Ruski oportunizam u istočnoj Ukrajini
Rusi su već nekoliko mjeseci u ofenzivi, kako na istoku tako i na jugu Ukrajine. Njihove ofenzivne operacije iskorištavaju nekoliko taktičkih, operativnih i strateških prilika koje su postale očite od zadnje polovice 2023.
Prvo, kulminacija i neuspjeh ukrajinskih ofenziva u južnoj Ukrajini bit će nešto što bi čak i najsrednji ruski viši časnik prepoznao kao priliku. Vrhunac je bio koncept koji je istražio Clausewitz u O ratu i koji je uključen u doktrinu i taktiku vojnih snaga u mnogim nacijama. Jedan od razloga zašto se vojne vođe i planeri podučavaju o točkama kulminacije je prilika koju tada nudi za protunapade i iskorištavanje slabosti protivnika.
Rusi su vjerojatno rano u ukrajinskoj protuofenzivi shvatili da stvari ne idu dobro i počeli su planirati protunapad. Nakon što su Ukrajinci kulminirali u zadnjoj polovici 2023., Rusi će biti u dobroj poziciji da nastave ofenzivu s obzirom na nedostatak velikih ukrajinskih prodora i vrijeme koje im je bilo dano da se rekonstruiraju od njihovih neuspješnih ofenzivnih operacija početkom 2023.
Ovo je jedan element operativne mogućnosti koju Rusi iskorištavaju.
Drugi je nedostatak ukrajinske obrane izgrađene na istoku. Iako su Ukrajinci na kraju počeli graditi nekoliko obrambenih linija na istoku, to je bio spor proces i tek je krajem 2023. ukrajinski predsjednik javno prihvatio potrebu za njima (čak i ako su ih taktički zapovjednici odavno razvijali ).
Dakle, Ukrajinci stoje iza osmice u izgradnji svojih obrambenih zona, koje trebaju uključivati razne protuoklopne i protupješačke prepreke i mine, kao i sustave nadzora koji ih drže pod promatranjem te izravnu i neizravnu vatru potrebnu za ciljanje neprijatelj kojeg prepreke oblikuju u zone ubijanja. Kao što donja karta s @War_Mappera pokazuje, ima puno posla na dobivanju obrambenih zona odgovarajuće duljine i gustoće, kao i sekundarnih i tercijarnih obrambenih linija, izgrađenih u istočnoj Ukrajini.
Izvor: @War_Mapper na Twitteru / X
Također je zanimljivo usporediti trenutno stanje ukrajinskih obrambenih zona s onima koje su izgradili Rusi. Odličan rad Bradyja Africka na ovu temu vrijedi provjeriti. Jedan od njegovih proizvoda koji prikazuje rusku obranu izgrađenu tijekom ovog rata i od prve ruske invazije prije deset godina, prikazan je u nastavku.
Izvor: @BradyAfr na Twitteru / X
Posljednja točka: neki od pojaseva s preprekama nisu tako dobro dizajnirani kao što bi mogli biti. Kao što Tom Cooper ističe u svom najnovijem postu , ove obrane moraju biti usmjerene u različitim smjerovima. Ako obrana na istoku ide u smjeru sjever-jug, čak će i najgluplji Rusi na kraju shvatiti da ih se može nadmašiti ili napasti s rubova. To je ono što se čini da se dogodilo u nekoliko slučajeva u istočnoj Ukrajini.
Rusi sigurno maksimalno iskorištavaju dvije taktičke prilike koje se spajaju: manjak snaga jedinica ukrajinskih jedinica na prvoj crti i nedostatak streljiva za ukrajinsko topništvo i protuzračnu obranu na bojnom polju. O njima se izvještava i Rusima je to očito već neko vrijeme. Njihove operacije, iako su također rezultirale velikim ruskim gubicima, temeljile su se na nadjačavanju Ukrajinaca samom kvalitetom ljudi i vatrene moći.
Međutim, Rusi će očekivati ukrajinsku mobilizaciju i povećan protok zapadne vojne pomoći, što će na kraju smanjiti ovaj jaz između ukrajinskog i ruskog ljudstva i vatrene moći (vjerojatno ga neće zatvoriti). Dok se to ne dogodi u nadolazećim tjednima (ili mjesecima), Rusi će nastojati iskoristiti ovu taktičku priliku u najvećoj mogućoj mjeri.
Konačno, nakon neuspjele ukrajinske protuofenzive, Rusi će identificirati stratešku priliku koju bi mogli iskoristiti – odlučnost Zapada za podršku Ukrajini. Neuspjeh ukrajinske protuofenzive rezultirao je značajnim upiranjem prstom u neuspjeh u zadnjoj polovici 2023., što je Rusija vidjela kao priliku da udvostruči dezinformacije u ključnim prijestolnicama. Najočitiji uspjeh – barem nekoliko mjeseci – bio je utjecaj koji je to imalo na neke zakonodavce u američkom Kongresu.
