Temelji kršćanske Protestantske vjere!(500g.od nastanka)

[patriot_1]

Vjerovanje:
Kršćanin
vjeruje u trojedinoga Boga, Oca i Sina i Duha Svetoga.
vjeruje da je Krist, pravi Bog i pravi čovjek, dao otkupnu žrtvu na križu za izabrane.

vjeruje da je Biblija nadahnuta Riječ Božja i primarni autoritet naše vjere i prakse.
vjeruje u opravdanje po vjeri i spasenje po milosti.

vjeruje u dva sakramenta koja su vidljivi znaci nevidljive duhovne milosti: Krštenje i Euharistiju.

vjeruje da vjernici trebaju živjeti svoj praktični život u posvećenju Kristu te u zajedništvu sa drugim vjernicima, okupljenima u župnoj zajednici.

vjeruje u jednu, univerzalnu Kristovu crkvu na zemlji te da su svi vjernici koji Krista slijede pozvani da zajednički sudjeluju u euharistijskoj gozbi.

>Razlike između Katolika,Pravoslavaca i Protestanata u vjerskim osnovnim istinama su minorne.Osobno sam, bio iznenađen kad sam pročitao da Protestanata u svijetu ima više nego Pravoslavaca!
U Hrvatskoj ih ima , ne više od 10 000.No ima ih u svim zemljama gdje su Katolici i Pravoslavci većina!U Evropi,Engleska,Skandinavske zemlje,pola Njemačke,Danska,Nizozemska su zemlje u kojima su Protestanti većina!
Što mislite o protestantima?Poznate li neke>?

[harač]

imaju puno ljepše katedrale; dekorativno su puno "čišće", nema one prenapućenosti kupovima i relikvijama, što se meni uvijek doimalo kičasto. teologija im je, na sličan način, "očišćena" od nepotrebne metafizike

[patriot_1]

Od 6.450.000.000 stanovnika na svijetu 2005. prema procjeni ureda za popis stanovništva SAD-a, oko 5.208.000.000 njih (oko 81%) je pripadalo jednoj od 5 najvećih religija (uključujući Judaizam).

Najrasprostranjenija je religija kršćanstvo (uz protestante i katolike uključujući i pravoslavce, anglikance, kopte, mormone i druge), dok je Islam najbrže rastuća religija.

Kršćanstvo 2.1 milijarde 32.5%
Islam 1.5 milijarde 23%
Bez ispovjesti 1.0 milijarda 16%
Hinduizam 0.9 milijarde 14%
Budizam 0.7 milijarde 6%
Kineske filozofije 0.4 milijarde 5%
Urođeničke vjere 0.3 milijarde 4%
Sikhizam 23 milijuna 0.4%
Judaizam 15 milijuna 0.2%
Ostali 15 milijuna 0.2%
http://www.hrsvijet.net/images/stories/ ... ja%204.png
http://www.hrsvijet.net/index.php?optio ... Itemid=144

[patriot_1]

http://reformator.hr/oldweb/Fotografije ... jasnje.jpg
Ove godine protestanti obilježavaju 500-tu godišnjicu od nastanka.Zanimljivo je da je začetnik protestantizma katolički svećenik Martin Luther.
On je zapravo htjeo reformirati katoličku crkvu koja je u to vrijeme dosta suhovno potonula no nije uspio,proglašen za heretika odvojio se od crkve koja ga je napadala i progonila.Povuka je za sobom podosta sljedbenika i došlo je do raskola koji nazivamo "zapadna šizma" pa i do vjerskih ratova sa katolicima.
Ova vjerska slika Evrope nije sasvim točna ,ona nam daje uvid u zemlje gdje su protestanti većina no u svim zemljama gdje većinu čine katolici ima protestanata,negdje više a negdje manje.
Za katolički tjednik Kanu jednom je protestantski teolog Petar Kuzmić dao intervju,pitali su ga :"Zašto vi protestanti "otimate" naše vjernike katolike te ih činite konvertitima na protestantizam!" odgovorio je:"Mi svjedočimo Krista onima koji su ili vjeru potpuno izgubili ili su samo formalni vjernici pa vas pitam tko je kriv što su izgubili vjeru u Boga,mi ili vi?"

