Ubistvo Blaža Kraljevića

[Smail Aga Cengic]

Pogresnoj slici o Blazu su doprinijeli najvise udbasi koji su ga i makli i njihovi mediji...

Komplektno rukovodstvo HZ HB su bili prijeratni SKOJ-evci i SDB-ovci...

Kao i citava vrhuska sda...imas moj topic o kosovcima u arbih

[dr.gog]

Pogresnoj slici o Blazu su doprinijeli najvise udbasi koji su ga i makli i njihovi mediji...

Da, da...sveti velikomučenik Blaž i mitovi o častoljubivosti nositelja ustaške odore. Podsjeća me to na žalopojke nad "svesno likvidiranim hrabrim četnicima" koje je Radikalna stranka Srbije povremeno izvikivala na skupovima u srpskim provincijama u Vojvodini.

Zbilja, što bi na ovaj mit o časti HOS-a imalo reći onih desetak starosjedilaca Srba iz mostarskog predgrađa Rodoč (naselje "barake")?

Blaž je smaknut ne jer nije dovoljno mrzio Srbe ili zato što nije uklonio "muhamedanski faktor"(nije ni mogao tek tako odreći se provjerenih ubojica).
Smaknut je , jer je mnogo utjecajnije ekstremističko smeće od njega htjelo mnogo veći sukob i sasvim drugačiji koncept rješenja obračuna u BiH.

Bio je, istini za volju, veoma sposoban borac,poštovan kao vođa i iskren čovjek koji se gadio Tuđmanove dvoličnosti i Šuškovog spletkarenja sa VRS.

Ali, ipak, ostaće upamćen samo kao lokalni "warlord" i šef paravojne ekstremno desničarske jedinice oslonjene na iracionalne mitove o o "narodu, krvi i tlu".

p.s. I da, kad pročitah o žalosnom gubitku mog sugovornika @devetke...izvinjavam se. Možda treba spustiti loptu. Neće, kad je o zlu riječ, pokojni Blaž nositi ničiji križ. Oni koji su pod odorom ubijali bez razloga , sa uživanjem, jednom će stati pred Boga. Jel tako @Devetko?

[Zokipfc]

Izvinite, al' sta cemo sa onima ciji su bliznji ubijeni od strane Blazevih junaka? Jel' i njima okej da govore sve sto hoce? Bil' vam bilo okej ako bi oni dosli ovdje da velicaju cetnike?

Hocemo li sad svaki put kad neko krene sa nekim stavom na forumu reci da je to 'OK' jer je izgubio svoje bliznje? Kako onda uopste diskutirati o necemu? Ja kontao da je historija o 'cinjenicama' i svjedocenjima, a ne o emocijama i gut feelingu.

[duga devetka]

Zoki ja još čekam bodkina da mi odgovori. Al moralista ode i ne vrati se. Ja nisam ovdje zaštićen nit mogu govorit šta hoću. Govorim istinu i kako je bilo pa kome se svidi. Tebi sam odgovorio da ne možeš izjednačavat Blaža i Arkana što vi srbi uporno pokušavate. Pa de slobodno reci koji su to civili ubijeni od strane Blaževih junaka? Pa ćemo uporedit sa Vukovarom, Srebrenicom, Voćinom... Pa ćemo onda izjednačavat. Važi?

[duga devetka]

Pa dajmo Zoki činjenice, ja sam za.

[Zokipfc]

Zoki ja još čekam bodkina da mi odgovori. Al moralista ode i ne vrati se. Ja nisam ovdje zaštićen nit mogu govorit šta hoću. Govorim istinu i kako je bilo pa kome se svidi. Tebi sam odgovorio da ne možeš izjednačavat Blaža i Arkana što vi srbi uporno pokušavate. Pa de slobodno reci koji su to civili ubijeni od strane Blaževih junaka? Pa ćemo uporedit sa Vukovarom, Srebrenicom, Voćinom... Pa ćemo onda izjednačavat. Važi?

Ti ili ne znas citati ili se pravis blesav. A ma covjece, ne pada mi napamet izjednacavati zlocine ili ih uporedjivati. Sjasi mi se sa ledja.

A ako ti je stvarno stalo da zlocina nad nevinim ljudima, eto ti presude iz Haga pa vidi zbog cega su ti bivsi suborci osudjeni. Ili je i to jugocetnicka propaganda?

I ps, molim te da me ne svrstavas medju srbe, jesam li se igdje izrazio kao srbin?. Ja sam se davno 'odrekao' svoje hrvatske i srpske krvi i ne pada mi napamet da 'biram' jednu od ovih jebenih plemena da bi se imao cime identifikovati. Kao sto mi je vazniji i jedan zivot od bilo koje zastave ili imaginarne granice.

