Treba li izbaciti Andrića i Njegoša iz školskih programa ?

[Škobo Habu]

"Glup si" je baš prosto.

Klot imenski predikat, nema čak ni subjekta, a kamoli nečega što bi je svrstalo u proširene rečenice.

'nači, nije to dovoljno ni po osnovnim pravilima gramatike.

Prije nego se upustiš u analizu nečijeg pisanja, zašto si sigurno ekspert i ne bih to da sporim, trebala bi se udostojiti da objasniš:

- Zbog čega je to Njegoš danas potreban u obrazovnom sistemu i kakvim vrijednostima oplemenjuje duh omladine?

- Ako se "Na Drini ćuprija" krsti tzv. historijskim romanom, koji po unutrašnjoj strukturi mora biti povezan sa određenim povjesnim događajem, koliko on, kao takav, odgovara duhu vremena i podneblja koje obrađuje?
Konkretno, mit je, i to nacionalni, da su za potrebe gradnje višegradskog mosta Osmanlije uzidale djecu Stoju i Ostoju, koju je luda Ilinka dojila kroz otvore na stupovima. Riječ je o mitološkoj fikciji - može li mi kazati, ne samo u pedagoškom smislu, već i historijskom smislu, koliko je to bitno za prosječnog srednjoškolca i njegovo kreiranje slike o Otomanskoj imperiji: njenoj tradiciji i kulturi?

To je samo jedan od primjera iz gore neavedog romana, mogli bi se nastaviti još na temu Mehmed paše Sokolovića - šta je mit, a šta su činjenice, pa i na temu tzv. danka u krvi, koji se, barem kada su u pitanju historijski izvori, interpretiraju na različite načine. Znači, jebe mi se živo za stil i formu, već me interesuju dalje implikacije koje proizvodi samo djelo.

By the way, nemojte samo ovo "krsti" uzeti doslovno.

[John Cleese]

Slažem se. Mada imam potpuno drugačije gledanje na taj dio istorije, ne kao turkofil, nego kao kritički posmatrač i čitalac. I to je, zapravo, suština ove rasprave.

Da li se slažemo da bi hrišćani i kršćani, kao i svi kmetovi Evrope, živjeli u boljoj verziji feudalizma nego u Evropi, u kojoj se kao kmetovska djeca ni pod razno nisu mogli izdići do de facto upravljača imperijom? Da li se možemo složiti da je janjičarstvo bilo 'career path' za kršćansku djecu, usput kmetovsku? I da su tako naša zdrava, balkanska djeca bila strah i trepet Evrope i veoma osvješteni u LGBT smislu, prije nego što je Evropi LGBT-izam pao na pamet ? Da li se slažemo da je predstavljanje 'Turčina" i "turske vjere" potiče iz evropskih, a ne balkanskih, sagledavanja stvarnosti i carstva?

To bi zapravo bila objektivna vizura
Osmanlijski feudalni sistem jeste bio neuporedivo pravedniji, jer su manje-vise svi, po zasluzi i uz nesto srece, mogli dospjeti do visina o kojima ini evropski kmetski nesretnici nisu mogli ni sanjati.
Cak ni pripadnici vladajuce klase, plemstvo, osvojene drzave nisu nuzno morali biti gubitnici - ovisno vec od nacina na koji se promjena vlasti desila.
Jedini pravi gubitnik bila je crkva.
Upravo zato i jesu bas oni stotinama godina punili pastvi glave imbecilnim mitovima o "casnom" ocuvanju "pradjedovske" vjere i podrzavali sve oblike sirenja i podsticanja takvog uvjerenja, kao da i sami nisu bili konvertiti i potomci vjerojatno visestrukih konvertita

A sto se sentimenta bivsih podanika (konkretno - Srbijanaca) prema imperiji tice, slijedi jedna zanimljivost, tek ilustracije radi

Mokranjac je naime, izmedju ostalog, svojedobno vodio i pjevacko drustvo "Kornelije Stankovic" koje je 1895. gostovalo u gradu koji se tada sluzbeno jos uvijek zvao Kostantinije, gdje su pjevali i sultanu te ga tom prilikom, navodno, vrlo ugodno iznenadili izvedbom njegove himne, Padişahım çok yaşa

[Škobo Habu]

To bi zapravo bila objektivna vizura
Osmanlijski feudalni sistem jeste bio neuporedivo pravedniji, jer su manje-vise svi, po zasluzi i uz nesto srece, mogli dospjeti do visina o kojima ini evropski kmetski nesretnici nisu mogli ni sanjati.
Cak ni pripadnici vladajuce klase, plemstvo, osvojene drzave nisu nuzno morali biti gubitnici - ovisno vec od nacina na koji se promjena vlasti desila.
Jedini pravi gubitnik bila je crkva.
Upravo zato i jesu bas oni stotinama godina punili pastvi glave imbecilnim mitovima o "casnom" ocuvanju "pradjedovske" vjere i podrzavali sve oblike sirenja i podsticanja takvog uvjerenja, kao da i sami nisu bili konvertiti i potomci vjerojatno visestrukih konvertita

Osmanlijski feudalni sistem je počivao na meritokratiji.

