit ću u utjehe povoj.
Spavaj samo, a ja ću na klupi.
-
B. el Habibi
- Posts: 9
- Joined: 27/10/2004 13:55
#8
BALADA O MRTVOJ MACI ZVANOJ KISHA
Kisha je padala
Kada je Kisha nestala
U zelenu travu
Sakrila je glavu
Oblak je jedan
Gledao kishu kako kishi
I rekao je kishi
Hajde brishi
Hajde brishi
Hocu da se igram
Sjenkom svojom
A ne mogu u nazocnosti tvojom
Sunce si mi otjerala
Kisho kishna kishice
Sa prozora jednog
Kishu je gledala
Tuzna djevojka
Sto Kishu je dozivala
Kisho moja jedina
Gdje si se izgubila
Maco moja premila
Da te nije kakva ala zgazila?
Ili voda odnijela?
Maco moja ljubljena!
Kisha i Kisha su hodile
Po nebeskim stazama
Jedna je tiho padala
I prozore moje ljubila
A druga se Nebu uzdizala
Iz tuznog oka djevojackog
Kisho moja Kishice
Sudbo moja sudbinice
(za Merimu i njenu Kishu, 12.10.2004.)
B. Cirkin
Kisha je padala
Kada je Kisha nestala
U zelenu travu
Sakrila je glavu
Oblak je jedan
Gledao kishu kako kishi
I rekao je kishi
Hajde brishi
Hajde brishi
Hocu da se igram
Sjenkom svojom
A ne mogu u nazocnosti tvojom
Sunce si mi otjerala
Kisho kishna kishice
Sa prozora jednog
Kishu je gledala
Tuzna djevojka
Sto Kishu je dozivala
Kisho moja jedina
Gdje si se izgubila
Maco moja premila
Da te nije kakva ala zgazila?
Ili voda odnijela?
Maco moja ljubljena!
Kisha i Kisha su hodile
Po nebeskim stazama
Jedna je tiho padala
I prozore moje ljubila
A druga se Nebu uzdizala
Iz tuznog oka djevojackog
Kisho moja Kishice
Sudbo moja sudbinice
(za Merimu i njenu Kishu, 12.10.2004.)
B. Cirkin
-
Truba
- Posts: 93514
- Joined: 17/03/2004 09:36
- Location: Vizantija
- Grijem se na: Plin i struju
- Horoskop: Vodolija
- Contact:
#9
ISUS U POSJETU KOD NAS
I.
O Isuse, kad dođeš, u koliko bilo sati,
u naš propali i opustjeli dom,
dobrodošlicu tebi ću zapjevati,
skupa sa svojom vedrom sestricom.
Pjevajući, od tvoje blizine sva bijela,
iznijet će ona preda te so i kruh.
Po drevnom običaju naših sela,
kada im u kuću stigne mio duh.
Tada će te moja sestrica odvesti
do skromnog jela, koje krasi stol.
– Isuse dragi, izvoli samo sjesti
i odloži svoj šešir i oreol. –
Tako će ti ona reći i na to će
stati preda te, u svetom bolu.
I puna tihe, nebeske samoće
o klin će objesiti tvoju aureolu.
Neka nam svu noć sija, mjesto uljanice,
koju palimo pred svaki mrak.
Od sjaja ćemo kriti svoje lice.
Tako će njen bljesak biti jak.
II.
Poslije ćemo te povesti u dvorište, noseći
ispred nas tvoje aureole žar.
I pri toj, od nebeskog sjaja svijeći,
pokazat ćemo ti pusti naš hambar.
I staje prazne, u kojima se suše
otkosi davni, ko cvijeće na groblju.
U ponoći tu dođu mrtvih konja duše.
Čuješ ih, kako nevidljivu zob zoblju.
Pokazat ćemo ti i stado magle bijele,
koje se provlači kroz živicu svježu.
O Isuse, to naše ovce izgorjele,
mrtve dolaze i u tor liježu.
Onda ćemo konja jedinog upregnuti,
da te provozamo kroz naš mali grad.
Nad njim se nebo nisko uvijek muti.
Pod njim prigušeno tutnji vodopad.
Ako me upitaš, dok naše staro kljuse
bude plašila kraj puta šaš:
- Koja je ovo zemlja? - kazat ću - O Isuse
pa to je Bosna, ti to znaš. -
III.
A poslije, kad i pijetlima bude sneno,
osjetit ćemo kako tvoja glava
opušta se čas na moje rame, čas na njeno.
I silno nas obasjava.
I u to u doba zemaljskih kasnih sati
pjevat će ti moja sestrica blagim glasom.