[patriot_1]

http://reformator.hr/oldweb/Fotografije ... jasnje.jpg
Ove godine protestanti obilježavaju 500-tu godišnjicu od nastanka.Zanimljivo je da je začetnik protestantizma katolički svećenik Martin Luther.
On je zapravo htjeo reformirati katoličku crkvu koja je u to vrijeme dosta suhovno potonula no nije uspio,proglašen za heretika odvojio se od crkve koja ga je napadala i progonila.Povuka je za sobom podosta sljedbenika i došlo je do raskola koji nazivamo "zapadna šizma" pa i do vjerskih ratova sa katolicima.
Ova vjerska slika Evrope nije sasvim točna ,ona nam daje uvid u zemlje gdje su protestanti većina no u svim zemljama gdje većinu čine katolici ima protestanata,negdje više a negdje manje.
Za katolički tjednik Kanu jednom je protestantski teolog Petar Kuzmić dao intervju,pitali su ga :"Zašto vi protestanti "otimate" naše vjernike katolike te ih činite konvertitima na protestantizam!" odgovorio je:"Mi svjedočimo Krista onima koji su ili vjeru potpuno izgubili ili su samo formalni vjernici pa vas pitam tko je kriv što su izgubili vjeru u Boga,mi ili vi?"

[patriot_1]

imaju puno ljepše katedrale; dekorativno su puno "čišće", nema one prenapućenosti kupovima i relikvijama, što se meni uvijek doimalo kičasto. teologija im je, na sličan način, "očišćena" od nepotrebne metafizike

1517. svećenik Martin Luther pokušavao je pokrenuti reformu u rimokatoličkoj crkvi. Budući da su njegovi reformatorski pokušaji propali, nastala je nova, evangelistička, odnosno protestantska crkva. Ono što Luther tada nije uspio reformirati, do danas je ostalo sporno. Upravo to razlikuje ove dvije vjerske ispovijesti. Objašnjavamo neke od glavnih razlika:

Razumijevanje crkve:

Katolička i protestantska crkva na različiti način shvaćaju pojam crkve. Katolička crkva sebe doživljava kao jedinu pravu crkvu na čelu s papom, za razliku od crkava proizašlih iz reformacije kod kojih ne postoji jedna jedinstvena protestantska crkva. Postoji naime više različitih protestantskih zajednica koje imaju jednaka prava.

Uloga pape:

Katolici u papi vide nasljednika apostola Petra, poglavara kojeg je izabrao Isus Krist. Ovo je već stoljećima neprekinuta tradicija apostolskog nasljeđa koja datira od 1. stoljeća poslije Krista.
Papa Benedikt uskoro posjećuje svoju rodnu Njemačku.

Papa Benedikt uskoro posjećuje svoju rodnu Njemačku.

No protestanti su manje tolerantni u vezi papine uloge. Sami pojam papinske službe protivi se njihovim shvaćanjima Biblije.

Svećenstvo:

Apostolsko nasljeđe, koje se naziva još i apostolska sukcesija, ima ključno značenje za duhovno zvanje u katoličkoj crkvi. Sakramentom pomazanja u okviru svećeničkog pomazanja biskupi, svećenici i đakoni dobivaju poseban božji pečat za svoju službu.

U protestantski crkvi nema svećeničkog pomazanja. Kod protestanata ta služba predstavlja funkciju, koju bira bog. U principu se ta funkcija može prenijeti na bilo kojeg vjernika.

Euharistija i pričest:

Ovi pojmovi označavaju dio Svete mise koji se odnosi na smrt i uskrsnuće Isusa Krista. Posljednja Isusova večera s apostolima, na večer prije nego je raspet na križu, temelj je svete mise.

Katoličku euharistiju smije predvoditi samo jedan pomazani svećenik. Samo on može u Kristovo ime "pretvarati kruh i vino u tijelo i krv sina Božjeg". Oni koji nisu katolici nemaju pravo na primanje svete pričesti.
Prva sveta pričest mladih katolika Sorba

Prva sveta pričest mladih katolika Sorba

U protestantskoj crkvi je svaki kršteni čovjek pozvan na sudjelovanje, a i svaki kršteni u principu može voditi pričest.

Osim toga euharistija ima i različito značenje kod katolika i kod protestanata. Katolici pričest doživljavaju kao stalno ponavljanje žrtvovanja Isusa Krista, dok protestanti u činu pričesti vide samo podsjetnik na Isusovu smrt i uskrsnoće.

Štovanje Marije Majke Božje i drugih svetaca

Rimokatolička crkva štuje Mariju, majku Isusa Krista, kao "Nebesku kraljicu" te je ona u mnogim slučajevima ravnopravna Isusu Kristu.

