Branko Ćopić

Bumbar · Post by **Bumbar** » 01/02/2006 11:20

Jednako kao vecina...kad god citam nesto njegovo vratim se u djetinjstvo

... Mj stric ima njegova sva djela a ja imam magarece godine

i to mi je bio jedan od najdrazih poklona za rodjendan.

Fair Life · Post by **Fair Life** » 06/03/2006 08:54

"Ahmet Hromadžić sakupljao je novac za gradnju spomen-kuće Skendera Kulenovića, jer je novac predviđen za te namjene u opštinskom budžetu tadašnji načelnik opštine Bosanski Petrovac, neki Vojsko Kecmanović potrošio za neke druge stvari. Bilo je to oko 280 miliona ondašnjih dinara i to su bile velike pare. Ahmed je mene poveo, jer je Branko volio mog brata, pa je bio slab i na mene. Moj brat je išao sa Brankom u razred, a Branko je o njemu napisao priču 'Mali miš'. Naime kada su bili mali, učitelj im je zadao da pišu pismenu vježbu na temu 'Šta ja mogu da učinim da se spriječi rat', a moj brat je tada napisao samo jednu rečenicu: 'Šta ja, mali miš, mogu protiv jedne takve sile!' Poslije toga je počeo rat, a moj brat je kao prvoborac stavio pušku na rame i otišao u partizane. Nedugo zatim je poginuo, a Branko je o njemu napisao priču građenu na tom paradoksu po kojem je on, koji je za sebe mislio da je mali miš, među prvima otišao u partizane da zaustavi tu silu. I, dakle, odlazimo mi kod Branka da od njega tražimo tih 280 miliona koji nedostaju. On se obradovao što nas vidi, pita šta trebamo, mi objasnimo, a on pita koliko treba. Pita Ahmeta koliko ima na računu, a Ahmet je to znao, jer je bio njegov izdavač, pa ga je plaćao. Branko tada bez riječi odobrava da mu s računa skinu potreban novac. Ja sam bio iznenađen, jer je njega bio glas da je tvrdica i škrtac. Pitam ga ja: 'Branko, pa tebe bije glas da si tvrdica i škrtac...', a on meni odgovara: 'Ma, slušaj Tunjo', kaže on: 'Prvo, moj prijašin to zaslužuje. Drugo, neću da plaćam račune po kafanama za razne ljenguze. I treće, i najvažnije: cijeli život sam želio da se najedem, znao sam satima stajati ispred slastičarnice i zamišljati razne lijepe kolačiče i pitati se kako li ih je jesti. Želio sam da imam lijepo odijelo. Sanjao sam da se i neka lijepa žena zagleda u mene. Sada imam pare i mogu kupiti šta hoću, ali jesti ne smijem zbog zdravlja, odijelo mi ne treba, ženama se i dopadam, ali ja njima sada više ne mogu ništa... A i maštu sam izgubio i ne mogu više pisati. I šta će mi onda pare? A moj prijašin je to zaslužio'", priča Filipović.

mosor1 · Post by **mosor1** » 08/03/2006 12:30

uvjek dobar gost wrote:.... ako procitas knjigu Lelejska Gora od Dobrice C. nmogo toga ce ti jasnije biti....

"Lelejska gora"?

I bas od Dobrice Cosica?

hrasno38 · Post by **hrasno38** » 08/03/2006 12:57

mosor1 wrote:
uvjek dobar gost wrote:.... ako procitas knjigu Lelejska Gora od Dobrice C. nmogo toga ce ti jasnije biti....
"Lelejska gora"?

I bas od Dobrice Cosica?

