Bosna i fenomen Bosanstva u umjetnickoj vizije M. Selimovica

[dariosa]

Citajuci misljenja i razgovore jednog od nasih najvecih pisaca M.S. naletih i na ovaj komentar o fenomenu Bosnanstva u njegovoj umjetnickoj viziji...

Bosna je moja velika i stalna ljubav i moja povremena bolna mrznja. Bezbroj puta sam pokusvao da pobjegnem od nje i uvijek ostajao, iako nije vazno gdje covjek fizicki zivi: Bosna je u meni, kao krvotok. Nije to samo neobjasnjiva veza izmedju nas i zavicaja, vec i koloplet nasljedja, istorije, cijelokupnog zivotnog iskustva vezanog za ovaj karj, iskustva mog i tudjeg, dalekog, koje je postalo moje. Vidjena izvana i bez ljubavi, Bosna je gruba i teska, vidjena iznutra i s ljubavlju, koju zasluzuje, ona je ljudski bogata iako u sebi nesaznana potpuno. “Ni s kim istorija nije napravila takvu salu kao s nama” – kaze jedna licnost u “Dervisu” o Bosancima, - “juce smo bili ono sto danas zelimo da zaboravimo. Ali nismo postali ni nesto drugo. Stali smo na pola puta zabezeknuti. Ne mozemo vise nikud. Otrgnuti smo a nismo prihvaceni. Kao rukavac sto ga je bujica odvojila od majke rijeke i nema vise toka i usca, suvise malen da bude jezero a suvise velik da ga zemlja upije.” Rijetko je ko bolnije i dramaticnij odredjen istorijom kao Bosanac. Sta se sve kroz stoljeca nakupilo u tim ljudima! Osjecanje vlastite neodredjenosti, tudje krivice, teske istorije, neizvjesne buducnosti, straha od promjena, zelje za dobrotom i humanoscu koja bi se odnosila na sve ljude bez ikakvih ogranicenja (to je poznati merhamet, siroka otvorenost prema svim ljudima, teznja ka jednom univerzalnom humanizmu, kao odbrana od svoje izdvojenosti), i cestih razocarenja koja su radjala mrznje. To su veoma slozeni i zamrseni ljudi, i tesko ih je razrjesavati po prvom vidjenju i po spoljasnjim utiscima. Volio sam ih uvijek, mada znaju ad budu i neugodni, ali mi ih je posljenji rat otkrio s prave strane: poznati su mi veoma brojni primjeri ljudskog razumjevanja, koje je islo do samozrtvovanja, prema svima koji su stradali. To me je ispunilo radoscu i ponosom.

Moj roman sadrzi ponesto od te slozene Bosne, jer je ona ovdje samo okvir a ne osnovna tema, ali mi je posluzila kao ambijent u kojem sam zelio da plasiram jednu univerzalnu misao o ljudskom zivotu.

Vjerujem da je Bosna osnovni razlog, da ne kazem krivac, sto su moje licnosti toliko komplikovane.

[joki]

U zivljenju, u trpljenju
srce blijedi,
srce vene,
sjena slijedi,
bivšeg mene,
u trpljenju, u zivljenju.


Izgubih se u trazenju.
Ja sam bio,
ja sam i sad.
Nisam bio,
nisam ni sad.
Izgubih se u trazenju.


U lutanju, u snovima
noc me rubi,
dan me vraca.
Dan se gubi,
zivot kraca,
u snovima, u lutanju.


U nadanju, u cekanju
zivot snijem,
a snom zivim.
Srce krijem,
srce krivim.
Što ne zivim,
što još snijem,
u cekanju, u nadanju...
...
nesto slicno,ne bas tako lijepo sroceno ali ne i manje istinito,je rekao i pejakovic sa: "znam ja nas-jeb'o ti nas..."

[RPM]

ma ne kontam ovo "fenomen Bosanstva", kako fenomen?
ma Mesa je majistor jednostavne slozenosti, u stanju je tako pjednostaviti i najkompliciranije stvari, cast svaka inim piscima, ma Mesa je fenomen.

[MilanT]

Dariosa,
Divan text.
Nisam mnogo upoznat sa radom Meše Selomivića,pa me zanima dali je ovo bio odlomak iz jedne od njegovih knjiga ili neki intervju?

Hvala

[dariosa]

intervju