Ako si bio dobar u javnim administrativnim poslovima - napredovao si.
Ako si bio dobar vojskovođa - unaprijeđen si.

Nisu taj sistem upravljanja izmislile Osmanlije, već su ga prepisali od Rimljana. Nisu ni janjičari, kao rod vojske, nešto izvorno otomansko - može se takvih primjera novačenje djece naći kod mnogih tradicija i civilizacija.

Ja zato konstantno ponavljam kako Andrić nije historičar, već pisac. On se u svom pisanju većinom služio franjevačkim analima, dubrovačkim arhivama i narodnom epikom, dok se najmanje služio otomanskim dokumentima. Najveći problem nastaje kada se Andrić počne tumačiti kao historičar.

Kako uzeti bilo šta vjerodostojnim, u smislu historijski fakta, npr. u romanu "Na drini ćuprija", u kojem malog Baju, budućeg Mehmed pašu Sokolovića, roditelji ispraćaju sa zavežljajem i kovrcem pite? Kovrc pite u 16. vijeku?

Je l' krompiruše? Krompir još tada nije ni donesen u Evropu? Je l' bureka, možda? Meso misona imenica u ta doba.

Možda Andrić smatra da je pita izvorno bosansko jelo, ko će ga više znati?

Druga stvar, imamo i Makarija koji pokušava podmititi Osmanlije da ne uzmu malog Baju u janjičare? Nema uopšte nikakvih konkretnih podataka da su Makarije i Mehmed paša Sokolović rodbinski povezani. Pečevija u svoj "Povijesti Osmanskog carstva" Sokoloviće naziva starinom Bošnjacima.
Ferhat paša Sokolović mu je bio dajidža. Pa, ako on ne zna ko su bili i šta su bili Sokolovići, onda ko zna? Andrić?

Na kraju, ako se držimo duha vremena, Mehemd paša Sokolović je bio Otoman i revnostan musliman.

[John Cleese]

To bi zapravo bila objektivna vizura
Osmanlijski feudalni sistem jeste bio neuporedivo pravedniji, jer su manje-vise svi, po zasluzi i uz nesto srece, mogli dospjeti do visina o kojima ini evropski kmetski nesretnici nisu mogli ni sanjati.
Cak ni pripadnici vladajuce klase, plemstvo, osvojene drzave nisu nuzno morali biti gubitnici - ovisno vec od nacina na koji se promjena vlasti desila.
Jedini pravi gubitnik bila je crkva.
Upravo zato i jesu bas oni stotinama godina punili pastvi glave imbecilnim mitovima o "casnom" ocuvanju "pradjedovske" vjere i podrzavali sve oblike sirenja i podsticanja takvog uvjerenja, kao da i sami nisu bili konvertiti i potomci vjerojatno visestrukih konvertita

Osmanlijski feudalni sistem je počivao na meritokratiji.

Jeste

Ako si bio dobar u javnim administrativnim poslovima - napredovao si.
Ako si bio dobar vojskovođa - unaprijeđen si.

Tako je.

Nisu taj sistem upravljanja izmislile Osmanlije, već su ga prepisali od Rimljana. Nisu ni janjičari, kao rod vojske, nešto izvorno otomansko - može se takvih primjera novačenje djece naći kod mnogih tradicija i civilizacija.

O tome ko je "izmislio taj sistem upravljanja" nismo pisali, samo smo ga poredili sa drugim evropskim feudalnim praksama.

Ja zato konstantno ponavljam kako Andrić nije historičar, već pisac. On se u svom pisanju većinom služio franjevačkim analima, dubrovačkim arhivama i narodnom epikom, dok se najmanje služio otomanskim dokumentima. Najveći problem nastaje kada se Andrić počne tumačiti kao historičar.

Konstataciju da je osmanlijski feudalni sistem bio pravedniji ne temeljim na bilo cemu sto je pisao Andric, a sta je on bio po zanimanju smo vec, valjda, utvrdili.

Kako uzeti bilo šta vjerodostojnim, u smislu historijski fakta, npr. u romanu "Na drini ćuprija", u kojem malog Baju, budućeg Mehmed pašu Sokolovića, roditelji ispraćaju sa zavežljajem i kovrcem pite? Kovrc pite u 16. vijeku? Je l' krompiruše? Krompir još tada nije ni donesen u Evropu? Je l' bureka, možda? Meso misona imenica u ta doba. Možda Andrić smatra da je pita izvorno bosansko jelo, ko će ga više znati?

On je pisac, a pisci fantaziraju - i to smo vec utvrdili.

