Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Helem wrote:objekata u vlasništvu pretežno nesrpskog življa, koji im se kojekakvim pravnim začkoljicama oduzimaju, izmišljaju se kojekakvi regulacioni i urbanistički planovi u svrhu tog oduzimanja, a onda se te nekretnine uglavnom prodaju tamošnjim srpskim tajkunima koji opet grade neke druge objekte na tim parcelama čime mijenjaju izgled Grada i zatiru dokaze o stoljetnom postojanju nekih drugih naroda u njemu. Grad je ionako etnički očišćen, a sada se to smatra završnom fazom. Kako to zaustaviti?
Prof. FILIPOVIĆ: Dragi moj Bedrudine, Ti i sam dobro znaš, da sve što su Srbi radili nakon Drugog svjetskog rata, a oni su cijelo vrijeme od tada praktički vladali Banja Lukom, mada u to vrijeme i još zadugo nisu u njoj bili većinski stanovnici i mada je, kako i sam znaš, Banja Luka kao grad tokom Drugog svjetskog rata bila potpuno na pozicijama narodnooslobodilačke borbe protiv fašizma. U tome su vodeći bili banjalučki muslimani. I sam znaš da su brojne muslimanske familije sa svim svojim članovima (ja ih po sjećanju mogu nabrojati barem pedeset) bile u partizanima, a da ne govorim o masovnom odlasku muslimana iz grada u septembru 1944. godine u partizane. Stvarna politika Srba nacionalista, naslijeđena još od stvaranja Vrbaske Banovine i dobro kamuflirana partizanštinom, bila je plansko preuzimanje grada i njegovih institucija, uporedo sa preuzimanjem najvećeg broja muslimanskih nekretnina, tj. kuća i zemljišta, tvornica i pogona, koji su uglavnom pripadali muslimanima i katolicima (Hamdija,
Afgan, Hamzaga Husedžinović, Hadži Hivzaga Bahtijarević, Bernad Pascolo, Braca Poljokani, Braco Sarafić i Duje Ivezić, bili su glavni kapitalisti tog doba u gradu i sve im je oduzeto). Svi su oni tada bili pokriveni komunističkim kabanicama, koje su nedavno zamijenili četničkim, jer u arsenalu svojih mogućnosti oni koriste podjednako srpstvo, jugoslavenstvo, partizanštinu i četništvo, već prema tome šta odgovara vremenu i šta se više isplati. Banja Luka je, kako znaš, usamljena i na prostoru od oko 40 kilometara oko nje nema značajnijeg muslimanskog naselja (svega nekoliko sela), a i katolička su sela samo na jednoj strani (Dragočaj, Ivanjska) i sva sela oko nje su uglavnom naseljena srpskim stanovnicima.
Prvo mjesto sa značajnijim brojem muslimana je KOTOR VAROS,.................................... zatim Prnjavor, Bosanska Gradiška, Prijedor, Sanski Most, Ključ i Varcar Vakuf, odnosno Mrkonjić Grad,
a sva su danas, osim Ključa i Sanskog Mosta ispražnjena od muslimana.
Ko god da je donio takva rješenja ponašao se neprijateljski prema Bosni i Hercegovini i njenim građanima, a posebno prema-------- nama muslimanima-------- kojih je u Bosni i Hercegovini bilo 44,7%, po popisu iz 1991. godine, a stvarno i više, kad se u obzir uzmu svi oni muslimani koji su se različito izjašnjavali u tom popisu, dok je Srba bilo 31,3%. Protivno je međunarodnom pravu, a da o pravdi i ne govorimo, tako komadati i dijeliti teritoriju jedne neovisne i suverene države koju su svi priznali i koja je bila član OUN-a, samo zbog toga što su jedan diktator i njegova bosanska filijala poveli agresiju i genocidni rat na ovu zemlju i njen najbrojniji narod
Stari peder Filipovic,praotac Bosnjastva, ide po onoj da se covjek ne mijenja, samo promijeni misljenje.
Opet smo MUSLIMANI.
Banjalucka pogana krv, Banja Luka je drugi grad po velicini u BiH, koji se nije branio od najezde Srba.
Sav pakao nad Muslimanima se desio u Kotor Varosi, gdje Banjalucanima nije ni na pamet palo da idu da se brane, u Kotor Varosi je pruzena odbrana od Kotorvaroskih Muslimana gdje se mogla, na taj nacin odbraniti i Banja Luka a time i citava Bosanska Krajina.