Budući da za marijanske dogme nema biblijskih dokaza, protestanti ih odbacuju. Dogme se odnose na uznesenje Blažene Djevice Marije na nebo i opraštanje istočnog grijeha.
Spomenik Martinu Lutheru na Wartburg kod Eisenacha

Spomenik Martinu Lutheru na Wartburg kod Eisenacha

Uz to katolička crkva štuje svece, odnosno preminule osoba koje je Crkva proglasila svetima ili blaženima. Katolici diljem svijeta tako štuju preko 4.000 svetaca koji bi, prema vjerovanju, pred Bogom trebali moliti i tražiti oprost za grešnike.

Protestantska crkva kategorički odbacuje i štovanje svetaca s obrazloženjem da se, prema reformatorskom shvaćanju svaki čovjek može i treba sam molitvom obratiti Bogu.

Celibat:

Celibat, odnosno obećanje suzdržavanja od sklapanja braka i prakticiranja seksualnih odnosa, poznaju sve velike svjetske religije. U rimokatoličkoj crkvi celibat je obvezan za redovnike i redovnice. Katolici shvaćaju celibat kao znak potpunog preuzimanja dužnosti Isusa Krista.

Protestantske crkve odbacuju obvezu celibata. Već 1520. je Martin Luther zahtijevao da se ukine obvezujući celibat i svojim primjerom značajno pridonio toj reformi. Oženio je naime bivšu redovnicu Katharinu von Bora i s njom osnovao obitelj.

No to ne znači da celibata nema kod protestanata. Celibat se u protestantskoj crkvi bazira na dobrovoljnoj odluci za takvim životom te se doista i prakticira u pojedinim protestantskim zajednicama.

Autor: Klaus Krämer, Marina Martinovic, LT

[patriot_1]

Protestanti po meni najvjerodostojnije slijede Krista!
A neke njihove crkve su gore od Katoličkih ili Pravoslavnih!
Pa ti budi tu pametan!Tamo imaš jako dobrih crkava (protestanti) ali i cirkusa.Dok u katoličkim i pravoslavnim crkvama iako ima dobrih crkava(dosta to ovisi o svećeniku iste),ali dosta i hladnih crkava gdje je teško Boga pronaći!

[JVC]

[patriot_1]

[youtube]https://youtu.be/u6wysy_geGo[/youtube]

https://www.youtube.com/watch?v=u6wysy_geGo

[Connaisseur Karlin]

1517. svećenik Martin Luther pokušavao je pokrenuti reformu u rimokatoličkoj crkvi. Budući da su njegovi reformatorski pokušaji propali, nastala je nova, evangelistička, odnosno protestantska crkva. Ono što Luther tada nije uspio reformirati, do danas je ostalo sporno. Upravo to razlikuje ove dvije vjerske ispovijesti. Objašnjavamo neke od glavnih razlika:

isti Martin Luter je javno pricao i isao protiv Jevreja a sanjao je da ih prebaci na hriscanstvo

[patriot_1]

1517. svećenik Martin Luther pokušavao je pokrenuti reformu u rimokatoličkoj crkvi. Budući da su njegovi reformatorski pokušaji propali, nastala je nova, evangelistička, odnosno protestantska crkva. Ono što Luther tada nije uspio reformirati, do danas je ostalo sporno. Upravo to razlikuje ove dvije vjerske ispovijesti. Objašnjavamo neke od glavnih razlika:

isti Martin Luter je javno pricao i isao protiv Jevreja a sanjao je da ih prebaci na hriscanstvo

Da,bio je antisemit,pitam se koliko je njegov stav doprinio Holokaustu,sigurno dosta!Sramotno od jednog svećenika!

[Connaisseur Karlin]

1517. svećenik Martin Luther pokušavao je pokrenuti reformu u rimokatoličkoj crkvi. Budući da su njegovi reformatorski pokušaji propali, nastala je nova, evangelistička, odnosno protestantska crkva. Ono što Luther tada nije uspio reformirati, do danas je ostalo sporno. Upravo to razlikuje ove dvije vjerske ispovijesti. Objašnjavamo neke od glavnih razlika:

isti Martin Luter je javno pricao i isao protiv Jevreja a sanjao je da ih prebaci na hriscanstvo

Da,bio je antisemit,pitam se koliko je njegov stav doprinio Holokaustu,sigurno dosta!Sramotno od jednog svećenika!

pa kako mozete biti u religjskoj grupi poput luterana, a njen clan je bio ML

osnivanje nove hriscankse grupe je obicni business i rezultat rada protiv katolika