Druga stvar, imamo i Makarija koji pokušava podmititi Osmanlije da ne uzmu malog Baju u janjičare? Nema uopšte nikakvih konkretnih podataka da su Makarije i Mehmed paša Sokolović rodbinski povezani. Pečevija u svoj "Povijesti Osmanskog carstva" Sokoloviće naziva starinom Bošnjacima.
Ferhat paša Sokolović mu je bio dajidža. Pa, ako on ne zna ko su bili i šta su bili Sokolovići, onda ko zna? Andrić?

Pa i to je, valjda, plod Andriceve imaginacije, a ne povijesna cinjenica.

A sto se mene osobno tice, svi stanovnici ili barem vecina stanovnika tadasnje Bosne jesu bili Bosnjaci ili Bosnjani ili Bosanci, kako god se kome dopadalo da ih nazove, bez obzira na religijsku pripadnost, samo su neki u devetnaestom vijeku "shvatili" da su zapravo Srbi, Hrvati i sta ti ja znam sta sve ne, uz svesrdnu pomoc odgovarajuceg klera i kojekakvih agitatora.

Na kraju, ako se držimo duha vremena, Mehemd paša Sokolović je bio Otoman i revnostan musliman.

Bio je Osmanlija i vjerojatno i revnostan musliman, naravno.

[piupiu]

Hej, evo jedan kuriozitet - da odmorimo malo od ove 20-ogodišnje teme. Ljetuje li ko u Zaostrogu? Znate da tamo na Viteru ima kao ostatak neke kule za koje lokalna legenda i epovi koji su se prenosili s koljena na koljeno kaže da je kula braće Jugovića?

Divim se tvom strpljenju i blagosti.

Fascinantna je ta čvrsta ukorijenjenost usmenih predanja u narodu i upornost naroda da fiktivnim likovima iz narodnih epskih pjesama "uđe u trag" i "pronađe" dokaze njihovog postojanja.

Pa to je bio jedini način da zadrže bilo kakva sjećanja i kulturu. Jest da su pričali o vukodlacima i vilama i vijali se po selu , ali im je bar pamćenje bilo relativno dobro - svi su znali izrecitovati sve što se od pucketanja vatre čulo. Meni su oni fascinantni. Samo to je razlog što mi još u glavama živimo u predmodernom dobu. Do prije 100 godina smo bili totalno antropološki 'zaglavljeni', od ovih rapidnih modernizacija izgleda slaba fajda.

[piupiu]

- Ako se "Na Drini ćuprija" krsti tzv. historijskim romanom, koji po unutrašnjoj strukturi mora biti povezan sa određenim povjesnim događajem, kolikoon, kao takav, odgovara duhu vremena i podneblja koje obrađuje?
Konkretno, mit je, i to nacionalni, da su za potrebe gradnje višegradskog mosta Osmanlije uzidale djecu Stoju i Ostoju, koju je luda Ilinka dojila kroz otvore na stupovima. Riječ je o mitološkoj fikciji - može li mi kazati, ne samo u pedagoškom smislu, već i historijskom smislu, koliko je to bitno za prosječnog srednjoškolca i njegovo kreiranje slike o Otomanskoj imperiji: njenoj tradiciji i kulturi?

To je samo jedan od primjera iz gore neavedog romana, mogli bi se nastaviti još na temu Mehmed paše Sokolovića - šta je mit, a šta su činjenice, pa i na temu tzv. danka u krvi, koji se, barem kada su u pitanju historijski izvori, interpretiraju na različite načine. Znači, jebe mi se živo za stil i formu, već me interesuju dalje implikacije koje proizvodi samo djelo.

Pa da, historijski roman. Stavlja fiktivnu radnju u kontekst odredjenog perioda. I govori od tom periodu žanrom fikcije. Staviti u školu, nego. I sve to tako objasniti. Objasniti djeci da je mit o uzidavanju Stoje i Ostoje u stubove star koliko i civlizacija i da se sreće u narodnom predanju, konstantno. Izvaditi onaj plagijat nabijanja na kolac. Pokazati kako fikcija može biti loše pročitana i zloupotrijebljena, posebno kad čitaoci još nisu izašli iz mitološkog doba. Jako, jako bitno je baš zbog takvih stvari Andrića imati u školskom programu. Možda nešto nauče i o književnosti. Da je odvoje od stvarnosti. Da je kritikuju. Možda im pomogne da se suoče sa svijetom u kojem je pola sadržaja koje ih 'informišu' laž i propaganda. Možda. Ko zna.

[Škobo Habu]

To bi zapravo bila objektivna vizura
Osmanlijski feudalni sistem jeste bio neuporedivo pravedniji, jer su manje-vise svi, po zasluzi i uz nesto srece, mogli dospjeti do visina o kojima ini evropski kmetski nesretnici nisu mogli ni sanjati.
Cak ni pripadnici vladajuce klase, plemstvo, osvojene drzave nisu nuzno morali biti gubitnici - ovisno vec od nacina na koji se promjena vlasti desila.
Jedini pravi gubitnik bila je crkva.
Upravo zato i jesu bas oni stotinama godina punili pastvi glave imbecilnim mitovima o "casnom" ocuvanju "pradjedovske" vjere i podrzavali sve oblike sirenja i podsticanja takvog uvjerenja, kao da i sami nisu bili konvertiti i potomci vjerojatno visestrukih konvertita

Osmanlijski feudalni sistem je počivao na meritokratiji.

