Čitalac wrote: ↑15/04/2024 14:47
Male su šanse da Ukrajina ove godine provede adekvatnu mobilizaciju, smatra Pavlo Kazarin, publicista i pripadnik Oružanih snaga.
Jedan od problema s mobilizacijom je taj što društvo u vojsci nema uspješan uzor. Za ljude, slika vojnika je umorna osoba u uniformi. Imidž vojnika je osoba na Facebooku koja skuplja novac za svoju jedinicu ili piše osmrtnicu poginulom suborcu. Slika veterana je osoba s protezom koja je zbog invaliditeta otpuštena iz vojske. Društvo nema pred očima ljude koji su otplatili sve svoje dugove domovini i sada uživaju život u pozadini sa ženom i djecom. Ljudi ne vide one koji su se vratili u svoj rodni grad i s ponosom pričaju o svom borbenom iskustvu i iskustvu svojih suboraca. Jedini opis vojne biografije koji je dostupan pozadini sveden je na fraze "otišao je i poginuo", "otišao je i vratio se bez noge", "otišao je i sada se bori u nedogled".
U takvoj situaciji prilično je teško očekivati da će mobilizacija u trećoj godini punog rata pokriti potrebe fronte. Jer ljudi imaju prilično jasan izbor: stvarnost doma - sa svim svojim prednostima i realnost mobilizacije – sa svim nedaćama i nevoljama, koja, k tome, izgleda kao karta u jednom smjeru.
Sve dok se ljudima daju samo neuspješni uzori domoljublja, u komentarima će se “moliti” i “ponositi”, a u isto vrijeme, nastavit će ostavljati ljutite emotikone ispod svake vijesti da je vojsci potrebno nadopunjavanje.
Ako država ne stvori sustav mrkve za one koji je štite, ubija motivaciju onima koji su spremni obući uniformu. Ako država ne stvori sustav "biča" za one koji se nadaju izbjegavati vojsku, ubija motivaciju onima koji su već u uniformi. Zato mi se čini da je teže otići u vojsku 2024. nego u proljeće 2022. Prije dvije godine, ljudi su se laktali ispred vojnih komesarijata, šok od invazije zahtijevao je akciju, a pojam "bjegunac" nije imao vremena ni biti izmišljen. Oni koji danas idu u vojsku, plivaju protiv struje, osjećaju se kao pustinjaci i iznimka su od općeg pravila.
Ovdje bi se baš mogla upotrijebiti ona glupost: Kako mali Perica zamišlja nešto.
Dotični Pavlo je uspio sve te zablude staviti na papir.
Bilo je i sličnih upisa ovdje i uvijek poletim nešto napisati, odustanem kad shvatim da nemam tu sposobnost.
Takva mobilizacija na koju Pavlo poziva i filozofiranje o istoj je nerealna, ne postoji, nema je, hava.
Ni u mirnom Kijevu ni u opkoljenom Sarajevu, iscrpljenoj Dobrinji ili granatiranom Stupu.
Mobilizacija bez prisile ili straha je osuđena na propast ali i teške nepravde jer je selektivna.
Nema tu mrkve i štapa, neće niko mrkvu ali sa puškom u ruci (ne doslovno "niko").
Sasvim drugo je da li državni aparat Ukrajine smije provesti tu masovnost, ne bih se kladio.
