tragedija

[Reina]

procita danas ovaj tekst pa ga stavi na ovaj podforum

Humanitarna Akcija: PDF Print E-mail
Tuesday, 20 March 2007

Bosankog heroja ne smijemo ostaviti samog

SA METKOM U TIJELU I NADOM U DUŠI

Tekst i Foto: Šukrija Džidžović

dsc_7077Kada se zla kob nadvije nad jednu porodicu, ne ostaje joj ništa drugo nego da se uzda u Boga i u čovjeka kojeg je Bog (između ostalog) stvorio da pomaže drugom. Ako ste ikada imali želju da nekom pomognete, da svojim dobrom olakšate tuđe muke, onda je upravo sada došao čas. Došao je trenutkak kada možete, a do vas je da li hoćete. Znam da hoćete i da se samo pitate kome i kako. U daljem dijelu ove priče saznat ćete sve. Zato vas molim da nastavite čitati ovaj tekst i postupite onako kako vam savijest nalaže.

Dolazak

U vrijeme kad smo svi dolazili u ovu zemlju Ameriku kao izbjeglice došli su i oni, akteri ove priče. Porodica Jusupović iz Bratunca stiže 2001. godine u Atlantu. Otac Omer i majka Ismeta sa svoje četvoro male djece misle da su konačno pronašli smiraj. Amerika je pred njima a budućnost zavisi od njihovog rada, što im ne pada teško jer raditi su navikli. Nesreća - jedna za drugom
Nije prošlo dugo, tačnije samo tri godine kada 2004. godine majka Ismeta tragično umire. Tuga se nadvila nad preostali dio porodice Jusupović. Samo godinu kasnije umire i otac Omer. To više prestaje da bude tuga, postaje tragedija koja u kući ostavlja četvoro male djece. Najstarija Senada tada ima samo 20 godina, dvije godine mlađi Samir 18, Indira 16 a Samira 10. “Jedno drugom do uha”, kako bi naš narod rekao. Da bi opstali, ostavljeni na “milost i nemilost” idu u školu. Samir i Senada, iako djeca, nakon škole rade da bi zaradili koji dolar da plate nadolazeće račune kojih nikad dosta. Na nejaka dječija pleća svalile su se sve obaveze koje i mi odrasli u ovim vremenima teško možemo izdurati.

A onda pucanj

Vraćajući se sa posla kući, sada dvadesetogodišnji Samir čuje pucanj, a potom ženski vrisak i vapaj za pomoć na našem jeziku. Samir utrčava u zgradu i bukvalno nalijeće na Afro-Amerikanca koji je upravo ispalio hitac u tijelo Ibrahima Kurjaka nakon što se ovaj odupro da pljačkašu da traženi novac. Onako goloruk Samir je herojski nasrnuo na pištoljem naoružanog pljačkaša. Došlo je do grčevitog klinča iz kojeg se pljačkaš uspije izvući i dalje sa pištoljem u ruci. Okreće se te ispaljuje tri metka od kojih jedan pogađa Samira nešto niže ispod srca i završava u blizini kičmenog stuba teško oštećujući živac. Mrak pada na oči.

Ostaće nepokretan

„Ostaće nepokretan“ odzvanjalo je u Samirovim ušima kada se probudio u bolnici nakon operacije. Oko njega doktor i tri njegove male sestre Samira, Indira i Senada. Svi bespomoćno plaču pitajući se šta će sad. Njih četvoro siročića, sa jedinim iskustvom koje imaju zvanom patnja i bol. Kako dočekati sutrašnji dan? Kako u budućnost bez jedine muške glave u kući? Kome se obratiti, od koga pomoć tražiti...? Samir je radio ali „Part Time“ bez zdrastvenog osiguranja. Samir je išao u školu a više ustati ne može, a možda i neće. Samir je donosio ček iz firme kojeg više nema. Odgovora na milion pitanja nije bilo.

Nade ipak ima

Za ovaj slučaj među prvim je čuo Ismet Zejnelović, imam bošnjačke zajednice u Atlanti. Informaciju o ovoj tragediji koju smo objavili u prošlom broju pročitala je i ambasadorica BiH u Washingtonu. Svi smo se našli ispred gradske bolnice u Atlanti i krenuli da posjetimo bosanskog heroja koji je u namjeri da drugom pomogne ležao u sobi na devetom spratu – nepokretan. U sobi smo zatekli njegove sestre Samiru i Senadu i njegove kolege sa posla Begu Memića i Azmira Suljića koji su nam rekli da je Samir uradio nešto što bi rijetko koji momak ili čovjek učinili. Goloruk krenuti na naoružanog kriminalca to može samo veliko srce kao što je Samirovo.
„Samir je osim toga i jedan od najboljih radnika „Home Depot” kompanije u kojoj radimo skupa. Iako je išao u školu, ostajao je i prekovremeno samo da zaradi za svoje male sestre“, objašnjava Bego Memić porijeklom iz Bratunca.
Ambasadorica Bisera Turković i ef. Zejnelović razgovarali su sa Samirom o njegovom stanju izrazivši veliku želju da pomognu u svim potrebnim aspektima. Tu smo saznali da Samir čeka trenutak kada će iz post operativnog stanja preći u stanje rehabilitacije za šta će biti potreban novac. Predloženo je da se kao rehabilitacioni centar iskoristi Fojnica u Bosni i Hercegovini, centar koji pruža sve potrebne uslove za oporavak Samira Jusupovića u nadi da će nakon terapija koje pruža ovaj centar Samir ipak ponovo stati na svoje noge i da neće, kako američki ljekari prognoziraju, ostati doživotni invalid. Nada postoji ali je za sve to potreban novac kojim se treba platiti transport i liječenje u Fojnici kao centru koji je ipak jeftiniji od američkih a po kvalitetu usluga ne zaostaje za svjetskim rehabilitacionim centrima.

Sada sve zavisi od nas i Božije volje

Zavisi od nas koji smo pročitali o čemu se radi. Njegova sestra Senada pristala je da objavimo njeno ime na koje možemo napisati ček i adresu na koju možemo poslati ček da bi se pomoglo Samiru i ovoj sirotoj porodici. Napišite ček na ime Senada Jusupović. U prostor gdje treba staviti broj dolara koji dajete napišite onoliko koliko od srca želite darovati. Makar to bio i samo jedan dolar, i on će dobro doći u ovom slučaju. Bitno je da napišete ček. Spakujte ček u kovertu i pošaljite na adresu:

SENADA JUSUPOVIĆ

264 PINETREE CIR.

DECATUR, GA 30032

Šta reći na kraju osim da se svi nadamo da će se Samir brzo oporaviti a da ćemo mi biti dio tog tima koji će mu pomoći da stane na svoje noge. Mi kao redakcija našeg i vašeg SabaHa, ostajemo i dalje uz njega u nastojanju da vas izvještavamo o njegovom stanju i toku liječenja. Vama koji ćete, nakon što pored sebe spustite novine, uzeti čekovnu knjižicu u ruke neizmjerno hvala u ime redakcije i u ime humansti koju posjedujete.

slika

[DONY]

Idemo dijaspora..situacija je bas teska..