Hahaha ma dobro malo ga prenjelo. Mihailo i Dobrica slicno je to

)

A sjeca li se iko Copiceve "Glava u klancu noge na vrancu". Jos jedna od onih sto se cita u jednom dahu i sa osmjehom na licu.

mostarac · Post by **mostarac** » 08/03/2006 13:19

Mahalac wrote:Uz playstation i ine medal of honore a ustvari ne znaju sta je to
"Rat dugmadi".

ili Slavno vojevanje

Meni je "Slavno vojevanje" the best od Branka i citao sam je vise puta. Srecom velikom srecom nisu bili toliki ludaci i Branko je koliko mogu primjetiti jednako i danas kao i prije rata zastupljen u skolama koje rade po bosanskom planu i programu. To mi je bas drago, ali djeca su danas drugacije gojena. Djecu od moje brace sam ubjedjivao da citaju Jezevu kucicu i slicno, cak sam im i ja htio citati ali bez uspjeha

Do skole je i drustva, a bogami i do roditelja sto nam djeca rastu u neznanju i nezainteresovani i sto nam se radja "retardirana" generacija, koja u buducnosti nece moci stvoriti bolju od sebe.
Nazalost ta djeca ne znaju sta propustaju a ja sam se trudio, nije da nisam, da im objasnim. Branko je uz Cika Jovu Zmaja bio najbolji djeciji pisac koji se ikad rodio na Balkanu. Njih dvojica su giganti i institucije za sebe.
Srecom imam sva njegova djela, a ni danas mi nije mrsko procitati ponesto, iako sam vecinu njegovih knjige prerastao.

Qler · Post by **Qler** » 08/03/2006 18:03

Orlovi rano lete

Slavno vojevanje

Bitka u zlatnoj dolini

procitao ih nebrojeno puta

:D:D:D:D

nema boljih knjiga

dinash · Post by **dinash** » 08/03/2006 18:37

danas wrote:jao, moj mr_bosnjak... pa sta vas uce u skolama, ako ne copica...

jel' copic i dalje na novcanici od 50 maraka?

50 pfeninga.
imam ja novcannicu sa copicem na jednoj strani, potpis nicka cavea na drugoj.

mosor1 · Post by **mosor1** » 08/03/2006 19:45

A znate li onu:

BOLESNIK NA TRI SPRATA

Našega starog doktora Jana
telefon zove s Kalemegdana:

¨Doktore dragi, hitno je vrlo,
imamo gosta, boli ga grlo!¨

¨Imate gosta?
Da nije stranac?¨

¨Pravo ste rekli. Jest', Afrikanac!¨

¨Doći ću brzo, za jedan sat.
Kažite samo: na koji sprat?¨

¨Na kome spratu? Teško je reći,
boli ga čitav - drugi i treći.¨

Čudom se čudi naš doktor Jan:
¨Kakav bolesnik je trospratan?¨

¨Doktore, jeste, to nije varka,
zovemo, znate, iz zoo-parka.
Žirafu jednu boli nam vrat,
a to je - drugi i treći sprat.¨

Branko Ćopić

Fair Life · Post by **Fair Life** » 08/03/2006 20:26

uvjek dobar gost wrote:.... ako procitas knjigu Lelejska Gora od Dobrice C. nmogo toga ce ti jasnije biti....

Prava si ti Cosiceva lelejska gora...

A jesi li je ti procitao... od Cosica?

Ivy · Post by **Ivy** » 08/03/2006 20:45

Moja najdraza prica: Basta sljezove boje
Minulo je od tih neveselih dana već skoro pola vijeka, djeda odavno nema na ovome svijetu, a ja još ni danas posigurno ne znam kakve je boje sljez . Znam samo da u proljeće iza naše potamnjele baštenske ograde prosine nešto ljupko, prozračno i svijetlo pa ti se prosto plače, iako ne znaš ni šta te boli ni šta si izgubio.

Citava prica

mosor1 · Post by **mosor1** » 10/03/2006 21:40

Eh, ja se jos (u fragmentima) podsjetim sto je meni moja mama kao klincu recitirala pred spavanje (u ona doba noci kad se ocajnicki pokusavas sjetiti bilo cega da mala napast konacno zaspi). Njoj je to sigurno ostalo jos iz osnovne, ona je generacija koja je prve razrede odradivala pri kraju rata:

Nad Kozarom nebo zvoni,
jure silni avioni
kao da ih davo goni.

Sijeku prostor i visine
osamdeset tri masine.
A pred njima maglu hvata
brzi lovac tipa rata...

Od straha se covjek znoji -
tko to ide, ljudi moji?

Tko ce biti - to znas i ti.
To je lako pogoditi.

Zar sovjetski avioni?
Niko drugi nego oni...

