Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
U srebreničkim školama nastava je u drugom polugodištu redovno počela, a učenicima bošnjačke nacionalnosti u đačke knjižice u rubrici jezik upisan je naziv bosanski jezik.
Jedan od roditelja Alija Tabaković potvrdio je informaciju da je bosanski jezik upisan i u školske dnevnike.
"Nastava je redovno počela, a djeci bošnjačke nacionalnosti je u knjižice i dnevnik upisan bosanski jezik. Naravno, mi ćemo i dalje pratiti situaciju i ukoliko bude problem roditelji će reagovati pravovremeno", naglasio je Tabaković.
Kako prenosi JP JS RTV Srebrenica, direktor Prve osnovne škole Srebrenica Dragi Jovanović nije ni demantovao ni potvrdio ovu informaciju, navodeći da zbog obaveza nije u prilici da komentira ovo pitanje.
Na kraju prvog polugodišta osnovcima na području općine Srebrenica nisu podijeljene đačke knjižice, a problem je bio upis bosanskog jezika u knjižice i dnevnik.
Roditelji bošnjačke djece su tada najavili da neće slati svoju djecu u školu ukoliko bude problema u vezi s izučavanjem bosanskog jezika.
Ovaj pretzraživač www.bing.com postaje sve popularniji, zbog toga nebi bilo loše kadabiste izdvojili koji minut da im napišete jednu pritužbu.
Naime, izgleda da im se u moderaciju uvalio neki (po)četnik, tako da kod njihovog online translatora nema bosanskog jezika, već bošnjačkog!? http://www.bing.com/translator/
Ja sam im bez previše filozofiranja napisao da se tu radi o netačnom i neprimjerenom korištenju imena sa političkom pozadinom, i da samo treba da koriguju ime prema važećem i priznatom ISO codu svjetski priznatih jezika koje mogu naći i u ovoj tabeli: https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_ISO_639-1_codes
Treba ovakve pokušaje sasjeći u korijenu, puškama više ne smiju na nas, ostali su im ovakvi jadni pokušaji...
je li na bosanskom ispravno pisati mančerster siti ili manchester city? naime, ima kojih 10ak godina bijah na jadranu s društvom sarajlija pa mi je tako u ruke došao primjerak bih novina (čini mi se dnevnog avaza) u kojem je pisalo tijeri anri, čelzi itd. naziv novina moguće da sam i mogao promašiti no dobro se sjećam načina pisanja u istima i kako smo zafrkavali bosance zbog toga. danas pak otvorih web stranicu dnevnog avaza i vidjeh da piše manchester city, bayern, robben itd. je li tu došlo do neke promijene unazad 10ak godina ili su oba standarda pisanja važeća te je samo došlo do promijene što se popularnosti tiče?
zg1911 wrote:je li na bosanskom ispravno pisati mančerster siti ili manchester city? naime, ima kojih 10ak godina bijah na jadranu s društvom sarajlija pa mi je tako u ruke došao primjerak bih novina (čini mi se dnevnog avaza) u kojem je pisalo tijeri anri, čelzi itd. naziv novina moguće da sam i mogao promašiti no dobro se sjećam načina pisanja u istima i kako smo zafrkavali bosance zbog toga. danas pak otvorih web stranicu dnevnog avaza i vidjeh da piše manchester city, bayern, robben itd. je li tu došlo do neke promijene unazad 10ak godina ili su oba standarda pisanja važeća te je samo došlo do promijene što se popularnosti tiče?
zg1911 wrote:je li na bosanskom ispravno pisati mančerster siti ili manchester city? naime, ima kojih 10ak godina bijah na jadranu s društvom sarajlija pa mi je tako u ruke došao primjerak bih novina (čini mi se dnevnog avaza) u kojem je pisalo tijeri anri, čelzi itd. naziv novina moguće da sam i mogao promašiti no dobro se sjećam načina pisanja u istima i kako smo zafrkavali bosance zbog toga. danas pak otvorih web stranicu dnevnog avaza i vidjeh da piše manchester city, bayern, robben itd. je li tu došlo do neke promijene unazad 10ak godina ili su oba standarda pisanja važeća te je samo došlo do promijene što se popularnosti tiče?
Zavisi kojem govornom podrucju teze. Recimo, Avaz vise tezi cro i s tim u vezi pisu Manchester City, Bayern i sl., dok ovi sto teze srpskom govornom podrucju pisu Mančester, Bajern i sl.
