Malo je ov d topik ali je geografsko porijeklo isto. A i Cicu volim jednako kao Robija. Slobodna Dalmacija bez Cice je ka rožata bez jaj'sekspir wrote:Kad bi jos neko pronasao TELETINU Djermana Cice Senjanovica.Cini mi se da on sada vodi neku nocnu emisiju u Splitskom studiju Radija Hrvatske.A Cico je,zaista,prva liga...
Centralističke šape
Piše Cico SENJANOVIĆ
JAHTE
srida, 6. 4.
Ako izuzmemo one šatore i kaveze po Rivi, onde od Podrumi do Marmontove, i ono šta su nas zbili ka ovce u tor, onda se o ovome sajmu brodi more govorit samo u superlativima. Došlo je jedno jako industrijsko, elektroničko, dizajnirano doba. Doba poduzetničkoga uzleta, najmodernijih materijali, s propelama šta se vrtu ka lude, i sve je to dovelo do eksplozije brzine, lipote, konfora, a šta je najvažnije, i do eksplozije raskoši. I onda njih dvadesetak u Split diktiraju tempo. To su ovi šta su svojin znanjen, sposobnošću, znojen i pameću učinili velike pineze. Sad oni s metron u ruku šetaju po spliskin lučicama. I ako vidi da je Ljubo kupija jahtu od 27 metri, on će sutra poslat narudžbu za jahtu od 28. Neće ić odma na 30, nego će metar po metar vadit suparniku mast. Lipo je da ima takvoga svita. Na njima počiva razvoj i napredak. Po meni bi sve stalo. Ja kad vidin u novine oni prilog o autima, ja to kompletno priskačen. Ne zato šta ne bi volija imat lipo auto, recimo jednoga velikoga džipa, od stotinjak iljad euri, pa odozgar djelovat sigurno i moćno, nego zato šta mi je to nedostupno, pa šta ću sam sebi nabijat komplekse.
A jahta, e to je već druga stvar. Na jahte san slab. Oduvik su prava gospoda imali jahte. S posadon. Ne triba ih puno. Dva-tri člana. Da ima ko vezat brod, očistit, navigavat, pogledat makinju, skuvat i servirat. A to serviranje da bude po krmi. Ono kad se krmon vežeš u porat. Stol sa bilon tavajon, lipe čaše, dupli pjati, srebreni beštek. Iz terine ti izvadi jednoga osrednjega lubina, pa polako jiš, pljuckaš drače, on ti toči čuveno vino, brišeš čunku tavajolon i zamišljeno gledaš u daljinu. A svit prolazi, gleda te i misli: “Blago mu se.” E, to — blago mu se — vridi svih onih pinez šta si ih da za jahtu. I za sve one četri ure šta je prosječno misečno koristiš. I zato je dobro da ima ovi sajam brodi. Da narod masovno nagrne u ovu tvornicu snova. Da ima čemu težit, da zna zašto će radit i da se ima čemu nadat. I kad se zaustavi kod koje jahte šta mu je baš ono u srce, da može uć u salon, sest na fotelju i reć: “Imat ću te kad-tad!” I odma mu je život dobija smisal. Pri se govorilo dici: “Ajde, ako budeš dobar, odvest će te pape na Rivu da gledaš kako gosposka dica ližu sladoled.”
A sad su nan misto sladoledi doveli jahte.
BRDA
četvrtak, 7. 4.
Je nama u Split lipo! I jednostavno. Da si najveći tukac, naučija bi ova tri brda. Ustvari, tribaš znat samo Marjan, jer je to naše jedino splisko brdo. A ona dva Kozjak i Mosor, to je fakultativno. To je za one šta oćedu odgovarat za pet. Za one ambicioznije. Bidna ona rimska dica. Njima cili život prođe, a da ne nauču onih sedan brdi. Znan ja koliko san se mučija dok nisan naučija sedan Kaštili, a sad mlijen ka papagalo: “Sućurac, Gomilica, Kambelovac, Lukšić, Stari, Novi i Štafilić.” I još, za zadivit prisutne, dodan i Nehaj. Prije koji misec san čita kolumnu Jovana Hovana u listu “Novinar”, di on fali Boru Vučkovića kako zna nabrojit svih sedan rimskih brežuljaka. Ja san mislija da je to nemoguće, i kad san trefija Boru u Zagreb, ja ga pitan: “Je li to istina?” Boro mi govori da je. Ja vrtin glavon, a onda mu se izvinen i rečen da bi to volija provjerit. Boro se uvati za palac i reče: “Kapitolin”, onda takne kažiprst i reče: “Palatin”, i sve tako prst po prst, nareda još Aventin, Celin, Eskvilin, Viminal i Kvirinal. Najiskrenije sam mu čestita. Ko je meni kriv. Dok san ja ka lude trča za balunon i plaska se po Bačvicama, Boro je ulaga u sebe. Učija i usavršava se, i eno ga je sad Mesić uzeja za savjetnika.