Akademik-peder zajedno sa istim novinarem Gusicem, koji jeste Musliman, ali banjalucki, skoro svi Banjalucani imaju jednak mentalitet, sitnosicardzijski, imao sam 5 tetki u Banjaluci, pa ih znam , takodje
je kumovao...duga prica......
sve ima u Citabu zapisano.
Nakon što bi pregledao sve te novine, otac bi najčešće zdvojno pogledao u majku i upitao je: "Šta ti misliš, Ðula, šta će biti sa nama muslimanima?". Moja majka je pametno, kako to naše žene savršeno znaju, odgovarala uvijek sa jednom rečenicom: "Kako Ti kažeš, Sulejmanbeg". U toj rečenici je sadržana sva mudrost našeg života i kulture. To njegovo pitanje i sve životno osobno i familijarno iskustvo koje je stajalo iza njega i moje majke, koja je znala da je sve u rukama Allaha dž.š, ali da ocu familije i suprugu treba dati prednost u pitanjima odgovornosti za javne stvari, na mene je ostavilo trajan utisak. Nažalost, isto to pitanje i danas visi nad nama i mi se još uvijek pitamo isto to pitanje i još uvijek ne znamo odgovor na njega.
Citat:
Nakon što bi pregledao sve te novine, otac bi najčešće zdvojno pogledao u majku i upitao je: "Šta ti misliš, Ðula, šta će biti sa nama muslimanima?". Moja majka je pametno, kako to naše žene savršeno znaju, odgovarala uvijek sa jednom rečenicom: "Kako Ti kažeš, Sulejmanbeg". U toj rečenici je sadržana sva mudrost našeg života i kulture. To njegovo pitanje i sve životno osobno i familijarno iskustvo koje je stajalo iza njega i moje majke, koja je znala da je sve u rukama Allaha dž.š, ali da ocu familije i suprugu treba dati prednost u pitanjima odgovornosti za javne stvari, na mene je ostavilo trajan utisak. Nažalost, isto to pitanje i danas visi nad nama i mi se još uvijek pitamo isto to pitanje i još uvijek ne znamo odgovor na njega.
Od kilometarski dugog izlaganja Tunje Filipovica, izdvojen je od strane Pashe, dio koji najbolje odslikava razliku izmedju onoga kako ne treba promisljati svjet oko sebe i sve predavati u bozije ruke sto ustvari kad je Banja Luka konkretno u pitanj znaci u srpske ruke.
Citat:
Dedo:
Gospodine Filipovicu, sta je po Vasem misljenju razlog da Bosnjaci pogotovo u proslosti a i dan danas nemaju razvijenu drzvotvornu nacionalnu svijest?
Ima li i koliko Islam udjela u razbosnjacenju i razdrzavljenju Bosnjaka?
Kakvo je Vase misljenje o krilatici koja kaze:" Da se jedan narod moze odbraniti od nacionalizama drugih naroda samo svojim vlastitim nacionalizmom."
Zelim Vam dobro zdravlje i dug zivot.
Filipovic:
Mi muslimani nikada nismo imali ideju nacionalne države, jer smo živjeli i razvili svoje ideje o odnosima s drugim narodima u multinacionalnoj i multivjerskoj zajednici, kakva je bila naša stara bosanska država i potom i Osmansko carstvo. Islam je kultura koja uči ljude poštovanju i međusobnoj saradnji i gdje je glavno mjerilo za čovjeka da li poštuje jednog Boga i da li čini dobra djela. U tom smislu, islam nije mogao štetiti ni nama ni drugima. Navedena krilatica je lažna i predstavlja tešku zabludu. Nacionalizmi se hrane jedan od drugog. Od tuđeg nacionalizma se možemo braniti samo kritikom svakog, pa i svog sopstvenog nacionalizma i borbom protiv svih oblika nacionalizma.
Ovo su moja pitanja i Filipovicevi odgovori sa slobodnaevropa.com. Iako je godinu stariji, a stariji je puno vise nego sto priznaje, imao je blizu 100 godina prije rata, Filipovic jos uvijek prica jednu te istu pricu. Islam, pa islamska kultura, pa bozija volja, pa onda nasa dobrota i otvorenost srca pa trla-baba-lan, ista prica preko 50 godina a nas Bosnjaka u Bosni zajedno sa Filipovicem sve manje i na sve manjem prostoru. Mogli su slobodno Filipovic i Gusic prouciti fatihu muslimanskoj Banjaluci. Na stranu to sto je Filipovic protiv nacionalizma jer se radi o ortodoksnom muslimanskom komunisti koji je i ideju komunizma tumacio kroz Islam, zato ne cudi njegova konstatacija da Islam nije mogao štetiti ni nama ni drugima. Volio bi iznad svega da nas uvazeni akademik objasni kakve su to koristi imali Bosnjaci i Bosna od Islama, prije svega onog politickog koji nijece narod, naciju i nacionalnu drzavu.
