mishic wrote:Razumije li iko živ kako je moguće da osobe zaposlene u jednoj školi nakon podnesenih tužbi zbog zakidanja na plati dobiju dijametralno različite presude.
Jedni, tužili, dobili presudu i naplatili ...
Drugi, tužili, dobili presudu ali nisu naplatili i ne zna se hoće li i kada će eventualno naplatiti...
Treći, tužili, dobili presudu i naplatili nakon što su potpisali da se odriću zateznih kamata...
Četvrti, tužili, izgubili presudu i sada plačaju ogromne sudske troškove...
Pravno gledano prema presudama koje su različite reklo bi se da su imali različit status.
Međutim, njihov status je skoro identičan a različiti su samo iznosi obzirom na visin plata i dužinu perioda u kojem su zakidani.
Pitanje je kako je moguće (makar i država bila na drugoj strani) da se pravni sistem ovako rasteže i da se ljudska prava ovako paušalno tumače i krše? Posebno je zanimljivo što neke osobe sa skoro identičnim radno-pravnim statusom jesu u potpuno različtim skupinama kada su ove presude u pitanju.
I Šta se ovdje zapravo još može uraditi? Te šta je sa ovima što imaju presudu, ne mogu naplatiti a oko drastičnog smanjenja kamata je bilo neke diskusije da je to nezakonito? Ko je dužan da ispravlja tu nezakonitost?
Dao si 4 razlicite situacije:
1. tuzeno, dobijeno- naplaceno
2. tuzeno, dobijeno- nije naplaceno
3.tuzeno, dobijeno, naplaceno uz umanjenje za kamate
4. tuzeno, izgubljeno.
Za situacije 1 i 3. u dijelu "naplaceno", vjerovatno je da je tuzena firma platila mimo(prije) pokretanja izvršenja; prinudno izvrsenje presude NIKADA ne ide po sluzbneoj duznosti, nego tek po prijedlogu za dozvolu izvrsenja. tu je relevantan Zakon o izvrsnom postupku (RS/F BiH) odnosno Zakon o izvrsnom posutpku pred Sudom BiH (ako se sudilo pred sudom BiH). Do uslovljavanja prinudne naplate (u sudskom izvrsnom postupku) odustankom od kamate NE MOZE DOCI, pa posto kazes da je "placeno nakon odricanja od kamate)- mislim da se radi o isplati u tzv. paricionom roku (roku za dobrovljno ispunjenje/placanje.
Situacija 2- "nije naplaceno", varijante su: a) rok dobrovoljnog placanja još teče, b)rok protekao, ali nije pokrenut izvrsni postupak prinudne naplate ili c) pokrenut izvrsni postupak, ali jos nema rješenja o dozvoli izvrsenja, pa nije doslo do prenosa novca sa racuna "firme"na racun "radnika", ili ima rješenja o izvrsenju, ali je racun "firme" npr. blokiran, pa je ova trazbina u "redu cekanja na naplatu". A to je situacija "Đekna jos nije umrla, ka'ce, ne zna se".
Cetvrta varijanta je najcrnja- tuzeno, izgubljeno, a cinjenicno i pravno stanje je (navodno) identicno. Ovo je opsta pojava u cijeloj BiH, i ne vidim nekog svjetla "na kraju tunela". Jedino sto bi se moglo uciniti je- podnijeti reviziju Vrhovnom sudu F BiH, ukoliko je trazbina MANJA od 30.000,00 KM, traziti od tog suda tu reviziju DOZVOLI. ZA uslove kada se revzija moze dozvoliti,vidi detaljnije odredbe članova 237. stav 3 i 4. Zakona o parnicnom postupku F BIH. Ako je trazbina veća od 30 K KM, ove odredbe nisu bitne.
Ako nema uslova za dozvolu revizije u smislu ovih odredaba, preostaje mogućnost podnosenja apelacije Ustavnom sudu BiH protiv drugostepene presude (Kantonalnog suda u...), zbog povrede člana 6. stav 1. ECHR/člana II/3 (e) Ustava BiH- pravo na pravicno suđenje, element arbitrerne primjene prava (u istim situacijama, razlicito sudjeno, ali bez valjanog obrazloženja zašto je tako presuđeno).
Pazi na rokove- za reviziju- 30 dana od dobijanja drugostepene presude, za apelaciju- 60 dana od dobijanja posljednje, po zakonu moguće sudske odluke (opet, drugostepena presuda).