Iskreno, mislim da je i jedno i drugo ispravno. Zasto? Knjizevno bi trebalo pisi kako citas. Opet, ako preuzimamo originalne nazive, onda ne bi ni to trebalo biti pogresno.
zg1911 wrote:je li na bosanskom ispravno pisati mančerster siti ili manchester city? naime, ima kojih 10ak godina bijah na jadranu s društvom sarajlija pa mi je tako u ruke došao primjerak bih novina (čini mi se dnevnog avaza) u kojem je pisalo tijeri anri, čelzi itd. naziv novina moguće da sam i mogao promašiti no dobro se sjećam načina pisanja u istima i kako smo zafrkavali bosance zbog toga. danas pak otvorih web stranicu dnevnog avaza i vidjeh da piše manchester city, bayern, robben itd. je li tu došlo do neke promijene unazad 10ak godina ili su oba standarda pisanja važeća te je samo došlo do promijene što se popularnosti tiče?
i ti svašta citaš i otvaraš
otvorih avaz čisto jer sam sad na klixu čitao nešto o nogometu kad mi je zapelo za oko man city pa me vratilo na tu morsku epizodu s avazom. a kako volim jezike zainteresiralo me kako se službeno piše
zg1911 wrote:je li na bosanskom ispravno pisati mančerster siti ili manchester city? naime, ima kojih 10ak godina bijah na jadranu s društvom sarajlija pa mi je tako u ruke došao primjerak bih novina (čini mi se dnevnog avaza) u kojem je pisalo tijeri anri, čelzi itd. naziv novina moguće da sam i mogao promašiti no dobro se sjećam načina pisanja u istima i kako smo zafrkavali bosance zbog toga. danas pak otvorih web stranicu dnevnog avaza i vidjeh da piše manchester city, bayern, robben itd. je li tu došlo do neke promijene unazad 10ak godina ili su oba standarda pisanja važeća te je samo došlo do promijene što se popularnosti tiče?
Zavisi kojem govornom podrucju teze. Recimo, Avaz vise tezi cro i s tim u vezi pisu Manchester City, Bayern i sl., dok ovi sto teze srpskom govornom podrucju pisu Mančester, Bajern i sl.
Iskreno, mislim da je i jedno i drugo ispravno. Zasto? Knjizevno bi trebalo pisi kako citas. Opet, ako preuzimamo originalne nazive, onda ne bi ni to trebalo biti pogresno.
hvala na odgovoru
pitanje i jest je li službeno preuzimanje orginalnih naziva ili se ide načelom piši kako čitaš, čitaj kako pišeš ili obje varijante
Prema standardu bosanskog jezika, koliko ja znam (a pitao sam čovjeka koji se bavi jezikom, poodavno), ispravno je nazive na stranom jeziku pisati u originalu, a kada se prvi put pomene taj naziv ili nečije ime u tekstu da se u zagradi napiše (ukoliko je to potrebno, može ali ne mora nužno) i kako se izgovara, npr:
George Bernard Shaw (Džordž Bernard Šo) rođen je...
arzuhal wrote:Prema standardu bosanskog jezika, koliko ja znam (a pitao sam čovjeka koji se bavi jezikom, poodavno), ispravno je nazive na stranom jeziku pisati u originalu, a kada se prvi put pomene taj naziv ili nečije ime u tekstu da se u zagradi napiše (ukoliko je to potrebno, može ali ne mora nužno) i kako se izgovara, npr:
George Bernard Shaw (Džordž Bernard Šo) rođen je...
Ovo bi U Mene bilo Gregor/Georgije/Gregorije/Gregorijo/Dzordz Bernard Shav/Sho
arzuhal wrote:Prema standardu bosanskog jezika, koliko ja znam (a pitao sam čovjeka koji se bavi jezikom, poodavno), ispravno je nazive na stranom jeziku pisati u originalu, a kada se prvi put pomene taj naziv ili nečije ime u tekstu da se u zagradi napiše (ukoliko je to potrebno, može ali ne mora nužno) i kako se izgovara, npr:
George Bernard Shaw (Džordž Bernard Šo) rođen je...
arzuhal wrote:Prema standardu bosanskog jezika, koliko ja znam (a pitao sam čovjeka koji se bavi jezikom, poodavno), ispravno je nazive na stranom jeziku pisati u originalu, a kada se prvi put pomene taj naziv ili nečije ime u tekstu da se u zagradi napiše (ukoliko je to potrebno, može ali ne mora nužno) i kako se izgovara, npr:
George Bernard Shaw (Džordž Bernard Šo) rođen je...
Ovo bi U Mene bilo Gregor/Georgije/Gregorije/Gregorijo/Dzordz Bernard Shav/Sho
I vjeruj da ni jedno po meni nije pogresno.