Ugledom akademika, filozofa, sveznalice i narodnog pametara Filipovic i dalje, da li svjesno ili nesvjesno neznam, baca prasinu u oci Bosnjacima pripremajuci ih tako za nova klanja i iseljavanja, ovaj put iz Bihaca, Gorazda, Tuzle... ( ovi gradovi strce izvan sarajevsko-zenicke zacrtane i dogovrene muslimanije ) nije ni vazno, uceci ih da je sve u bozijim rukama i da se bore protiv nacionalizma u sopstvenim redovima a ne protiv dusmana koji nam svojim nacionalizmom uzimaju zivote i zivotni prostor. Namece se pitanje da li sveznalica Filipovic zna sta je nacionalizam ili ga jos uvijek drzi strah od nacionalizma koji su mu u kosti utjerali komunisti.
Na stranu dobra volja i patriotizam ( u ovom slucaju lokal-patriotizam ) kako kod Filipovica tako i kod Gusica kad ne smiju ili nece otvoreno progovoriti o sopstvenim, bosnjackim slabostima i zabludama i sagledati stanje kroz prizmu Bosnjaka a ne kroz prizmu muslimana. Muslimani sve, pa i sopstvene gluposti, politicko i nacionalno slijepilo pravdaju bozijom voljom i nastavljaju uporno i tvrdoglvo, zajedno sa muslimanskim narodom, koracati po sve manjoj i manjoj Bosni sa sve manje i manje Bosnjaka. Bozija volja, zar ne, gospodine Filipovicu ?
_________________
Nama ne treba MIR, nama treba SLOBODA
Kada smo već kod Banja Luke, tamo je nedavno boravio direktor programa "Inicijativa naučnika" američkog Instituta za mir, izvjesni Čarls Ingrao te u intervjuu Nezavisnim novinama između ostalog rekao da on i njegov tim, koristeći i dokumentaciju Haškog tribunala, "nisu našli dokaze o planiranom etničkom čišćenju u BiH...". Vaš komentar?
Prof. FILIPOVIĆ: U vezi s onim što sam već kazao o stavovima i ponašanju stranaca i posebno Amerikanaca prema Bosni i Hercegovini i nama muslimanima, nije ništa čudno da sada već dolaze i ljudi koji se odlučuju da javno negiraju neke bitne i očevidne istine o ratu u Bosni i Hercegovini, čak i one koje su oni sami utvrdili i prvi objavili svijetu (Roy Gutman), naime, da negiraju agresiju i genocid izvršen nad muslimanima Bosne i Hercegovine, što do nedavno nisu smjeli i nisu se usuđivali činiti
Posljednji puta smo se nas dvojica sreli jednog februarskog dana 1995. godine u prostorijama zagrebačkog dopisništva "Oslobođenja". Tada ste mi djelovali zdravo, živahno i dinamično. Kako Vas zdravlje danas služi?
Prof. FILIPOVIĆ: Fala Bogu i danas sam u dobrom stanju, mada sam u 78. godini života. Što se tiče zdravlja ja se držim načela da svako od nas treba da pazi na svoje zdravlje pa će i ono paziti na njega. Osim toga, ja sam zadovoljan s onim što mi je Allah dž.š. dao i ne tražim ništa više. Ti znaš da se od Allaha ne smije tražiti ono što izlazi iz njegove odluke o nama koja je bila prije nego smo se i rodili. Na to zapravo uopće i ne mislim. Međutim, zahvalan sam Allahu dž.š. ne samo na onome što mi je dao kao moj ljudski vijek i život, nego i na drugim divnim darovima. Relativno sam zdrav i još potpuno sposoban za rad. Nemam tragova senilnije i onoga što prati starost. Imam finu porodicu i izuzetno dobru djecu koja mi služe na čast, a osim toga imao sam i još imam i nenadoknadive rođake i prijatelje koji su me podržavali u svim teškoćama. Pa šta bih mogao više želiti? Muke koje donosi život svakom čovjeku, a one su normalne, pa zar se nismo rodili da bi umrli i tokom života gubili i nama najdraže osobe, pa evo vidiš čak i rodna mjesta. Sve što se dogodi i što nam je suđeno moramo podnositi ljudski, bez kukanja i svjesni da u životu ipak ima i satisfakcije, a i da može biti i ima ljudi čije su muke još veće i teže od naših. Eto, to mogu da Ti kažem Bedrudine o