[tranquil]

imaju puno ljepše katedrale; dekorativno su puno "čišće", nema one prenapućenosti kupovima i relikvijama, što se meni uvijek doimalo kičasto. teologija im je, na sličan način, "očišćena" od nepotrebne metafizike

1517. svećenik Martin Luther pokušavao je pokrenuti reformu u rimokatoličkoj crkvi. Budući da su njegovi reformatorski pokušaji propali, nastala je nova, evangelistička, odnosno protestantska crkva. Ono što Luther tada nije uspio reformirati, do danas je ostalo sporno. Upravo to razlikuje ove dvije vjerske ispovijesti. Objašnjavamo neke od glavnih razlika:

Razumijevanje crkve:

Katolička i protestantska crkva na različiti način shvaćaju pojam crkve. Katolička crkva sebe doživljava kao jedinu pravu crkvu na čelu s papom, za razliku od crkava proizašlih iz reformacije kod kojih ne postoji jedna jedinstvena protestantska crkva. Postoji naime više različitih protestantskih zajednica koje imaju jednaka prava.

Uloga pape:

Katolici u papi vide nasljednika apostola Petra, poglavara kojeg je izabrao Isus Krist. Ovo je već stoljećima neprekinuta tradicija apostolskog nasljeđa koja datira od 1. stoljeća poslije Krista.
Papa Benedikt uskoro posjećuje svoju rodnu Njemačku.

Papa Benedikt uskoro posjećuje svoju rodnu Njemačku.

No protestanti su manje tolerantni u vezi papine uloge. Sami pojam papinske službe protivi se njihovim shvaćanjima Biblije.

Svećenstvo:

Apostolsko nasljeđe, koje se naziva još i apostolska sukcesija, ima ključno značenje za duhovno zvanje u katoličkoj crkvi. Sakramentom pomazanja u okviru svećeničkog pomazanja biskupi, svećenici i đakoni dobivaju poseban božji pečat za svoju službu.

U protestantski crkvi nema svećeničkog pomazanja. Kod protestanata ta služba predstavlja funkciju, koju bira bog. U principu se ta funkcija može prenijeti na bilo kojeg vjernika.

Euharistija i pričest:

Ovi pojmovi označavaju dio Svete mise koji se odnosi na smrt i uskrsnuće Isusa Krista. Posljednja Isusova večera s apostolima, na večer prije nego je raspet na križu, temelj je svete mise.

Katoličku euharistiju smije predvoditi samo jedan pomazani svećenik. Samo on može u Kristovo ime "pretvarati kruh i vino u tijelo i krv sina Božjeg". Oni koji nisu katolici nemaju pravo na primanje svete pričesti.
Prva sveta pričest mladih katolika Sorba

Prva sveta pričest mladih katolika Sorba

U protestantskoj crkvi je svaki kršteni čovjek pozvan na sudjelovanje, a i svaki kršteni u principu može voditi pričest.

Osim toga euharistija ima i različito značenje kod katolika i kod protestanata. Katolici pričest doživljavaju kao stalno ponavljanje žrtvovanja Isusa Krista, dok protestanti u činu pričesti vide samo podsjetnik na Isusovu smrt i uskrsnoće.

Štovanje Marije Majke Božje i drugih svetaca

Rimokatolička crkva štuje Mariju, majku Isusa Krista, kao "Nebesku kraljicu" te je ona u mnogim slučajevima ravnopravna Isusu Kristu.

Budući da za marijanske dogme nema biblijskih dokaza, protestanti ih odbacuju. Dogme se odnose na uznesenje Blažene Djevice Marije na nebo i opraštanje istočnog grijeha.
Spomenik Martinu Lutheru na Wartburg kod Eisenacha

Spomenik Martinu Lutheru na Wartburg kod Eisenacha

Uz to katolička crkva štuje svece, odnosno preminule osoba koje je Crkva proglasila svetima ili blaženima. Katolici diljem svijeta tako štuju preko 4.000 svetaca koji bi, prema vjerovanju, pred Bogom trebali moliti i tražiti oprost za grešnike.

Protestantska crkva kategorički odbacuje i štovanje svetaca s obrazloženjem da se, prema reformatorskom shvaćanju svaki čovjek može i treba sam molitvom obratiti Bogu.

Celibat:

Celibat, odnosno obećanje suzdržavanja od sklapanja braka i prakticiranja seksualnih odnosa, poznaju sve velike svjetske religije. U rimokatoličkoj crkvi celibat je obvezan za redovnike i redovnice. Katolici shvaćaju celibat kao znak potpunog preuzimanja dužnosti Isusa Krista.

