In memoriam - Sonja Savić

[čičamiča]

Umrla je Glumica.

[Banksy]

Sad čitam
Neko misli da smo bili srecni. Ja sam bila srecna kad sam pronasla ljude koji su jednako nesrecni kao ja.
Sonja Savic, u emisiji "Kao da je bilo nekad" posvecenoj grupi EKV
Pokoj joj duši.

[Mehmed Fatih]

Umrla je Glumica.

Koja je bila heroinski ovisnik

[pesak]

http://www.noviradiobeograd.com/

emisija povecena sonji savic - sad

[visnja_x]

Jel ona glumila lik Buranije u seriji Sivi dom?

[shuriken]

Umrla je Glumica.

Koja je bila heroinski ovisnik

problem je sta ce Bog reci na te tvoje rijeci

[Mehmed Fatih]

Umrla je Glumica.

Koja je bila heroinski ovisnik

problem je sta ce Bog reci na te tvoje rijeci

http://www.pressonline.rs/page/stories/ ... ctionId=41

[Edin H.]

Jel ona glumila lik Buranije u seriji Sivi dom?

Ja mislim da jeste, ta serija je izbacila masu dobrih glumaca.

[Edin H.]

Ima jos jedna otvorena tema

http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtop ... 9#p2154899

[visnja_x]

E ovaj put je Buranija fakat riknula.

R.i.p.

[pesak]

B92 Info Vesti Društvo

Preminula glumica Sonja Savić
24. septembar 2008. | 00:47 -> 02:27 | Izvor: B92, Tanjug
Beograd -- Glumica Sonja Savić preminula je u utorak u svom stanu u Beogradu.



Sonja Savić (FoNet, arhiv)
Glumila je u više domaćih filmova, među kojima su "Živeti kao sav normalan svet" i "Život je lep". Za sporednu ulogu pevačice u filmu "Život je lep" nagrađena je na festivalu u Veneciji 1985. godine.

Glumica Sonja Savić, preminula je samo što je napunila 47 godina. Rođena je 15. septembra 1961, obeležila je srpsku i eks-ju kinematografiju.

Debitovala je u "Leptirovom oblaku" 1977, narednih godina igrala u nizu filmova i televizijskih serija, a široku popularnost stekla je 1983. sa ulogom Dečke u "Šećernoj vodici" Bate Prelića.

Naredne godine snimala je sa rediteljem Slobodanom Šijanom film "Davitelj protiv davitelja", a sa Mišom Radivojevićem erotski provokativnu "Unu" po romanu Mome Kapora u kojoj joj je partner bio Rade Šerbedžija.

Usledila je impresivna rola kafanske pevačice u filmu "Život je lep" Bore Draškovića (1985).

Tokom devedesetih ostvarila je zapažene uloge u filmovima "Mi nismo anđeli", "Uvod u drugi život", "Ni na nebu ni na zemlji", "Urnebesna tragedija", "Tango je tužna misao koja se pleše"...

Početkom ove decenije na saradnju ju je pozvao slovenački reditelj Jan Cvitkovič. Snimili su "Hleb i mleko" za koji je on dobio "Zlatnog lava" za najboljeg debitanta u Veneciji (2001), a zatim i film "Od groba do groba" koji je postigao uspeh na međunarodnim festivalima.

U Srbiji je u novije vreme odigrala glavnu ulogu u filmu Milutina Petrovića "Jug jugoistok" (2005).

Ove godine publika je mogla da je vidi u sedam repriziranih epizoda televizijske serije "Vratiće se rode" u ulozi Darinke.

Sonja Savić se u poslednjih desetak godina povremeno povlačila iz javnosti i posvećivala alternativnoj umetnosti u oblasti eksperimentalnog filma, teatra, muzike i multimedija.

Njen privatni život, prema pisanju štampe, ali i prema njenim izjavama, nije bio sređen u klasičnom smislu te reči. Odbacivala je sve tabue, oštro kritikovala svako licemerje i, kako je ocenjivala, opštu čamotinju i žabokrečinu kulturnog establišmenta. Govorila je da se, kada bi mogla ponovo da bira, ne bi odlučila za glumačku profesiju, ali da bi svakako bila slobodni umetnik.

[Hodidjed]

R.I.P
Steta, steta.
Uvijek je imala simpaticne filmske uloge....

[cudnabiljka]

ha? pa šta nije valjda marta umrla
pa kako pobogu, zašto......

[mIRCerka]

3 teme spojene u jednu. Dajte pogledajte prije nego otvorite novu temu.

A Marti nek je pokoj dushi...

[kriticarka_nikova]

Zao mi je

[stonehange]

Jel ona glumila lik Buranije u seriji Sivi dom?

Ne,ona nije bila Buranija.To je bila Snežana Obradović.Ona nije ni glumila u Sivom domu.