U Sudu BiH danas je saslušanjem svedoka Slavka Bogdanovića nastavljeno suđenje optuženima za zločine nad Srbima u vojnom zatvoru „Dretelj“ kod Čapljine. Svedok Tužilaštva BiH ispričao je kako su ga 30. aprila 1992. godine u jednoj kafani u Mostaru uhapsili pripadnici tzv. hrvatskih odbrambenih snaga (HOS) zajedno sa Milovanom Zupcem, Markom Samardžićem i Đurom Škorom.
Bogdanović, koji je do rata živio u Mostaru, rekao je da su pripadnici HOS-a bili obučeni u crne uniforme sa kukastim krstovima, te da su nosili noževe.

Nakon fizičkog maltretiranja, psovanja „četničke majke“ i pretnji da će biti ubijeni i bačeni u jame, prebačeni su u Lipino Selo kod Ljubuškog gde su sedam dana bili izloženi torturi, a potom u logor „Dretelj“, gde je Bogdanović proveo šest meseci.
Svedok je naveo da su ih obukli u uniforme JNA, dok su na kapama imali „petokrake“, te da su naterani da tvrde kako su snajperisti koji su ubijali i silovali, dok su neki zatvorenici morali da nose svešteničke mantije.

Bogdanović je svedočio o psihičkim i fizičkim mučenjima – seksualnom zlostavljanju, probijanju jezika nožem, te teranju zatvorenika na oralni seks. Zatvorenici, rekao je on, nisu imali vode, ni hrane, terani su da piju urin, tečnost za čišćenje oružja i za pranje suđa, te da jedu kremu za čišćenje cipela. Zatvorenici su morali da čupaju travu i kopaju rovove.

On je rekao da je zatvorenike najviše zlostavljao Zvonimir Bjeliš zvani Crvenkapa, te da su logor obilazili komandant HOS-a Blaž Kraljević, kao i Dobroslav Paraga i Mile Dedaković zvani Jastreb. Naveo je imena Ahmeta Makitana, Vinka Primorca, Ivana Medića i Marine Grubešić.
Pripadnici HOS-a, kaže Bogdanović, najčešće su noću ulazili u hangare i tukli zatvorenike. Naveče su dolazile i grupe žena u „crnim uniformama“ iz Mostara koje su tukle i seksualno zlostavljale zatvorenike, a jedan od načina mučenja bio je i paljenje brada upaljačima.

Škoru su tukli čizmama po grudima, nakon čega su pričali da će ga odvesti u bolnicu u Split, ali ga Bogdanović više nikada nije video, dok su zatvorenika Božu Balabana obesili lisicama za rešetke prozora, nakon čega je preminuo. Za Zupca kaže da je ranjen i da ne zna šta se posle toga desilo sa njim.

Tužilaštvo BiH za zločine počinjene 1992. godine u Dretelju tereti Ediba Buljubašića, Ivana Zeleniku, Srećka Hercega, Ivana Medića i Marinu Grubišić-Fejzić.

Prema optužnici, Zelenika, Herceg, Buljubašić, Medić i Grubišić-Fejzić su 1992. godine učestvovali u zločinima nad više stotina žrtava srpske nacionalnosti sa područja opština Mostar, Ljubuški, Čapljina i Stolac, koje su bile u Dretelju.
U optužnici se navodi da je Zelenika bio oficir HOS-a, Herceg bivši komandant vojnog zatvora „Dretelj“, Buljubašić bivši pripadnik HOS-a i zamenik komandanta zatvora, a Medić i Grubišić-Fejzić nekadašnji stražari.

Zbog zločina nad Srbima u logoru „Dretelj“ Vrhovni sud Norveške osudio je Mirsada Repka na osam godina zatvora, dok je Ahmeta Makitana, koji je 1992. godine bio čuvar u logoru „Dretelj“, Vrhovni sud Švedske osudio na pet godina zatvora zbog zločina nad srpskim civilima.

[Tomi110]

Blaž Kraljević je morao umrijeti jer se nije uklopio u Tuđmanovu koncepciju Bosne i Hercegovine, a to je podjela Bosne i Hercegovine sa Srbima(previše je talasao) isto kao što je Josip Kir morao umrijeti jer se nije uklopio u Tuđmanovu koncepciju razdruživanja sa Srbima i Jugoslavijom (previše je bio miroljubiv za Tuđmanov ukus).Prema tome da li je bio ustaša sa dna kace i istinski bosanski patriot je nevažno, stao je na žulj moćnicima i ti su ga i pomeli.

[Streptokok]

Izvinite, al' sta cemo sa onima ciji su bliznji ubijeni od strane Blazevih junaka? Jel' i njima okej da govore sve sto hoce? Bil' vam bilo okej ako bi oni dosli ovdje da velicaju cetnike?

