Gavrilo Princip i atentat u Sarajevu 2014

Kulturna dešavanja, predstave, izložbe, festivali, obrazovanje i budućnost mladih...

Moderator: Chloe

Post Reply
Luter
Posts: 55
Joined: 18/12/2008 23:24

#1 Gavrilo Princip i atentat u Sarajevu 2014

Post by Luter »

NEDAM JA GAVRILA, poglavlje
("Oslobođenje, novembar 2013.)


Na dan atentata u Sarajevu (28 juna 1914. godine) Gavrilu Principu je nedostajalo 20 dana do punoljedstva, najmanje 10 kilograma do uhranjenosti, jedna izliječena tuberkuloza, jedna knjižica i diploma gimnazijalca, krov nad glavom i stalna adresa, bilo kakav posao od kog se moglo živjeti i dvije neuzvraćene ljubavi. Sa neuzvraćenom ljubavi naroda, kom se nudio kao žrtva, bi se i moglo živjetiti, ali neuzvraćena ljubav Jelene N. mu je svaku misao u glavi kamenila a odkucaje srca u grudima u lupu pretvarala.

Izvod iz novog rukopisa
Ševko Kadrić

Image

Gavrilo Princip, akril 30 x 30 cm, na komadu fišeka

Na komadu fišeka, temperama slikam Gavrila, da ako ti ga i sačuvam, od ovih što hoće i mene i uspomenu na njega da spale.

Seoski poštar Petar Princip iz Obljaja na domak Bosanskog Grahova i Marija (djevojačko Mićić) su dobili četvoro djece. Jedno je umrlo prije nego je za krampe i otiskivanja u svijet doraslo. Gavrilo preživio, ali ostao neuhranjen, sitan rastom, bolećiv i na kraju i obolio od tuberkuloze, tada neizliječive.

Dok bih radoznalim turistima pokazivao sliku seoske kuće Principovih, pokrivenu šindrom i Gavrilove roditelje pred njom, u priču sam upredao moju kuću i moje roditelje. Nisam imao sliku mojih roditelja na papiru, ali mi je duboko ostala u sjećanjima. Nipočem se moja kuća od Gavrilove nije razlikovala, moji roditelji od njegovih. Moji rodili šestoro i kod njih jedno od dječijih bolesti umrlo, ostalo nas petoro da se sa životom nosimo. Ja uz svoj život čuvam i sjećanje na Gavrila i njegove drugove. Možda i ne govorim istinu, možda mi baš oni pomažu da sačuvam ovo što mi je od života još ostalo, da ovom sakrivanju po podrumima, dam smisao čuvanja muzeja i uspomene na Gavrila. Možda su i oni što sa brda po gradu pucaju opsjednuti Gavrilom, možda pucajući po gradu vjeruju da neku od njegovih bitaka dobijaju, možda.

Pa i kad bih se u krajolik na slici Bosanskog Grahova zagledao, ponovo bih u njemu moju Bukovicu tražio, navraćajući Kržavsku rijeku niz klisure oko Obljaja, goneći stoku na drvena pojila.

Turistički vodiči su kod mojih šefova tražili da isključivo ja govorim turistima o atentatu i atentatorima, govorili su da ja to najbolje radim, da im turisti (posebno Rusi) i godinama zahvaljuju da nezaboravnom času (h)istorije u muzeju Mlade Bosne, nekoliko metara udaljenom od mjesta sa kog je pucao Gavrilo. A ja sam pričajući o njemu i njegovima, samo sanjao svoje selo u korov odavno zaraslo.