meni-jednom Banjalučaninu rođenom u mahali Stupnica, koji je odrastao u svojoj mahali, po baščama naše kuće,, Muhamedbega Kulenovića, Mehage Hadžiselimovića, Smailefendije Ekića, Ibrahimage Bahtijarevića, Muharembegovice Ibrahimbegović, Suljage Salihagića, Suljage Hadžihalilovića, Teke Fatime ili Hadžiavdagince, Jusufa Višića, Ćorkovcu i Hasinoj strani i mnogim drugim dragim mjestima oko i na Vrbasu, na Starčevici, i drugim mjestima našeg djetinjstva i mladosti-Hisetima, Gornjem Šeheru, na Ilidžama, Podgaju, Sitarima, Grabu, Šehitlucima, Kulmahali, Potoku, Tekiji, Rebrovcu, Adi na Vrbasu, oko mlinova, Pobrđu, Podpećinama, Dolcu, Ciganluku, itd. Nosim u sebi slike one Banja Luke i ne dam da mi je otrgnu iz sjećanja. Zbog toga sam napisao, odnosno rahmetli Eminu Krkiću izdiktirao, jednu knjigu sjećanja na Banja Luku, a sada pišem jednu veliku knjigu o našem gradu, u kojoj, pored njegove historije, pokušavam rekonstruirati cijeli život u njemu i osvježiti sjećanja na sve ljude koji su u živjeli u onim dijelovima grada gdje smo mi provodili djetinjstvo, ali i sve značajnije ljude našeg grada u zadnjih stotinu godina.
Hvala Vam velika!
Prof. FILIPOVIĆ: Hvala i Vama, Bedrudine, što ste mi omogućili da kažem nekoliko riječi o onom što nas sve muči, tj. o tome šta će biti sa nama muslimanima u ovom svijetu i posebno šta će biti sa nama Banjalučanima i našom Banja Lukom. Već sam, u svojoj knjizi "Pokušaj jedne intelektualne biografije" naveo zapamćenje koje je na mene ostavilo veliki utisak, a poticalo je iz mog ranog djetinjstva. Moj rahmetli otac Sulejmanbeg Filipović je običavao da ustaje rano i sa mojom majkom Ðulhanumom pije kafu na sećiji kraj pendžera koji je gledao na našu ulicu, tada zvanu ulica Muftije Džabića (mahala Stupnica). Naš komšija Kane Begtašević (poginuo od četnika u partizanima) donosio je ocu novine onako redom kako su stizale na banjalučku stanicu. Prvo su dolazile zagrebačke "Jutarnje novine", zatim bi došla beogradska "Politika", a zadnja bi u grad stizala "Pravda" iz Sarajeva, novine stranke JMO Mehmedefendije Spahe. Nakon što bi pregledao sve te novine, otac bi najčešće zdvojno pogledao u majku i upitao je: "Šta ti misliš, Ðula, šta će biti sa nama muslimanima?". Moja majka je pametno, kako to naše žene savršeno znaju, odgovarala uvijek sa jednom rečenicom: "Kako Ti kažeš, Sulejmanbeg". U toj rečenici je sadržana sva mudrost našeg života i kulture. To njegovo pitanje i sve životno osobno i familijarno iskustvo koje je stajalo iza njega i moje majke, koja je znala da je sve u rukama Allaha dž.š, ali da ocu familije i suprugu treba dati prednost u pitanjima odgovornosti za javne stvari, na mene je ostavilo trajan utisak. Nažalost, isto to pitanje i danas visi nad nama i mi se još uvijek pitamo isto to pitanje i još uvijek ne znamo odgovor na njega.
Fala na pitanju i ja sam Ok, nisam plaho drimovan.
Nego vidis li kako nas Tunjo osnova Bosnjacku Stranku,a prije dade sinu ime Nenad, pa kao akademik rece da mi nismo Muslimani nego Bosnjaci, pa da je genocid izvrsen nad Bosnjacima, pa zarazi i Sandzaklije sa time, pa sve nesto.....ali evo, Bog ga pozivio jos 100 godina, pred kraj zivota, dodje tobe, prizna sam sebe muslimanom, ne znam je li gramaticka greska sto se pise malim slovom.
Vidim Salko zarazio je i tebe prije pa si i ti Salko Bosnjak, vidi se iz avijona, a sada ti tvorac Bosnjastva fino se povrati, mora se u kabur.
Hodze da uce.
Salko, nam je Muhamed komunisticki Bosnjak.
Ili si ti neka posebna sorta Bosnjaka, ona sto je izumrla davnih dana, izgibla u Italiji i Austriji ili potices direktno od Bogumila?
, takodje
