Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Ovako , nisam bio kod psihologa jer se stanja u medjuvremenu popravilo.
Roditelji su primjetili da nesto nije uredu sa mnom pa su me poslali u radne akcije i zaista u pocetku
nisam imao snage za rad,ali vec sutradan lakše mi je bilo jer mi misli mi sve rjeđe nailaze i sto je najbolje
sad kad ih se sjetim nekako manje uticu na mene nekako izblijedjele.
I da osjecaji mi se vracaju , uh danas na par trenutaka sam se pravo lijepo osjecao po prvi put nakon duze vremena.
Malo sam se vjeri posvetio pa ucim sto cesce mogu ajetul kursiju i sure nas te felek nije li mi neko sihre bacio .
Sine, iseli se odavde ako mozes. Promjeni sredinu, vidi kulturu, postovanje, susretljive nasmijane ljude, cistocu, respekt prema radnicima sto ces i sam vidjet, i procvjetat ces ko cvjecka. Uz to, nadji djevojku, voli i budi voljen.
Mah , obisao sam svijeta ne mogu se ni sjetit gdje samo bio.
Od Lisabon do Istanbula svaki veci europski grad...
Pokušavam da zadam sebi cilj ,a onda se u meni javi cudan osjecaj koji mi govori nesto tipa "sta kada ostvariš svoj cilj?" i to me ubijaaa...Zapravo bio bih zadovoljan da je situacija kao u zadnja 3 dana.Nisam ukupno 20ak minuta mislio o tome
Potpuno razumijem o cemu pricas. Kod mene je situacija apsolutno ista: Imam sve u zivotu i sve mi je potaman ali djavo mi ne da mira. Opterecujem se takvim glupostima, postavljam sebi milion pitanja kako ovo, ono, zasto je ovako, onako, zivot, smrt, u cemu je smisao itd...to ide dotle da pomislim kako cu poludjeti.
Imas problem sa opsesivnim mislima. Ono sto je najbitnije jeste da sto manje vremena provodis sam kod kuce ili u dosadnom drustvu. Potrebna ti je okupacija mozga. Radne akcije koje pominjes su se, kao sto vidis, pokazale korisnim. Nije nikakva sramota otici psihologu, ja sam isla duze od dvije godine. Mene je unistila, ali doslovno, postporodjajna depresija od koje se jos nikad nisam potpuno oporavila. Situacija je takva da sam zbog svoje anksioznosti i razmisljanja "sta ako" dosla u stanje da nigdje ne smijem putovati, da ne smijem voziti automobil, da ne smijem sama sa djetetom vani izaci itd. Nekom ce ovo zvucati ludo, vidim da su neki napisali tako bezvezne komentare. Ne daj Boze da bilo ko osjeti kako je to imati problema s anksioznoscu.
Da imam egzistencijalnih problema vjerovatno ne bih imala kad razmisljati o milion gluposti. Ali tako je uvijek u zivotu i ne kaze se dzabe "Bog mu dao, ali djavo ne da".
Uglavnom, pokusaj se preokupirati necim i sto manje vremena provodi sam sa sobom. Ako ti nalete opet te opsesivne misli, odmah izadji vani, citaj nesto, pokusaj smetnuti sa uma mislione gluposti koje te unistavaju. Zelim ti puno srece i da znas, to sto se tebi desava, desava se mnogim ljudima samo se o tome ne prica.
.