Porodica je mladog Gavrila iz siromašnog Obljaja poslala starijem bratu Jovi u Sarajevo. Kad je Gavrilo završio osnovnu školu u Grahovu, Jovo je javio ocu da oficirska škola prima đake uz besplatan stan i hranu, to se Jovi učinilo spasonosnim za mlađeg brata i siromašnu porodicu. Ubrzo je mladi, sitni, kasnije će se ispostaviti i buntovni, Gavrilo krenuo ka Sarajevu. Obilazio je sa Jovom onu oficirsku školu, ali im još u hodniku rekli da je sitan. Gavrilo krenuo u trgovačku školu, ali je uskoro i iz nje i izbačen. U biografiji stoji da je učestvovao u demonstracijama protiv austro-ugarske vlasti. U biografiji ne stoji, ali ja znam u toj buntovnoj dobi čovjek uvijek nađe razloga za buntovnosti. Tako će ga put u Sarajevu odvesti do organizacije, ”Mlada Bosna”, koja je okupljala revolucionarnu slavensku omladinu, ali je njena centrala bila u Beogradu. Iz Sarajeva uskoro odlazi u Tuzlu da polaže razliku predmeta i upiše gimnaziju. Trgovačka škola mu se učinila prelakom da utoli njegovu intelektualnu glad za naukovanjem.

Tad se dešava nešto što će u njemu iznova buntovnost i želju za osvetom potpaliti. Učitelj i nesvršeni pravnik Bogdan Žerajić, je 15 juna 1910. godine, na dan otvaranja bosansko-hercegovačkog Sabora, pokušao izvršiti atentat na carevog zamjenika i poglavara Bosne i Hercegovine, generala Marijana Varešanina. Prišao je bini sa koje je general govorio i iz pištolja pucao pet puta, šestim metkom je usmrtio sebe. Generala Varešanina ni jedan metak nije pogodio, ali je Žerajić postao heroj otpora tuđinu i simbol borbe za sve slavensko ujedinjenje, istina Srbi su to tumačili kao, prije svega svesrpsko ujedinjenje. Žerajić je slobode i ujedinjenja željnima, poslao još jednu poruku, to je način kako se boriti protiv tuđina, pištoljem i pucanjem u najvažnije predstavnike vlasti.
Princip napušta Tuzlu i bez znanja porodice, 1912 prelazi u Beograd. Gimnaziju je pokušao nastaviti u Beogradu, ali peti razred mu je bio veliki izazov, prepreka koju nije mogao preskočiti. Za vrijeme Prvog balkanskog rata, pred kraj iste godine, prijavio se u Srpsku vojsku kao dobrovoljac ali je odbijen. Razlog odbijanja je bio isti, sitan i neuhranjen. Jedino ko ga ni takvog nije odbio bila je srpske nacionalistička tajna organizacija ”Crna ruka”.

Taj čin odbijanja, čin neprihvatanja zbog nečeg što on nije mogao promjeniti, duboko ga je rastužio i razočarao.
”Vidjećete vi ko je unuk Jove Principa”, žalio se pripit prijateljima premećući po glavi podvige svoje porodice, krijući da je postao član Crne ruke. I deda Jovan i stric Ilija su se žestoko tukli protiv Turaka 1875 – 1878. godine. Stric Ilija je odlikovan medaljom za hrabrost kneževića Petra Karađordevića, i otac Petar se tukao u Crnopotočkoj buni protiv Turaka. Tad su žene i djeca naše porodice izbjegle na austrijsku stranu, na kninsku teritoriju. I sad će oni meni da sam neuhranjen, da sam mali za pravog vojnika?

Na dan atentata u Sarajevu (28 juna 1914. godine) Gavrilu je nedostajalo 20 dana do punoljedstva, najmanje 10 kilograma do uhranjenosti, jedna izliječena tuberkuloza, jedna knjižica i diploma gimnazijalca, krov nad glavom i stalna adresa, bilo kakav posao od kog se moglo živjeti i jedna uzvraćena ljubav. Sa neuzvraćenom ljubavi naroda kom se nudio kao žrtva, bi se i mogla živjetiti, ali neuzvraćena ljubav Nade N. mu je svaku misao u glavi kamenila a odkucaje srca u grudima u lupu pretvarala.

To je krhko tijelo, nemir i mora mladića od kog će mitolozi praviti novog Obilića, a svjetski mešetari đavola u želji da u rat pokrenu stotine miliona uhranjenih mladića, punoljetnih muževa, onih sa ostavljenom stalnom adresom stanovanja, stalnim mjestom zaposlenja, onih sa uzvraćenim ljubavima. Ma nedam ja Gavrila ni jednima ni drugima. Nedam!