Hocemo li sad svaki put kad neko krene sa nekim stavom na forumu reci da je to 'OK' jer je izgubio svoje bliznje? Kako onda uopste diskutirati o necemu? Ja kontao da je historija o 'cinjenicama' i svjedocenjima, a ne o emocijama i gut feelingu.

Jesu li ti bliznji bili dio srpskog zlocinackog piduhvata?

I ne mogu se porediti cetnici sa bilonkime. To bi bilo isto nad bi poredio naciste i amerikance u wwll

[JThomas]

ovi htjeli hrvatsku do drine, ovi srbiju do une. velika suštinska razlika. samo što ovi nisu imali sa čim...

[stakasa]

Blaž Kraljević je morao umrijeti jer se nije uklopio u Tuđmanovu koncepciju Bosne i Hercegovine, a to je podjela Bosne i Hercegovine sa Srbima(previše je talasao) isto kao što je Josip Kir morao umrijeti jer se nije uklopio u Tuđmanovu koncepciju razdruživanja sa Srbima i Jugoslavijom (previše je bio miroljubiv za Tuđmanov ukus).Prema tome da li je bio ustaša sa dna kace i istinski bosanski patriot je nevažno, stao je na žulj moćnicima i ti su ga i pomeli.

Upravo tako. Ni manje ni vise

[dobor kula]

Mene zanima stanje kod pripadnika HOS-a odmah nakon što je pokojni Kraljević sa pratnjom ubijen, reakcije na tu vijest , zatim pritisak koji su , ako su, na bojovnike HOS-a vršile vojne strukture ili pojedinci iz HVO-a. Koliko sam mogao povezati stvari i razvoj događaja , dio vojnih formacija HOS-a se usmjerio ka Derventi il' Odzaku, uglavnom gore ka bosanskoj Posavini. Preživjeli su zatim prešli granicu i ušli u Hrvatsku.

Definitivno u obrani Odzaka nije bilo HOS-a.
Iako nas je zapovjednistvo 102.HVO Odzak uvjeravalo(poslije pada Modrice ) da dolaze snage HOS-a na crtu obrane Dobor kula-Jakes-Pecnik to se nije nikada desilo.Inace linija koja je zadnja pala(8.07.1992) u proboju koridora sa srpske strane.

[Smail Aga Cengic]

Edib Buljubasic, porucnik HOS-a, potkomandant logora Dretelj i kaznjenik sa najduzom zatvorskom kaznom (43 god.) ikada izrecenom u pravosudju BiH: Ko je, kako i zasto ubio zapovjednika HOS-a za BiH generala Blaza Kraljevica (I)

Kraljevic je priznavao samo Aliju za predsjednika

Nikada do sada bilo gdje nije objavljeno svjedocenje o okolnostima ubistva general bojnika Blaza Kraljevica, kojega su, po naredbi hrvatske paravlade, 9. augusta 1992. ubili maskirani bojovnici HVO-a. Od ponedjeljka sesterica haskih pritvorenika (Jadranko Prlic, Milivoj Petkovic, Slobodan Praljak, Bruno Stojic, Valentin Coric i Berislav Pusic) u saslusanju pred Haskim tribunalom, izmedju ostalog, morat ce govoriti i o razlozima likvidacije Kraljevica, koji je bio otvoreni protivnik podjele BiH i politike HZHB i HVO-a. Ljiljan ekskluzivno objavljuje autenticno svjedocenje nekadasnjeg pripadnika HOS-a o dogadjajima ( na punktu HVO-a Krusevo-Krivodol, osim Kraljevica, ubijeno jos osam ljudi iz njegove pratnje) koji su definitivno razbili iluzije o tome da se hrvatsko politicko vodjstvo bori za jedinstvenu i cjelovitu BiH, kako se na prvomartovskom referendumu 1992. godine zeljelo prikazati

Elirija HADZIAHMETOVIC

Devetog augusta 1992. godine sjedio sam u kancelariji kada je zazvonio telefon. Nakon sto sam se javio i predstavio, sa druge strane zacuo se glas: “General Kraljevic ovdje. Zapovjednice Buljubasicu, jesi li poslao policajce koji sa mnom idu u Mostar?” Odgovorio sam da jesam. U tom momentu pogledao sam na sat – bilo je osam sati, a jos prije sat, u sedam, iz kasarne “Dretelj” u Capljini trebalo je da krenu cetverica policajaca HOS-a u “micubisiju”, sa rotacijom na krovu auta. General ostro rece: “Pa gdje su do sada, vidis li koliko je sati, brzo mi to provjeri i javi! Bok!” Spustio je slusalicu, i ja sam zbunjeno skocio na noge.