Itd, itd - ostalo znam parcijalno - mozda nastavim kad konzultiram onaj crveni komplet knjiga, sto mi je kod mame...

mostarac · Post by **mostarac** » 10/03/2006 21:46

mosor1 wrote:A znate li onu:

BOLESNIK NA TRI SPRATA

Našega starog doktora Jana
telefon zove s Kalemegdana:

¨Doktore dragi, hitno je vrlo,
imamo gosta, boli ga grlo!¨

¨Imate gosta?
Da nije stranac?¨

¨Pravo ste rekli. Jest', Afrikanac!¨

¨Doći ću brzo, za jedan sat.
Kažite samo: na koji sprat?¨

¨Na kome spratu? Teško je reći,
boli ga čitav - drugi i treći.¨

Čudom se čudi naš doktor Jan:
¨Kakav bolesnik je trospratan?¨

¨Doktore, jeste, to nije varka,
zovemo, znate, iz zoo-parka.
Žirafu jednu boli nam vrat,
a to je - drugi i treći sprat.¨

Branko Ćopić

http://rapidshare.de/files/15183747/Dra ... a.Mp3.html

mosor1 · Post by **mosor1** » 10/03/2006 21:52

mostarac wrote: http://rapidshare.de/files/15183747/Dra ... a.Mp3.html

Mf... To sam ja mislio napraviti...

Hvala, ozivjeli Mostarce!

Admir_1984 · Post by **Admir_1984** » 16/03/2006 00:00

Orlovi rano lete-knjiga koja me ocarala kao osnovca,a do sada sam je bar jedno 5 puta procitao u cugu

Sretno Biće · Post by **Sretno Biće** » 16/03/2006 00:04

Admir_1984 wrote:Orlovi rano lete-knjiga koja me ocarala kao osnovca,a do sada sam je bar jedno 5 puta procitao u cugu

Fair Life · Post by **Fair Life** » 06/12/2006 05:24

[img]http://www.spiritofbosnia.org/pic/bosh2.jpg[/img] wrote: DRAGI MOJ ZIJO

Branko Ćopić

Znam da pišem pismo koje ne može stići svom adresantu, ali se tješim time da će ga procitati bar onaj koji voli nas obojicu.

Kasna je noć i meni se ne spava. U ovo gluho doba razgovara se samo s duhovima i uspomenama, a ja, evo, razmišljam o zlatnoj paucini i srebrnoj magli tvojih prica, i o strasnom kraju koji te je zadesio u logoru Jasenovac.

Pišem, dragi Zijo, a nisam siguran da i mene, jednom, ne čeka sličam kraj u ovome svijetu po kome još putuje kuga s kosom.

U svojim noćima s najviše mjesečine, ti si naslutio tu apokaliptičnu neman s kosom smrti I progovorio si o njoj kroz usta svoga junaka Brke. Jednog dana ti se je i vidio, realnu, ovozemaljsku, ostvario se tvoj strašan san, tvoja mora.

Tih istih godina, ja sam, slučajem, izbjegao tvoju sudbinu, ali, evo, ima neko doba kako me, za mojim radnim stolom, osvoji crna slutnja: vidim neku noć, prohladnu, sa zvijezdama od leda, kroz koju me odvode neznano kud. Ko su ti tamni dželati u ljudskom liku? Jesu li slični onima koji su tebe odveli? Ili braća onih pred kojima je otisao Goran? Zar to nisu tamne Kikićeve ubice?

Kako li smo nekada, zajedno, dječački, lirski zaneseni, tugovali nad pjesnikom Garisjom Lorkom I zamišljali ono praskozorje kad ga odvode, bespovratno, pustim ulicama Granade.

Bio sam, skorih dana, I u Granadi, gledao sa brijega osunčan kamenit labirint njenih ulica i pitao se: na koju su ga stranu odveli. Opet si tada bio pored mene, sasvim blizu, I ne znam ko je od nas dvojice šaputao Lorkine riječi pune jeze: "Crni su im konji, crne potkovice."