***
Nadvojvoda se oprostio od domaćina u Vijećnici, provukao ispred budnog oka Trifka Grabeža sa otkočenim pištoljem u džepu i metkom u cijevi i krenuo niz Miljacku da obiđe ranjenike iz njegove pratnje u bolnici. Pokušao je zaboraviti upozorenje baruna Morseya, da bi njegovo daljnje pojavljivanje u Sarajevu moglo biti opasno. Tješio se riječima samouvjerenog generala Potjoreka kojim je ućutkao baruna: "Zar vi mislite da je Sarajevo puno atentatora?"

Misli mu je zaokupilo Sofijino prisustvo, ljubav i hrabrost. "Sve dok se danas nadvojvoda pojavljuje u javnosti i ja ću biti s njim," zvonio mu je u ušima njen mio glas.
Promicali su obalom Miljacke, kroz rijeku razdragana svijeta, koji im je mahao, radujući se da su živi, da su u njihovom gradu. Nekoliko stotina metara od Vijećnice, na mjestu gdje Latinska ćuprija premošćuje Miljacku, šofer prvog automobila je skrenuo desno. Tako je bilo ranije dogovoreno, da se važni gosti iz Evrope provozaju i ispred istoimenog hotela ”Evropa”. Nabusiti i samouvjereni general Potjorek je, sluteći da bi moglo i na zlo ispasti, odlučio da goste izvede iz grada najkraćim putem, to znači istim onim kojim su i došli do Vijećnice, onim na kom je već Čabrinović bombom razotkrio zavjeru.

"Što je ovo? Ovo je krivi put!", proderao se general, podižući se na svom sjedištu, zaustavljajući šofera. Malo je tih šofera na planeti koji tad nebi reagovali na glas moćnog generala. Prikočio je i počeo prebacivati mjenjač auta u poziciju vožnje unazad. To je moglo trajati desetine sekundi, možda i duže, ali cijela kolona je zaustavljena, čekala je da se uprave i ponovo pokrenu.
Jedini što nije čekao, bio je Gavrilo Princip. Bio je na uglu, dok je prestolonasljednik pio kafu u Vijećnici, on je pio kafu u neposrednoj blizini mjesta gdje je Nedeljko već bacio bombu, gdje je on u zadnjem trenutku odustao da puca u njega i sebe. Uvijek kasniš, u svemu kasniš Gavrilo, korio je sebe zagledan u crnu kafu ispred sebe, zaronjen u crne misli u glavi. Znao je da će Nedeljko progovoriti, znao je…

Tu na par koraka ispred njega se pojavilo auto a u autu prestolonasljednik lično. I gle čuda, auto se zaustavilo. Gavrilo je vidio prestolonasljednikovu bijelu uniformu, epolete sa odlikovanjima, zapahnuo ga je miješani miris dvorskih odaja, čuo šuštanje dvorske svile. Ruka mu je krenula prema džepu u kom je ležao otkočen Browning sa metkom u cijevi. Stegao je vruće gvožđe, vrućom rukom, podigao koliko je trebalo i pritisnuo, jednom i još jednom. A onda, kako su instrukcije nalagale, dizao je ruku sa vrućom cjevi sebi prema glavi. Nečije ruke su bile brže, držale su njegove nejake daleko od glave i novih pucnjeva. A onda se na njega sručilo njih na desetine. Na putu prema policijskoj stanici je uspio u usta staviti kapislu cijankalija, ali je povratio. Uhapšen je, živ.