Petrusiceva priprema terena:
Sisao sam ispred komandne zgrade – stozera HOS-a. Tu su stajali i razgovarali zapovjednik kasarne Ivan Petrusic, nas ljekar bojnik – major Zoran Hranilovic, Vladimir zvani Dedo, porucnik Dervis Kurtic, zvani Deva i porucnik Sime Marinovic. Pozdravio sam ih sa “Za dom spremni!”, i satniku Petrusicu: “Zvao je general Kraljevic i pita gdje je pratnja, a znas da sam licno otkucao nalog i dao onom policajcu Kresimiru Primorcu, a s njim su otisli policajci Milisav Kovac, Drazen Smoljan i onaj vozac “micubisija”. Pa sta cu sada, oni jos nisu stigli pred stozer u Ljubuskom, a generalu se zuri za Mostar? Sta da mu javim, satnice?”
“Buljubasicu, zaboravio sam ti kazati, ona cetverica policajaca su otisla na drugi zadatak posto mi je Dedo saopcio za neki hitan sastanak i intervenciju u Stocu. Ali, sada ti brzo nadji pet drugih policajaca, otkucaj nalog i odmah posalji da idu za Ljubuski, a generalu kazi da tek polaze iz Dretelja posto im je auto u kvaru. Snadji se, porucnice, vidis da je rat! Kreni odmah!”
Pozurio sam do prostorija gdje HOS-ovci odmaraju, te nasumice uzmem pet policajaca i kazem: “Brzo podjite sa mnom u kancelariju”. Ubrzo smo stigli, otkucao sam putni nalog i dao ga najstarijem HOS-ovcu po prezimenu Primorac, a odredim da se ide “pezejcem”, posto mi je jedan od policajaca rekao da je to auto vec spremno, jer su druga vozila zauzeta. Nazvao sam generala Kraljevica i saopcio mu da pratnja tek polazi, posto je auto bilo u kvaru. General je bio ljut, osjetio sam to po ostrom tonu: “Porucnice Buljubasicu, podji i ti odmah sa tom pratnjom i cekajte me na raskrsnici kod nadvoznjaka – raskrsnice za Citluk – Ljubuski – Capljina, a ja odmah polazim! Ivanu Petrusicu kazi da ce snositi sankcije zbog ovog kasnjenja!”

Sastanak sa HVO-om:
Nakon ovog razgovora, ja i ovih pet HOS-ovaca smo utrcali u “pezejac”. Za to vrijeme satnik Petrusic je galamio na Primorca: “Vrati se, ti ne mozes ici, jer si nesposoban, a moras cetnike voditi na kopanje! Primorac mu je drsko odgovorio: “ Ja hocu da budem u generalovoj pratnji, a do sada nikad nisam bio i niko me nece zaustavit!”. I tako on udje u auto, a ja im naredim da krenu i sacekaju na onoj raskrsnici, posto cu i ja brzo krenuti sa drugim autom. Tako ubrzo odredim sa sobom jos trojicu ljudi. Dok su oni pripremili auto, dok su uzeli pistolje, puske i drugo oruzje, utegli uniforme, ja sam u kancelariji brzo napisao dozvolu za nosenje oruzja, posto nam je general Kraljevic otprije govorio:” Kada god putujete sa mnom, uzmite putni nalog, dozvolu za nosenje oruzja, potpisite i ovjerite pecatom HOS-a.”
Na dozvoli sam napisao da nosim AP-7,62 mm, pistolj tetejac- 7,62 i dvije rucne bombe M 75. Istrcao sam napolje i usao auto – mislim da je bio crni “golf” – sa ona tri policajca (vozac je bio iz Radisica, nisam siguran ali mislim da se zvao Mirko Boras). Uglavnom, svi su bili iz Capljine i Ljubuskog i Ivan Petrusic ih sve poznaje. Dok sam ulazio u auto, zapovjednik Petrusic je bio znatizeljan: “Porucnice Buljubasicu, kuda ti ides sa tim HOS-ovcima? Ides a ne trazis moje odobrenje, ne zaboravi da sam ja ovdje zapovjednik”.
Odgovorio sam: “Razumijem, zapovjednice, ali sada zurim, jer mi je general zapovijedio da idem. Vidimo se!” I tako za oko pola sata stigli smo na onu raskrsnicu i tu smo cekali generala. Izasao sam iz auta i stajao, dok su nedaleko, na svom punktu iznad raskrsnice na putu prema Citluku) stajala dvojica policajaca HVO-a u maskirnim uniformama i gledali u nas. Ubrzo je stigao general Kraljevic u “toyoti”. Vozio je Marko, do njega je sjedio Osman, a pozadi su bili general i policajac Krasnici. Pozdravim generala, a on mi dobaci: “Idemo, jer kasnim”.
I tako, naredio sam da prvo vozi “pezejac” sa petericom HOS-ovaca, za njima Kraljeviceva “toyota”, a u trecem vozilu ja sa trojicom policajaca. U Mostar smo stigli oko 9,30. Prvo smo otisli do komande HOS-a, koja je bila smjestena u bivsem stacionaru JNA. Mostarskim HOS-om komandovao je Zeljko Martinovic, uz njega su bili i njegovi rodjaci Vina i Vinko Martinovic Stela. General ih je pozdravio, usli smo u zgradu i tu je poceo sastanak. Tema: Uspostavljanje zajednicke komande HOS-a i HVO-a, s tim da HVO bude pod komandom naseg generala Blaza Kraljevica. General je govorio da ce uskoro HVO pukovnija “Stjepan Radic” iz Ljubuskog, ciji je zapovjednik Vuksic, preci pod zapovjednistvo naseg HOS-a. Govorio je i da trebamo ici do Drine, tj. da protjeramo Srbe-cetnike.