Ali Rusi su također željeli poduprijeti svoje operacije utjecaja o neizbježnosti ruskog uspjeha stvarnim uspjehom na bojnom polju. Ponovljeni napadi Rusije, koji su na kraju doveli do pada Avdiivke, gdje je bila prednja strana ove najnovije kampanje ofenzivnih operacija Rusa. Unatoč golemim gubicima, Rusi su to uspjeli projicirati kao pobjedu, navodno ponovno pokazujući zašto je ruskoj vojsci suđeno pobijediti u ovom ratu. Previše na zapadu, uključujući Australiju, prihvaća ovu pripovijest bez ikakve kritike.
Najnovija ruska osvajanja u proteklom tjednu, zapadno od Avdiivke, dodatno će ojačati ruske strateške poruke. To je još jedan primjer kako Rusi mogu male teritorijalne dobitke brzo pretvoriti u strateške poruke i utjecati na mnoge na zapadu i globalnom jugu koji ne razumiju koliko je rat pun obrata. Čak i najbolje vojske u povijesti ponekad izgube tlo pod nogama i izgube bitke.
Učinkovitost ruske vojske se poboljšava
Nedavna postignuća Rusije, osim što pokazuju njihovu sposobnost iskorištavanja taktičkih, operativnih i strateških prilika, također pokazuju da ruska vojska poboljšava svoju vojnu učinkovitost.
Proučavanje vojne učinkovitosti je nešto što sam primijenio u mnogim svojim komentarima o ovom ratu. To je bila tema koju sam detaljno obradio u War Transformed jer je to koncept koji je u središtu osiguravanja da su vojne organizacije spremne za uspjeh u modernom
U Military Effectiveness, Volume 1 , Millett i Murray definiraju vojnu učinkovitost kao "proces kojim oružane snage pretvaraju resurse u borbenu moć." U Stvaranje vojne moći , Brooks i Stanley definiraju vojnu učinkovitost kao "sposobnost stvaranja vojne moći iz osnovnih resursa države u bogatstvu, tehnologiji, stanovništvu i ljudskom kapitalu."
Koncept se dalje raščlanjuje na političku, stratešku, operativnu i taktičku učinkovitost. Taktička učinkovitost je u suštini sposobnost spajanja obuke, opreme, vodstva i drugih vojnih nastojanja za dobivanje bitaka i nastavak pobjeđivanja u njima u promjenjivom okruženju bojnog polja. Politička i strateška učinkovitost odnose se na konvergenciju dobre politike i strategije za učinkovito upravljanje svim elementima nacionalne moći – ljudima, idejama, industrijom, informacijama, savezima itd. – za pobjedu u ratu.
Ovo je tema koja je sada relevantna jer je već neko vrijeme jasno da se ruska vojna učinkovitost poboljšala tijekom rata. Njegova najnovija postignuća pokazala su njihovu sposobnost učenja o taktici, primjeni bespilotnih letjelica i elektroničkog ratovanja, te njihovu sposobnost povezivanja taktičkih akcija sa strateškim utjecajem i inicijativama industrijske proizvodnje.
Kao što sam ranije ove godine napisao o ruskoj sposobnosti učenja i prilagodbe:
Što duže ovaj rat bude trajao, to će Rusija bolje učiti, prilagođavati se i graditi učinkovitiju, moderniju borbenu silu. Polako, ali sigurno, Moskva će apsorbirati nove ideje s bojnog polja i u skladu s tim preurediti svoju taktiku. Njegova strateška prilagodba već mu je pomogla u obrani od ukrajinske protuofenzive, a tijekom posljednjih nekoliko mjeseci pomogla je ruskim trupama da zauzmu više teritorija od Kijeva. U konačnici, ako ruska prednost u strateškoj prilagodbi potraje bez odgovarajućeg odgovora Zapada, najgore što se može dogoditi u ovom ratu nije zastoj. To je ukrajinski poraz.
To bi trebalo zabrinuti zapadne stratege iz nekoliko razloga.
Prvo, i najvažnije, učinkovitija ruska vojska može biti uspješnija u ofenzivnim operacijama koje provode sada i tijekom sljedećih nekoliko mjeseci. Ovaj taktički uspjeh, kao što je ranije istraženo, također ima strateški utjecaj na Rusiju.