***
Saro ljubavi, Gavrila bi Šekspir smjestio u junake boli, junake patnje, nikako među kraljeviće koji su i od ovog života slatke sokove uživali. Uradio je što je očekivano od njega da uradi, jednima je postao novi, vaskrsli vidovdanski heroj, drugima sotona zbog kog je trebalo krenuti u nova osvajanja. Gavrilovi pucnji su nekima upalili svjetiljku u mraku, nekima je ugasili, krvavi pir je mogao da počne. Pir koji je trajao narednih nekoliko decenija. Po ovima što su oko grada topove rasporedili a u Evropi nema ko da ih zaustavi, nisam siguran da je taj krvavi pir još završen i da će uskoro…
Evo počinje granatiranje… odoh u podrum.
***
Evo me, razmišljajući o Gavrilu i brojeći eksplozije granata, sjetio sam se agenta Stivensa. Negdje sam ga u podsvjesti imao, ali ga posjetiocima muzeja nismo smjeli spominjati, priča o „Mladoj Bosni“ je morala biti što više revolucionarna, čista. Roveći po starim knjigama, iskopao sam nešto vrlo interesantno.
Agent Stivens ili pravo ime mu je Del Val (vjerovatno Meksikanac). On je radio za izvjesnog dr. S. Grujića, srpskog Poslanika u Londonu a Grujić je opet bio eksponent „Crne ruke“.

Tog agenta Stivensa su obučavali srpskom jeziku i uz pismenu pogodbu o zadatku i visini nagrade za obavljno djelo, poslali u Sarajevo (svakako riječ je o mjesecu junu 1914. godine).

Poslije atentata u Sarajevu, agent Stivens se vratio u London i u Poslanstvu Kraljevine Srbije (stoji i datum 5. Jula 1914. godine) i od M. Boškovića (koji je naslijedio u Poslanstvu dr. S. Grujića) tražio obećanih još 1000 funti sterlinga. Ovdje doznajemo da mu taj novac novoimenovani, vjerovatno i ne previše lukavi M. Bošković nije dao, drugo doznajemo i razloge zašto je agent Stivens trebao dobiti novac. Trebalo je da atentatore, ukoliko se sami ne ubiju, on ubije. Već sam napisao da je Nedeljko čim je bacio bombu prema nadvojvodinom automobilu, odmah stavio kapslu ciankalija u usta... da je Princip, vidjevši ga uhapšenog pomislio da puca i u njega i sebe... ...kad je Princip ispalio dva hica prema prestolonasljedniku i njegovoj supruzi, sljedeći je bio usmjerio prema svojoj sljepočnici ali su ga zaustavili... popio je i kapsku cijankalija, ali je povratio.

Plaćeni ubica Stivens, na pitanje zašto nije izvršio posao do kraja (ubio atentatore u Sarajevu)? Odgovorio je da od mase svijeta i brzog djelovanja policije, naprosto nije imao šansu da im priđe.
Šest dana poslije posjete Poslanstvu Srbije, plaćeni ubica, agent Stivens je pogodbu sa dr. S. Grujićem Poslanikom Kraljevine Srbije u Londonu, ali i sva ostala dokumenta koja je posjedovao, prodao austro-ugarskoj Ambasadi. Ubrzo je faksimil pogodbe objavio londonski list „Juhn Bulla“. Živi, uhapšeni atentatori su postali opasniji poslije atentata nego prije. Ratne strasti su se podpirivale, svijet se dijelio u tabore, ratne trube, samo što nisu počele trubiti.
User avatar
Edin H.
Posts: 48528
Joined: 08/10/2004 22:36
Location: Tirana

#2 Re: Gavrilo Princip i atentat u Sarajevu 2014

Post by Edin H. »

Kad je BiH na Berlinskom kongresu pripala Austro-Ugarskoj, general Filipović, koji je bio komandant okupacionih snaga koje su trebale da dođu u Sarajevo, dva puta je dobijao pojačanja iz Beča da bi mogao uopšte da dođe do Sarajeva, jer su i Srbi i Muslimani bili protiv toga da Bosna pripadne Austro-Ugarskoj. Velike su se borbe tada vodile na Stupu i rubnim djelovima grada. A kad je ušao u Sarajevo, Filip Filipović je u znak osvete objesio 1.500 ljudi, Srba i Muslimana
sport
Posts: 56
Joined: 10/09/2007 23:04

#3 Re: Gavrilo Princip i atentat u Sarajevu 2014

Post by sport »

Junak ili terorista? Kako za koga. Možda je bio mlad da bi neke stvari do kraja shvatio. Mozda je izvršio atentat iz frustracije.

