Tajne niti duše

[Zlata M.]

@sapati srca ... ... covjece ...
(koji crni Onur )

[Lady Bella]

Lijepa ti je ova priča/pjesma Šapatu. Jesi li do sada već negdje nešto objavljivao?

[RIZVA]

Lijepo ukomponovano i satkano od emocija puno simbola, nesvakidasnjih rijeci…
hvala ti @sapate sto me uvjek iznova podsjetis na nase literarne izraze i odvedes na jedno predivno putovanje u velike dubine… dubine duse/dusa…

[amsa66]

.

[amsa66]

.

[di_ze]

U meni prepirka mirnog i nemirnog dijela duše što ostaše zatomljeni šapati---Pa onako za svoju dušu, jer uvijek ponesto ostane neizgovoreno, prekinuto...zatomljeno u grudima...


Volim te.
Zaista snažna riječ. Vjerovao sam nekada
da se oni koji vole nekim posebnim načinima
umiju pretvarati u tekućine, pa se sretati
i doticati iznutra. Tako si Ti nekako
lahkoćom mogla nastanjivati moju krv,
Nikada ti ne stigoh reći da mi je milije
i prirodnije voljeti Te baš u Tvojoj
običnosti, jednostavnosti i onim
priprostim znakovima ljudskosti,
čija Te ukupnost ipak tako jako
razlikuje od svih i za mene čini Posebnom...
Nikada Ti nisam rekao da je s Tobom Najdivniji
osjećaj. Osjećaj teško objašnjiv
da se svijet pod nama i u nama pomiče.
Osjećaj da zvijezde klize tačkastim
prugama. Da naši željenikreveti imaju pramce
i jedra, a naše nedirnute postelje da plutaju
svemirskim prostranstvima bez kormila
i sidra. Nisam Ti uspio reći da daješ onaj fini osjećaj
nestrpljivog življenja. I Pomičeš zavjese
mislima i dotičeš blage kretnje sjena
u njihanju sobnog lustera, pod kojim
piše neka zanesena duša,...

Ne stigoh Ti rećo da Ti daješ osjećaj zanosa.
Osjećaj da su sva cjenkanja nebitna.
I da se želim s tobom vjenčati,
ostatk života stobom provesti...

Toliko toga osta zatomljeno, neizogvoreno...
I da s Tobom nemam strahova.
I da bi nam jutarnje Magle hodale s rukama u džepovima,
a akšami nam bili početak bajke kojoj se
ne može predvidjeti kraj.
Ne stigoh ti reći da nema s Tobom sladunjavosti, jer
Ti piješ iz vatrene posude samoće.
I da s Tobom nema lahke emocije.
Banalne vibracije.

Ne stigoh ti reći da od Tvoje energije se može roditi i umrijeti
i opet roditi, za nešto što ne znaš ni Ti,
da Ti pripremah naš novi svijet.
Nisam ti uspio reći da si Ti meni najljepše otkriće sna u tijelu žene
zbog kojeg sam rođen i da se niakd ne pitah,
od kakva će sječiva biti moja smrt.
Ti koja bi uvehnula bez ljubavi,
toliko lijepog meni si darovala...
koji moram koračati dalje
Ne stigoh ti reći toliko toga...
Jer ti mi šapnu da ne voliš me toliko...

[amsa66]

.

[Zoya]

.

[amsa66]

.

[Zlata M.]

Ti nikada neces znati za tajnu te noci...


Probola me te noci Njena poruka... Probola me te noci poruka s riječima kojim nema odgovora i zatresla se silno u meni zemlja.Svi moji snovi o njenoj ljubavi kao vali o morske hridi rasprsnuse se u bebroj komadica...
Poruka...Snažna. Iskrena. Bezuvjetna. Pisana ponoćnim trakom hladnih jecaja rijeke s nasipom, šutnjom i virovima.
Začeta u koraku ispod velikog mosta kojime smiju jedino vlakovi i duše što im je suđeno uminuti pred njima. Probola me misao najljepše Smrti Novembra.
Razbio mi snove kamenčić iz srca One koja je ucrtana u zagubljenim keltskim kartama. Moram učiniti jos ovaj malen pisani trag, posljednji šapat i umiti sve njeno u Žrtvenoj Krvi Pripadanja.
Ona nikaa nece znati tajnu te noci...