Umnožavaju se po svijetu crni konji i crni konjanici, noćni dnevni vampiri, a ja sjedim nad svojim rukopisima i pričam o jednoj bašti sljezove boje, o dobrim starcima i zanesenim dječacima. Gnjuram se u dim rata i na lazim surove bojovnike: golubijeg srca. Prije nego me odvedu žurim da ispričam zlatnu bajku o ljudima. Njeno su mi sjeme posijali u srce još u djetinjstvu i ono bez prestanka niče, cvjeta i obnavlja se. Pržile su ga mnoge strahote kroz koje sam prolazio, ali korijen je ostajao, životvoran I neuništiv, I pod sunce ponovo isturao svoju nejačku zelenu klicu, soj barjak. Rušio se za nejga oklop tenkova, a štitio ga I sačuvao prijateljski povijen ljudski dlan.

Eto, o tome bih, Zijo, da šapućem i pišem svoju bajku. Ti bi najbolje znao da ništa nisam izmislio i da se u ovome poslu ne može izmišljati, a pogotovu ne dobri ljudi i sveti bojovnici.

Na žalost, ni one druge nisam izmaštao, mrke ubice s ljudskim licem. O njima ne mogu i ne volim da pričam. Osjećam samo kako se umnožavaju i rote u ovome stiješnjenom svijetu, slutim ih po hladnoj jezi, koja im je prethodnica, i još malo, čini se, pa će zakucati na vrata.

Neka, Zijo... Svak se brani svojim oružjem, a još uvijek nije iskovana sablja koja može sjeći naše mjesečine, nasmijane zore i tužne sutone.

Zbogom, dragi moj. Možda je nekom smiješna moja starinska odora, pradjedovsko koplje i ubogo kljuse, koje ne obećava bogzna kakvu trku. Jah, šta ćeš...

sulesavic · Post by **sulesavic** » 06/12/2006 16:05

mostarac wrote:
mosor1 wrote:A znate li onu:

BOLESNIK NA TRI SPRATA

Na¹ega starog doktora Jana
telefon zove s Kalemegdana:

¨Doktore dragi, hitno je vrlo,
imamo gosta, boli ga grlo!¨

¨Imate gosta?
Da nije stranac?¨

¨Pravo ste rekli. Jest', Afrikanac!¨

¨Doæi æu brzo, za jedan sat.
Ka¾ite samo: na koji sprat?¨

¨Na kome spratu? Te¹ko je reæi,
boli ga èitav - drugi i treæi.¨

Èudom se èudi na¹ doktor Jan:
¨Kakav bolesnik je trospratan?¨

¨Doktore, jeste, to nije varka,
zovemo, znate, iz zoo-parka.
®irafu jednu boli nam vrat,
a to je - drugi i treæi sprat.¨

Branko Æopiæ
http://rapidshare.de/files/15183747/Dra ... a.Mp3.html

Kako bi ovo bilo lijepo ponoviti...

Saian · Post by **Saian** » 06/12/2006 16:16

mr__bosnjak wrote:Ja nisam znao za Copica. Tek jednom smo dobili na bosanskom da naucimo pjesmu o Bosni Branka Copica:

ironija u svemu tome je sto ti to ne kvari image ama bash nimalo

Faust · Post by **Faust** » 06/12/2006 16:17

Branko Ćopić - izvrstan pisac. "Magareće godine", i "Pionirska trilogija" - nezamjenjive knjige djetinjstva. Zbirka "Bašta sljezove boje" - sjajna zbirka priča.

Saian · Post by **Saian** » 06/12/2006 16:21

Admir_1984 wrote:Orlovi rano lete-knjiga koja me ocarala kao osnovca,a do sada sam je bar jedno 5 puta procitao u cugu

kako sam se ja odusevljavao ovom knjigom ijaaaaaaaaaaaaaaao kontam mogao bih opet prochitati da vidim kako ce se kroz prizmu uma rastaviti nakon toliko godina

Bumbar · Post by **Bumbar** » 06/12/2006 16:33

Saian wrote: kako sam se ja odusevljavao ovom knjigom ijaaaaaaaaaaaaaaao kontam mogao bih opet prochitati da vidim kako ce se kroz prizmu uma rastaviti nakon toliko godina

eh Magarece godine...na krv sam se posvadjala sa rodjakom koji je tvrdio da je to njegova knjiga... eh...

uvjek dobar gost · Post by **uvjek dobar gost** » 06/12/2006 16:35

Samo je šteta što se roknuo, a pitanje zašti i sa kim je razgovarao prije toga... samo da nije Dobrica Ć. i ta ekipa.......