Znaš kako je to išlo u doba srpskog romantizma: Emmanuel Kant - Manojlo Kant, Johann Gottliebe Fichte - Jovan Bogoljub Jelić, Johann Wolfgang von Goethe - Jovan Vukota Gete, itd.
Vizionar 1985 wrote:
Ovo bi U Mene bilo Gregor/Georgije/Gregorije/Gregorijo/Dzordz Bernard Shav/Sho
I vjeruj da ni jedno po meni nije pogresno.
Znaš kako je to išlo u doba srpskog romantizma: Emmanuel Kant - Manojlo Kant, Johann Gottliebe Fichte - Jovan Bogoljub Jelić, Johann Wolfgang von Goethe - Jovan Vukota Gete, itd.
Bio živi rock'n'roll - ajmosekotrljat
Ma ozbiljno.
Evo ovo "U Mene" moze bit "U Me" "Ume" i "Kod Mene".
Predstavljena Neretvanska deklaracija o bosanskom jeziku u Mostaru
Susrete organiziraju Bosanska lingvistička akademija iz Stoca i Matični odbor BZK “Preporod” s više partnera. Uz Neretvansku deklaraciju, na Susretima su održana prigodna predavanja te promocije više značajnih izdanja iz bosnistike.
Posebna pažnja posvećena je statusu bosanskog jezika u bosanskohercegovačkom obrazovnom sistemu, naročito u sredinama u kojima se bosanski jezik dovodi u pitanje. I Neretvanska deklaracija i Susreti bosnista prilog su akademskoj i društvenoj afirmaciji proučavanja bosanskog jezika te bošnjačke i bosanskohercegovačke književnosti.
Prostor bosanskohercegovačkog juga izrazito je važan za jezik, književnost i kulturu te historiju i tradiciju Bošnjaka i Bosne i Hercegovine. Zato je ovom prostoru nužno prilaziti s odgovarajućom sviješću, pažnjom i posvećenošću. Imajući ovo u vidu, a svjesni aktuelnog stanja u našem širem društvenom kontekstu, Bosanska lingvistička akademija u Stocu, Matični odbor Bošnjačke zajednice kulture “Preporod” u Sarajevu i Odsjek za bosanski jezik i književnost Fakulteta humanističkih nauka Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru donose javni proglas:
Neretvanska deklaracija o bosanskom jeziku
1. Okosnice naučnog rada u okviru lingvističke i književne bosnistike posebno su vezane za bosanskohercegovačko južno podneblje. U skladu sa svojim nazivom, Deklaracija govori o bosanskom jeziku u dolini Neretve i za cilj ima to da afirmira bosanskohercegovački jug kroz bosanski jezik, i obratno – bosanski jezik kroz bosanskohercegovački jug.
2. Počev od Humačke ploče iz 10/11. stoljeća kao najstarijeg bosanskog pisanog spomenika na narodnom jeziku, a naročito s obzirom na raznovrsnost i brojnost starobosanskih natpisa na stećcima i drugih tragova naše pisane tradicije, bosanskohercegovački jug izvorište je i središte srednjovjekovne bosanske pismenosti.
3. Kao simbol i bosanska prepoznatljivost u svjetskim okvirima, stoje bosanskohercegovački stećci, što je posebno slučaj u vezi s našim najočuvanijim, najukrašenijim, najvećim i najvažnijim nekropolama stećaka, koje su smještene upravo na bosanskohercegovačkom jugu, kao što su nekropole Radimlja i Boljuni.
4. Svjetski poznata bošnjačka balada Hasanaginica (1774) vezuje se također za južno bosanskohercegovačko područje, kao i niz drugih važnih lirskih, lirsko-epskih i epskih ostvarenja naše usmene, narodne književne tradicije.
5. Osnovica bosanskog standardnog jezika, ali i drugih srednjojužnoslavenskih jezičkih standarda jeste bosanski istočnohercegovački dijalekt, i zato ga valja posebno njegovati i čuvati na svim jezičkim nivoima, a naročito njegov akcenatsko-prozodijski sistem kao jezičko blago i prepoznatljivost.
6. Ime jezika u Hercegovini jeste bosanski jezik. Čak i u vrijeme Bečkog književnog dogovora (1850), ali u kontinuitetu i prije i kasnije, na našem jugu u javnosti i društvu ne samo među muslimanima već i među pravoslavcima i katolicima u upotrebi je bilo bosansko ime jezika, koji je bio službeni jezik u školama u Mostaru i okolini, kako u vrijeme osmanske, tako i u vrijeme austrougarske uprave. U tom smislu, uz niz drugih, treba se sjetiti i Halila Hrle, Omera Hume ili Ibrahima Kapetanovića, ali i pravoslavnih i katoličkih prvaka našeg juga, poput Pere Tunguza i biskupa Pavla Dragičevića.
