Citati koje bi podijelili s drugima

[Converse]

"Koji čovjek nikad nije prekršio
Tvoj zakon, reci?
Život bez grijeha
kakav bi ukus imao, reci?
Ako zlo koje sam učinio
Ti kazniš zlom
Kakva je razlika
između Tebe i mene, reci? "

Omar Hajjam

[Aleluja]

Oko za oko i cijeli svijet će biti slijep!

[fake believer]

Oko za oko i cijeli svijet će biti slijep!

Zub za zub i bit ce krezav

[ptičica]

"Ljudima ne mogu udahnuti svoju ljubav, i oni ne mogu da mi je vrate. Gledaju me hladno, sumnjičavo odmjeravaju opasnost koja im od mene prijeti i, zatvoreni svakako, zatvaraju se još više, na prvu neočekivanu riječ, na prvi nenaviknut pokret, ili odmah napadaju, braneći se, jer više vole da ubiju nego da strahuju.
Ljudi se u stvari boje, zato su surovi. Napad je odbrana koju naređuje opreznost, i tako nema lijeka surovosti, jer nema lijeka ljudskoj nesigurnosti. "


Meša Selimović - "Tvrđava"

[frameni]

"Možda je, negdje daleko, sve već potiho izgubljeno. Ili baš negdje postoji mirno mjesto gdje sve može nestati, stopiti se u jednu priliku u kojoj se sve preklapa. I dok živimo svoj život, otkrivamo, vukući tanke niti kojima su vezane sve stvari, što je sve izgubljeno. Sklopio sam oči i pokušavao se sjetiti, što sam više mogao lijepih, izgubljenih stvari. Privući ih bliže, zadržati ih. Cijelo vrijeme svjestan da su kratkog vijeka."


Haruki Murakami - "Sputnik ljubav"

[stachu]

Ne volim te vise da znas
ali uvijek mi tako ponekad
u vremenu dodjes
pa pomislim da si mi sve na svijetu
i ne mogu ni zamisliti
kako lezis u nekom drugom krevetu
a ista si i kad kisa pada i kad hlace obuces
i kad suknju skidas
a ne places nikad
jednog cu te dana ubiti zbog svega
jer si tako slatka
bezobrazna i kratka
ako ne racunam noge
jer si fina djevojcica
i najhrabrija kurva
jer si mi u oci usla
bez kucanja i srama
ubit cu te prije spavanja
da se probudis kao dama
da imas pune sobe ljubavi
kao zimnicu spremne
i ne volim te vise da znas
i sve ce novine pisati o tome
u restorane vise neces uci
ludo moja mala
neugledna plava
predivno stvorenje bozje i moje
raspitaj se kod prijatelja
sto je jos tvoje
a sto meni pripada
raspitaj se jer ne dam ti vise
ni da mislis
ubit cu te sto se skitas svijetom
policija ce te traziti
sto bludnicis s ljetom na javnom mjestu
pa ces onda opet k meni
dovoditi ljude
da me ubijaju dugo i da se cude
sto volis na meni
i ne volim te vise da znas
ali te trazim
jer si tako prosta i slatka kao sirup
jer si tako divlja
kad ti vrat zagrizem
a bas nikakva nisi kad te zubi bole
necu vise ni da mislim o tebi
dok si od mene daleko
sto ja znam ljubi li te netko
jer ti je toplo u sobi
bezobraznice mala
igraj se jos malo
dok mi mrak ne padne u krevet
ludo
cekam te i sutra
kao uvijek u devet.

Zeljko Krznaric

[Aleluja]

Strah je ona mala tamna komora gdje se razvijaju svi negativi!

[fake believer]

Pobjeda nad strahom pocetak je mudrosti.

[frameni]

Ima te u toj odsutnosti, prisutna si bolom,
ima te u ljubavi, prisutna si tugom
i san u kojem te sanjam, prisutan je tamom,
jer kao da očekujem daleko djetinjstvo,
noć s kojom lutam, prisutna je sama.
Ima te negdje, prisutna si daljinom
i očima sličnim odrazu vode,
prisutna mjesečinom.
Ima te i mora te biti, poslije toliko godina
poput skrivenog mjesta, prisutna si krišom.....