Jeste

Ako si bio dobar u javnim administrativnim poslovima - napredovao si.
Ako si bio dobar vojskovođa - unaprijeđen si.

Tako je.

Nisu taj sistem upravljanja izmislile Osmanlije, već su ga prepisali od Rimljana. Nisu ni janjičari, kao rod vojske, nešto izvorno otomansko - može se takvih primjera novačenje djece naći kod mnogih tradicija i civilizacija.

O tome ko je "izmislio taj sistem upravljanja" nismo pisali, samo smo ga poredili sa drugim evropskim feudalnim praksama.

Ja zato konstantno ponavljam kako Andrić nije historičar, već pisac. On se u svom pisanju većinom služio franjevačkim analima, dubrovačkim arhivama i narodnom epikom, dok se najmanje služio otomanskim dokumentima. Najveći problem nastaje kada se Andrić počne tumačiti kao historičar.

Konstataciju da je osmanlijski feudalni sistem bio pravedniji ne temeljim na bilo cemu sto je pisao Andric, a sta je on bio po zanimanju smo vec, valjda, utvrdili.

Kako uzeti bilo šta vjerodostojnim, u smislu historijski fakta, npr. u romanu "Na drini ćuprija", u kojem malog Baju, budućeg Mehmed pašu Sokolovića, roditelji ispraćaju sa zavežljajem i kovrcem pite? Kovrc pite u 16. vijeku? Je l' krompiruše? Krompir još tada nije ni donesen u Evropu? Je l' bureka, možda? Meso misona imenica u ta doba. Možda Andrić smatra da je pita izvorno bosansko jelo, ko će ga više znati?

On je pisac, a pisci fantaziraju - i to smo vec utvrdili.

Druga stvar, imamo i Makarija koji pokušava podmititi Osmanlije da ne uzmu malog Baju u janjičare? Nema uopšte nikakvih konkretnih podataka da su Makarije i Mehmed paša Sokolović rodbinski povezani. Pečevija u svoj "Povijesti Osmanskog carstva" Sokoloviće naziva starinom Bošnjacima.
Ferhat paša Sokolović mu je bio dajidža. Pa, ako on ne zna ko su bili i šta su bili Sokolovići, onda ko zna? Andrić?

Pa i to je, valjda, plod Andriceve imaginacije, a ne povijesna cinjenica.

A sto se mene osobno tice, svi stanovnici ili barem vecina stanovnika tadasnje Bosne jesu bili Bosnjaci ili Bosnjani ili Bosanci, kako god se kome dopadalo da ih nazove, bez obzira na religijsku pripadnost, samo su neki u devetnaestom vijeku "shvatili" da su zapravo Srbi, Hrvati i sta ti ja znam sta sve ne, uz svesrdnu pomoc odgovarajuceg klera i kojekakvih agitatora.

Na kraju, ako se držimo duha vremena, Mehemd paša Sokolović je bio Otoman i revnostan musliman.

Bio je Osmanlija i vjerojatno i revnostan musliman, naravno.

Super. Drago mi je da se slažemo. Samo još jedno pitanje: kada Andrićev roman lišimo faktografije i prepustimo ga imaginaciji - šta ostane od famoznog historijskog romana?

I, da. Feudalni sistemi i pravednost se međusobno isključuju. Otomanski sistem je, za razliku od drugih feudalni sistema, nudi dvije opcije: ili uzmi državnu vjeru i oslobodi se poreza ili zadrži svoju, ali plaćaj porez.

[MehmedPasaMoric]

A sta djecu uopste boli Hasimaga za Stojom i Ostojom i zidanjem? Nece graditi karijeru u Osmanskom carstvu pa da je od presudnog znacaja njihov stav o istom, nego u Njemackoj.

[Škobo Habu]

Pa da, historijski roman. Stavlja fiktivnu radnju u kontekst odredjenog perioda. I govori od tom periodu žanrom fikcije. Staviti u školu, nego. I sve to tako objasniti. Objasniti djeci da je mit o uzidavanju Stoje i Ostoje u stubove star koliko i civlizacija i da se sreće u narodnom predanju, konstantno. Izvaditi onaj plagijat nabijanja na kolac. Pokazati kako fikcija može biti loše pročitana i zloupotrijebljena, posebno kad čitaoci još nisu izašli iz mitološkog doba. Jako, jako bitno je baš zbog takvih stvari Andrića imati u školskom programu. Možda nešto nauče i o književnosti. Da je odvoje od stvarnosti. Da je kritikuju. Možda im pomogne da se suoče sa svijetom u kojem je pola sadržaja koje ih 'informišu' laž i propaganda. Možda. Ko zna.