Govor protiv Tudjmana, Bobana i Tute:
Ubrzo su na sastanak stigli i zapovjednici HVO-a Mostar. Mislim da su se zvali, ovi iz policije, Dzidic zvani \ida, i Berislav Pusic. General je govorio protiv Tudjmana, Bobana i Tute, kako oni saradjuju sa Karadzicem, da rade protiv svog naroda i drzave, te kako se Boban i Karadzic tajno sastaju u Trebinju, te da ce on to zaustaviti, jer je na Trebinje poslao 5.000 HOS-ovaca, koje vode zapovjednici Stanko Primorac zvani Cane, i satnik Fazlic, zovu ga Bata, a on je iz Hrasnice kod Sarajeva i vodio je HOS-ovce koji su pod komandom Armije BiH, odnosno TO. General je govorio da ce HOS i Armija BiH biti pod jednom komandom, i da im se treba pridruziti i HVO, a ko odbije ovu zapovijed – smatrat ce se izdajnikom i neprijateljem ove domovine. U tom slucaju, HOS ce se boriti i protiv tog ekstremnog HVO-a. Kraljevic je govorio kako je Tudjman mucki ubio naseg HOS-ovca i HSP-ovca Antu Paradzika, na punktu u Sesvetama 1992. (Zagreb), dok se ovaj vracao sa mitinga. Govorio je i kako su Tudjman i Boban u Posusju ubili Ludviga Pavlovica, te da Tudjman ubija sve one ustase koje narod voli i za kojima narod hoce da ide u rat protiv Srba; da su HOS-ovci vec na ulazu u Trebinje i treba im podrska HVO-a da bi protjerali Srbe preko Drine i da je to krajnji cilj ove borbe jer Srbi ubijaju neduzne hrvatske i muslimanske civile, te da to hitno moramo zaustaviti.
General je govorio da u BiH priznaje samo predsjednika Aliju Izetbegovica, i da HOS-ovci na uniformama moraju nositi i svoje i oznake Armije BiH (a u to vrijeme u kasarni Dretelj i pred komandom HOS-a u Ljubuskom, kao i u Mostaru vihorile su se i zastave HOS-a – sahovnica i Armije BiH – ljiljani).


Nakon sto je general Blaz Kraljevic obisao komandu HVO-a, gdje je razgovarao sa njegovim zapovjednicima, otisli smo u hotel (mislim da se zvao Mostar ili Ero), general je govorio za press-centar. Sve su snimali tv-kamermani, a bilo je i dosta novinara. U ovoj istoj sali general je govorio i pet-sest dana ranije, a tema je bila gotovo ista: ustrojstvo i zajednicko zapovjednistvo HOS-a, HVO-a i Armije BiH, te da se stane ukraj Tudjmanu i Bobanu, jer oni hoce da podijele BiH, te da su oni izdajnici kao i njihov Tuta koji vodi Kaznjenicku bojnu, stacioniranu u Sirokom Brijegu.