Zal Kopp

@veze s vezom za sve ...ali ovaj jednostavno moram izdvojiti

[Entropio]

Da sam te ukrao
i legao pored tebe
da li bi ljeto zamirisalo
kao što tvoja kosa miriše
da li bi pisalo u mojim pjesmama
ono što sad ne piše
kad sam žedan tvojih uspomena
tvojih godina prije mene
ljubomoran na sve one
koji su s tobom dijelili
sve ono što nisam ja
da sam te ukrao
i legao pored tebe
i ljubio tvoje lijepe prste
tebe bih isto napravio
od ljubavi čvrste
nježnu
s nebom u očima
da me pratiš
i vratiš s neba do sebe
da sam te ukrao
možda ne bih imao ništa
ali bih imao tebe.

Zeljko Krznaric

Upoznao sam te okrutnu na rastanku.
Videh te kako odlaziš
Kao vojnik koji u smrt ide
Bez milosti za onog ko ostaje.

U tom času nisam imao snage da te pogledam.
Od tebe, zatim, ni glasa više, samo tvoja slika,
Neumorni drug, i tvoja šutnja
Zastrašujuća kao bunar bez dna.

Zanosim se da bi me ponovo
Mogla zavoleti
I trazim te i čekam da se vratiš,
Da bih te video izmenjenu
I ljutit ćeš se na me
Što sam se usudio da ti prkosim
U ljubavi i sasvim nepotrebno.


Vincenzo Cardarelli

Ne volim te vise da znas
ali uvijek mi tako ponekad
u vremenu dodjes
pa pomislim da si mi sve na svijetu
i ne mogu ni zamisliti
kako lezis u nekom drugom krevetu
a ista si i kad kisa pada i kad hlace obuces
i kad suknju skidas
a ne places nikad
jednog cu te dana ubiti zbog svega
jer si tako slatka
bezobrazna i kratka
ako ne racunam noge
jer si fina djevojcica
i najhrabrija kurva
jer si mi u oci usla
bez kucanja i srama
ubit cu te prije spavanja
da se probudis kao dama
da imas pune sobe ljubavi
kao zimnicu spremne
i ne volim te vise da znas
i sve ce novine pisati o tome
u restorane vise neces uci
ludo moja mala
neugledna plava
predivno stvorenje bozje i moje
raspitaj se kod prijatelja
sto je jos tvoje
a sto meni pripada
raspitaj se jer ne dam ti vise
ni da mislis
ubit cu te sto se skitas svijetom
policija ce te traziti
sto bludnicis s ljetom na javnom mjestu
pa ces onda opet k meni
dovoditi ljude
da me ubijaju dugo i da se cude
sto volis na meni
i ne volim te vise da znas
ali te trazim
jer si tako prosta i slatka kao sirup
jer si tako divlja
kad ti vrat zagrizem
a bas nikakva nisi kad te zubi bole
necu vise ni da mislim o tebi
dok si od mene daleko
sto ja znam ljubi li te netko
jer ti je toplo u sobi
bezobraznice mala
igraj se jos malo
dok mi mrak ne padne u krevet
ludo
cekam te i sutra
kao uvijek u devet.

Zeljko Krznaric

[art vandeley]

"Bolje prokockati svoju mladost, nego ne učiniti s njom baš ništa."

[frameni]

"Tako se dešava da u životu često povjerujemo da smo izgubljeni, dok u stvari uvijek idemo ka određenom cilju, ponekad vođeni našom najočiglednijom, ali u drugim prilikama, možda i bitnijim za naš život, nekom snažnom i nepokolebljivom voljom i nama samima neznanom, u susret mjestima, osobama ili stvarima koje, na ovaj ili onaj način, jesu, ili su bile, ili će da budu, od odlučujuće važnosti za našu sudbinu, voljom koja ide u prilog našim prividnim htijenjima ili ih osujećuje, pomaže ili odmaže našim težnjama i često, što nas još više začuđuje, vremenom dokazuje da je budnija od naše svjesne volje."