7. Rodonačelnik novije bošnjačke književnosti Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak jedan je od najangažiranijih proevropski usmjerenih intelektualaca u Bosni i Hercegovini krajem 19. i početkom 20. stoljeća, a snagom svojeg kulturnog i društvenog pregalaštva stekao je i status “bošnjačkog Vuka Karadžića”. Zalažući se za uvođenje “zapadne pismenosti” među bosanskim muslimanima, pokrenuo je i list Bošnjak (1891), a njegov rad na sakupljanju i sistematiziranju književne tradicije rezultirao je i zbirkama Narodno blago (1887) i Istočno blago (1896–1897), prvim takvim ostvarenjima kod Bošnjaka.
8. Pored toga što je bio naročito važan književni i kulturni centar osmanske Bosne, s piscima poput Hasana Zijaije, Derviš-paše Bajezidagića, Fevzije Mostarca, Mustafe Ejubovića Šejh-Juje, Habibe Rizvanbegović Stočević, Arifa Hikmet-bega Rizvanbegovića Stočevića i drugih, Mostar i bosanskohercegovačko južno podneblje i tokom cjelokupnog novijeg vremena jedno su od najvažnijih središta književnosti i kulture u Bosni i Hercegovini. Za ovaj prostor vežu se imena ličnosti kakve su Safvet‑beg Bašagić, Osman Nuri Hadžić, Osman Đikić, Abdurezak Hifzi Bjelevac, Hamza Humo, Alija i Abdurahman Nametak, Hamid i Mehmedalija Mak Dizdar, Zuko Džumhur i brojni drugi, sve do Dževada Karahasana, koji je također pisac bosanskohercegovačkog juga u širem smislu, ali i Aleksa Šantić, Svetozar i Vladimir Ćorović, don Franjo i Ivan Milićević, Antun Branko Šimić i ostali.
9. Ljubušak Riza-beg Kapetanović autor je prve pjesničke zbirke jednog Bošnjaka na “zapadnoj pismenosti” (1893), s dramskim fragmentom Ali-paša (1894) Nevesinjac Safvet-beg Bašagić začetnik je bošnjačke dramske književnosti, a Mostarci Osman Nuri Hadžić i Ivan Milićević autori su prvog bosanskohercegovačkog i bošnjačkog romana Bez nade (1895), čija se radnja i zbiva u Mostaru.
10. U Mostaru je krajem 19. i početkom 20. stoljeća djelovalo više društava važnih za književnost i kulturu Bosne i Hercegovine, što je i vrijeme kad je Mostar bio i “grad opsjednut pozorištem”. U Mostaru je osnovana i Prva muslimanska nakladna knjižara i štamparija Muhameda Bekira Kalajdžića (1910), koja je izdavala i znameniti bošnjački književni časopis Biser (1912) pod uredništvom Muse Ćazima Ćatića. Kao i Ćatić, koji je u Mostaru objavio svoju jedinu zbirku pjesama (1914), književno posebno značajne godine u Mostaru je proveo i Skender Kulenović, koji je tu napisao neke od svojih najuspjelijih soneta te začeo svoj roman Ponornica (1977). U Mostaru je osnovana i Prva književna komuna Ihsana Ice Mutevelića (1970).
11. Stočanin Mehmedalija Mak Dizdar autor je pjesničke zbirke Kameni spavač (1966), vjerovatno najznačajnije pjesničke knjige u bošnjačkoj i bosanskohercegovačkoj književnosti, ali i autor svojevremeno presudno važne knjige Stari bosanski tekstovi (1969), kojom kao i svojom poezijom afirmira bosanski srednji vijek, dok sam bosanski jezik afirmira u važnom tekstu Marginalije o jeziku i oko njega (1970).
12. Prvi izbor iz bošnjačke književnosti – Biserje (1972) djelo je Stočanina Alije Isakovića, istaknutog bošnjačkog i bosanskohercegovačkog pisca i književnog istraživača, koji je i autor znamenitog teksta o bosanskom jeziku Varijante na popravnom ispitu (1970), kao i prvog savremenog rječnika bosanskog jezika Rječnik karakteristične leksike u bosanskome jeziku (1992).
