Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
frameni wrote:"Ima u životu trenutaka koji se nikada ne mogu zaboraviti. Ima i onih koji se kao sićušne igle zabadaju u meso i živce čovjeka, koji se u sjećanje zariju toliko oštro i duboko da ih iz nas vrijeme nikad ne može izbrisati.
Bučne velike trenutke života čovek češće obnavlja, svakom zgodom ih oboji, preslika...zanimljivi veliki trenuci polako blijede, izumiru za vinskim stolom u dimu cigareta.
Samo su oni trenuci, o kojima se ne može pričati, vječni. Ovi sitni, goli trenuci, skrivaju se stidljivo u srcu i tako provode svoj samotni život....."
noći su mi neprijatelji.. il' to sama sebi postanem kad tama zagrli svijet, a ja zažalim što ne mogu zagrliti tebe.. i nek' vrag sve odnese, ali ne odričem se ove svoje čežnje za tobom....
frameni wrote:"Ima u životu trenutaka koji se nikada ne mogu zaboraviti. Ima i onih koji se kao sićušne igle zabadaju u meso i živce čovjeka, koji se u sjećanje zariju toliko oštro i duboko da ih iz nas vrijeme nikad ne može izbrisati.
Bučne velike trenutke života čovek češće obnavlja, svakom zgodom ih oboji, preslika...zanimljivi veliki trenuci polako blijede, izumiru za vinskim stolom u dimu cigareta.
Samo su oni trenuci, o kojima se ne može pričati, vječni. Ovi sitni, goli trenuci, skrivaju se stidljivo u srcu i tako provode svoj samotni život....."
"Jer, mnogo puta sam bio gde nisam još koračao. I mnogo puta sam živeo u onom što još ne poznajem.
I mnogo puta sam grlio to što će tek biti oblici.
Zato izgledam izgubljen i neprekidno se osvrćem. A u sebi se smeškam. Jer, ako niste znali, svet je čudesna igračka.
Može li se izgubiti neko u nekakvom vremenu i u nekakvom prostoru, ako u sebi ne nosi sva vremena i prostore?"
"Što sam bivao stariji, sve manje su me ispunjavala sitna zadovoljstva koja mi je život pružao i sve jasnije sam shvatao gdje treba tražiti prave izvore radosti i smisla. Naučio sam da biti voljen ne znači ništa, a da je voljeti sve, da je sposobnost da osjećamo, ono što daje vrijednost i ljepotu našem postojanju. Gdje god bi se na zemlji pojavilo ono što se može nazvati srećom, bilo je satkano od emocija. Novac nije ništa, moć nije ništa. Mnogi imaju i jedno i drugo, a ipak su nesrećni. Ljepota nije ništa, vidio sam lijepe muškarce i lijepe žene koji su bili nesrećni uprkos svojoj ljepoti. Ni zdravlje nije sve; svako je zdrav ko se tako osjeća; bilo je bolesnika punih volje za životom koji su je njegovali do samog kraja i bilo je zdravih koji su vehnuli mučeni strahom od patnje.
Ali sreća je uvijek bila tamo gdje je neko umio da voli i živio za svoja osjećanja; ako ih je njegovao, ako ih nije gazio i potiskivao, ona su mu donosila zadovoljstvo. Ljepota ne pruža radost onome ko je posjeduje, već onome ko umije da je voli i da joj se divi."
Entropio wrote:"Što sam bivao stariji, sve manje su me ispunjavala sitna zadovoljstva koja mi je život pružao i sve jasnije sam shvatao gdje treba tražiti prave izvore radosti i smisla. Naučio sam da biti voljen ne znači ništa, a da je voljeti sve, da je sposobnost da osjećamo, ono što daje vrijednost i ljepotu našem postojanju. Gdje god bi se na zemlji pojavilo ono što se može nazvati srećom, bilo je satkano od emocija. Novac nije ništa, moć nije ništa. Mnogi imaju i jedno i drugo, a ipak su nesrećni. Ljepota nije ništa, vidio sam lijepe muškarce i lijepe žene koji su bili nesrećni uprkos svojoj ljepoti. Ni zdravlje nije sve; svako je zdrav ko se tako osjeća; bilo je bolesnika punih volje za životom koji su je njegovali do samog kraja i bilo je zdravih koji su vehnuli mučeni strahom od patnje.
Ali sreća je uvijek bila tamo gdje je neko umio da voli i živio za svoja osjećanja; ako ih je njegovao, ako ih nije gazio i potiskivao, ona su mu donosila zadovoljstvo. Ljepota ne pruža radost onome ko je posjeduje, već onome ko umije da je voli i da joj se divi."