E, pa kad mu je već savjetnik, nek mu reče da mu je i ti naš Marjan dil Splita. I da su Bačvice, Firule i Žnjan isto dil Splita. I samo zato šta su uz more, Split s njima ne smi upravljat. Nego država. Mi se jidimo na gradske poglavare, a oni o ničemu ne odlučuju. A kad je Kramarić u Sabor predložija da se Split, Rijeka i Osijek izjednaču sa Zagrebon i da počnu sami sobon upravljat, tamo su mu se stali smijat ka zadnjemu redikulu. Evo će brzo lokalni izbori. Sve se mislin bi li osta doma. Ili to, ili glasat za one koji će nas izvuć iz centralističkih šapa.
Ajde, Boro, budi drug. Šapni mu malo o tin šapama.
NAGRADE
petak, 8. 4.
Danas je bija Papin sprovod. Gleda san od početka do kraja. Baš je bija spektakl. I tako san to nekako doživija. Ka jedan veliki spektakl. Nije me ganulo. Nisan zaplaka. Nisan. Sve san to doživija ka isticanje moći. Ka pumpanje Crkve. Očekivat je bilo nešto jednostavnije, nešto skromnije, nešto kraće. Tri ure! Dobro nisu svi oni državnici poludili. Pa i oni kardinali. Sve su to ljudi od 80 godin. Prostata ne radi kako triba. Ne dihta. I kako su se uspili suzdržat. A opet, vajalo je osjetit i onu drugu dimenziju. Zajedništvo Svita. Želja za odavanjen priznanja dobroti. I ka da su se dogovorili, skoro svaki vjernik je drža oni transparent “Santo subito”. Je, zaslužija je.
A valjda to tako ide. Svaki čovik očekuje priznanje. Ili, bolje rečeno, društvo nagrađuje zaslužne pojedince. Onoga koji je ostavija traga. I Split daje nagrade. Između ostalih i onu za životno djelo. Ovu godinu su ih dali četri. Rekli su da će ih dat pet. Ima bit da je negdi zapelo. Kako uz sve nagrade idu i ćakule, tako se i ovu godinu svašta čulo. I to je ljudski. Ćakule, ogovaranja, nezadovoljstva, osporavanje, povriđene taštine, lobiji, kuloari. Iako na dugi rok te nagrade nemaju nikakvog smisla, jer ih bude na vagune, pa ih izi inflacija. Ipak ću spomenit dva imena. Oliver i Ivanišević. Već 4-5 godin se njihova imena pojavljuju među kandidatima, i nikako da ih Komisija ubode. A opet, ne vaja ni sumnjat u Komisiju. Ljudi imaju svoje kriterije. Njima više vridi jedan, da mu sad ne spominjemo ime, nego čovik za kojega zna cili svit. Kad je Davor Štambuk bija u Zimbabve, iša je u jedan nacionalni park, jedno 700 kilometri od glavnoga grada Hararea. I tamo, na recepciju, je bila karta svita sa zabodenin pribadačama, koje su označavale zemlje posjetilaca. Štambuk je reka onome: “Ajde, zabodi mi jednu u Hrvatsku, ali ovde uz more, jušto u Split”, a ovi se nasmije i govori: “Split, Split — Ivanišević!”
Znan, sad će ovi iz Komisije s pravon reć: “Nećedu nama crnci odlučivat o nagradama.”
MUDROST
subota, 9. 4.