Protestantske crkve odbacuju obvezu celibata. Već 1520. je Martin Luther zahtijevao da se ukine obvezujući celibat i svojim primjerom značajno pridonio toj reformi. Oženio je naime bivšu redovnicu Katharinu von Bora i s njom osnovao obitelj.

No to ne znači da celibata nema kod protestanata. Celibat se u protestantskoj crkvi bazira na dobrovoljnoj odluci za takvim životom te se doista i prakticira u pojedinim protestantskim zajednicama.

Autor: Klaus Krämer, Marina Martinovic, LT

Evo da se jednom složimo, razlike su dobro navedene.

Dodao bih da su većina navedenih razlika, s izuzetkom navedene razlike u štovanju Djevice Marije (koja je katoličanstvo u zadnjem stoljeću, aa naročito od vladavine Ivana Pavla II, pretvorila u neku vrstu "marijanskog kulta") i navedene razlike u štovanju svetaca, ipak ritualne prirode.

Nije navedena jedna bitna teološka razlika koja čini mi se postoji.

U nastavku kada kažem "protestanti", govorim o protestantima u užem smislu, dakle o evangelističkim crkvama, luterancima, kalvinistima i svim crkvama koje su nastale od njih, a ne nekim "nominalno protestantskim" kao što su anglikanci i episkopalci, koji su se otcijepili od RKC iz totalno drugačijih razloga.

Sve hrišćanske crkve (osim netrinitaraca poput Jehovinih svjedoka) uče da je Bog Otac poslao svog jedinog sina (pri čemu su oba manifestacije, likovi istog božanstva) na Zemlju da se žrtvuje za ljude i da svojom smrću otkupi njihove grijehe. Nema niti jednog čovjeka bez grijeha, niti jednog, i jedini bez grijeha je Isus. Tako stoji u tekstu Biblije koju sve crkve priznaju. Međutim, evangelistički protestanti naglašavaju to priznavanje grešnosti čovjeka kao jedini put prema spasenju. Dok papa svakih par decenija mijenja dogmu o raju i paklu i ko tamo pripada a ko ne, evangelistički protestanti su tu čvrsti i nepromjenjivi: samo priznavanje da si grešna osoba, i to ne samo zbog onog što si počinio, već po svojoj prirodi, i priznavanje da je Božiji sin Isus umro zbog lično tvojih grijeha, i priznanje da ga nisi dostojan, može te dovesti u njegovu blizinu. Oni takođe, za razliku od recimo katolika i pravoslavaca, više vjeruju u taj "lični odnos sa Bogom", neki doslovno vjeruju da će im se na nebu Isus lično obratiti, imenom i prezimenom, i reći im kako je on lično njih od početka imao u planu i kako je lično zbog njih umro na krstu prije dvije hiljade godina. Kada kažu "lični odnos sa Bogom", oni to misle apsolutno doslovno. (Mogu postojati razlike kod pojedinačnih crkvi)

Ovo u neku ruku jeste najbliže originalnom učenju Biblije. Postoje druge stvari u kojima su recimo pravoslavci najviše blizu onome kako je crkva originalno zamišljena. Katolici, nažalost, ni po čemu ne mogu reći da su bliski biblijskom učenju, izvlači ih samo jedna Isusova rečenica svom učeniku Šimunu, "Ti ćeš biti stijena na kojoj ću izgraditi svoju crkvu", pa je Šimun promijenio ime u Petar (Petar = stijena na originalnom jeziku), i poslije postao prvi rimski biskup, jedan od petorice glavnih biskupa, faktički prvi papa, i to je najčvršća stvar za koju se katolička crkva hvata u raspravama koja hrišćanska crkva bi danas bila najbliža Isusovoj ideji, ali sve ostalo im je pogrešno.

Ja lično ne volim ovakav način rasprave "mi smo najbliži originalnom učenju", jer u tom originalnom učenju ima često stvari za koje ne bi trebao biti ponosan što si im blizak. U Islamu takođe postoje slične grupe, i nazivaju se vehabijama i selefijama. To je doslovno religijski fundamentalizam - povratak temeljima, ili fundamentima religije. Ako si bliži originalnom učenju, to ne mora nužno značiti pozitivnu stvar.

