Svjetski jezik: BOSANSKI JEZIK

[Scopio]

Ne ulazim u lingvisticka pitanja o postajanju razlika izmedju bhs,
Ali pokusavam shvatiti logiku vlasti u RS, dakle po njima se bošnjačka djeca u RS školuju na srpskom jeziku, i imaju uz islamsku vjeronauk i sat materinjeg jezika koji se na srpskom naziva bošnjački. Ovdje se prema njina odnosi kao svakoj nacionalnoj manjini u Europi, imas pravo na dodatni sat maternjeg i vjeronauka ali ti je diploma na jeziku škole na kojem se nastava odvija

Dakle, ovdje bošnjaci dogodine trebaju tražiti nastavu isključivo na bosanskom od matematike, kemije, geografije... i onda ce,početi dobivati svjedodžbe na svome jeziku.

Sad je li to licemjerno, ono sti se Hrvatima spočitava u federaciji, to isto za sebe u RS tražiti...

Najnejasnija mi je ovdje uloga islamske zajednice zašto nije po uzoru na katoličku crkvu počela otvarati škole gdje su bošnjaci apsolutna manjina, jer s mi je nejasno da Bošnjaka u Banja Luci kojih je 3x više od Hrvata da nemaju školu na svome jeziku dok Hrvati konzumiraju to zakonom zajamčeno pravo . Dakako uz napore Katoličke crkve

[KB9]

cetnicka i genocidna logika, ne pokusavaj to shvatit

[Danguba]

http://www.klix.ba/vijesti/bih/ministar ... /160609066

"To je ustavna kategorija. Ustavni sud BiH je potvrdio da ta odrednica u Ustavu RS-a nije neustavna i nije u suprotnosti s Ustavnom BiH", rekao je Malešević u izjavi novinarima u Banjoj Luci.

Ne vidi, kaže, razlog da bilo šta drugo preduzima o tom pitanju.

Sta ovaj usporeni djikan bulazni?

- Ustavni sud je zaključio da je to neutralna odredba koja ne određuje naziv jezika, već sadrži ustavno pravo konstitutivnog bošnjačkog naroda da, kao i svi konstitutivni narodi i ostali koji se tako ne izjašnjavaju, jezik kojim govore nazovu imenom kojim žele. To je u skladu s Ustavom BiH i svako suprotno postupanje u praksi vodilo bi kršenju Ustava BiH, ali i Ustava RS - navedeno je u odluci Ustavnog suda BiH.

[pojedinac]

19.06.2016. / 14:58h BiH - Pravna analiza
Negiranje bosanskog jezika je duhovna priprema za neki budući genocid nad Bošnjacima!

[Pedja123]

Srbi i Hrvati se plaše asimilacije. Ako je jezik bosanski, sledeći korak jesu narod Bosanci, zato se na srpskom i hrvatskom jezik zove bošnjački po narodu Bošnjacima a ne po regiji Bosni.

[zg1911]

drzavni zavod za statistiku rh je prilikom popisa 2001. godine rabio naziv bosnjacki jezik dok je 2011. rabio naziv bosanski jezik

[Ripicipi]

Srbi i Hrvati se plaše asimilacije. Ako je jezik bosanski, sledeći korak jesu narod Bosanci, zato se na srpskom i hrvatskom jezik zove bošnjački po narodu Bošnjacima a ne po regiji Bosni.

A sta fali "narod Bosanci"?
Srbi i Bosnjaci se barem u necemu slazu, a to je da preziru Bosance.

[Pedja123]

Srbi i Hrvati se plaše asimilacije. Ako je jezik bosanski, sledeći korak jesu narod Bosanci, zato se na srpskom i hrvatskom jezik zove bošnjački po narodu Bošnjacima a ne po regiji Bosni.

A sta fali "narod Bosanci"?
Srbi i Bosnjaci se barem u necemu slazu, a to je da preziru Bosance.

Osim što ne postoje, ne fali im ništa

[Ripicipi]

Srbi i Hrvati se plaše asimilacije. Ako je jezik bosanski, sledeći korak jesu narod Bosanci, zato se na srpskom i hrvatskom jezik zove bošnjački po narodu Bošnjacima a ne po regiji Bosni.

A sta fali "narod Bosanci"?
Srbi i Bosnjaci se barem u necemu slazu, a to je da preziru Bosance.

Osim što ne postoje, ne fali im ništa

Malo nas je al' nas ima

[Drvosjeca iz Dejcica]

Još jedna bitna stvar za promociju i afirmaciju bosanskog jezika.

Facebook od četvrtka dostupan na bosanskom jeziku

http://www.klix.ba/scitech/tehnologija/ ... /160804016

[Piaty]

https://avaz.ba/vijesti/bih/899360/prem ... evad-jahic

Umro Dževad Jahić. Čovjek koji je dao.mnogo na polju lingvistike. Zbog njega i Sidrana sam zavolio bosanski jezik još i više.


