Usne su da se u dahu zgusne krilatost zvezda i kometa.
I nikad nikom nemoj ih dati ako ne ume da ti ih vrati
toplije,mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje da osmeh po tvome osmehu skroje."
Miroslav Mika Antic
Moderator: Chloe
frameni wrote:"Što ako u posljednjim danima života shvatim da sam ostala na pogrešnom mjestu onda kada je trebalo ići dalje? Što ako me je nešto čekalo baš tamo gdje me je mrzilo da prođem? Što ako bi sve bilo drugačije i neuporedivo bolje da sam se u pravom trenutku sjetila prave rečenice, jedinog mogućeg odgovora na postavljeno pitanje? Što ako nisam okrenula glavu kada je trebalo i ako nisam ugledala nešto što je neizostavno bilo namijenjeno meni? Ponekad znate da je vaš život zaista vaš život i čini vam se da mu pripadate. Ponekad, međutim, jasno znate da je on samo jedan od vaših mogućih života. I svi ovi drugi životi vas peku kao tek narasli plikovi"
Jelena Lengold
frameni wrote:''Život je kocka.
Ja sam taj koji baca kocku, pomisliš.
A onda kocka padne.
To je onaj trenutak kada shvatiš da si ti taj koji baca kocku,
Ali ne i onaj koji bira kako će pasti.
Neko je tu pobjednik, a neko gubitnik.
Surova je ta igra života krajnosti.
Pobjednik se ponekada rastuži.
Gubitnik ponekada nasmije.
Ponekada…kao da se nisi ni igrao.
Kao da nisi ni volio.
Kao da nisi ni živio.''
Bruno Šimleša
K'o biva našla vreća zakrpu,ptičica wrote:"Isti se ne traže. Isti se nađu. Čak i ako ne žele."
frameni wrote:"Neizvijesnost je sreća u formi nesreće.
Da sam apsolutno siguran u sve, proveo bih život u patnji, bojeći se smrti. Ali, pošto je uvijek sve moguće, čuda su uvijek negdje u blizini i nikada neće prestati da se događaju.
Vjerujem da čovjekova sloboda može da se definira jednom jedinom riječju koja, poput sićušnog podupirača, omogućava vratima postojanja da ostanu otvorena. Ta riječ je: Možda."
Robert Fulgam
ptičica wrote:"Tako to ide; najpre nekome oprostiš nešto, a onda oprostiš sebi što si mu oprostio. Kao vakcina; primiš najpre malu dozu, vrlo malu, koliko može tvoj organizam da podnese i odjednom postaješ imun i na ono najgore. I ne primetiš kada si postao drugi čovek, kako te se neki virusi ne dotiču, kako je neki deo tebe, nežan i osetljiv, nestao... Zauvek".
Kllikker wrote:ako ne ide po planu, ide po sudbini...
Kllikker wrote:
da se nadovežem
nasmijao sam se, pa rekoše - zašto si neozbiljan?
zaplakao sam, pa rekoše - zašto se ne smiješ?
osmjehnuo sam se, pa rekoše pretvara se pred ljudima.
smrknuo sam se, pa rekoše težak insan.
šutio sam, pa rekoše - ne zna da govori.
progovorio sam, pa rekoše - puno priča.
oprostio sam, pa rekoše - slab i kukavica, jer da je u stanju on bi se osvetio.
uzvratio sam na nepravdu, pa rekoše - da je pravedan ne bi bio takav.
onda sam shvatio da koliko god želim ljudsko zadovoljstvo, ja moram biti kritikovan, jer je zadovoljstvo ljudi cilj do kojeg ne možeš doći!