xon_sa wrote:Halal olsun vam vase pare. Sad vam kao trebamo ceskat jajca sto posaljete nekom svome koji ili $? Vi bi da nas oslobodite nacionalizma
I haman nema nijednog dezertera, sve go borac u dijaspori. How yes no.
xon-sa, ja sam imala tu srecu ili nesrecu da radim na istrazivanjima o posljedicama rata i emigracije za klinicku psihologiju univerziteta u Utrechtu. U tom periodu, od dvije godine, upoznala sam jako veliki broj ljudi iz logora, ljudi iz Bijeljine, Brckoga, ranjenika, zena Srebrenice, ujedno, puno onih ( da ponovim VECINA!) koji jos uvijek svoju rane, strahove, bol i nesrecu izbacuju u znoju nocnih mora. Moram ti reci, nimalo zavidno zivljenje. Uostalome, kao i onih u domovini, kojima se ne pridaje niti malo znacaja, koji su zaboravljeni i od drzave i od onih sugradjana koji "nisu"( ako takvih jos uopste ima) prezivjeli ratne golgote.
Na zalost, obavezana sutnjom, nisam u mogucnosti da postiram ili pisem o ovim sudbinama.
Ali varas se ako mislis, da su mnogi ovi ljudi otisli iz nekog hira. Vecina njih, je protjerana i u papucama zauvijek odstranjena sa svojih ognjista.
"Uzmes" li im drzavljanstvo, uzeo si i njihov zivot, koji na zalost vise ne vrijedi puno i svodi se na puko prezivljavanje i prikrivanje rana. Kao i kod onih u matici.
I ako zanemarimo "pravne postupke" postavlja se pitanje, koliko je moralno i koliko je eticki, oduzeti drzavljanstvo ljudima kojima je oduzeto sve.
Ti smatras, valjda, da su ti ljudi, sami i svojevoljno izabrali mjesto boravka i nacin zivljenja. Krajnje je upitno da li je to tako, ako uzmemo u obzir cinjenicu da je vecina populacije iz RS-a genocidno odstranjena i da niko ( ponajmanje drzava) ne brine o povratku niti smjestaju tih jadnih ljudi.
Ja razumijem tvoj revolt i tvoje pitanje ali moram ti ukazati na to, da mi se cini da razmisljas povrsno. Jer uopsteno, suludo je raspravljati o izborima u zemlji koja nema zajednicku biografiju-pa zbog nepostojanja iste, svi mislimo da smo zrtve jedni drugih.
Da, ja razumijem takodjer i stalno pitanje ispravnosti o gradjanima koji zive u BiH i koji za razliku od Srba, Hrvata i drugih, nemaju dvojna drzavljanstva i ne mogu otici nigdje i smatraju da se nalaze u rezervatu. Time se stvara i gradjanstvo drugog reda a time i revolt, frustracija i pojava ovakvih tema.Ali bojim se da je taj "problem" nerjesiv.
Cak i ovi, koji su otisli nakon rata, ubijeni nepravdom, nemogucnoscu perspektive, ( a najveci odliv stanovnistva desio se i desava upravo nakon 95e) imaju debele razloge odlaska-svaki ponaosob.
I ako je suditi statistikama, koje govore da bi 75% stanovnistva napustilo zemlju, onda tvoje potrazivanje "ispravnosti" znaci moratorijum ove drzave.
Ako se ne varam, ti povlacis licnu odgovornost u jednom haosu sistema, koji ne mari ni za svoje gradjane niti za njihovu buducnost. Pitanje je da li je ispravno osvrtati se na tu licnu odgovornost, kada nam je poznato ucesce drzave u svemu ovome.
Ja se bojim vremena ( a to ce vrijeme zasigurno doci) kada ce transnacionalizam jenjavati. Mnogi koji su otisli, svoj zivot ce ipak okrenuti zemlji u kojoj se nalaze ( i po pitanje pasosa) jer ce tamo steci potomke ( koji ce manje ulagati u zemlju), zivot i obaveze postat ce im skuplji a time i obaveza/zelja/mogucnost da se okrenu matici manja.
Sta mislis, sta ce to znaciti za zemlju u ovoj lancanoj migraciji?
I sad se sjetih, onih nesretnika u Madjarskoj, nekolicinu dusevnih bolesnika, koji su sklonjeni za vrijeme rata i nakon toliko godina, vodi se borba da se vrate. Drzava ih ne zeli, negira njihovo postojanje i smatra da to nije njen problem.
I zasto je to posteno ili nije?
za osvrt!
....nego, kad ces ti nauciti letit..... 