SRETNI KVAR AUTA I RAFALNA PALJBA: Poslije press-konferencije popili smo pice, te smo oko 14,00 krenuli iz Mostara za Ljubuski. U svom vozili pratio nas je Stela, sve do izlaza iz Mostara, gdje ima svoju kucu (pravac Mostar – Citluk). Mi, HOS-ovci vozili smo se po redoslijedu: pezejac u kome su bila peterica HOS-ovaca, pa toyota u kojoj je general sa onom trojicom pratilaca, i ja u trecem autu sa trojicom policajaca. Na izlazu iz Mostara bila je cesta sa usponom i tu se ugasilo nase auto. Vozac je izasao, otvorio haubu i nesto je popravljao, a ja sam ga pozurivao i galamio zbog zastoja. Vozac se pravdao da nije do njega i da ce brzo popraviti kvar. Tako je drugi policajac palio kljucem auto koje se upalilo tek nakon desetak minuta.
Kada smo napokon krenuli, naredio sam da vozi sto brze da bismo stigli generala. Bila je vrucina pa smo otvorili prozor i odjednom se zacula zestoka puscana pucnjava. Pitam ovu trojicu sta je to, a oni isto pitaju zacudjeni jedan drugog isto. Neko od njih odvrati da se neko danas, posto je nedjelja, mozda zeni, pa se zato puca. Smijali smo se tome i nastavili dalje voziti. Kada smo dosli blizu jedne krivine, nama ususret su velikom brzinom isla dva auta i bez prestanka su nam blicali farovima, kao da nas nesto upozoravaju. Moj vozac je skrenuo malo ustranu da bi izbjegao sudar. Rafalna paljba nije prestajala i kako smo se priblizavali krivini sve se jace cula. Kada smo izbili na krivinu, vozac je naglo zakocio tako da se poprijecio na cesti. Bio sam sokiran prizorom ispred nas: na oko 200-300 metara 20-ak maskiranih vojnika trce oko ona nasa dva auta koja su bila prva u koloni i pucaju po njima sa svih strana, uz dreku. U jednom trenutku sam vidio kako generalov vozac pokusava da okrene toyotu, posto je sletio sa asfaltne ceste na lijevu stranu. Tu stade i vidim kako iz nje izletje HOS-ovac Osman i pade uz saobracajni znak, dok maskirani vojnici koji su na glavi imali kape fantomke, bez prekida, pucaju po njemu i po oba vozila. Sve se to desavalo na punktu Krusevo – Krivodol, na kojem su uvijek bili vojnici HVO-a. Ispred punkta, na oko 50 metara, na cesti je stajao poprijecen kombi, a pored njega dva naoruzana maskirana vojnika. Sve se odvijalo veoma brzo, tako da smo sva cetverica bili ukoceni od soka. Prvi sam se pribrao i panicno naredio vozacu da vozi na rikverc jer su ona dva vojnika vec dizali puske na nas. Dok je vozac vozio cik-cak na rikverc zacula se rafalna paljba onih dvojice vojnika na nas. Brzo smo zasli za krivinu, i tada sam naredio da okrenu vozilo za Mostar i tamo me cekaju; a ja sam sa puskom u ruci potrcao iz auta do krivine.

KRV i SUZE: Zalegao sam uz obalu i opet me sokirao prizor ispred mene: napadaci nose za ruke i noge neke od ubijenih HOS-ovaca, a neke vuku po cesti i bacaju ih u furgon kamiona (kabina plave, a furgon bijele boje) koji je stajao na cesti. Vidim kako, uz urlike, izvlace generala Blaza Kraljevica iz toyote, vuku ga po cesti, sutaju i udaraju kundakom puske. Sve se odvijalo velikom brzinom. Zatvorili su stranice furgona, gdje su, pored osam ubijenih HOS-ovaca, ubacili i generala Blazevica, te krenuse cestom za Citluk. Za furgonom iza one kucice, izadje Zastavin kamion sa plavom ceradom i u njega uskocise ovi atentatori, a sve uz pucnjavu i vrisku. Za njim iza kucice krenu crni dzip, i predje ispred furgona i svi krenuse u pravcu Citluka. Tada se okrenu onaj poprijeceni zuto-bijeli kombi (on je ranije uvijek stajao pored kucice u kojoj su se odmarali policajci HVO-a) i brzo se odvezose sa punkta. Ostala su nasa dva vozila – pezejac uz sami punkt i neko drvo, toyota ispred punkta poprijecena uz saobracajni znak, a sva vrata otvorena.
Dok su se udaljavali ispalio sam u njihovom pravcu nekoliko kratkih rafala. Tada su mi se pridruzili saputnici iz auta i poceli pucati. Moj vozac je tada dovezao auto do nas, i povezao nas do punkta Krusevo. Dok smo stajali na tom mjestu iza nas je bilo jos putnickih vozila, neki su se zbunjeno okrenuli i vratili za Mostar a da nisu znali sta se na punktu ispred nas desilo jos prije nekoliko trenutaka. Kada smo stigli do generalove toyote, ugledali smo zastrasujuci prizor. Toyota je bila izresetana kao sito sa svih strana, cak i krov, jer se na auto pucalo i sa balkona neuseljene kuce pored punkta. Krvi je bila svuda, i u autu i van auta. U unutrasnjosti auta sam vidio mnogo dijelova odjece, tijela, kose, bilo je i nesto bijelo poput mozga, cak i dijelova pistolja. Od bijesa i muke poceo sam da se derem, plakao sam, psovao HVO-u majku. Znao sam da su oni ubice, jer je onaj kombi bio HVO policije, ovdje je bio njihov redovan punkt gdje su do sada oni dezurali bez prekida, a sada ih nema, sve je pusto i krvavo...
Otrcao sam i do pezejca i vidim isti zastrasujuci prizor: krv, prsti, kosa, obuca, sve izbuseno i natopljeno krvlju. Miris baruta se jos osjecao i jos neki drugi cudni i ruzni mirisi. Oko punkta sve je pusto, nigdje zive duse. Oni koji autima pristizu iz pravca Mostara kada ugledaju ovaj prizor panicno se okrecu i vracaju nazad. Sjeo sam nasred ceste pored izresetanog pezejca i plakao i neprestano se derao prijeteci HVO-u da cu osvetiti svoga generala i nevino poginule policajce, a muka mi je bila jos veca zbog spoznaje da sam onu petericu ja odredio da prate generala. Utom me jedan od mojih policajaca pozva da pored toyote vidim prekinuti lancic sa zlatnim krizem policajca Marka. Pronasli smo i Osmanov zlatni lancic, na kojem je bio privjesak u obliku polumjeseca i zvijezde.