O Isuse, ti ćeš tada zadrijemati,
izmoren konja tromim kasom.
I koji put, kad magla bude sniježno
sipala na tvoje sveto ruho,
stavit će ti na glavu, sasvim nježno,
oreol, koji ti je pao na jedno uho.
I.
O Isuse, kad dođeš, u koliko bilo sati,
u naš propali i opustjeli dom,
dobrodošlicu tebi ću zapjevati,
skupa sa svojom vedrom sestricom.
Pjevajući, od tvoje blizine sva bijela,
iznijet će ona preda te so i kruh.
Po drevnom običaju naših sela,
kada im u kuću stigne mio duh.
Tada će te moja sestrica odvesti
do skromnog jela, koje krasi stol.
– Isuse dragi, izvoli samo sjesti
i odloži svoj šešir i oreol. –
Tako će ti ona reći i na to će
stati preda te, u svetom bolu.
I puna tihe, nebeske samoće
o klin će objesiti tvoju aureolu.
Neka nam svu noć sija, mjesto uljanice,
koju palimo pred svaki mrak.
Od sjaja ćemo kriti svoje lice.
Tako će njen bljesak biti jak.
II.
Poslije ćemo te povesti u dvorište, noseći
ispred nas tvoje aureole žar.
I pri toj, od nebeskog sjaja svijeći,
pokazat ćemo ti pusti naš hambar.
I staje prazne, u kojima se suše
otkosi davni, ko cvijeće na groblju.
U ponoći tu dođu mrtvih konja duše.
Čuješ ih, kako nevidljivu zob zoblju.
Pokazat ćemo ti i stado magle bijele,
koje se provlači kroz živicu svježu.
O Isuse, to naše ovce izgorjele,
mrtve dolaze i u tor liježu.
Onda ćemo konja jedinog upregnuti,
da te provozamo kroz naš mali grad.
Nad njim se nebo nisko uvijek muti.
Pod njim prigušeno tutnji vodopad.
Ako me upitaš, dok naše staro kljuse
bude plašila kraj puta šaš:
- Koja je ovo zemlja? - kazat ću - O Isuse
pa to je Bosna, ti to znaš. -
III.
A poslije, kad i pijetlima bude sneno,
osjetit ćemo kako tvoja glava
opušta se čas na moje rame, čas na njeno.
I silno nas obasjava.
I u to u doba zemaljskih kasnih sati
pjevat će ti moja sestrica blagim glasom.
O Isuse, ti ćeš tada zadrijemati,
izmoren konja tromim kasom.
I koji put, kad magla bude sniježno
sipala na tvoje sveto ruho,
stavit će ti na glavu, sasvim nježno,
oreol, koji ti je pao na jedno uho.
-
Truba
- Posts: 93514
- Joined: 17/03/2004 09:36
- Location: Vizantija
- Grijem se na: Plin i struju
- Horoskop: Vodolija
- Contact:
#15
Marija je početak novog boljeg svijeta u kojem smo krštenjem nanovo rođeni. Po Mariji smo Božji miljenici. Zbog toga joj poklanjamo svoju ljubav i uzdižemo srce u molitvi da nas zagovara i brani i tako dovede u vječnu domovinu.
-
The_Fluid
- Posts: 5591
- Joined: 02/08/2002 00:00
- Location: Earth
#17
Gazz wrote:Sve je to lijepo, divno i krasnoal' da ti nisi na nesto nagazzio
garant se zaljubio
http://probnofluidni.blogger.ba/
-
Gazz
- Posts: 1779
- Joined: 25/05/2004 15:39
- Location: Sarajevo
#18
u neku Mariju 100% k'o da gledamThe_Fluid wrote:Gazz wrote:Sve je to lijepo, divno i krasno
garant se zaljubio
http://probnofluidni.blogger.ba/
-
Truba
- Posts: 93514
- Joined: 17/03/2004 09:36
- Location: Vizantija
- Grijem se na: Plin i struju
- Horoskop: Vodolija
- Contact:
#19
U Mariji bezgrešno začetoj, pred nama stoji novi početak. Ljudsko biće bez grijeha kako je to bilo i zamišljeno u prvom Božjem nacrtu kad je stvorio čovjeka. Začeće što se zbilo u krilu sv. Ane, majke B.D. Marije jedino je bezgrešno začeće u povijesti ljudskog roda.
-
Bobi
- Forum administrator
- Posts: 37945
- Joined: 30/10/2002 00:00
- Location: http://www.klix.ba
- Grijem se na: J.P."Grijanje"Zenica
- Vozim: TDI sve crveno
- Contact:
#21
Gazzolina,sta je s tobom ?
?