Rahmet mu duši i lahka mu zemlja bosanska

[Novak20]

O mrtvima sve najbolje bez obzira na kontroverze koje ih prate.

[dudlov]

znam ga lično kao dobrog komšiju. nikad nije prošao a da se nije pozdravio.

[Zastozato]

https://www.klix.ba/vijesti/bih/u-saraj ... /240424061

Današnja komemoracija rahmetli prof. dr. Dževadu Jahiću

[mishic]

BOSANSKI JEZIK
NA DANAŠNJI DAN PRIJE 113 GODINA UKINUT BOSANSKI JEZIK
Nakon smrti Benjamina Kallaya (1903.), novi protektor za Bosnu i Hercegovinu bio je Burian koji je donio naredbu, 4. 10. 1907. godine, u kojoj, između ostaloga, piše: „ZEMALJSKA VLADA NAREĐUJE OVIM, DA SE DOJAKOŠNJE NAZIVANJE JEZIKA OVIH ZEMALJA KAO BOSANSKI JEZIK U UKUPNOM ZVANIČNOM SAOBRAĆAJU I U SVIM ISPRAVAMA ZEMALJSKIH VLASTI, UREDA I ZAVODA, ONDA U BILO KAKVOM POSLOVANJU ZEMALJSKOG ERARA, IMA POSVE NAPUSTITI, TE DA UBUDUĆE ZA ZEMALJSKI JEZIK, BEZ IZUZETKA, IMA VRIJEDITI ZVANIČNI NAZIV ‘SRPSKO-HRVATSKI JEZIK’“. [ABH ZMF, br. 168 539, 4. X 1907.]
Nakon ove odluke bosanski jezik je, kao nominacija jezika u Bosni i Hercegovini, uglavnom sveden na upotrebu kod bošnjačkog dijela stanovništva.
U doba austrougarske okupacije nad Bosnom i Hercegovinom (1878-1918) naziv „Bosanski jezik“ postaje službeni naziv za jezik u Bosni i Hercegovini.
Ustalio se od 1882. za vladavine austrougarskog upravitelja Bosne i Hercegovine Benjamina Kallaja.
U početku se zvao „BOSANSKI ZEMALJSKI JEZIK“, a javljao se i naziv srpsko-hrvatski ili hrvatsko-srpski.
Godine 1890. je izašla GRAMATIKA BOSANSKOG JEZIKA ZA SREDNJE ŠKOLE autora Franje Vuletića, koja je doživjela više izdanja, a bila je u upotrebi do 1911. godine.
Prvi argumentovani dokaz o izvornom postojanju bosanskog jezika je „Povelja Kulina bana“ (vladara Bosanskog kraljevstva 1180-1204), ispisana 29. avgusta 1189. godine na starobosanskom narodnom jeziku, bosančicom. Povelja je ujedno originalan izvorni dokaz bosanske državnosti, a sve do danas se čuva u Dubrovačkom muzeju.
Ime „Bosanski jezik“ se prvi put spominje 1300. godine u djelu vizantijskog putopisca Konstantina Filozofa „Skazanie iziavlieno o pismenah“ (Historija pisanih jezika).
Prvi bosanski alfabet je glagoljica (pronađena na bogumilskim stećcima), a najstarije bosansko (klinasto) pismo korišteno na bosanskim dvorovima i u crkvenim spisima je „bosančica“, varijanta ćiriličnog alfabeta.
Od momenta kada je Bosna u 15. stoljeću (1463.) pala pod Osmanlijsku vlast, bosanski jezik je bio priznat kao drugi službeni jezik na dvoru sultana El-Fatiha. U četiri vijeka osmanlijske okupacije Bosne prepoznatljiva su tri razvojna jezička perioda: prvi su pisani tekstovi na narodnom jeziku i bosančici, drugi je stvaralaštvo na turskom, perzijskom i arapskom jeziku, a treći je alhamijado literatura, književna tvorevina na narodnom jeziku i arapskom pismu.
U tom vremenu dio bosanskih pisaca i pjesnika (koji su svome imenu dali odrednicu Bosnavik/Bosnali/Bošnjak) je stvorio na stotine dijela na bosanskom jeziku (pod imenom „Alhamijado književnost“), a dio na arapskom, perzijskom, turskom, njemačkom ili latinskom.