13. Bosanskohercegovačko južno podneblje dalo je i istaknutog lingvistu i filologa kakav je akademik prof. dr. Asim Peco, a čovjek našeg južnog podneblja jeste i dr. Muhamed Šator, koji će biti zapamćen između ostalog i po razrješenju misterija i afera u vezi s prvom Gramatikom bosanskoga jezika (1890), čime je doprinio rješavanju pitanja posebno o bosanskom jeziku u vremenu austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini.
14. Područje bosanskohercegovačkog juga iznjedrilo je i znamenite istraživače bošnjačke i bosanskohercegovačke književne i kulturne prošlosti, od Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka kao začetnika književne i kulturne historiografije kod Bošnjaka, preko dr. Safvet-bega Bašagića, prvog u punom smislu riječi modernog bošnjačkog historičara književnosti i kulture i utemeljitelja bošnjačke orijentalne filologije i uopće prvog bošnjačkog doktora nauka, pa do prof. dr. Muhsina Rizvića, najznačajnijeg historičara bošnjačke i bosanskohercegovačke književnosti, ili istaknutog književnog tumača i estetičara prof. dr. Kasima Prohića te niz drugih. Uz proučavaoce šireg kulturnog naslijeđa, kakav je bio Hifzija Hasandedić, južni kraj dao je i istaknute sakupljače i proučavaoce usmene književnosti te folkloriste, kakvi su i Alija Nametak ili Hamid Dizdar, a posebno akademik prof. dr. Đenana Buturović.
15. Južno podneblje ostvarilo je nemjerljiv značaj u konstituiranju, razvoju i očuvanju lingvističke i književne bosnistike, čemu je važan doprinos dalo i osnivanje studija maternjeg jezika i književnosti na nekadašnjoj mostarskoj Pedagoškoj akademiji (1950), a posebno osnivanje Fakulteta humanističkih nauka Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru (1999) zalaganjem prof. em. dr. Elbise Ustamujić, kao i rad Muzeja Hercegovine i Arhiva Hercegovine te drugih ustanova, odnosno rad brojnih drugih pojedinaca u oblasti lingvistike, nauke o književnosti i kulture.
Enver Kazaz: Neretvanska deklaracija i rahitični, patuljasti nacionalizam
Nije prvi put u bosanskoj akademskoj praksi da profesori vode studente na kojekakve ekskurzije, ali je prvi put u povijesti svjetskog univerziteta ekskurzija praćena Deklaracijom, koja je marifetluk bez presedana čiji je stvarni cilj skrenuti pažnju javnosti na sopstvenu akademsku mizeriju i prikazati se kao stražar na granici nacionalnog identiteta. Naročito ako to dođe do nacionalnog vođe u centrali SDA i ako se Bakir-bej pohvalno izrazi o njihovom novom naučnom pregnuću.
Neretvanska deklaracija o bosanskom jeziku je još jedna potvrda da nacionalizam sržno živi od banalnosti i gluposti, te da je zauzeo centralna mjesta u akademskim institucijama. Tu on gradi savez sa akademskom moći i pokušava ukinuti granicu između sebe i nauke. Pretvarajući nauku u skup ideoloških naracija pomoću kojih provode mentalnu dresuru podanika vlasti, akademski nacionalisti su obrazovni sistem pretočili u fukoovski shvaćenu discplinsku instituciju kojom kapilarno kontrolišu mentalne procese u društvenom polju. Takav savez akademske institucije i nacionalističke ideologije na južnoslavenskom prostoru utemeljen je u Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti, a poslije krvavog raspada Jugoslavije prenio se u obrazovni sistem postjugoslovenskih zemalja. Na toj osnovi SANU je ustanovila paradigmatski model nacionalistički zasnovanih društvenih i humanističkih nauka, prije svega historiografije, lingvistike i povijesti književnosti, koji je u današnjem tranzicijskom nacionalizmu, pogotovu u BiH, prerastao u obrazovnu normu.