Religijski pristup koji cijenim je razumijevanje crkve i dogme u okviru vremena i prostora u kojem se živi. U tom smislu (a znam da se patriot neće složiti sa ovim), jedina hrišćanska organizacija prema kojoj imam bilo kakve simpatije su danas anglikanci. Ne anglikanci iz 16. vijeka koji su spaljivali katolike (mada i tada iz političkih, a ne dogmatskih razloga), nego današnji anglikanci, čiji čelnik može napisati tekst o tome kako je bogohulništvo pojava koja se mora ostaviti na miru, ili izjasniti se da je neka vrsta agnostika, ili čiji biskup može reći kako "smatra da Marijino bezgrešno začeće vjerovatno nije istinito, i da je samo stara lijepa priča" - a sve to bez bilo kakve ljutite reakcije i uvrijeđenosti od strane zajednice koju vode.

[patriot_1]

Pitanja poput “koja crkva spašava” ili “koja crkva je ona prava” su pitanja koja ljudi često postavljaju s iskrenom namjerom i u želji da slijede istinsko kršćanstvo.

Međutim, ovo pitanje je potpuno sporedno, jer kršćanstvo ili spasenje ne leže u instituciji, organizaciji ili denominaciji već u (i na) osobi Isusa Krista.

Biti “u Kristu”, znači postati i dijelom spašavajuće Crkve, kako o tome i govori ovaj zamišljenjeni razgovor…

“Moramo li svi postati protestanti da bismo se spasili?”

“Nikako! Ne želim trošiti vrijeme uvjeravajući vas da prijeđete na protestantizam.”

“Onda, svakako, verujete da spašava rimokatolička ili pravoslavna crkva?”

“Naravno da ne vjerujem!”

“Ja sam rimokatolik a ovaj moj prijatelj je pravoslavac; zar ni jedna od ovih crkava ne spašava?”

“U pravu ste: niti jedna!”

“Dobro, ali vi ste protestant. Sigurno nas želite preobratiti na protestantizam?”

“Ne želim! Nikada ni jednom rimokatoliku a niti pravoslavcu nisam rekao da se obrati na protestantizam.”

“Niste? No, onda vas uopće ne shvaćam! Vi ipak vjerujete da protestantizam spašava, zar ne?”

“Ne, ne verujem. To sam već rekao.”

“Pa kako, sad vas ama baš ništa ne razumijem!”

“Protestantizam nema veće moći spasiti od katoličke ili pravoslavne crkve, moj prijatelju.”

“A kako da se onda čovjek spasi? U svijetu postoje samo tri glavne kršćanske crkve, zar ne?”

“Ponovit ću, ni rimokatolička, ni pravoslavna, a niti protestantska crkva ni u kom slučaju ne mogu spasiti vaše duše.”

“Trenutak! Samo da vam objasnim. Nijedna crkva ne može spasiti, ali može jedino ISUS KRIST!”

“Isus?”

“Da, jer se ne spašavate kroz crkvu, bez obzira bila ona protestantska ili katolička, već kroz osobu – Gospoda Isusa Krista, Božjeg jedinorođenog Sina.”

“Ta, je li to moguće? Zamislite, ja to nikad ranije nisam čuo!”

“Uviđate li da vam ne bi pomoglo kad biste postali protestant, jer ih je mnogo koji nisu spašeni, ma da su, doduše, izjavili da su prigrlili kršćanstvo, ali nikad nisu prihvatili Krista kršćanstva.”

“Može li to biti razlogom da u sebi nemamo mira? Zar ne postoji mir duše u katolicizmu?”

“Ne, dragi moji prijatelji, niti u protestantizmu. Mir je jedino u Isusu. Religija ne može spasiti, ali Krist može.”

“Jeste li u to sigurni?”

“Apsolutno! Navest ću, da vam to dokažem, neke odlomke iz Biblije: ‘Spasenja nema ni po jednom drugom (protestantizmu ni katolicizmu), jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima (a ne ime protestant, katolik ili pravoslavac) po kojem nam se treba spasiti.’ (Djela 4,12). ‘I nadjeni Mu ime Isus, jer će On (ne katolički svećenik ili protestantski pop) izbaviti svoj narod od grijeha’ (Matej 1,21).”

“Što da učinimo?”

”Vjerujte u Gospoda Isusa i bit ćete spašeni…’ (Djela 16,31). Jer ‘svima koji Ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja’. (Ivan 1,12). Tu su, eto, drugi dokazi iz Biblije.”

“A hoće li nas On primiti?”

“Poslušajte što dalje kaže: ‘A tko dođe k Meni, sigurno ga neću izbaciti napolje.’ (Ivan 6,37).