Za mene lično ideja ujedinjavanja južnih Slovena u to doba je bila dobra namjera. Na žalost, mi južnoslovenski narodi nismo još dostigli taj stepen razvoja, ni dan danas
miop
Posts: 1144
Joined: 13/10/2005 12:50

#4 Re: Gavrilo Princip i atentat u Sarajevu 2014

Post by miop »

miop
Posts: 1144
Joined: 13/10/2005 12:50

#5 Re: Gavrilo Princip i atentat u Sarajevu 2014

Post by miop »

Image
Dragutin Dimitrijević Apis

Although Serbia was already an independent country, many Serbs in Bosnia and Herzegovina, Croatia and Vojvodina were still under Austro-Hungarian rule. Dimitrijević, who used the code name Apis, became leader of the secret Black Hand group.
In 1911, Dimitrijević organised an attempt to assassinate the octogenarian Austrian Emperor Franz Josef. When this failed, Dimitrijević turned his attention to the heir to the throne, Archduke Franz Ferdinand. Dimitrijević was concerned about Ferdinand's plans to grant concessions to the South Slavs, fearing that, if this happened, a unified Serbian state would be more difficult to achieve.
User avatar
OldMayor
Posts: 2999
Joined: 30/10/2013 11:21

#6 Re: Gavrilo Princip i atentat u Sarajevu 2014

Post by OldMayor »

Nevezezano za to je li heroj ili terorista, Sarajevo je slabo ili skoro nikako iskoristilo ovaj dogadjaj u smislu komercijalizacije i zarade.

To je danas bitnije, nego ove gluposti. Za koga je heroj, ti mu mozes danima pricati, to ce tako ostati. Tvrdoglavi narodi Balkana.

Ali imati ovakav jedan bitan dogadjaj, a ne zaradjivati na njemu to je steta.
Bodkin
Posts: 21581
Joined: 03/09/2008 00:48
Location: Overseas

#7 Re: Gavrilo Princip i atentat u Sarajevu 2014

Post by Bodkin »

OldMayor wrote:Nevezezano za to je li heroj ili terorista, Sarajevo je slabo ili skoro nikako iskoristilo ovaj dogadjaj u smislu komercijalizacije i zarade.

To je danas bitnije, nego ove gluposti. Za koga je heroj, ti mu mozes danima pricati, to ce tako ostati. Tvrdoglavi narodi Balkana.

Ali imati ovakav jedan bitan dogadjaj, a ne zaradjivati na njemu to je steta.
:thumbup: samo da dopisem da nije steta nego pojam retardiranosti, nesposobnosti, gluposti, idiotluka i svega ostalog kojeg treba posmatrati za eksperiment
Martinez_
Posts: 2266
Joined: 18/12/2013 09:51

#8 Re: Gavrilo Princip i atentat u Sarajevu 2014

Post by Martinez_ »

Bodkin wrote:
OldMayor wrote:Nevezezano za to je li heroj ili terorista, Sarajevo je slabo ili skoro nikako iskoristilo ovaj dogadjaj u smislu komercijalizacije i zarade.

To je danas bitnije, nego ove gluposti. Za koga je heroj, ti mu mozes danima pricati, to ce tako ostati. Tvrdoglavi narodi Balkana.

Ali imati ovakav jedan bitan dogadjaj, a ne zaradjivati na njemu to je steta.
:thumbup: samo da dopisem da nije steta nego pojam retardiranosti, nesposobnosti, gluposti, idiotluka i svega ostalog kojeg treba posmatrati za eksperiment
Nesposobnost, retardiranost glupost i idiotluk proizilaze iz odbijanja da se odlučno i principijelno odredi prema tom događaju. Kako može da se zaradi na nečemu ako se tog nečega neko danas stidi?
Bodkin
Posts: 21581
Joined: 03/09/2008 00:48
Location: Overseas

#9 Re: Gavrilo Princip i atentat u Sarajevu 2014

Post by Bodkin »

Martinez_ wrote:
Bodkin wrote:
OldMayor wrote:Nevezezano za to je li heroj ili terorista, Sarajevo je slabo ili skoro nikako iskoristilo ovaj dogadjaj u smislu komercijalizacije i zarade.