Najvećom pobjedom velikosrpske ideologije u ratu Pascal Bruckner smatrao je činjenicu da je ona mržnjom zarazila Hrvate i Bošnjake. Doda li se tome spoznaja da je ta ideologija proizvela modele društvenog i humanističkog znanja što su ih bošnjački i hrvatski akademski nacionalisti i ideološki moćnici prihvatili i nametnuli za normativni oblik obrazovanja, onda se može reći da Milošević i Karadžić trijumfuju poslije rata tamo gdje se to najmanje očekuje – u univerzitetskom prostoru. Neretvanska deklaracija dolazi upravo iz takvog tipa akademskog nacionalizma i do srži osvjetljava mediokritetstvo i banalnost današnje bosnistike. Nakon standardizacije jezika i kanonizacije bošnjačke književnosti, što ih je kao nedvojbene znanstvene fakte prihvatila međunarodna slavistička zajednica, pisati kojekakve deklaracije nije ništa drugo do lobotomni povratak unazad, u predmoderno stanje prije formiranja nacija, u primitivizam bošnjačkog begluka i njegove ideološke fantazme. Upravo to su učinili autori Neretvanske deklaracije Sanjin Kodrić, Dijana Hadžizukić i izvjesni Jasmin Hodžić. U ime Matičnog odbora Bošnjačke zajednice kulture Preporod, Odsjeka za bosanski jezik i književnost mostarskog Fakulteta humanističkih nauka, te nekakve Bosanske lingvističke akademije iz Stoca, njih troje su umislili da se javnosti obraćaju iz 19. stoljeća i da joj trebaju saopštiti nešto o kanonskim književnim vrijednostima u Bošnjaka, prije svega mjesta rođenja pojedinih pisaca.
Pri tom su Kodrić i Hadžizukićeva univerzitetski profesori, a Kodrić uz to i predsjednik nekakvog Matičnog odbora Preporoda, što podrazumijeva da njihovi javni istupi nose određenu akademsku težinu i da iza njih stoje i fakulteti na kojima predaju. Pogotovo takvu težinu nosi Sanjin Kodrić, šef Odsjeka za književnosti naroda BiH na sarajevskom Filozofskom fakultetu, voditelj Naučnoistraživačkog centra tog fakulteta, kako navodi u svojoj biografiji, te jedini profesor bošnjačke književnosti na svijetu, kako se taj lik voli predstavljati u akademskim krugovima. Pod Kodrićem je, baš kao nekada pod Maglajlićem, Preporod postao PROPOrod, a o Kodrićevoj pseudonauci svjedoči najbolje ono što on sam piše o bošnjačkoj književnosti svojim dozlaboga složenim rečenicama koje iznose po nekoliko stranica i više stotina riječi, a nemoguće ih logički iznutra povezati. Dijana Hadžizukić posebna je priča u bošnjačkoj akademskoj zajednici, jer je stalno u sjeni svojih šefova, pa radi ono što joj se naredi. Jednom joj naređuje Kodrić, drugi put neko drugi iz krugova SDA-ovih naučnika, a ona kao poslušna Bošnjakinja igra kako joj se kaže.
Elem, to dvoje univerzitetskih blena izjavljuju da postoji nekakvo južno podneblje u BiH. Pod tim oni podrazumijevaju Hercegovinu, a iz sadržaja njihove deklaracije ne može se znati da li isključivo bošnjačku, ili i hrvatsku i srpsku. E, tu, tvrde, posebno dobro uspijeva bosanski jezik, pogotovo bosanski istočnohercegovački dijalekt kao osnovica standardnog jezika i zato ga treba posebno njegovati i čuvati, a naročito njegov akcenatsko-prozodijski sistem kao jezičko blago i prepoznatljivost. Izjavljuju još u Deklaraciji da je i Karahasan, iako rođen u Duvnu, iz južnog podneblja u širem smislu, a bez tog ne bi vala u Bošnjaka bilo ni književnosti, ni jezika, ni pismenosti, ni bosanskohercegovačkih stećaka koji stoje kao simbol i bosanska prepoznatljivost u svjetskim okvirima. Jednom riječju, u južnom podneblju rođeno je sve važno bošnjačko, Muhsin Rizvić, oba bega Kapetanovića, više begova Rizvanbegovića, jedan beg Bašagić, jedna begovica Rizvanbegovićka, a u južnom podneblju začeo je svoju Ponornicu Skender Kulenović. S kim je začeo, ne kaže se u Deklaraciji, ali da je začeo nema sumnje. Još je nekolicina begova začela bošnjačku književnost u južnom podneblju, tvrde dvoje univerzitetskih blena uz pomoć izvjesnog magistra Hodžića, pa nam ostaje da im bespogovorno vjerujemo, jer nisu to male, već dokazane blene.
A u južnom podneblju, gdje su na nekakvu ekskurziju vodili svoje studente, njih oko dvije stotine, tepajući im da su to sve sami bosnisti, rođeno je još mnogo pisaca, kako se navodi u njihovoj Deklaraciji: braća Dizdar, Alija Isaković, oba Nametka, a meščini da je začeta i Hasanaginica, valahi bilahi i Ćatić je začinjao u Mostaru. U južno podneblje metnulo je i Zuku Džumhura, rame uz rame sa lingvistom Šatorom, Elbisom Ustamujić i Bošnjacima što su pisali na orijentalnim jezicima. Ima toga još u Deklaraciji, čak i Hamza Humo, pa i poneki Srbin i Hrvat, doduše kao ukras bošnjakluku, i k tomu još da prostiš ima i poneka bošnjačka institucija.
