Za mene je Fudo najveca legenda, da je mladji i za zeta bi ga uzeo.daddy-kool wrote:Original Bošnjo.Fudo387 wrote:
Ma znam da se u svasta kvartaju, al’ ja sam malo sumnjicav, da ne kazem ksenofobican, kad su njihovi doktori u pitanju.
Cim vidim ono pinjinbubdub...necu da idem.
Ako nema svapsko prezime, haj zdravo.
Indija
Dodjoh na aerodrom, nadjoh se sa jaranom, popismo par pica i vec smo u avionu. Stanica prva, Amsterdam. Kafa, piva, internet, opet avion. Odspavati, popiti par vina i vec smo u novom gradu. Carina, kontrola, imam pasos, imam vizu, dolazi jos jedan jaran, napustamo aerodrom, udara nas toplotni val, dosta vojske oko nas, Beach Boys na radiju, lud saobracaj, vozac koji ne prica rijeci engleskog i otvara se prva boca viskija. Dobrodosli u Indiju.
Dobra zemlja. Zemlja kontrasta, zemlja nezavrsenih projekata, zemlja boja, mirisa, dobre klope. Zemlja koja ima vise ljudi nego sto ih moze podnijeti. Ljudi bogatih, siromasnih, edukovanih, bosih, napucanih, gladnih, a opet sve ukupno najljubaznijih.
Sljedecih 10 dana sam proveo skacuci po ovoj predivnoj zemlji (uglavnom po New Delhiju i Agri), pokusavajuci apsorbovati barem mali dio svega sto sam vidio i dozivio. U sustini jako intenzivno iskustvo koje se sastoji iz stvari koje sam vidio i ljudi sa kojima sam bio. Dobar prijatelj se zenio, tako da je zovnuo dosta nas koji smo studirali sa njim, u sustini jedna raznolika ekipa iz raznih dijelova svijeta, te nas je ugostio i pokusao nam predstaviti barem mali dio indijske kulture.
Bili smo na vjencanju koje je trajalo pet dana, putovali smo u Agru da vidimo Taj Mahal i Agra Fort, skakali smo po pijacama i ulicama New Delhija, gdje covjek ima osjecaj da milion ljudi bas njemu pokusava prodati novcanik ili ogrlicu, hranili se po restoranima sa odlicnom klopom, koja je normalno bila ljuta i zacinjena kao sto i treba biti.
Sve ceremonije vjencanja su bile ispunjene bojama, muzikom, plesom, mirisima i sretnim ljudima. Glavna ceremonija je bila nevjerovatna. Svi smo bili u tradicionalnoj indijskoj odjeci, djevojke su se sarenile u sarijima, a ni mi ostali nismo puno zaostajali. Ruzini vjenci su bile glavni motiv vjencanja, sa prelijepom kombinacijom bijele i crvene boje (neko bi nasao simboliku tu), udarajuci nas predivnim mirisima sa svih strana. U momentu kada je mlada popela se na binu, pogledala buduceg muza svojim ogromnim ocima ispunjenim srecom do zadnjeg momenta, zamalo se nisam rasplakao. Prelijepo. Poslije je normalno alkohol tekao potocima, hrana je bila nevjerovatna (ubjedljivo najbolje skampe koje sam u zivotu jeo, bez ikakve konkurencije) i svi smo hodali okolo sa ogromnim osmijehom na licu, ne znajuci objasniti odakle crpimo toliko kolicinu srece (ok, mozda i malo sjete). E sada, takvo vece se u raznim varijacijama ponovilo pet puta, i svako je fakat bilo predobro.
Sat vremena spavanja, brutalno budjenje, skakanje pod tus, trcanje pred hotel, autobus ceka, pet sati nadasve neudobne voznje, nesanica ubijena nevjerovatnim pejzazem koji se kretao od modernih dijelova Delhija, preko siromasnih predgradja, malih gradica od kojih je svaki imao drugaciji stil gradnje (od sarenih zgrada do koliba od trske) i nadjosmo se pred Taj Mahalom. Sta napisati o jednom takvom monumentu? Svi smo ga vec vidjeli na TVu toliko puta da smo vise manje znali sta da ocekujemo. Stvar koja mi se pravo svidjela su bili detalji. Prosto je genijalno koliko je paznje obraceno na iste u jednom tolikom kompleksu. Svaki centimerat prostora, od same gradjevine, preko pratecih kula, vrtova i zgrada je pazljivo isplaniran i gradjen. Osjeti se da su ljudi bili tjerani ljubavlju da naprave jedan do tada nevidjen monument. Ne znam da li je bilo planirano tako, ali sam primjetio jedan nevjerovatan kontrast. Dok je s vanjske strane Taj Mahal stvarno simbol ljubavi i zivota, iznutra je mracan, hladan, neko bi rekao kao i ljudsko srce. Opet, provedosmo tu jedno lijepo poslijepodne, okruzeni s milion ljudi koji su dosli da se poklone spomeniku ljubavi.