Slažem se sa tobom u potpunosti. Samo je pitanje šta će od Andrićeve ćuprije ostati kada se kritički rastavi na proste faktore?

Bitnija stvar je ko je u Srbiji spraman da na taj način promatra Andrića. Pogotovo u obrazovnom sistemu.

[piupiu]

To bi zapravo bila objektivna vizura
Osmanlijski feudalni sistem jeste bio neuporedivo pravedniji, jer su manje-vise svi, po zasluzi i uz nesto srece, mogli dospjeti do visina o kojima ini evropski kmetski nesretnici nisu mogli ni sanjati.
Cak ni pripadnici vladajuce klase, plemstvo, osvojene drzave nisu nuzno morali biti gubitnici - ovisno vec od nacina na koji se promjena vlasti desila.

Biž' ća! Drveću nam se korijenje zapetljalo u svilene gajtane.

Jedini pravi gubitnik bila je crkva.

Pa to je i bila glavna drama - hoćel' biti kraj kršćanskog svijeta. Velike se pare vrtiše oko istog. Evo gledamo upravo na lokalnom nivou.

A sto se sentimenta bivsih podanika (konkretno - Srbijanaca) prema imperiji tice, slijedi jedna zanimljivost, tek ilustracije radi

Mokranjac je naime, izmedju ostalog, svojedobno vodio i pjevacko drustvo "Kornelije Stankovic" koje je 1895. gostovalo u gradu koji se tada sluzbeno jos uvijek zvao Kostantinije, gdje su pjevali i sultanu te ga tom prilikom, navodno, vrlo ugodno iznenadili izvedbom njegove himne, Padişahım çok yaşa

Ja sam ubijedjena da je veliki dio te istorije na taj način napisala i inspirisala Evropa, čak i samom činjenicom da su Njegoš i Andrić obojica studirali vani. I kako se tu useli amnezija i neki šizoidni odnos prema sopstvenoj prošlosti - bio si strah i trepet Evrope (janjičari), ženili se medjusobno s muslimanima (seljaci) - postoje istorijski podaci o tome po našim arhivama, a i pisana svjedočanstva, mogao si s agom i sa begom i o zemlji pregovarati, i onda odeš pročitati koju pjesmu i zapis iz 19. vijeka.

Kad sam čitala narodne pjesme iz makarskog primorja i zagore, zapravo je život kršćanina i Turčina povezan, i to i u pjesmi na takav način da se narodni pjevač divi snazi i jednog i drugoga, ili piše o kugi u Sarajevu iz koje je Turčin pobjegao, a tamo narod tragedija snašla, i tako nekim stvarima. I to sve u desetercu. Ko narodne novine. Pa se onda pitam, je l' i ta narodna poezija ko ovi botovi na Netu - 15 njih sa 'talking points'-ima razvlače pamet stotinama hiljada koji ne kontaju foru.

[piupiu]

A sta djecu uopste boli Hasimaga za Stojom i Ostojom i zidanjem? Nece graditi karijeru u Osmanskom carstvu pa da je od presudnog znacaja njihov stav o istom, nego u Njemackoj.

Čisto da nauči kako se čita povijest, književnost, mit - ovi koji to nisu naučili čitaju Andrića kao da je juče zapisao dogadjaj o jadnoj srpskoj djeci ugradjenoj u temelje mosta. Ništa važnije u Bosni nije od toga da široke mase nauče 1) čitati s razumijevanjem i 2) prepoznavati mitove. Isto danas funkcioniše politička propaganda na Internetu. Ljudi nemaju kritičke sponobnosti da pročitaju, razluče, shvate. Korisno u svakom sl.

[piupiu]

Pa da, historijski roman. Stavlja fiktivnu radnju u kontekst odredjenog perioda. I govori od tom periodu žanrom fikcije. Staviti u školu, nego. I sve to tako objasniti. Objasniti djeci da je mit o uzidavanju Stoje i Ostoje u stubove star koliko i civlizacija i da se sreće u narodnom predanju, konstantno. Izvaditi onaj plagijat nabijanja na kolac. Pokazati kako fikcija može biti loše pročitana i zloupotrijebljena, posebno kad čitaoci još nisu izašli iz mitološkog doba. Jako, jako bitno je baš zbog takvih stvari Andrića imati u školskom programu. Možda nešto nauče i o književnosti. Da je odvoje od stvarnosti. Da je kritikuju. Možda im pomogne da se suoče sa svijetom u kojem je pola sadržaja koje ih 'informišu' laž i propaganda. Možda. Ko zna.

Slažem se sa tobom u potpunosti. Samo je pitanje šta će od Andrićeve ćuprije ostati kada se kritički rastavi na proste faktore?

Bitnija stvar je ko je u Srbiji spraman da na taj način promatra Andrića. Pogotovo u obrazovnom sistemu.