Poznati bošnjački pisac HEVAJI (poznatiji pod nadimkom Uskufi-Bosnevia, rodom iz Tuzle, napisao je i 1631/32. objavio (187 godina prije Vukovog riječnika) Bosnasko -Turski i Tursko-Bosanski riječnik pod nazivom „Potur Šahidija“ ili „Makbuli arif“. Rječnik je napisan arebicom, a riječi u riječniku nijesu poredane po abecednom, redu, već prema značenju.
Postoje četiri sačuvana primjerka ovog rječnika; jedan od njih se nalazi u univerzitetskoj biblioteci u Uppsali (Švedska).
Što se tiče bosanskog jezika, kojemu je Muhamed Hevaija Uskufi udario snažne temelje, zanimljivo je istaknuti mišljenje modernog Britanskog historičara Noela Malcoma na ovu temu, koji kaže: „Kako je bosanski jezik bio treći jezik Otomanske Carevine, nije nikakvo čudo sto je i dio Otomanske književnosti napisan na tom jeziku“.
Bosanski pisac iz 18. stoljeća, ljetopisac Mula Mustafa Šefki Bešeskija, koji je u svom ljetopisu pridodao i zbirku pjesama na bosanskom jeziku, ustvrdio je da je taj jezik mnogo bogatiji od arapskog, zato što ima 45 riječi za glagol „ići“.
Čak je 1601. godine Marvo Orbini zapisao da „Od svih naroda koji govore slavenski, bosanci imaju najglađi i najelegantniji jezik i diče se činjenicom da jedini oni danas paze na čistoću slavenskog jezika“.
Prvi poznati, sačuvani, i do sada, otkriveni spomen bosanskog jezika nalazi se u jednom notarskom spisu grada Kotora, a datira iz 1436. godine.
BOSANSKO-TURSKI RJEČNIK je važan ne samo kao dokument nekog vremena i prostora, koji svjedoči o kontinuitetu postojanja bosanskog jezika, već i za slavističku struku širom Evrope.
USKUFIJEV RJEČNIK sadrži između ostalog 800 autohtonih i autentičnih riječi i predstavlja jedno od najvažnijih djela bosanskog jezika. Rječnik je pisan u stihovima, zato što kultura pisanja u tom razdoblju nije razdvajala umjetnički i didaktički način stvaranja. Prvobitna upotrebna vrijednost djela danas nije aktualna, već se tretira kao filološka činjenica i artefakt.
IME „BOSANSKOG JEZIKA“ U KNJIŽEVNIM DJELIMA I HISTORIJSKIM IZVORIMA
Bošnjaci su ostali vezani za svoj jezik i od kraja 15. do početka 20. vijeka stvaraju književna djela i na orijentalnim jezicima. Blizu tri stotine stvaralaca u tom periodu ostavilo je raznorodna djela, najvećim dijelom na turskom, arapskom i perzijskom jeziku.
Na turskom jeziku stvorena je lijepa književnost, od epskih pjesama iz najranijeg vremena preko bogate lirike i proze. U tim djelima jezik žitelja Bosne nazivan je bosanskim.
Više od stotina tih autora dodalo je svom imenu odrednicu Bosnavi/Bosnali/Bosnjak/Bosanac, koja signalizira njihovu golemu i trajnu vezanost za maticu Bosnu.
U četiri vijeka osmanlijske vladavine uočavaju se tri razvojna toka.
PRVI je pisana aktivnost na narodnom jeziku i bosančici.
DRUGI je stvaralaštvo na turskom, perzijskom i arapskom jeziku.
TREĆI, alhamijado-literatura, književna tvorevina na narodnom jeziku i arapskom pismu.
BOSANSKA KURZIVNA ĆIRILICA ILI BOSANČICA koja je nastala u Bosni kao posebno pismo, upotrebljava se kao svjetovno pismo i igra najvažniju ulogu u očuvanju kontinuiteta slavenske pisane riječi među bosanskim stanovništvom.
Ovo pismo njeguje se na dvorovima sandžakbega, kao i ranije kada su bosanski vladari u srednjem vijeku pisali njime, a igra veliku ulogu i u diplomatskim kontaktima sa evropskim zemljama. Većina srednjovjekovne korespodencije na prostorima Bosne i Hercegovine je pisana bosančicom.
Na Porti (u Stambolu) se govorilo „bosanskim“ kao diplomatskim jezikom. Bosanski begovi dugo vremena su u prepiskama sa Dubrovačkom Republikom i drugim susjednim zemljama služili bosančicom, koja se nazivala i „begovo pismo“ ili „begovica“, a bila je raširena i u privatnoj prepisci. Njome su se koristile i susjedne zemlje. Čak se neki tekstovi na turskom jeziku pišu tim pismom, što govori o dubokim korjenima ćirilične tradicije u Bosni.
Djela na orijentalnim jezicima su mnogobrojna,ali sve više se i u njih unosi duh narodnog poetskog jezičkog bića i izraza kao što je to slučaj u poeziji D. Bajezidagića (umro 1566/[[1603), M. Nerkesije Sarajlije (oko 1584-1635), D. Mezakije (umro 1676/1677), A. Rizvanbegovića-Stočevića (1839-1903), H. Rizvanbegovićeve (1845-1890).
Naziv bosanski nije uobičajen samo kod onih koji su stvarali na orijentalnim jezicima