Ernesto Sabato - "Otpor"

[frameni]

"Neki od nas odustaju od života, tek uz rezignirani uzdah. Drugi se malo bore, a onda izgube nadu. A treći – među njima i ja – nikad ne odustaju. Borimo se, borimo i borimo. Borimo se bez obzira na cijenu bitke, na pretrpljene gubitke, na nevjerojatnost uspjeha. Borimo se do kraja. Nije to pitanje hrabrosti. To je nešto u nama, nesposobnost odustajanja. Možda najobičnija glupa glad za životom?"


Yann Martel - "Pijev život"

[Entropio]

"Neki od nas odustaju od života, tek uz rezignirani uzdah. Drugi se malo bore, a onda izgube nadu. A treći – među njima i ja – nikad ne odustaju. Borimo se, borimo i borimo. Borimo se bez obzira na cijenu bitke, na pretrpljene gubitke, na nevjerojatnost uspjeha. Borimo se do kraja. Nije to pitanje hrabrosti. To je nešto u nama, nesposobnost odustajanja. Možda najobičnija glupa glad za životom?"


Yann Martel - "Pijev život"

[frameni]

"Gdje je ona mukla riječ, tiha, nerazumljiva, dobra riječ što svijetli u mraku kao mali, mali oganj koji se nikad ne gasi? Gdje je riječ utjehe?
Jučer i sinoć i jutros još sam je znao, zašto se ne javi sada u meni, sad kad mi je gorko teško, zašto ne sine kao daleki oganj treptave zvijezde, kao veseli sjaj oka?Kako, kako sam je mogao zaboraviti?"

Ivo Andrić - "Ex Ponto"

[frameni]

"Doista, koliko vremena potrošimo u praznom hodu kada se bojimo ili jednostavno odbijamo upoznati dušu čovjeka pored sebe. A zaboravljamo da svak' nosi nešto od Dobroga u sebi. Netko možda i ne previše, ono je u njemu sasvim nezamjetljivo ispod naslaga zlobe ili plahosti, no ipak, tu je. Prihvatanjem i ljubavlju ta mala duboko zakopana klica dobiva poticaj za rast. A tek upornim i pažljivim uzgojem… Dobro, koje je u početku bilo skriveno, polako prilazi površini i postaje vidljivo. Svijet dobiva novu svjetiljku koja možda na nekom drugom ponovi postupak svoga rađanja. I tako se sve širi dalje. I mi mijenjamo svijet. Zvuči li vam previše idealno? Naivno? Može biti. No, na sreću, postoji jedan dio svijeta koji sasvim sigurno možemo promijeniti. Sebe same. A, to je već jako puno."

Enes Kišević – “Strašni smo - ti i ja“

[de facto.]

"Rijetko mislimo na ono što imamo,ali uvijek na ono što nam nedostaje."

[de facto.]

"Ne dozvoli da budeš nečiji stih.Potrudi se biti mu cijela poezija."

[de facto.]

Budi nocas dama

obuci cipele na pete, crvene obuci
gracijo moja prošetaj u sumrak
neka ti obli listovi zagaze u Unu
smaragdne oci našminkaj
bojom snova od vijekova
zagrebi dugim noktima po steccima
uzmi praha sa njih
pospi ga licem bijelim
osramoti ih
pljunut ce ratnik na njih
podizao je ruke zbog tebe
vjeruj mu i nocas
da samo pred tobom
kleknut ce

Budi mi nocas dama
stegni svilenu haljinu oko struka
izbaci grudi gracijo moja
aprilski vjetar sa Jahorine
neka mrsi sevdahom ti kose
maramom sa Baš-caršije
obriši vrele suze
ne kapaju one više za nas
jer su naše presušile
budi nam majka
kakva nas je rodila
ne ona koju rasprodaju
po pijacama njihove pohote
cast je branjena tvoja
od Pjesnika
uzdah njegov
pred tobom
zastace