HVO-IZVIDNICA – POST FESTUM: Tako smo panicno i uplaseno razgledali popriste atentata kada zacusmo auto – stojadin ili zastava - koje je dolazilo iz pravca Citluka. Potrcali smo s uperenim puskama prema njemu. Auto je naglo stalo. Pridjem do vrata vozaca i kada sam vidio da ona dvojica unutra imaju oznake HVO-a, dreknem: «Sto nam ubiste generala!?» Vozac poce mucati da nije on kriv i da slucajno ovuda prolazi. Tada ga udarim u glavu i kroz otvoren prozor izvucem napolje te ga pocnem tuci sakama, nogama i kundakom. Glava mu je krvarila ali nisam prestajao, a ostala trojica HOS-ovaca tuku onog drugog vojnika. Naredio sam im da ovu dvojicu odvedu do onog drveta nekoliko metara od ceste i HVO kucice na punktu da ih tu zakolju. Moji HOS-ovci me mole da ih ubiju iz puske jer ne smiju nozem. Tada ja dodjem do njih i izvadim noz, kad se jedan od njih onesvijesti, a drugi kaze da se zove Gordan Marijanovic, zvani Kikic, te me poce moliti da ga ne ubijem, da ce sve priznati, kao i da mu ja obecam da ce ostati ziv ako prizna. Pricao je mnogo toga, izmedju ostalog i to da su atentatori Tuta i njegovi vojnici iz Kaznjenicke bojne sa Sirokog Brijega, te da je ovom zlocinackom akcijom rukovodio general Andabak. Ispricao mi i da su leseve maloprije odvukli prema Grudama, kod Bobana. Pitam ga kako sve ovo zna, a on u panici kaze da zna jer je u ovom atentatu ucestvovao njegov komsija Marin Smiljanic Munja (iz sela Kruseva), policajac HVO-a koji je inace na ovom punktu, te da ga je on poslao ovamo, samo da prodje i vidi ima li koga i kakva je situacija. Morao je, kaze, poslusati jer je i Tuta prije nekoliko minuta bio u toj policijskoj stanici HVO-a u Citluku. Rekao mi je i to da bjezimo odavde, jer ce i nas HVO ubiti ako vide da smo ostali zivi. Tada smo ga nas cetverica opet poceli tuci nogama i kundacima sve dok se nije onesvijestio. Uzeli smo mu pistolj tetejac, marke ''zastava'' 7, 62 mm i pusku iz auta, kao i oruzje onog drugog vojnika, te vojne iskaznice i sve sto su imali uza se, a ja sam u svoj blokic zapisao Gordan Marijanovic.
Ostavili smo ih da leze onako krvavi i onesvijesceni kod onog drveta. Naredio sam vozacu da vozi do Ljubuskog kako bih sto prije alarmirao komandu HOS-a na uzbunu. Prethodno smo zatvorili vrata toyote i pezejca, ponijeli Markov i Osmanov lancic, i ubrzo smo se vozili prema Citluku. Na autu smo drzali otvorene prozore a cijevi pusaka bile su na gotovs. Tako smo se vozili kroz Citluk, ulice su bile puste, cak nije bilo ni policije, te smo brzo stigli do onog raskrsca Ljubuski – Capljina – Citluk, gdje nas zaustavljaju dva policajca HVO-a. Tada sam iz pistolja preko njih ispalio dva metka, a moj policajac ispali kratak rafal i pogodi jednog u nogu. Kad je ovaj pao, onaj drugi je bacio pusku i digao ruke uvis, a mi smo im kroz prozor psovali majku izdajnicku, kukavicku i atentatorsku, te smo bez zaustavljanja produzili za Ljubuski.