To je danas bitnije, nego ove gluposti. Za koga je heroj, ti mu mozes danima pricati, to ce tako ostati. Tvrdoglavi narodi Balkana.

Ali imati ovakav jedan bitan dogadjaj, a ne zaradjivati na njemu to je steta.
:thumbup: samo da dopisem da nije steta nego pojam retardiranosti, nesposobnosti, gluposti, idiotluka i svega ostalog kojeg treba posmatrati za eksperiment
Nesposobnost, retardiranost glupost i idiotluk proizilaze iz odbijanja da se odlučno i principijelno odredi prema tom događaju. Kako može da se zaradi na nečemu ako se tog nečega neko danas stidi?
ne moras se odrediti. napravis tokom ljeta 3 puta dnevno reprizu. zaustavis saobracaj i posaljes auto i iskoci gavro da puca. nakon toga u muzej. pa ja bih kao neko iz sarajeva prvi otisao
Luter
Posts: 55
Joined: 18/12/2008 23:24

#10 Re: Gavrilo Princip i atentat u Sarajevu 2014

Post by Luter »

Za i protiv Gavrila je sa intelektualnog stanovišta inbecilno balkansko pitanje. Odgovornost za smrt 15 miliona ljudi (od čeka 6 miliona civila) mora da se stavi prije svega intelektualno-političkoj svijesti Evrope tog vremena. Ali ne samo to, obzirom da je i Drugi svjetski rat samo nastavak tog rata onda i njegovih 60 miliona ljudksih života mora da se stavi u puno ozbiljniji kontekst, ali ne samo to mi još uvijek živimo u permanentnom ratu kog smo i sami još uvijek žrtve. Balkan bi tu morao napokon biti jedinstven i reći: Dosta!
ja71
Posts: 5496
Joined: 31/03/2006 14:45

#11 Re: Gavrilo Princip i atentat u Sarajevu 2014

Post by ja71 »

Ovoj temi nije mjesto na podforumu "Umjetnost i Kultura"
Luter
Posts: 55
Joined: 18/12/2008 23:24

#12 Re: Gavrilo Princip i atentat u Sarajevu 2014

Post by Luter »

Riječ je o novom romanu, zar to nije i umjetnost i kultura?
brucewayne
Posts: 4
Joined: 14/02/2014 23:56

#13 Re: Gavrilo Princip i atentat u Sarajevu 2014

Post by brucewayne »

Nesposobnost, retardiranost glupost i idiotluk proizilaze iz odbijanja da se odlučno i principijelno odredi prema tom događaju. Kako može da se zaradi na nečemu ako se tog nečega neko danas stidi?[/quote]

Vala ja sam se uvjerio i u slucajeve da su ljudi super iskoristili stvari iz historije za poslovanje, cist primjer je recimo hostel u sarajevu, gdje je gavrilo totalno nebitan kao simbol. Svaka cast na ideji, ja sam super vrijeme proveo tamo i svasta naucio. http://www.franzferdinandhostel.com/
Avetinho
Posts: 7135
Joined: 07/09/2012 21:22
Location: Ja sam odavle

#14 Re: Gavrilo Princip i atentat u Sarajevu 2014

Post by Avetinho »