Brzi rucak, kratka voznja, petominutno spavanje i opet nova gradjevina. Agra Fort. Ogromno zdanje opasano 4.7 kilometara dugim zidovima. Carska palaca. Mnogo paviljona, svaki gradjen nezavisno, a opet sve uklopljeno u jednu skladnu (mada masivnu i donekle prijetecu) cjelinu. Hranio sam vjevericu iz ruke, gledao kako se majmun zalece na ovog mi jarana, krio se od cuvara dok sam cigaru zapalio, i lutao kroz nevjerovatno prostranstvo te gradjevine. A ima i lijepu, malu dzamiju unutra, koja mi se bas svidjela.
Ljudi. Od svih gostiju koji su bili tamo, druzio sam se sa jedno 15-16 ljudi. Vecinu njih znam vec dugi niz godina, druzili smo se u raznim situacijama, dok sam par njih (uglavnom lokalnih) upoznao sada. Dobri ljudi. Kada nesta razmislim, bilo nas je sa svih kontinenata, sem Australije (uvijek fali neko iz Australije). Nas glavni zadatak je bio da se dobro provedemo, sto smo uspjesno obavili, uz obavezne scene da nam konobar drzi u stavu mirno flasu viskija dok doruckujemo, ili dok Steven Spielberg zove hotelsko obezbjedjenje da nas zamole da se smirimo (preskocih taj momenat), ili kada pola hotelskog osoblja trci za mnom da mi objasni da je bazen trenutno zatvoren. Bilo je tu dosta smijeha, razgovora, hodanja, lutanja, spavanja u nemogucim situacijama (vidjeh na nekim slikama i mazanje kaladontom, uzas). Sve u svemu jedno divno druzenje sa ljudima sa kojima bih sutra opet otisao na bilo koji kraj svijeta.
Fino, a sta mislis o sukobu?GandalfSivi wrote:Bijadoh u Indiji, evo sad ce sedam godina... Nadasve zanimljiva zemlja. Evo mali tekstic koji sam tada napisao...
Indija
Dodjoh na aerodrom, nadjoh se sa jaranom, popismo par pica i vec smo u avionu. Stanica prva, Amsterdam. Kafa, piva, internet, opet avion. Odspavati, popiti par vina i vec smo u novom gradu. Carina, kontrola, imam pasos, imam vizu, dolazi jos jedan jaran, napustamo aerodrom, udara nas toplotni val, dosta vojske oko nas, Beach Boys na radiju, lud saobracaj, vozac koji ne prica rijeci engleskog i otvara se prva boca viskija. Dobrodosli u Indiju.
Dobra zemlja. Zemlja kontrasta, zemlja nezavrsenih projekata, zemlja boja, mirisa, dobre klope. Zemlja koja ima vise ljudi nego sto ih moze podnijeti. Ljudi bogatih, siromasnih, edukovanih, bosih, napucanih, gladnih, a opet sve ukupno najljubaznijih.
Sljedecih 10 dana sam proveo skacuci po ovoj predivnoj zemlji (uglavnom po New Delhiju i Agri), pokusavajuci apsorbovati barem mali dio svega sto sam vidio i dozivio. U sustini jako intenzivno iskustvo koje se sastoji iz stvari koje sam vidio i ljudi sa kojima sam bio. Dobar prijatelj se zenio, tako da je zovnuo dosta nas koji smo studirali sa njim, u sustini jedna raznolika ekipa iz raznih dijelova svijeta, te nas je ugostio i pokusao nam predstaviti barem mali dio indijske kulture.
Bili smo na vjencanju koje je trajalo pet dana, putovali smo u Agru da vidimo Taj Mahal i Agra Fort, skakali smo po pijacama i ulicama New Delhija, gdje covjek ima osjecaj da milion ljudi bas njemu pokusava prodati novcanik ili ogrlicu, hranili se po restoranima sa odlicnom klopom, koja je normalno bila ljuta i zacinjena kao sto i treba biti.