Ne rekoh joj te noci da sam je godinama cekao, cuvao sve svoje za nju...I srce i dusu i tijelo...Sve svoje snove, misli, dahove,radosti i osmijehe...Ne rekoh joj da cuvah sve svoje neispricane i nenapisane price za nju da ih zajedno na stranicama njene knjige ispisujemo dok mi sjedi u krilu a valovita crna kosa miluje mi lice...Ne rekoh joj nista o ljubavi svojoj, ali obojih sebe tamnim grubim bojama, u poruke utkah ratnicke boje muskarca i u nijih ulih blag otrov grubosti, nestrpljenja i nerazumijevanja....Napisah joj toliko toga, osim istine da sam je godinama cekao zeljan njenog dodira, daha, mirisa, zeljan nje...Neka je ne bole dalje misli i neka misao na mene ne bude prepreka onom koga njene njezne bijele ruke budu milovale...ne željeh ni korov sumnje u njeno srce ostaviti da li je ispravno postupla...kako niakda ne bi proklijao u trenucima njeznosti i valcera tijela, ne zeleci joj ukrasti ni trenutak srece koji ce s nekim mozda i sada dok ovo pisem...ona zivjeti i disati...Ucvrstih je u uvjerenju da je prijateljstvo jedina staza kojom ona i ja dalje mozemo koracati...Rijec koja dok je pisah dobi oblik najostrijeg noza i onoliko puta koliko je napisah toliko puta mi se on zabijao u srce...Godinama htjedoh joj sve dati a te noci ne imadoh nista vise osim darovati je mehlemom da je ne boli...I jutro docekah natapajuci rijeci svim onim sto ce joj dati miran san da dalje nema zeleci istinski samo jedno.... neka ne boli i nek bude u svakom svom sutra mirna u donesenoj odluci, a njezna joj dusa smirena na pomisao da me ima kao prijatelja...
Voljena nikada nece znati tajnu te noci...

I dok ovo pisem pomisljam kako je teško je išta činiti s licem i dlanovima kojima prija jedino oganj. Izaći pred godinama snivane snove koji me pitaju dušama i očima, gdje je voljena... Upisati datum vlastite smrti srca svojom rukom, odgovoriti na poruku svim onim bogatsvom rjeci u meni, osim onog da je volim vise od svega sto me cini, sto imam sto me okruzuje, sto poznajem i spustiti pogled k nebu i zvijezdama sto moj sapat joj prenosise.. I kako je samo tesko i bolno neopisivo stati pred čudesne uvojke djetinjstva, pred bajkovitu paprat začarane šume, pred snivane moje i njene kćeri i sinove i ocutati sebe. I skrivati bol... Prikriti tugu... Zatomiti vrisak "volim te, i zar moze dusa od svoje polovice otici"--- Ne dati očima odsjaje a riječima lom tamnih svjetala iz nutrine bića.
Odgovorih, te noci, potom jutra, svaku poruku istnskom krvlju srca natapah jer zasto ciniti da i nju boli...Olaksati joj, jer ionako nikada nece znati...
Stidim se ovo pisati bojom iz svojih dubina. Stidim se umočiti pero u novembarsku ranu na grudima, u ranu otvorenu i nikada pravo zacijeljenu. Stidim se leći u onu postelju srebra načinjenu za Nju i za me.


Ne krivim ja ljubav mog zivota...Niko nije vlasnik nicijeg srca...Znam ja da se Njena Ljubav-amanet već bila izderala po rubovima. Znam. To je od preduga nošenja. Nošenja i snivanja...Predavanja srca i tijela tamo gdje ne pripada...od straha i zebnje koji joj ljubav okrnjise...Nikada odsanjanih snova...Znam, ne može biti da je od onih hiljadu čitanja. Jer šta drugo vidi ptica kao ona naučena na lepet preplašenih grlica iza šestotog leta? Nikada nece znati tajnu te noci I da u srcu samo jednu misao pohrani, Da moram imti snage dok ona bitise da joj dam ono sta zeli...Sta god i kad god bude zeljala...Da bude dobro...Da bude sretna...
Sebi ostavih spoznaju...I samo kaplju..Još jednu...Gusta, crvenu, mušku...

Samo Vjetar je znao. Da smo bolesni od ljubavi i da pripadamo jedno drugom, da razdvojeni umiremo izokrenuti poput nasukanih sirena, otrovanih snova. Ona sada nece...zivjece, smijace se, ljubice se, sretna u postelju lijegati, dahove ljubavi nekom drugom davati...Dao sam joj da vjeruje u ispravnost onoga sto me probode te noci...
A ja poletjeh gdje ceste sapucu sa šumama, gdje nema ni sokaka ni aleja, ni ognjista ni vodenica...Poletjeh prazan, gologlav, izluđen željo, za njenim usnama i zanosnim noćima. Poletjeh kao kletva lud i izopćen, pomodrjelih usana a vjerovao sam onomad u nas združene do zadnjeg rastanka...
Pa zar se moze drukcije osim vjerovati...Sada znam da moze...Dacu ti da vjerujes...a zauzvrat ti nikada neces znati tajnu te noci...