KATICA ZNA KO STOJI IZA ATENTATA: Ubrzo smo stigli pred glavni stozer HOS-a – to je zgrada bivse Sarajevske banke u centru grada a ispred zgrade ima autopark i nas vojni zatvor, gdje smo drzali zarobljene cetnike. Utrcao sam u komandu i trazim pukovnika Ivicu Primorca. Policajac pred vratima kancelarije kaze da je pukovnik jutros rano otisao negdje i jos ga nema, te da je sa sobom odnio dvije velike putne torbe. Usao sam u kancelariju i telefoniram u vojarnu Dretelj. Javio mi se porucnik Dervis Kurtic Deva, i ispricam mu sta se desilo. Vijest se brzo prosirila u ljubuskoj komandi. Svu su me ispitivali sta sam vidio, ali sam odgovarao da nista nisam vidio, a tako sam naredio i onoj trojici svojih HOS-ovaca da ne pricaju sta smo vidjeli, u protivnom bismo mogli ugroziti svoj zivot. U tom trenutku nikome nisam vjerovao; situacija je bila napeta i cudna. Posto je bila nedjelja mnogi casnici nisu bili u stozeru pa su naknadno pristizali.
Utom je u komandu utrcala generalova sekretarica – mislim da se zvala Katica – i njen pratilac Damir i pocese me ispitivati. Uveli su me u generalovu kancelariju i ukratko im ispricam sta sam vidio. Katica poce plakati, cupati kosu, udara nogama po stolu i zidovima, te kaze: ''Ivica Primorac je izdajnik. On je odmah poslije generalovog odlaska jutros pokupio svoje stvari i pobjegao u Grude svome Bobanu, zato ga cijeli dan nema ovdje. Zatim je otvorila onaj veliki sef i pocela vikati: ''Izdajnik, dezerter, odnio je sve papire i nas novac''. Zatim je istrcala u hodnik i naredila da joj se spremi vozila i da zovu HVO u Grudama da isporuce Primorca, u protivnom HOS ce ih napasti.

[dječak sa šibicama]

Ako vlasnik najduze zatvorske kazne tako kaze, onda mora biti tako

[Smail Aga Cengic]

Ako vlasnik najduze zatvorske kazne tako kaze, onda mora biti tako

on je bio na licu mjesta, proziva ostalu divnu gospodu imenom i prezimenom, ako on laze, sto se ti misevi ne jave?

[Point.]

Ako vlasnik najduze zatvorske kazne tako kaze, onda mora biti tako

Imas li dokaz da laze?

[dječak sa šibicama]

Covjek koji je ubio suprugu, snahu, oca i ko zna koliko jos civila u ratu, nema razloga da mu ne vjerujemo

[Point.]

Pa dobro, eto imas li bilo kakav dokaz da laze? Lako je reci nekom da laze al haj dokazi.

[sylvester]

Covjek koji je ubio suprugu, snahu, oca i ko zna koliko jos civila u ratu, nema razloga da mu ne vjerujemo

ti si sigurni uzoran katolik i moliš se bogu svaki dan ... više vjerujem tom ubojici nego lopinama iz hercegovine . bivši sam pripadnik HV-a i dobar dio vremena sam proveo u BIH , boreći se protiv srba i ABIH , i ova priča je najbliža onome o čemu se pričalo tada .. što očekivati od smeća kao HVO iz hercegovine .. Kažnjenička bojna i oni Arkanovi smradovi kao da su precrtani . Isti šljam samo se ovi križaju sa tri prsta .

[Edin H.]

Satro mu se bas pred likvidacije pokvario PZ-jac.

[Cohers]

Iste sedmice je Franjo Tuđman likvidirao Blaža Kraljevića i Alija Izetbegović Fadila Đozu. I to nakon oslobađanja Trnova i pred oslobađanje Trebinja, kada se otvorila realna mogućnost za početak oslobađanja čitave Stare Hercegovine od Miloševićevih srbonacističkih okupatorskih falangi.

[breuer]

nije Stara već Istočna, Stara je u Crnoj Gori

osim

ako nije trebalo i to oslobađati

[Edin H.]

nije Stara već Istočna, Stara je u Crnoj Gori

osim

ako nije trebalo i to oslobađati

Je'l Sutorinu?

[stranac2]

Iste sedmice je Franjo Tuđman likvidirao Blaža Kraljevića i Alija Izetbegović Fadila Đozu. I to nakon oslobađanja Trnova i pred oslobađanje Trebinja, kada se otvorila realna mogućnost za početak oslobađanja čitave Stare Hercegovine od Miloševićevih srbonacističkih okupatorskih falangi.

kakvo oslobadjanje Trebinja ubleha je to zesca bila

[PeppermintSA]

Klao Srbe, ali je bio dobar s nama = heroj

Da je klao nas, a bio dobar sa Srbima = zločinac

na to se svodi ova tema.

[Smail Aga Cengic]

Klao Srbe, ali je bio dobar s nama = heroj

Da je klao nas, a bio dobar sa Srbima = zločinac

na to se svodi ova tema.

To je malogradjanstina.

On je imao dobar stav, ali mucenje civila je nedopustivo.