[sheilak]

Zao mi je! Uvijek me odusevljavala. Dugo nisam cula nista o njoj, a ova me vijest bas iznenadila. Na zalost.

[iz dna duše]

Stvarno sam tužna...
Pokoj joj duši...

[shown]

e moja Safija...joj ovu drogu stvarno treba iskorijeniti,max kazne ,ovako celjade da umre i to zbog droge R.I.P

[sebilj]

R.I.P.

[zimomor]

Miljenko Jergovic: Web komentar

Bila je velika glumica, čestita i dobra osoba

--------------------------------------------------------------------------------

Sonja Savić nije bila klasična ljepotica, ali bila je sofisticirani seks-simbol

Za generaciju koja se osamdesetih formirala na punku i novom valu Sonja Savić bila je jedan od važnih simbola. Mlada, buntovna i divlja glumica, koja je često glumila onako kako se ne glumi, razbijala je šablone i nudila neku novu estetiku. A bila je silno darovita, činilo se kako može sve odigrati, i igrala je puno i često, na filmu i u kazalištu, često i u lošim filmovima i predstavama, ali gotovo uvijek samo u onima koji su se uklapali u njezinu estetiku.

Umrla glumica Sonja Savić

Nije igrala u povijesnim dramama, koje su već ulazile u modu, partizanskim filmovima, koji su izlazili iz mode, niti se pojavljivala na estradnim manifestacijama ili u jugoslavenskim arhe-sapunicama i trakavicama. Takvo što mogla je učiniti samo kao dobar štos. U jednom ne baš uspjelom filmu beogradskoga redatelja Miloša Radivojevića, snimljenom po Kaporovom romanu ‘Una’, odigrala je niz golišavih erotskih scena s Radom Šerbedžijom. I to je igrala s mjerom, darom i pameću. Sonja Savić nije bila klasična ljepotica, ali bila je sofisticirani generacijski seks simbol.

S ratom je, u najvećoj mjeri, uminula i njezina karijera. Željela je ostati na pravoj strani, što je u to vrijeme gotovo posvuda značilo osuditi se na samoću. Poslije je, jednoga za drugim, ispraćala prijatelje i generacijske idole, kojima je posvetila svoj autorski film iz 2003. “Šarlo te gleda”. Glumila je u filmovima Jana Cvitkoviča, u filmu “Od groba do groba” odigrala je, na neki način, vlastiti in memoriam. Zadnji put smo je gledali u seriji “Vratiće se rode”, u maloj tužnoj roli, gotovo sasvim nijemu.

U ono je ratno i rano poratno vrijeme, mimo televizijskih kamera i medija, odlazila u Sarajevo, s idealističkom nakanom da poznatim i nepoznatim ljudima kaže da je uz njih. Sonja Savić se oko svih važnih stvari opredjeljivala. Tada je stekla prijatelje koji će je pamtiti. Bila je velika glumica, moralna, čestita i dobra osoba. ( M.J.)

--------------------------------------------------------------------------------

http://jutarnji.hr/kultura/film/clanak/ ... ,134497.jl

[pesak]

Šerbedžija, Prelić i Jergović o Sonji Savic

NAJTUŽNIJI OSMEH
Sonja Savić nije bila klasična ljepotica, ali bila je sofisticirani generacijski seks simbol
PHOTO: MCF


Povodom tragične smrti velike glumice koja je preminula u utorak u 47. godini u svom stanu u Beogradu, specijalno za e-novine o svojim uspomenama na dane provedene sa Sonjom Savić pišu glumac Rade Šerbedžija i režiser Svetislav Bata Prelić. Prenosimo i pisanje Miljenka Jergovića objavljenog u Jutarnjem listu.e-Novine
Miljenko Jergović: Bila je moralna, čestita i dobra osoba

Za generaciju koja se osamdesetih formirala na punku i novom valu Sonja Savić bila je jedan od važnih simbola. Mlada, buntovna i divlja glumica, koja je često glumila onako kako se ne glumi, razbijala je šablone i nudila neku novu estetiku. A bila je silno darovita, činilo se kako može sve odigrati, i igrala je puno i često, na filmu i u kazalištu, često i u lošim filmovima i predstavama, ali gotovo uvijek samo u onima koji su se uklapali u njezinu estetiku.

Nije igrala u povijesnim dramama, koje su već ulazile u modu, partizanskim filmovima, koji su izlazili iz mode, niti se pojavljivala na estradnim manifestacijama ili u jugoslavenskim arhe-sapunicama i trakavicama. Takvo što mogla je učiniti samo kao dobar štos. U jednom ne baš uspjelom filmu beogradskoga redatelja Miloša Radivojevića, snimljenom po Kaporovom romanu ‘Una’, odigrala je niz golišavih erotskih scena s Radom Šerbedžijom. I to je igrala s mjerom, darom i pameću. Sonja Savić nije bila klasična ljepotica, ali bila je sofisticirani generacijski seks simbol.