Uvijek ostane ta jedna osoba tu negdje pri samom dnu tvoga srca. I bez obzira na ono što ti je uradila, što ti radi i što će ti tek uraditi, koliko god to bilo dobro ili loše, uvijek će ostati taj neko poseban u tvom životu. Iako poruke rijetko stignu na tvoj broj, onda kad uspomene, spomen ili pjesma vrati prošlost, ti si zahvalan Bogu što te se taj neko sjetio. Što je odvojio tih par sekundi u svom životu i pokazao ti da nije đubre, nego da je đubre sudbina. Sudbina koja vas je stvorila tako različite, ali opet slične, toliko daleke ali bliske, tako savršeno nesavršene u pogrešno vrijeme. To je ta jedna stanica, kojoj se uvijek iznova vraćaš, i koja se tebi vraća, pa makar i u snu, bez obzira koga imao sad uz sebe, onako na kratko da te poljubi i dokaže da je još uvijek tvoj anđeo čuvar, skriven od drugih, jer samo je potrebno da ti znaš da je još uvijek tu, i da će uvijek da bude, pa makar i iza onog skrivenog ćoška tu na kraju ulice...
"Čovjek koji više nije dijete, ne može osjetiti više nikakvo zadovoljstvo u životu." - Charlie Chaplin
"Brini se više za svoju savjest, nego za svoj ugled. Jer, savjest je ono što ti zaista jesi, a ugled je ono što drugi misle o tebi. A ono što drugi misle o tebi... To je njihov problem." - Meša Selimović
ptičica wrote:Uvijek ostane ta jedna osoba tu negdje pri samom dnu tvoga srca. I bez obzira na ono što ti je uradila, što ti radi i što će ti tek uraditi, koliko god to bilo dobro ili loše, uvijek će ostati taj neko poseban u tvom životu. Iako poruke rijetko stignu na tvoj broj, onda kad uspomene, spomen ili pjesma vrati prošlost, ti si zahvalan Bogu što te se taj neko sjetio. Što je odvojio tih par sekundi u svom životu i pokazao ti da nije đubre, nego da je đubre sudbina. Sudbina koja vas je stvorila tako različite, ali opet slične, toliko daleke ali bliske, tako savršeno nesavršene u pogrešno vrijeme. To je ta jedna stanica, kojoj se uvijek iznova vraćaš, i koja se tebi vraća, pa makar i u snu, bez obzira koga imao sad uz sebe, onako na kratko da te poljubi i dokaže da je još uvijek tvoj anđeo čuvar, skriven od drugih, jer samo je potrebno da ti znaš da je još uvijek tu, i da će uvijek da bude, pa makar i iza onog skrivenog ćoška tu na kraju ulice...
Entropio wrote:"Dobro bi bilo početi sve ispočetka... A početka više nema. Niti je važan."
Evo u svjetlu ovih zategnutih odnosa na istoku i novog Hladnog Rata...
U 1. svjetskom ratu po prvi puta je korišteno kemijsko oružje, u 2. svjetskom ratu po prvi puta je korišteno atomsko oružje, ne znam što će se koristiti u 3. svjetskom ratu, ali sam siguran da će se u 4. ratovati kamenjem i drvetom ... Albert Einstein
They can be a great people, Kal-El, they wish to be. They only lack the light to show the way. For this reason above all, their capacity for good, I have sent them you... my only son
Jor El
"Kiša i nebo mutno do plača. San je posljednja mogućnost da se sačuva ono što mora da ode.
Ne budi me...U očima pijanog svirača jutros je previše vode, nemir i jedna jesen daleka.
Ni slavuji ne zvižduću pesmu koju znaju sve ptice.
Pusti...U praskozorje između smreka naći će uplašene zvezde i upaljene sveće, večer, i jedan komadić bola.
Reći će uvek reči manje nego što govore oči."
frameni wrote:"Kiša i nebo mutno do plača. San je posljednja mogućnost da se sačuva ono što mora da ode.
Ne budi me...U očima pijanog svirača jutros je previše vode, nemir i jedna jesen daleka.
Ni slavuji ne zvižduću pesmu koju znaju sve ptice.
Pusti...U praskozorje između smreka naći će uplašene zvezde i upaljene sveće, večer, i jedan komadić bola.
Reći će uvek reči manje nego što govore oči."
"A ti, ti si zvijezda zaspala na mom dlanu i ja te čuvam i ne dam i nemoj da se bojis.
A ako već budeš bodež i napraviš nekakvu ranu i tad ću da budem sretan što još uvijek negdje postojiš.
Sad nemam ništa sem rima, a i njih bih najradije da vratim nekoj dalekoj zvijezdi sa koje sam sišao ranjiv.
Neću ti reći hvala, a neću ni da ti platim jer si najveći krivac što sam nježan i ranjiv."
"Ona ne zna koliko boli ono što se nikad ne vrati, kao noći koje se čuvaju u očima što dvostruko gore.
Sve nema svoju cijenu, ali ipak sve se plati jednim sanjivim vriskom mjeseca što pada u more.
Ja sam najljepšu pjesmu zaključao u njenoj kosi i sve sam svoje osmjehe sakrio u zavjesu kiše,
a ona je predobro znala šta ta jesen nosi al' nije htjela da prizna i nije nas bilo više.
Ko zna… možda joj noćas neke slike ponovo znače, možda se zaista voli samo jednom u životu."
podsjeti me da je vrijedilo sve vrijeme koje sam provela u tišini, praveći hiljade planova u glavi i zamišljajući neki novi susret koji bi sve promenio...