Od Andrića će ostati kapitalno djelo naše književnosti. Od čitalaca -- možda postanu malo pametniji, zreliji i razumnjij ljudi, koji znaju odvojiti stvarnost i fikciju i poštovati pisanu riječ. To važi i za našu stranu ovdje.

[Bodkin]

"Glup si" je baš prosto.

Klot imenski predikat, nema čak ni subjekta, a kamoli nečega što bi je svrstalo u proširene rečenice.

'nači, nije to dovoljno ni po osnovnim pravilima gramatike.

Prije nego se upustiš u analizu nečijeg pisanja, zašto si sigurno ekspert i ne bih to da sporim, trebala bi se udostojiti da objasniš:

- Zbog čega je to Njegoš danas potreban u obrazovnom sistemu i kakvim vrijednostima oplemenjuje duh omladine?

Pretpostavljam da svu lektiru na isti nacin tretiras?
I btw jebe mi se za njegosa. Ali traziti da se jedini nobelovac izbaci iz obavezne lektire je retardirano

[Škobo Habu]

Pretpostavljam da svu lektiru na isti nacin tretiras?
I btw jebe mi se za njegosa. Ali traziti da se jedini nobelovac izbaci iz obavezne lektire je retardirano

Gdje ja tražim da se Andrić izbaci iz lektire?

[Bodkin]

Pretpostavljam da svu lektiru na isti nacin tretiras?
I btw jebe mi se za njegosa. Ali traziti da se jedini nobelovac izbaci iz obavezne lektire je retardirano

Gdje ja tražim da se Andrić izbaci iz lektire?

Nisam o tebi pisao. Osvrnuo sam se na naziv teme

[John Cleese]

Super. Drago mi je da se slažemo. Samo još jedno pitanje: kada Andrićev roman lišimo faktografije i prepustimo ga imaginaciji - šta ostane od famoznog historijskog romana?

Nema potrebe da roman "lisavas faktografije" - povijesni roman svakako nije susta faktografija inace ne bi bio roman nego historiografsko stivo.
Osim toga, u tom zanru postoje i podvrste, gdje je prihvatljiv i vrlo znacajan udio fikcije.

I, da. Feudalni sistemi i pravednost se međusobno isključuju. Otomanski sistem je, za razliku od drugih feudalni sistema, nudi dvije opcije: ili uzmi državnu vjeru i oslobodi se poreza ili zadrži svoju, ali plaćaj porez.

O pravednosti smo pisali poredeci dva feudalna sistema - evidentno je da jedan jeste pravedniji, jer omogucava pojedincu da napreduje, makar u pocetku pripadao i najnizem stalezu, sto u drugom poredjenom sistemu nije bilo moguce.

Niko nije napisao da je bilo koji feudalni sistem opcenito pravedan.

[Osmi Socrates]

Vidim, krenula diskusija u razumnijem pravcu.

Dok se ne javi neko ko podržava Busuladžića. Onda će opet biti dogma protiv dogme.

[Škobo Habu]

Od Andrića će ostati kapitalno djelo naše književnosti. Od čitalaca -- možda postanu malo pametniji, zreliji i razumnjij ljudi, koji znaju odvojiti stvarnost i fikciju i poštovati pisanu riječ. To važi i za našu stranu ovdje.

Ja ne sporim Andrićevu književnu veličinu, već fragmentarna tumačenja Andrićeve ostavštine. Andrić je, u svom književnom radu, prolazio kroz razne faze, pogotovo ideološke, pa se u tom ozračju treba i tumačiti. Recimo, u mladosti je bio žestok kritičar Hasburške monarhije, dok se to u knjizi "Na Drini ćuprija" mjenja i on sam koriguje svoje stavove. Isto tako, iako ga optužuju za islamofobiju, postoji i njegova izjava u kojoj kaže da nema živopisnijeg naroda na ovim prostorima od bosankih muslimana.

Kad već pominješ "našu stranu", malo ljudi uopšte zna ko je prvi Andrića optužio za mržnju prema muslimanima nakon izlaska romana "Na Drini ćuprija".
Uglavnom, kada je o tome riječi, analfabeti spominju Rizvića, Mahmutćehajića, Latića, SDA, mladomuslimane...

To uopšte nije tačno.

Prvi koji je to javno učinio jeste po nacionalnosti Srbin, baš kao Andrić. Srbin - muslimanske vjeroispovjesti.

Riječ je o Šukriji Kurtoviću. Srpski dobrovoljac u Prvom svijetskom ratu. Odlikovan srpskim kraljevskim ordenom kao rezervni pješadijski poručnik srspke vojske. Autor znamenute studije " O nacionalizovanju muslimana", objavljenje 1914. godine, u kojoj se protivi stvaranju zasebne muslimanske političke nacije. On je, prije nego li je Andrić dobio Nobela, napisao studiju o protuislamskim intonacijama kod istog pisca, koju niko nije htio da objavi u ondašnjoj javnosti. Nakon toga, tu studiju Kurtović šalje Adilu Zulfikarpašiću u emigraciju i on je objavljuje u "Bosanskim pogledima".