Tek sam te noci saznao koliko me istinski voli...Svo vrijeme sam je volio,cekao, snivao..Vise se ne nadam,ali je svejedno volim i snivam...S mislima o njoj lijezem i s njenim uvojcima kose na mom licu i dalje se svako jutro budim... Za sve postoji tajna. Ovu moju nikada nece znati...
Radije ću razderati srce oštrim komadima neba! Ona nikada nece znati kako je te noci zajecalo mi srce...I kako mi je vrisnula duša nad šeherom što osta raščarana ko silovana svetica iz doba prvih šamana i gotovo da se ne ču ni krik ni pucanj....I kako ce mi molitva moja biti da nikada ne sazna da gazi po snovima mojim...


Znam da me te noci stigla objava. Nešto iz prošlosti...S naplatama...Nešto is polica zaborava u zavežljau greški i ispravnosti...Duša mi je pustila suzu za oboje.
Nije lahko držati nekoga nad provalijom prošlosti, pustiti ga, pa ga sustići i primiti ruke tik iznad oštrih kamenih sretišta. To može samo dusa koja istinski voli...Jer ona zna osjetiti trenutak kada sve postane nevazno pred susretom i spojem sa voljenom dusom... Nije lahko pogoditi trenutak. Ispustila me...
Cekah narednih noci da me dostignu njene ruke od drhtavih plamsaja.
Nije se ispunilo...Prepustih se i pomislih neka bude bol...I bi bol...


Postoji dio duše koji poduzima bdijenja. Tada se Noć rastvori i objavi strpljivima. Tad nježnost zavidi strastima na plijenu što sam korakne na ukleti proplanak, a strasti nježnostima na ljepoti trajanja.
Predugo sam nosio plamenom tinjajuće niti čežnje koju mi nikad nije ugasila i gubio veziva s pojmovima i slikarijama uma. Dugo dugo puštao sam se za njenim sjenama i šuštajima, snovima i besanim noćima koje bi prekidao tek poneki lavež i noćni krik. Naučio sam je svo ovo vrijeme sutnje misliti i udisati...

Sta sada ciniti? Stajati na mjestu ili koračati? Ili zamoliti svijet da se pomiče neko vrijeme umjesto nas? Propadati ili joj do smrti pripadati? Čuti jeku iz kolone inkarnacija? Zazivati vječnost za nas ili se prepustiti ljepoti svih zvijezda i svjetala sto njeznoscu mi bol srca umiti pozelise? Kao da imam izbora...jer zavvoljeh onu koja vjeruje u jednog Boga, sa imenom u srcu Vjecno Zivog koji Ljubav stvara...
Neka bude Ljubav...Neka bude Ona uvijek i zauvijek...

[matrica234]

prekrasno!

[Tuzla_BHF]

Često joj bacih lijep pogled ali ona ne "haje"
Često joj bacih lijep osmijeh ali ona i dalje ne "haje"
Često joj bacih lijepe riječi, da se kloni lošega ali ona i dalje ne "haje"
Na kraju joj bacih ružu u tamnu tminu u koju svaki covjek pođe prije ili kasnije..

[tekma]

Respekt i aferim zelenasice..

[kmirsad]

Inge Barč...

Inge Barč, glumica, posle prevrata nestala
u tajanstvenim okolnostima...
Ovo je slovo o Inge Barč,
u svojoj prostoti
namenjeno potomcima.

Ona je bila ridja, ali ne sasvim,
neki sjaj joj je na kosi bujao.
Živela je sa Finkom. Fink je bio režiser.
Iz snobizma se komunizma igrao
(ima takvih i kod nas u Mazovjeckoj).
A Inge? Inge je imala u sebi neku draž... njemačku,
onaj akcenat u reči "Mond" (mesec)...
der Mond, im Monde...
A Fink je bio glupak i blondin.

Istorija prosta: upravo sam bio stigao iz
Poljske...
Berlin... Berliiin... dažd...
Gvozdeni Fridrih kao mora srce mi davio ludo...
Dosada i odjednom čudo!
Malo pozorište! Malo srce u podzemlju!
Čuje se pesma: autor, Kurt Tuholski.

Vidim: Inge sedi za klavirom,
peva i svira: Ah kakva mora biti kad ustane!
Ustala je. Grudi je imala male, savršene
i oprostite molim trbuh
tako joj se divno pod haljinom ocrtavao
da počeh vikati bravo i drečati: - Živeo trbuh!
a neki Englez na to progunšdja:
He's gone mad (ovaj je lud).