S ratom je, u najvećoj mjeri, uminula i njezina karijera. Željela je ostati na pravoj strani, što je u to vrijeme gotovo posvuda značilo osuditi se na samoću. Poslije je, jednoga za drugim, ispraćala prijatelje i generacijske idole, kojima je posvetila svoj autorski film iz 2003. Šarlo te gleda. Glumila je u filmovima Jana Cvitkoviča, u filmu Od groba do groba odigrala je, na neki način, vlastiti in memoriam. Zadnji put smo je gledali u seriji Vratiće se rode, u maloj tužnoj roli, gotovo sasvim nijemu. U ono je ratno i rano poratno vrijeme, mimo televizijskih kamera i medija, odlazila u Sarajevo, s idealističkom nakanom da poznatim i nepoznatim ljudima kaže da je uz njih. Sonja Savić se oko svih važnih stvari opredjeljivala. Tada je stekla prijatelje koji će je pamtiti. Bila je velika glumica, moralna, čestita i dobra osoba.

Svetislav Bata Prelić: Predvodnik i inicijator


S ratom je, u najvećoj mjeri, uminula i njezina karijera
PHOTO: MCF


Kad sam prvi put otišao kod Sonje, pripremajući snimanje Šećerne vodice, zatekao sam je u krevetu (bilo je već podne). Čitala je Hegela. Pošto sam se i sam bavio filozofijom, umesto da pričamo o njenoj ulozi, počeli smo da razgovaramo o nekim problemime filozofije. Tada je imala nepune 22 godine. Sa jasnim i čvrstim stavovima je iznosila svoja iznenadjujuće lucidna razmišljanja, a iza svega je stajala jedna velika upitanost, skoro egzaltirana potreba za saznanjem. Ali ne kao neki vredni, radoznali akademac. Ne. Ona je, baš kao Hegel, pokušavala da kroz mnogobrojne digresije napravi neku svoju sintezu, neki svoj weltang shaung (pogled na svet). Pa je povezivala Hegela i filozofiju sa muzikom, sa teatrom, sa filmom, sa alternativnom scenom, sa književnošću... Postalo je apsolutno nevažno i deplasirano da sa njom uopšte pričam o ulozi Dečke, o karakteru tog lika, značenjima, načinu snimanja... To je za nju bio lak zadatak. A nije bio ni malo lak. Da ona nije igrala tu ulogu, Šećerna vodica bi bila tek jedan od, ne mnogo značajnih filmova. A evo, posle punih 25 godina, taj film intenzivno živi, ljudi sa raznih strana bivše Juge, ali iz sveta, me zovu, traže film. A kad se „vrti” na televiziji, telefoni mi se usijaju od mnogobrojnih poziva.

Zašto je to tako ?

Šećerna vodica, kako i sam naziv filma govori, je tek jedna zašećerena limunada, pravljena po uzoru na američke omladinske filmove. Odgovor leži, ne samo u Sonjinoj briljantno odigranoj ulozi, nego u njenom kompletnom angažmanu oko filma. Ona me je povezala sa sjajnim mladim ljudima, njenim drugarima: muzičarima, alternativnim umetnicima, mladim glumcima u koje je ona verovala... Ja sam trebao samo da shvatim da će to biti energija koja neizbrisivo registruje to vreme, tu ustalasanu i neverovatno talentovanu urbanu mladost, njihovu muziku, fazone, igru. Bila je predvodnik i inicijator. Ali, bila je i oduševljena što će glumiti sa Zoranom Radmilovićem, Milenom Dravić, Ljubišom Samardjićem... A oni, stari vukovi, su podetinjili od sreće i zadovoljstva kad su sa njom snimali zajedničke scene. Prosto ih je omađijala svojom igrom...

Svima je bilo jasno da se rađa velika glumačka zvezda.

Niko od novinara, filmskih kritičara i publicista, nije registrovao fenomen koji se desio te 1984 godine. Sonja Savić je jedini glumac koji je u toj, tada još stabilnoj Jugoslaviji u kojoj je filmska produkcija bila daleko veća i bogatija, a konkurencija neuporedivo oštrija, dobila apsolutno sve glavne glumačke nagrade, oficijelne i neoficijelne, u svim Republikama i Pokrajinama, u svim izborima i glasanjima.