[Bloo]

A sta djecu uopste boli Hasimaga za Stojom i Ostojom i zidanjem? Nece graditi karijeru u Osmanskom carstvu pa da je od presudnog znacaja njihov stav o istom, nego u Njemackoj.

Čisto da nauči kako se čita povijest, književnost, mit - ovi koji to nisu naučili čitaju Andrića kao da je juče zapisao dogadjaj o jadnoj srpskoj djeci ugradjenoj u temelje mosta. Ništa važnije u Bosni nije od toga da široke mase nauče 1) čitati s razumijevanjem i 2) prepoznavati mitove. Isto danas funkcioniše politička propaganda na Internetu. Ljudi nemaju kritičke sponobnosti da pročitaju, razluče, shvate. Korisno u svakom sl.

sjećam se jednom mi se ušunjali na prezentaciju neku studenata Komparativne književnosti (naša omiljena raja za opijanje i zajebavanje oko bibliotekarstva) koju je država Nirman M.B....zaintrigirao nas naslov - Metafizika metateksta...
Potaknuo me tvoj post na razmišljanje koliko je bitno ko ti i kako drži časove književnosti. Na mene je najveći trag ostavio ludi trbušasti Irac koji nas je naučio kako da seciramo englesku književnosti i kroz prizmu neEngleza. Takođe i jedan Amerikanac koji nas je natjerao da napokon izrazimo svoju polustručnu kritiku bez bojazni.
I naravno pokojni Radeljković, koji je na moj mini hejt što mi je postavio pitanje o Hemingveju na ispitu, blago i milostivo dopustio da obrazložim zašto tog velikana ne voljem i ako objašnjenje bude solidno, dat će mi ocjenu.

[piupiu]

Vidim, krenula diskusija u razumnijem pravcu.

Dok se ne javi neko ko podržava Busuladžića. Onda će opet biti dogma protiv dogme.

Teško. Djela M. Busuladžića nemaju istu (ili ikakvu) literarnu vrijednost. On je u javnoj sferi prisutan kao simbol i dio jednog viktimološkog narativa.

Inače, nemam pojma jesi li ti kloniran, ali ako si se pridružio 2020., onda ti možda nije jasno koliko je nekima od nas (ja sam na forumu 15 godina) dosadila ova priča. Bilo je već milion tema o ovome. Ništa ovdje novo nema. Tema se uopšte nije razvila. Ona stoji gdje je bila i prije 15 godina.

[Osmi Socrates]

Naravno da je bitno ko ti predaje bilo šta iz društvenih nauka.

Bitno je i ko je narator bilo koje knjige. Andrić je birao da bude narator.

[John Cleese]

To bi zapravo bila objektivna vizura
Osmanlijski feudalni sistem jeste bio neuporedivo pravedniji, jer su manje-vise svi, po zasluzi i uz nesto srece, mogli dospjeti do visina o kojima ini evropski kmetski nesretnici nisu mogli ni sanjati.
Cak ni pripadnici vladajuce klase, plemstvo, osvojene drzave nisu nuzno morali biti gubitnici - ovisno vec od nacina na koji se promjena vlasti desila.

Biž' ća! Drveću nam se korijenje zapetljalo u svilene gajtane.

Jedini pravi gubitnik bila je crkva.

Pa to je i bila glavna drama - hoćel' biti kraj kršćanskog svijeta. Velike se pare vrtiše oko istog. Evo gledamo upravo na lokalnom nivou.

Abrahamske religije, koje inace nisu originalno ni bile nista drugo do politicki instrument i jesu onomad bile onako veliko zlo upravo zato sto su apstrahiranjem bozanstva stvorile preduvjet da kao korov egzistiraju i koegzistiraju prakticno vjecito na terenu koji jednom zaposjednu, vjecito se i trveci, direktno ili indirektno - politeisticke su s lakocom propadale i nestajale i medjusobno se smjenjivale
Ali stvari se jesu znacajno promijenile u ovih par milenija.
Ako bude srece, mogle bi se mozda, u nekoj daljoj buducnosti svesti na adekvatnu mjeru - na folklor

A sto se sentimenta bivsih podanika (konkretno - Srbijanaca) prema imperiji tice, slijedi jedna zanimljivost, tek ilustracije radi

Mokranjac je naime, izmedju ostalog, svojedobno vodio i pjevacko drustvo "Kornelije Stankovic" koje je 1895. gostovalo u gradu koji se tada sluzbeno jos uvijek zvao Kostantinije, gdje su pjevali i sultanu te ga tom prilikom, navodno, vrlo ugodno iznenadili izvedbom njegove himne, Padişahım çok yaşa

Ja sam ubijedjena da je veliki dio te istorije na taj način napisala i inspirisala Evropa, čak i samom činjenicom da su Njegoš i Andrić obojica studirali vani. I kako se tu useli amnezija i neki šizoidni odnos prema sopstvenoj prošlosti - bio si strah i trepet Evrope (janjičari), ženili se medjusobno s muslimanima (seljaci) - postoje istorijski podaci o tome po našim arhivama, a i pisana svjedočanstva, mogao si s agom i sa begom i o zemlji pregovarati, i onda odeš pročitati koju pjesmu i zapis iz 19. vijeka.