A kad se pročita taj niz imena i mjesta njihova rođenja u Kodrićevoj, Hadžizukićkinoj i Hodžićevoj Neretvanskoj deklaraciji o bosanskom jeziku, očiglednim postaje njen polupismeni temelj. Jer, to što su njih dvoje naveli, zna svaki iole pismeniji srednjoškolac, a kamoli univerzitetski pregalac zaljubljen u naciju. Zato su se i zaputili sa svojim studentima na akademski hadžiluk po svetom južnom podneblju: malo obić’ stećke, uzet’ znanstveni abdest u tekiji na Buni, klanjat’ naučno u Makovoj Hiži, profesorski se rashladit’ u stolačkoj begovini i na kraju Deklarciju ezanit’ u Mostaru. Takva je otprilike bila ruta za bošnjačke bosniste sa bihaćkog, sarajevskog, mostarskog i zeničkog univerziteta na ekskurziji koja se tretira kao bošnjačka univerzitetska vjeronauka u prirodi.
Poveli su, dakle, profesori svoje studente da bi im pokazali identitetske mnemotope, seirili o književnom kanonu južnopodnebaljskom, a bošnjačkom sasvim, ukazali na važnost čuvanja nacije i identiteta i na kraju obznanili Deklaraciju, koja govori o bosanskom jeziku u dolini Neretve i za cilj ima to da afirmira bosanskohercegovački jug kroz bosanski jezik, i obratno – bosanski jezik kroz bosanskohercegovački jug, te kako ime jezika u Hercegovini jeste bosanski jezik.
A iz Deklaracije tukne jeftini trik patuljastog bošnjačkog nacionalizma začinjenog profesorskim mediokritetstvom. Na ekskurziji su prednjepomenuti i još neki profeso ri promovirali pred studentima svoje bosnističke knjige stare nekoliko godina i uvrštene u fakultetske silabuse, jer honorar se ne odbija, pogotovu ako daje federalna ministrica da se začne nešto novo, naravno bošnjačko skroz na skroz.
Nije prvi put u bosanskoj akademskoj praksi da profesori vode studente na kojekakve ekskurzije, ali je prvi put u povijesti svjetskog univerziteta ekskurzija praćena Deklaracijom, koja je marifetluk bez presedana čiji je stvarni cilj skrenuti pažnju javnosti na sopstvenu akademsku mizeriju i prikazati se kao stražar na granici nacionalnog identiteta. Naročito ako to dođe do nacionalnog vođe u centrali SDA i ako se Bakir-bej pohvalno izrazi o njihovom novom naučnom pregnuću.
Neretvanska deklaracija pokazuje u kojoj mjeri je rahitičan i patuljast bošnjački akademski nacionalizam tipa Sanjin Kodrić i društvo.Taj nacionalizam svoj formativni obrazac prepisuje od velikosrpskog i velikohrvatskog, a zbog svog mediokritetstva i poluobrazovanosti nesposoban je da proizvede autentičnu interpretaciju bošnjačke kulture. Nadalje, on čezne da bude ofanzivan, a stalno se poziva na ugroženost i viktimizacijske ideologeme, pa zato i cvjeta u obrazovnim institucijama i širi se isključivo unutar bošnjačkog akademskog prostora, bez šanse da bude zamijećen u regionalnim, a kamoli međunarodnim okvirima. On arhaizira, getoizira i fobizira bošnjački identitet kako bi prikrio vlastitu nesposobnost da se suoči sa iskušenjima budućnosti, zato što ga zastupaju poluostvareni i neostvareni akademski radnici koji se udružuju na osnovu lične koristi i grade kadrovsku bazu za Izetbegovićevu SDA. Taj rahitični i patuljasti nacionalizam suštinski je autodestruktivan u svojoj zakašnjeloj etnoromantičarskoj osnovi, te zbog toga stalno tvrdi da je na nekakvom svom početku, baš kao da prije njega nije bilo ni Bošnjaka, ni bošnjačke povijesti, nikakve bošnjačke nauke i politike. A iza njega ostaje akademsko smeće iz kojeg zaudara lešina nauke.
No, zašto naziv bosanski jezik predstavlja problem u RS?