A inače moj omiljeni pisac iz djetinstva, čak skoro sam gledao film orlovi rano lete i nekao naježio sam se.....

Vrijeme je da se krene !!!!

sulesavic · Post by **sulesavic** » 06/12/2006 16:43

Saian wrote:
Admir_1984 wrote:Orlovi rano lete-knjiga koja me ocarala kao osnovca,a do sada sam je bar jedno 5 puta procitao u cugu
kako sam se ja odusevljavao ovom knjigom ijaaaaaaaaaaaaaaao kontam mogao bih opet prochitati da vidim kako ce se kroz prizmu uma rastaviti nakon toliko godina

Istu stvar æe¹ do¾ivjeti kao i kod prvog èitanja. Ja se sjeæam da sam plakao zajedno s Lunjom...

Tutnji u noæi bitka, trza se Lunja iza sna, lomi se odjek u Prokinu gaju. Nema vi¹e nekada¹njih bezbri¾nih dana ni obijesnih djeèjih igara, u rat je oti¹la Jovanèetova dru¾ina.

Dr¾ite se dobro, moji djeèaci! Jovanèe, Strièe, Ðoko, Nik, Vanjka ©iroki, mi vas èekamo da se opet vratite.

Nek bude onako kako ste se dogovorili na posljednjem sastanku u Gaju: oni koji ostanu ¾ivi, sastaæe se jednog dana opet u Prokinu gaju, nalo¾iæe vatru u logoru Tepsija i oko nje æe prièati o onima koji se nisu vratili. Prièaæe dugo i s ljubavlju, ali samo lijepe stvari. Samo lijepe stvari, jer to jedino ostane iza èovjeka i to je bilo jedino bogatstvo na¹ih djeèaka.

granulo · Post by **granulo** » 06/12/2006 16:47

"Branko Copic - pjesnik, pripovjedac, romansijer i dramski pisac, rodjen je 1915. godine u selu Hasanima pod Grmecom, u Bosanskoj krajini. Kad je imao cetiri godine umro mu je otac, pa je s mladjim bratom i sestrom zivio uz majku, djeda i strica. Vaspitavao se u kuci gdje su se njegovala narodna predanja, pricale price, pjevale pjesme, govorilo se o dozivljajima predaka, cuvale uspomene.
Osnovnu skolu je Copic pohadjao u rodnom mjestu, a kad ju je zavrsio, otisao je u Bihac u gimnaziju. Tugovao je za rodnom kucom, majkom, selom. Ljubav prema zavicaju i njegovim ljudima ostace trajno u srcu ovog pisca.
U prvom razredu gimnazijskog skolovanja ispoljava se kod Branka Copica smisao za pisanje. Tada je napisao svoju prvu pjesmu, a 1928. godine mu je objavljen prvi prozni sastav u omladinskom listu "Venac".
Po zavrsetku nize gimnazije Copic se upisuje u uciteljsku skolu u Banjaluci. Kasnije se upisao na Filoloski fakultet u Beogradu. Tada uglavnom pise price za djecu.
Copic je 1941. godine otisao u partizane i tako se pridruzio svojim zemljacima. Za vrijeme rata je pisao pjesme i price. Krajem rata objavljena mu je knjiga "Price partizanke". Iza rata se posvetio knjizevnom radu..." Znam da sve ovo uglavnom znate, ali eto, podsjecanja radi... Zbog Branka Copica je nase djetinjstvo bilo ljepse i veselije...

Marshal · Post by **Marshal** » 06/12/2006 17:12

A neki su takvog covjeka bili spremni prozvati i za cetnika, prije rata i nesto poslije rata.

Branko Ćopić

#51

#52

#53

#54

#55

#56

#57

#58

#59

#60

#61

#62

#63

#64

#65

#66

#67

#68

#69

#70

#71

#72

#73

#74

#75