S godinama ide i mudrost. Ili, iskustvo. Baš mi bude drago kad pročitan ovako neke životne savjete, a koji su se izlegli iz nagomilanoga iskustva. Čitan izjavu Jane Fonda kako triba njegovat duh, a ne tijelo. Kako je važno ono misaono, ono šta je u čoviku, a da izgled, lipota, zabava i pijanke, da je sve to nevažno. Eto, došla je pameti. U 65. godini. Izdala je knjigu i zgrnila miljune. E, ali je u knjizi potanko napisala šta je sve činila. Kako je grišila, kako se vatala, da bi na kraju zaključila da je sva ta zabava ništa, a da je duh sve. Bravo! Dok god je mogla, nije se prestajala seksat. I to se seksala di god je stigla, i kako god je stigla. I sve to u detalje opisuje. Kako se s trojicon u isti čas, di su je sve bužali, kako su je rastizali i potizali. A onda je odlučila stat i napisat knjigu. Baš me zanima koliko bi libri prodala da nije vjevericu stavila u izlog. Da je šiknila samu duhovnost. A, eto, može joj bit. U mladosti propuh, u starosti produh. Kad ja buden pisa knjigu na tu temu, dat ću joj naslov “Jebi se, mladosti”.
S duhon, dakako.
MILIĆ
nedilja, 10. 4.
Ne znan šta to Miliću triba. Najjači je na televiziju, i nijedan mu voditelj nije ni do kolina. Je li ga ko ucjenija? Je li mu ko naredija? U današnji Dnevnik on napada Britance šta su objavili kartu Hrvatske na koju su ono područje oko Knina označili sa Krajina, i onda dodaje: “To bi bilo isto kao kad bismo mi objavili zemljovid Hrvatske u kojoj bi bio i Zemun.” I dok on to govori na ekran se stvarno vidi karta NDH. I to baš danas, na dan osnutka NDH. Nego, to mu nije dosta, pa u Dnevnik daje prilog o pronađenin kosturima za koje se pretpostavlja da su to ostaci fratara iz Širokog Brijega, a koje su početkon 1945. pobili partizani. Ali, da će se to sa sigurnošću moć reć tek kad se završi DNK analiza. Dakle, moj Milić je s onon karton indirektno proslavija osnutak NDH, a sa ovin kosturima poručuje: “Vidite, mi smo korektni i danas ne slavimo ustaše i NDH, ali želimo napomenit da su partizani bili kurbini sinovi.”
Jebala vas korektnost!
BALUN
prvidan, 11. 4.
Sminilo Sliškovića! Dica mi popizdila. Da je Slišković Hajduka sa 6. mista doveja na prvo, i da zašto ga sad, kad još uvik ima tri boda prednosti, ne ostavu da dovrši posal. Govorin in ja: “Ima tu logike, ali ima jedan problem. Znamo da se liti kazaljke miču jedan sat naprid, tako da podne nije u podne, nego u 11 uri. Ili, ako uzmemo u obzir zakrivljenost zemljine balote i ta minjanja godišnjih doba, pa onda ka najvažniji argument možemo iznit ovo s nafton. Ko se nada da će barel bit priko 50 dolari? Ili, ova situacija oko Sirije. Mislin na ono šta Izrael ne želi napustit Golansku visoravan, a di je još Rusija, koja polako dolazi sebi i čeka svoj trenutak.” Oni me gledaju, izbuljili oči, ne razumu šta oću reć, a ja in onda objasnin: “Dico, u Štimca su sukno i nožice. Možemo mi sad pizdit šta nas je volja, on je svoje učinija. A ako i falije, ol mu je problem skupit svoj dil i proglasit stečaj. Neš ti mene stručnjaka, ali mislin da Sliškovića nije ni tribalo dovodit. Kad je dolazija, ja san napisa — Hajduku triba cili trener.”
Oni su me zagrlili i rekli: “Ajme, tatice, šta si ti pametan”, a meni je to bija jedan od najradosnijih trenutaka u životu.
CARINA
utorak, 12. 4.
Nakon likari, evo i carinici pritu štrajkon. Sad bi mogli krenit feratjeri, pa za njima pošćeri. Pritišću državni službenici, a država se brani kako zna i može. Likarima bi tribalo dat sve i još malo više, jer to koliko su oni morali učit i koji posal radu, to zaslužuje ne jednu, nego tri plaće. A kad san vidija da pritu carinici, uvatija me smij. Ne smin govorit paušalno, ali ono šta san čuja, boje bi in bilo ne čačkat mečku. Čuja san za Split, a ne virujen da je i drugdi bolje. Njihovi korisnici samo šta ne plaču. Ali, srićon da jurimo u Evropu, a brzo će i istočni susidi za nama, pa će sve granice bit porto franco. I šta ćete onda? Zato, zgrabite na brzinu ono šta još možete.
Odnosno, budite svoji.