"Zato što je pitanje prisvajanja cijelog pojma 'Bosna', dakle da postoji jedan narod koji ima pravo na atribut 'Bosna'. Meni ne smeta naziv i nisam nikome zabranio, ali neka ne traže od mene da ga zovem tako. Mislim da je moj prijedlog fer i korektan, te da nikoga ne vrijeđa. Trudim se da nađem rješenje koje je u sredini, ali nikada neću prihvatiti da moram saginjati glavu i prihvatiti samo tuđe mišljenje", odgovorio je Ivanić.
zg1911 wrote:je li na bosanskom ispravno pisati mančerster siti ili manchester city? naime, ima kojih 10ak godina bijah na jadranu s društvom sarajlija pa mi je tako u ruke došao primjerak bih novina (čini mi se dnevnog avaza) u kojem je pisalo tijeri anri, čelzi itd. naziv novina moguće da sam i mogao promašiti no dobro se sjećam načina pisanja u istima i kako smo zafrkavali bosance zbog toga. danas pak otvorih web stranicu dnevnog avaza i vidjeh da piše manchester city, bayern, robben itd. je li tu došlo do neke promijene unazad 10ak godina ili su oba standarda pisanja važeća te je samo došlo do promijene što se popularnosti tiče?
Na bosanskom se pise Manchester City, i sva strana imena na originalan nacin.
A Avaz vodi Srbijanac gdje pored srpskog nacina pisanja cesto je i tema o zbivanjima u Srbiji, cesce nego u drugim BiH novinama.
Tako da u Avazu i ne postoji striktna politika pisma vec novinari pisu kako im pase, mijesaju originalni i vukov nacin,.. buduci da je list moralno, profesionalno,.. dno dna, ne cudi me da ne vode racuna o tome.
Avaz svakako nije dobar primjer - to je komercijalan list.
No, zašto naziv bosanski jezik predstavlja problem u RS?
"Zato što je pitanje prisvajanja cijelog pojma 'Bosna', dakle da postoji jedan narod koji ima pravo na atribut 'Bosna'. Meni ne smeta naziv i nisam nikome zabranio, ali neka ne traže od mene da ga zovem tako. Mislim da je moj prijedlog fer i korektan, te da nikoga ne vrijeđa. Trudim se da nađem rješenje koje je u sredini, ali nikada neću prihvatiti da moram saginjati glavu i prihvatiti samo tuđe mišljenje", odgovorio je Ivanić.
Bosnaski i srpski jezik imaju razlike, ako se vec na srpskom kaze za bosanski -bosnjacki , onda se može i na bosanskom za srpski reci srbijanski a za srbe srbijanci.
A1fa wrote:Ovaj pretzraživač http://www.bing.com postaje sve popularniji, zbog toga nebi bilo loše kadabiste izdvojili koji minut da im napišete jednu pritužbu.
Naime, izgleda da im se u moderaciju uvalio neki (po)četnik, tako da kod njihovog online translatora nema bosanskog jezika, već bošnjačkog!? http://www.bing.com/translator/
Ja sam im bez previše filozofiranja napisao da se tu radi o netačnom i neprimjerenom korištenju imena sa političkom pozadinom, i da samo treba da koriguju ime prema važećem i priznatom ISO codu svjetski priznatih jezika koje mogu naći i u ovoj tabeli: https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_ISO_639-1_codes
Treba ovakve pokušaje sasjeći u korijenu, puškama više ne smiju na nas, ostali su im ovakvi jadni pokušaji...
Prijavio grešku, ostavio kontakt podatke pa ćemo vidjet šta će reći.
A1fa wrote:Ovaj pretzraživač http://www.bing.com postaje sve popularniji, zbog toga nebi bilo loše kadabiste izdvojili koji minut da im napišete jednu pritužbu.
Naime, izgleda da im se u moderaciju uvalio neki (po)četnik, tako da kod njihovog online translatora nema bosanskog jezika, već bošnjačkog!? http://www.bing.com/translator/
Ja sam im bez previše filozofiranja napisao da se tu radi o netačnom i neprimjerenom korištenju imena sa političkom pozadinom, i da samo treba da koriguju ime prema važećem i priznatom ISO codu svjetski priznatih jezika koje mogu naći i u ovoj tabeli: https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_ISO_639-1_codes
Treba ovakve pokušaje sasjeći u korijenu, puškama više ne smiju na nas, ostali su im ovakvi jadni pokušaji...
Prijavio grešku, ostavio kontakt podatke pa ćemo vidjet šta će reći.
Ma rade to pocetnici, pa i komentari ako je neki clanak uvijek pljuju. Vjerovatno i na wikipediji lumpuju