Prilikom proglašenja nagrada na velikom Pulskom festivalu, na kojem je dobila Zlatnu arenu za glavnu žensku ulogu, Sonja nije bila prisutna. Bila je na Mljetu, sa svojom ekipom. Ni sada, kad smo svi svesni kako je to inteligentna i uzbudljiva osoba, kakav je to nedovoljno iskorišćen glumački talenat i kad svi želimo da joj odamo priznanje, nje nema. Siguran sam da je na nekom drugom ostrvu, u plavetnilu, sa svojim dragim prijateljima koji su kao i ona pobegli iz ovog sveta u čiste prostore kreacija i stvaranja.

Rade Šerbedžija: Sanjam da si opet živa


Poslednji pozdrav od ekipe e-novina
PHOTO: MCF


I kada je bivala radosna, oči su joj se tugom smiješile. Odviše plaha i nježna i nestvarna. Ranjena djetinjstvom, životu se gotovo izvinjavala što postoji. Ima tako nekih posebnih duša, koje su rođene sa pradavnom mudrošću i koje su za života hodale među nama stvarnima, nevidljivo i nečujno….

Otud se i činilo da ona više lebdi nego korača beogradskim asfaltima…..

Srna….Košuta…..

Zanesena filmom, Ekaterinom Velikom i ruskim avangardistima…..

Zaljubljena u Hemfri Bogarta, filmove Miše Radivojevića koje još nije snimio i svoga profesora Minju Dedića….

Sonja Savić, generalna sekretarica naše posebne i jedinstvene Partije u čiju smo se pamet, talenat, kreativnost, inteligenciju i nevinu ljepotu, životima zaklinjali….

Sonja Savić, o kojoj Aca Popović nije stigao da napiše roman, ali je filmska kamera sa kojom je ona tako vragolasto ceo svoj život očijukala, uspela da zabilježi, ovekoveči i oslika, poput Leonarda Da Vinčija, taj njen najtužniji osmeh kojim nas je osvajala sa Velikih Ekrana.

Dobila je od života mnogo, ali je i zarana izgubila sve.

I samo ona zna kako. I samo ona zna zašto.

Kao da se i nije naročito trudila da zadrži ono što joj je po svemu pripadalo. Njezini koraci su uvijek lutali sporednim sokacima, tamo gdje velika svijetla ne dopiru do tajanstava samo njoj razumljivih, koja su je svojim opojnostima branila od suviše jasnog i ponekad prozaičnog života, ali su je isto tako zauvijek odvodili u čudesni i opasni labirint, u kome se na kratke mahove ugodno skrivala od svih i od svega, ali iz kojega, jedne noći, više nije mogla pronaći put povratka….

U biti svakog nadnaravnog umjetnika jest lutanje i disidenstvo. Kako bi inače dodirnuli one potpuno nepoznate i apstraktne obale Rijeka, kojima ni imena nisu poznavali…..

Sonja je bila disident od rođenja. Uvijek protiv….Ali uvijek s razlogom….Nemirom svojim obilježena Antigona svoje generacije……Više rođena sestra no ljubavnica….

Kaluđerica i isposnica, u čijim su se tajnim izbama ispovjedala naša zaluđena srca.

Mora da je njena reinkarnacija bila loše sprovedena, jer se pojavila u svijetu u kome je već jednom davno živjela. Otud i taj najtužniji Osmeh…Jer sve je ona to već jednom prije, možda i prije hiljadu godina vidjela….I sve joj je to bivalo tako poznato i tužno i melanholično i ludo…I zato su se te oči tugom smiješkale…

Zastrašujući rat koji je 90-tih prohujao kroz naše živote i svakog na svoj način ranio, izbrisao je i taj nezaboravni, tajanstveni smiješak sa Sonjinog lica.

Ta naša i njena duhovna tamnica odnjela je i sve uloge koje nam nije odigrala sa tim svojim najbjelijim licem i tim svojim najplavijim očima….

Antigona je zgrčenih pesnica i iskrivljenog lica do smrtnoga bola, progutala sve svoje suze i riječi…..

Kaluđerica Sonja polako je napuštala sve što je nekad poznavala, dodirivala, voljela….

I sve dublje u tajanstvo tamnog labirinta odhodila.

Tamo je, osamljena i od svih i svega već odavna oproštena, još samo stare filmove gledala…..

….sada ležiš na dnu vode…iznad tebe šaš i trava…kao leptir koji ode …kao dijete koje spava….i dok te ljulja val za valom…sanjam da si opet živa….

http://www.e-novine.com/sr/kultura/clanak.php?id=17230

[StLouis]

Steta, veliki gubitak, velike umjetnice...

Pokoj joj dusi.

[stonehange]

Čekam hoće li i jedna TV stanica (nama dostupna) prikazati neki film kao hommmage njoj.Ništa.Sramota.

[notsure]

R.I.P.
Snimak njenog posljednjeg TV pojavljivanja... emisija na RTS-u o Milanu Mladenovicu:
http://www.rts.rs/page/tv/sr/news/21/RT ... osition=-1