Luter wrote:Za i protiv Gavrila je sa intelektualnog stanovišta inbecilno balkansko pitanje. Odgovornost za smrt 15 miliona ljudi (od čeka 6 miliona civila) mora da se stavi prije svega intelektualno-političkoj svijesti Evrope tog vremena. Ali ne samo to, obzirom da je i Drugi svjetski rat samo nastavak tog rata onda i njegovih 60 miliona ljudksih života mora da se stavi u puno ozbiljniji kontekst, ali ne samo to mi još uvijek živimo u permanentnom ratu kog smo i sami još uvijek žrtve. Balkan bi tu morao napokon biti jedinstven i reći: Dosta!
Ne bi bilo blisko-istocne krize i ratova, jer bi Jevreji ostali asimilirani u Evropi, ne bi bilo Izraela. Od Austro-Ugarske bi nastala Evropska Zajednica, koja bi bila mnogo jaca i politicki i ekonomski nego danas, koje bi Bosna bila punopravni clan od pocetaka. Rusija ne bi bila divlji pas koji se svako malo otrgne s lanca. SAD bi vjerovatno bila najveca sila na svijetu, vjerovatno ne toliko vojno koliko ekonomski. Kina ne bi bila komunisticka. Vjerovatno se ne bi jos stiglo do Mjeseca, jer ne bi bilo Hladnog rata, ali zato ne bi bilo utrke u nuklearnom naoruzanju. Juznoamericke vlade ne bi bile lenjinisticko-staljinisticke. Meksiko ne bi bio propala narko-drzava.

Malo je reci da lik ne zasluzuje spomenik.
Luter
Posts: 55
Joined: 18/12/2008 23:24

#15 Re: Gavrilo Princip i atentat u Sarajevu 2014

Post by Luter »

NA XXVI SAJMU KNNJIGE U SARAJEVU PROMOVIRAN ROMAN
"Atentat u Sarajevu 1914. godine - ne dam ja Gavrila"

Image

Približavanjem stote godišnjice od tih ubistava u Bosni i Hercegovini a i u regionu vode se rasprave o karakteru ubistava koja su poslužila kao povod pokretanju svjetskog rata. Da li je morbidno bilo gdje u svijetu proslavljati neki datum koji se veže za ubistvo? U tom kontekstu da li je “Mlada Bosna” bila teroristička ili herojska organizacija?



Kadrić: Nakana romana nije da sudi, onima kojih nema, već da bude iskustvo ovima što jesu. Da oni (mi) naprosto ne ponovimo tu ludost morbidnog razaranja gradova, bestijalnog ubijanja ljudi, najrazličitijim ”dometima” modernom industrijom proizvedene tehnike (tenkovi, avioni, hemijsko oružje, ratni brodovi). Podsjetimo da se upravo sve to desilo i to u tom ratu, nezajažljiva nova klasa kapitalista je htjela zagospodariti svijetom, preoteti već otete kolonije, domeći se jeftine radne snage i sirovina, prije svega nafte.



Slikar Lazar Drljača, junak jednog od mojih romana je bio i zarobljenik i borac u borbama Francuza i Nijemaca na Soči u tom ratu. Krećući se kući, bosanskim pejzažima i kolibama, napuštajući evropske prestolnice, rekao je: ”Oni su u jednoj bici ubili milion i po svojih najpotentnijih muškaraca, svoju mladost, a da im ja iz daleke Bosne vjerujem, nikad!”

Oni koji i dalje bježe od pogubnosti tog rata ali i mnogih kasnije vođenih, nas naprosti ponovo guraju u rovove, tražeći da se opredjelimo za i protiv. Na tu vrstu podjela naprosto nemamo pravo pristati.

Oni koji nas podsjećaju da je Austro-Ugarska bila okupator, zaboravljaju da je ”pravo” na okupaciju legitimno dobila od prethodnog okupatora, Turske. Toj međunarodnoj igri velikih niko u svijetu se nije usprotivio osim Bosanaca 1878, što su platili velikom cijenom. Tom logiciranju nema kraja, ali smisao priče o ovom događaju i jeste da logiciramo, razgovaramo, izlazimo iz rovova Prvog svjetskog rata iz kog ni do danas nismo izašli, naprotiv.

Rat je velika industrija od koje mnogi jako dobro žive, ali je problem da svijet živi između zbjegova i na granici globalne kataklizme kojom danas prijeti Putin, juče neko drugi. Prije 25 godina u jednoj knjizi o ekološkim temama sam zapisao, da energije u oružju ima toliko da može pedeset puta uništiti bio-geo sistem u cjelini a bilo bi pogubno da to pođe za rukom i jednoj jedinoj budali. Po svemu sudeći političke budale na ovoj planeti se umnožavaju i to treba vrlo ozbiljno shvatiti.
Post Reply