Prošlo je leto, jesen i zima,
i još proleće i još jedno leto,
i opet jesen puna magle i dima.
(Ja volim jesen eto).
Kad jednog dana čujem ja
državni udar. Coup d'etat.
Državni dar, uzgred, imao je u sebi nečeg
od zvezde vitlejemske
za kojom se vuklo 3 000 000 madjioničara.

I sve je bilo spremno za scenu:
sedim ja sa Ingom u Tirgatenu,
a jesen u Berlinu, u Tirgatenu,
to su, gospodo moja, takve strune...
Sa drveća magla se dimi,
vetar nizak kao bas
i odjednom Inge: Wiffen Sie waf?
(ona je uvek govorila nekako preko zuba.)
Wissen Sie was? Meni je
dosadilo da živim.

Hm...
Pogledah u nju, cigaretu pušim
nisam Vispjanjski, ali ipak u duši
ne mogoh ovu njenu izjavu da primim.
Prekasno: revolver nije veći od ruže;
Pik! I njene oči počeše da kruže
au - dela, po metafizici nemačkoj.
Neki debeljno je sedeo, pivo pio,
nije ni zadrhtao niti se začudio,
jer takvo pik!
To se moglo ubiti najviše kakvo dete.

A zatim je imala još duže trepavice;
leš je mirisao na jesen, na crnu kafu,
na gljive i besmislice.
Barč Inga!
Šteta!
Tvoj talenat je mogao vredeti
mnogo sterlinga.
Inge Barč!!!

Vratih se u hotel.
40 lula za jednu noć soba sva crna od dima...
Ne, to ne može tako;
to je previše prosto: dosadno,
tu treba, da se tako izrazim,
dopisati nekakve komentare
da, šta ja znam, da krvavi zločini režima,
da je osumnjičena zbog semitizma,
da... mrkva u logoru... gnjila...
Biće to sjajan članak od 300 redova.
(U Poljskoj zvani "kobila".)

Recimo da je to bilo jedne jeseni,
na primer, pre jedno tri godine.
No, i ako urednik ne izmeni,
biće ovako:

"Nije izdržala u zagušljivim stegama režima
Inge Barč, glumica, posle prevrata nestala
u sumnjivim okolnostima..."
A na kraju možda nešto od Rilkea,
o ljubavi,
o samoći koja davi,
a naslov običan: Inge Barč.

Šteta.
Lepa.
Mlada.
Pleća ko somot persijski.

I bilo je u njoj nečeg...
ženskog,
neuhvatljivog,
dalekog,
nečeg što treba hvatati noktima.

[Zoya]

.

[amsa66]

.

[Svjetlana33]

Susret

Misliš...
da te nisam poznala
one noći
kad te k sebi
ova tiha duša
glasno...
iz daljina dozvala.

Misliš...
ne slutiš...

da te u trenu
po glasu što srce ču'
osjetila i poznala...

Kroz vrtove od ezela
tebe je za ruku držala
s tobom grgoljila...
Zato ti je i ovdje lahko
preko planina, dolina...
preko mora i nizina,
svoje ruke, bez straha
bez sumnje, raširila.

Nije ona sanjiva...
-kroz vrtove od ezela
s tobom je žuborila...
Ne griješi ona nikada,
odmah te je
dušo moja, prepoznala.

Samo za tebe,
što te i ne vidje...
ona je pjesme napisala.





U alejama sna

Ko zna...
u kojim
od aleja
dubokog sna,
prhnuše...
u cik zore
bijele ptice
tvoga osmijeha...?

I ko zna...
u ovom svijetu
od velova tajni,
šta bi istina
a šta,duša,
samo je sanjala...?

A možda...
u jednoj
od aleja
koje narod
zove snovima,
budni smo...
i bez okova
pa se 'nako
smjelo...
ti i ja,
dozivamo...

A ko zna...
...sem Njega...

I ko zna...
koliko ima
sanjara
da klize...
u aleje
dubokog sna
i čuju...
kroz tišine kosmosa
kad zacvrkuću
ptice
dragog osmijeha...?

A ko zna...
... sem Njega...
šta bi istina...
a šta duša
samo je sanjala...?

Senada Brčaninović

Svaka čast za izbor, ja uživam u njenim pjesmama

U alejama sna - Senada Brčaninović

[Svjetlana33]

A ne znam ko si - Senada Brčaninović

[Svjetlana33]

TAJNA - Senada Brčaninović

[sapati srca]

...

[Zoya]

.

[amsa66]

.

[amsa66]

.

[AVATAR888]

Predivno...

[žena]

sapati...ovo sto pises je predivno,svaka cast