Kad sam čitala narodne pjesme iz makarskog primorja i zagore, zapravo je život kršćanina i Turčina povezan, i to i u pjesmi na takav način da se narodni pjevač divi snazi i jednog i drugoga, ili piše o kugi u Sarajevu iz koje je Turčin pobjegao, a tamo narod tragedija snašla, i tako nekim stvarima. I to sve u desetercu. Ko narodne novine. Pa se onda pitam, je l' i ta narodna poezija ko ovi botovi na Netu - 15 njih sa 'talking points'-ima razvlače pamet stotinama hiljada koji ne kontaju foru.

To o stranim uplivima je vec slozenija tematika, pa ne bi trebali olako zakljucivati
Ali jeste evidentno da su mali narodi, opcenito, u globalnim razmjerama oduvijek bili sitna moneta za potkusurivanje.

A masama prezentirana velika povijesna slika je uvijek bila, na ovaj ili onaj nacin i iz ovog ili onog razloga, iskrivljena - vec kako prema cijim potrebama.
U ovo doba siroke dostupnosti raznovrsnih informacija, to vec ide teze - moguce je steci prilicno jasnu predodzbu o kojecemu, uz malo truda i dobre volje.

[piupiu]

sjećam se jednom mi se ušunjali na prezentaciju neku studenata Komparativne književnosti (naša omiljena raja za opijanje i zajebavanje oko bibliotekarstva) koju je država Nirman M.B....zaintrigirao nas naslov - Metafizika metateksta...
Potaknuo me tvoj post na razmišljanje koliko je bitno ko ti i kako drži časove književnosti. Na mene je najveći trag ostavio ludi trbušasti Irac koji nas je naučio kako da seciramo englesku književnosti i kroz prizmu neEngleza. Takođe i jedan Amerikanac koji nas je natjerao da napokon izrazimo svoju polustručnu kritiku bez bojazni.
I naravno pokojni Radeljković, koji je na moj mini hejt što mi je postavio pitanje o Hemingveju na ispitu, blago i milostivo dopustio da obrazložim zašto tog velikana ne voljem i ako objašnjenje bude solidno, dat će mi ocjenu.

Ooo, predavala ti Nirman? Zavidim ti, žao mi je što se nikad nisam s njom srela! Eh, pa to. Taj metatekst - dialog ljudi i tekstova kroz vrijeme - to je upravo ovo o čemu sad pričamo. Kao i kompletna kultura. Ovo što smi mi od Bosne uradili u zadnjih 30 godina je dokaz da smo nepismeni i nesposobni za komunikaciju.

Zapadni je način učenja po mom mišljenju zaista superioran. Konstantno propitivanje, što se više buniš i tražiš odgovore, to te više debeljuškaste profe gotive. I? Jesi odbranila Ernestofobiju?

[Bloo]

Ooo, predavala ti Nirman? Zavidim ti, žao mi je što se nikad nisam s njom srela! Eh, pa to. Taj metatekst - dialog ljudi i tekstova kroz vrijeme - to je upravo ovo o čemu sad pričamo. Kao i kompletna kultura. Ovo što smi mi od Bosne uradili u zadnjih 30 godina je dokaz da smo nepismeni i nesposobni za komunikaciju.

Zapadni je način učenja po mom mišljenju zaista superioran. Konstantno propitivanje, što se više buniš i tražiš odgovore, to te više debeljuškaste profe gotive. I? Jesi odbranila Ernestofobiju?
Top

Na žalost nije, samo smo se uvaljivali na njene prezentacije. Awesome žena bila.

[John Cleese]

Ooo, predavala ti Nirman? Zavidim ti, žao mi je što se nikad nisam s njom srela! Eh, pa to. Taj metatekst - dialog ljudi i tekstova kroz vrijeme - to je upravo ovo o čemu sad pričamo. Kao i kompletna kultura. Ovo što smi mi od Bosne uradili u zadnjih 30 godina je dokaz da smo nepismeni i nesposobni za komunikaciju.

Zapadni je način učenja po mom mišljenju zaista superioran. Konstantno propitivanje, što se više buniš i tražiš odgovore, to te više debeljuškaste profe gotive. I? Jesi odbranila Ernestofobiju?
Top

Na žalost nije, samo smo se uvaljivali na njene prezentacije. Awesome žena bila.

'N ti italik

I meni se cini da ipak jeste - neredovno i ne znajuci, doduse