Drugo, učinkovitija ruska vojska može bolje povezati taktičke operacije unutar kampanja i povezati ih s ruskom strategijom. To je bilo nešto u čemu su bili loši u prvih nekoliko mjeseci rata iz raznih razloga, uključujući loše pretpostavke i čistu aroganciju. Ali učinkovitija ruska vojska uspjela je industrijalizirati rat i osigurati da može podmiriti i osoblje i materijal koji su potrebni za održavanje rata na srednji rok. Bez učinkovitog zapadnog protu, tekuća pomoć Ukrajini bit će teška.
Treće, učinkovitija ruska vojska, za koju se čini da je u proteklih 26 mjeseci poduzela reforme koje je trebala provoditi pod Gerasimovim od 2012., bit će stalna opasnost za svoje susjede. I ne samo europski susjedi. Trebamo imati na umu da je Rusija prisutna na Pacifiku (iako su mnoge njezine kopnene snage prebačene u Ukrajinu).
Konačno, učinkovitija ruska vojska daje lekcije drugim grabežljivim autoritarcima. U nekim slučajevima Rusija vjerojatno dijeli lekcije izravno s Kinom, Sjevernom Korejom i Iranom u zamjenu za tehnologije i oružje dvostruke namjene. Dakle, što je Rusija vojno učinkovitija, to ima više potencijala za podizanje učinkovitosti drugih potencijalnih prijetnji zapadu u srednjem roku.
Osim moralnih i strateških imperativa obrane Ukrajine i oslobađanja cijelog njezinog teritorija koji je Rusija zauzela od 2014., također moramo osigurati poraz Rusije što je prije moguće kako bismo im uskratili više prilika da nauče o modernom ratu i pomognu svojim strateškim partnerima da to učine tako. Svi ratovi su prilike za učenje ; ovo učenje Rusiji moramo uskratiti što je više moguće.
Svi kulminiraju
Vraćajući se na raniju referencu da su Ukrajinci dosegnuli kulminaciju u zadnjoj polovici 2023., Rusi su to identificirali i vrlo energično to iskorištavaju.
Ali sve ofenzive kad-tad kulminiraju. Ne postoji vojska koja je ikada dizajnirana ili izgrađena da može neograničeno dugo izvoditi ofenzivne operacije. Ljudi imaju ograničene rezerve snage, vojske imaju ograničen broj jedinica i streljiva, teren i vrijeme smetaju, a neprijatelj uvijek dobiva glas.
Stoga, kao što smo vidjeli s ruskom kulminacijom prije Kijeva 2022., ukrajinskim ofenzivama u Harkivu i Hersonu koje su konačno kulminirale 2022., ruskom ofenzivom pokrenutom u siječnju 2023. i ukrajinskom protuofenzivom prošle godine, sadašnja ruska ofenziva također će dosegnuti svoju kulminacijsku točku u bliskoj budućnosti.
Ključ će biti to što će Ukrajinci moći upravljati trenutnim izazovom držanja terena i nedostataka borbene moći dok grade svoje sposobnosti priljevom mobiliziranih trupa i zapadnog oružja. Posljednjih nekoliko mjeseci, s obzirom na značajne nedostatke u ljudstvu i streljivu, Ukrajinci su se borili pomiriti dva ključna imperativa: spasiti svoju vojsku i zadržati svoj teritorij. Oba su vojno i politički vitalna.
Barem prema ovom izvještaju Stefana Korshaka iz Kyiv Posta , novi vrhovni zapovjednik upravlja ovim gotovo nemogućim činom balansiranja i čini se da je prihvatio da je, barem zasad, odustajanje od prostora ponekad bolje od gubljenja jedinica u borbama.
Mračna situacija
Rusi zauzimaju male dijelove terena u taktičkim borbama, a to se na kraju spoji u postizanje operativnih ciljeva. Sljedećih nekoliko mjeseci otkrit će mogu li Ukrajinci prihvatiti neke ruske taktičke dobitke, ali im uskratiti vjerojatne ključne operativne ciljeve osiguranja cijelog Donbasa, koji će podržati jedan od Putinovih ključnih političkih ciljeva u ovom ratu.
Trenutačna situacija na bojnom polju je sumorna, ali ne i katastrofalna . Rusi imaju inicijativu i trudit će se maksimalno iskoristiti svoju priliku prije nego što američka vojna pomoć stigne u nadolazećim tjednima. No, kao što je ovaj sukob, a i svi prethodni sukobi pokazali, u ratu ništa nije sigurno. Postoji mogućnost značajnih iznenađenja, s obje strane, u tjednima koji su pred nama.
nisu htjeli pomoći više, em smo mali i nebitni em smo mozlems, ali ne mogu razumiti da se ovoliko vaga za UA