Budi mi nocas dama
ljepotica koja nikad ne moli
kojoj se klanja
za koju su Pjesnici ginuli
prospi cari grmeckim gorama
neka te ljube i oni koji to nece
zarobi ih osvetnice usnama
oganj im budi u izdajnickim grudima
sažeži cepterom uhode
klevete razderi
u ime tvoje placu
onima koji te ne znaju
otjeraj lažne ljubavnike
otjeraj bludnice što u grijehu kupaju
tvoje ime
budi uvijek
ona moja
prkosna
od sna
Budi mi dama, jedina moja, da me ova muka prode.
Cekali su jednu ljubavnu, eto nek sad svršavaju...
Gušim se od smijeha i bijesa, vec ludim.
Vidim to po sjaju u oku, izdajnickom,
kad u nemoci shvatiš da je ludilo spas,
cujem to po smijehu u kojem bol grca
gdje je Assilusum Obsulum, da me proguta?

[potočanka]

problem je u tome što si ti rješenje...

[frameni]

Bilo je nesto lijepo pa proslo
- Il tek je sanja to bila -
Ljepse od zvijezda, ljepse od ruza
I smijeska planinskih vila.

Bile su noci mjesecne, lijepe
I pune radosti vrele.
Bile su basce mirisa pune,
I ruze cvale su bijele.
Bilo je nekoć


Bilo je smijeha, pogleda dugih
Sto sve no izeci znaju,
Bilo je srece, uzdaha sjetnih,
I himna carobnom maju.

Bila je dusa prepuna sunaca
I plamne ceznje, sto sine
Kadkad ko nebom krijesnica sjajna
Pa onda umre i zgine.

Bilo je nekoc. Mrak je sad svuda
I bol sto pali i pece.
Bila je sanja, bila je prica
U jedno najljepse vece.


Antun Branko Šimić

[frameni]

Ogrni kaput
Od želja silnih otežan
Raspodijelit ćemo teret snova
I smrznutih želja na ovih minus deset
I u pamćenje ćemo još jednu godinu upisati
Ponekad je teško znam
Samo ovaj istrošeni zrak disati
Ali samo kaput ogrni
Napuni džepove srećom
I podgrijat ćemo nadu
Sakriveni i izgubljeni
U ovom okićenom gradu

Željko Krznarić

[Entropio]

Ogrni kaput
Od želja silnih otežan
Raspodijelit ćemo teret snova
I smrznutih želja na ovih minus deset
I u pamćenje ćemo još jednu godinu upisati
Ponekad je teško znam
Samo ovaj istrošeni zrak disati
Ali samo kaput ogrni
Napuni džepove srećom
I podgrijat ćemo nadu
Sakriveni i izgubljeni
U ovom okićenom gradu

Željko Krznarić

[Entropio]

Ali kasnije, kad je sve to prošlo,
Mislio sam često nakon onog sveg -
Zašto nas nije na klupi u parku
One noći čisti zatrpao snijeg ?

Išli smo života vijugavim tokom
I bilo nam je, Jelka, kako kad,
Kao kad zvijezda žuta se odroni
I u modroj tami izgubi se trag.

Na klupi u parku sjedili smo sami,
Decembarsko veče, opustjeli grad,
Priznati samom sebi nisam smio
Da sam te toliko zavolio tad.

Ali kasnije, kad je sve to prošlo,
Mislio sam često poslije onog sveg -
Zašto nas nije na klupi u parku
One noći čisti zatrpao snijeg ?

Vlado Dijak

[hanny12]

Čuvajte se ugroženih ljudi i ljudi koji misle da su ugroženi. Oni osjećaju potrebu da se štite i brane, i zbog toga često i neočekivano i podmuklo napadaju. "
Ivo Andrić