“O, hvala Bogu!”

“Da, moji prijatelju, zaista hvala Bogu, jer vas ljubi. Umro je za vas. Vaše je grijehe na svom tijelu nosio na križ. A sada, nudi vam spasenje. Zašto Ga ne primite? Pouzdajte se u Njegovu otkupljujuću smrt! Vjerujte Njegovim obećanjima, oslonite se na Njega, jer će vam iskazati milost i sve oprostiti.”

“Učinit ćemo to odmah! Mislili smo da smo spašeni jer smo bili dobri članovi naših crkava. Sad ste nam otvorili oči; uvidjeli smo da je Isus jedini Spasitelj.”

“A, primate li Ga sada za Spasitelja?”

“Da, da, svakako!”

Mnogi polažu svoju nadu na to da pripadaju jednoj ili drugoj crkvi. Kažu: “Ja sam rođen i kršten u ovoj crkvi, njen sam vjeran pripadnik i zato se mogu nadati spasenju…” Oni se nadaju spasenju – kroz crkvu. Ali, to je nemoguće očekivanje zemaljske institucije – crkve!

Zamislimo da se netko želi priključiti nekom kraljevskom rodu – porodici. Mislite li da bi posinovljenje tog čovjeka ulilo u njegove žile i kraljevsku krv? Nikako. Postoji samo jedan put kako se to može postati – morate se roditi u toj kraljevskoj porodici. To je i jedini put za pripadnost Kristovoj Crkvi – onoj koju posjeduje Krist a ne čovjek – onoj nebeskoj, ne zemaljskoj. Dakle, ne mislim pri tome ni na katoličku, ni pravoslavnu, niti protestantsku crkvu, uopće ni jednu od crkava sličnih vjeroispovjesti, tradicija ili ogranizacija – nego na živu Kristovu Crkvu, jedinu istinitu Crkvu, veliku, nevidljivu Crkvu Božju, Tijelo Kristovo.

“Članovi” istinite Kristove Crkve mogu pripadati različitim vjeroispovjestima, ali mogu biti i izvan njih. Bog govori o Crkvi kao o svojoj velikoj obitelji – “Božjoj obitelji”. Nikako ne može biti u Kristovoj Crkvi, u Njegovoj porodici, a da se ne rodi u njoj. Znači, valja nam se “nanovo roditi”. Najpre primite spasenje kroz Krista, ponovno se rodite i bit ćete u Kristovoj Crkvi. Formalna pripadnost crkvi ne može vas spasiti. Nema takve crkve na svijetu koja vas može spasiti. To može samo Isus Krist, jer je On jedini darovatelj spasenja Božjeg.

U nebo ne ulaze članovi, tj. pripadnici ove ili one crkve, nego isključivo osobe spašene djelom Kristovim, tj. oni koji su doživjeli nanovorođenje i oproštenje greha, oni koji su primili dar vječnog života. Pitanje znači nije u tome jesam li član crkve, nego pripadam li živoj istinskoj Crkvi, osobno Gospodu Isusu Kristu, je li moje ime zapisano u Njegovu Knjigu života (Otk. 20,15). Jesam li spašen po daru Božje milosti (Ef 2,8)?


Izvor preuzetog sadržaja: https://www.novizivot.net/2015/08/04/ko ... estantska/

[patriot_1]

tranquil"

Evo da se jednom složimo, razlike su dobro navedene.

Dodao bih da su većina navedenih razlika, s izuzetkom navedene razlike u štovanju Djevice Marije (koja je katoličanstvo u zadnjem stoljeću, aa naročito od vladavine Ivana Pavla II, pretvorila u neku vrstu "marijanskog kulta") i navedene razlike u štovanju svetaca, ipak ritualne prirode.

Nije navedena jedna bitna teološka razlika koja čini mi se postoji.

U nastavku kada kažem "protestanti", govorim o protestantima u užem smislu, dakle o evangelističkim crkvama, luterancima, kalvinistima i svim crkvama koje su nastale od njih, a ne nekim "nominalno protestantskim" kao što su anglikanci i episkopalci, koji su se otcijepili od RKC iz totalno drugačijih razloga.

Sve hrišćanske crkve (osim netrinitaraca poput Jehovinih svjedoka) uče da je Bog Otac poslao svog jedinog sina (pri čemu su oba manifestacije, likovi istog božanstva) na Zemlju da se žrtvuje za ljude i da svojom smrću otkupi njihove grijehe. Nema niti jednog čovjeka bez grijeha, niti jednog, i jedini bez grijeha je Isus. Tako stoji u tekstu Biblije koju sve crkve priznaju. Međutim, evangelistički protestanti naglašavaju to priznavanje grešnosti čovjeka kao jedini put prema spasenju. Dok papa svakih par decenija mijenja dogmu o raju i paklu i ko tamo pripada a ko ne, evangelistički protestanti su tu čvrsti i nepromjenjivi: samo priznavanje da si grešna osoba, i to ne samo zbog onog što si počinio, već po svojoj prirodi, i priznavanje da je Božiji sin Isus umro zbog lično tvojih grijeha, i priznanje da ga nisi dostojan, može te dovesti u njegovu blizinu. Oni takođe, za razliku od recimo katolika i pravoslavaca, više vjeruju u taj "lični odnos sa Bogom", neki doslovno vjeruju da će im se na nebu Isus lično obratiti, imenom i prezimenom, i reći im kako je on lično njih od početka imao u planu i kako je lično zbog njih umro na krstu prije dvije hiljade godina. Kada kažu "lični odnos sa Bogom", oni to misle apsolutno doslovno. (Mogu postojati razlike kod pojedinačnih crkvi)

Ovo u neku ruku jeste najbliže originalnom učenju Biblije. Postoje druge stvari u kojima su recimo pravoslavci najviše blizu onome kako je crkva originalno zamišljena. Katolici, nažalost, ni po čemu ne mogu reći da su bliski biblijskom učenju, izvlači ih samo jedna Isusova rečenica svom učeniku Šimunu, "Ti ćeš biti stijena na kojoj ću izgraditi svoju crkvu", pa je Šimun promijenio ime u Petar (Petar = stijena na originalnom jeziku), i poslije postao prvi rimski biskup, jedan od petorice glavnih biskupa, faktički prvi papa, i to je najčvršća stvar za koju se katolička crkva hvata u raspravama koja hrišćanska crkva bi danas bila najbliža Isusovoj ideji, ali sve ostalo im je pogrešno.

Ja lično ne volim ovakav način rasprave "mi smo najbliži originalnom učenju", jer u tom originalnom učenju ima često stvari za koje ne bi trebao biti ponosan što si im blizak. U Islamu takođe postoje slične grupe, i nazivaju se vehabijama i selefijama. To je doslovno religijski fundamentalizam - povratak temeljima, ili fundamentima religije. Ako si bliži originalnom učenju, to ne mora nužno značiti pozitivnu stvar.

Religijski pristup koji cijenim je razumijevanje crkve i dogme u okviru vremena i prostora u kojem se živi. U tom smislu (a znam da se patriot neće složiti sa ovim), jedina hrišćanska organizacija prema kojoj imam bilo kakve simpatije su danas anglikanci. Ne anglikanci iz 16. vijeka koji su spaljivali katolike (mada i tada iz političkih, a ne dogmatskih razloga), nego današnji anglikanci, čiji čelnik može napisati tekst o tome kako je bogohulništvo pojava koja se mora ostaviti na miru, ili izjasniti se da je neka vrsta agnostika, ili čiji biskup može reći kako "smatra da Marijino bezgrešno začeće vjerovatno nije istinito, i da je samo stara lijepa priča" - a sve to bez bilo kakve ljutite reakcije i uvrijeđenosti od strane zajednice koju vode.

Moje mišljenje je da je najbliže istini pa samim time i Kristu Protestantizam!Odmah iza je Katolicizam a Pravoslavlje na trećem mjestu!
Lutherani,Prezbiterijanci,Anglikanci itd(nazovimo ih STARIJI PRPTESTANTI) su na ljestvici iza Baptista,Pentekostalaca i Metodista!(Nogometni žargon)
Kvaliteta učenja neke crkve i njeno vrednovanje se može mjeriti po tome kakvi su vjernici iste.Nažalost,pravoslavlje ne poznam dobro ali dosta dobro poznam Pravoslavce,bar one u Liki i Kordunu!Malo je među njima pravih vjernika!Žao mi je zbog toga ali to su fakti!
Katolika ipak ima pravih vjernika,nažalost u manjini su!Uglavnom su to vjernici po tradiciji!Slično je i sa ovima koje nazvah "Stariji Protestanti".
Kod ovih "Nvijih Protestanata" vjera je kud i kamo življa!No tu ima pokreta i crkava koje su otišle u kupus!Duhovni!