Sve ceremonije vjencanja su bile ispunjene bojama, muzikom, plesom, mirisima i sretnim ljudima. Glavna ceremonija je bila nevjerovatna. Svi smo bili u tradicionalnoj indijskoj odjeci, djevojke su se sarenile u sarijima, a ni mi ostali nismo puno zaostajali. Ruzini vjenci su bile glavni motiv vjencanja, sa prelijepom kombinacijom bijele i crvene boje (neko bi nasao simboliku tu), udarajuci nas predivnim mirisima sa svih strana. U momentu kada je mlada popela se na binu, pogledala buduceg muza svojim ogromnim ocima ispunjenim srecom do zadnjeg momenta, zamalo se nisam rasplakao. Prelijepo. Poslije je normalno alkohol tekao potocima, hrana je bila nevjerovatna (ubjedljivo najbolje skampe koje sam u zivotu jeo, bez ikakve konkurencije) i svi smo hodali okolo sa ogromnim osmijehom na licu, ne znajuci objasniti odakle crpimo toliko kolicinu srece (ok, mozda i malo sjete). E sada, takvo vece se u raznim varijacijama ponovilo pet puta, i svako je fakat bilo predobro.
Sat vremena spavanja, brutalno budjenje, skakanje pod tus, trcanje pred hotel, autobus ceka, pet sati nadasve neudobne voznje, nesanica ubijena nevjerovatnim pejzazem koji se kretao od modernih dijelova Delhija, preko siromasnih predgradja, malih gradica od kojih je svaki imao drugaciji stil gradnje (od sarenih zgrada do koliba od trske) i nadjosmo se pred Taj Mahalom. Sta napisati o jednom takvom monumentu? Svi smo ga vec vidjeli na TVu toliko puta da smo vise manje znali sta da ocekujemo. Stvar koja mi se pravo svidjela su bili detalji. Prosto je genijalno koliko je paznje obraceno na iste u jednom tolikom kompleksu. Svaki centimerat prostora, od same gradjevine, preko pratecih kula, vrtova i zgrada je pazljivo isplaniran i gradjen. Osjeti se da su ljudi bili tjerani ljubavlju da naprave jedan do tada nevidjen monument. Ne znam da li je bilo planirano tako, ali sam primjetio jedan nevjerovatan kontrast. Dok je s vanjske strane Taj Mahal stvarno simbol ljubavi i zivota, iznutra je mracan, hladan, neko bi rekao kao i ljudsko srce. Opet, provedosmo tu jedno lijepo poslijepodne, okruzeni s milion ljudi koji su dosli da se poklone spomeniku ljubavi.
Brzi rucak, kratka voznja, petominutno spavanje i opet nova gradjevina. Agra Fort. Ogromno zdanje opasano 4.7 kilometara dugim zidovima. Carska palaca. Mnogo paviljona, svaki gradjen nezavisno, a opet sve uklopljeno u jednu skladnu (mada masivnu i donekle prijetecu) cjelinu. Hranio sam vjevericu iz ruke, gledao kako se majmun zalece na ovog mi jarana, krio se od cuvara dok sam cigaru zapalio, i lutao kroz nevjerovatno prostranstvo te gradjevine. A ima i lijepu, malu dzamiju unutra, koja mi se bas svidjela.
Ljudi. Od svih gostiju koji su bili tamo, druzio sam se sa jedno 15-16 ljudi. Vecinu njih znam vec dugi niz godina, druzili smo se u raznim situacijama, dok sam par njih (uglavnom lokalnih) upoznao sada. Dobri ljudi. Kada nesta razmislim, bilo nas je sa svih kontinenata, sem Australije (uvijek fali neko iz Australije). Nas glavni zadatak je bio da se dobro provedemo, sto smo uspjesno obavili, uz obavezne scene da nam konobar drzi u stavu mirno flasu viskija dok doruckujemo, ili dok Steven Spielberg zove hotelsko obezbjedjenje da nas zamole da se smirimo (preskocih taj momenat), ili kada pola hotelskog osoblja trci za mnom da mi objasni da je bazen trenutno zatvoren. Bilo je tu dosta smijeha, razgovora, hodanja, lutanja, spavanja u nemogucim situacijama (vidjeh na nekim slikama i mazanje kaladontom, uzas). Sve u svemu jedno divno druzenje sa ljudima sa kojima bih sutra opet otisao na bilo koji kraj svijeta.
Napisao Makedonac gore negjde. Jebo obje drzava, ljudi im bukvalno obavljaju nuzdu po ulici (realno sam vidio u sred Delhija lika kako skide pantalone i cucnu nasred ulice), imaju vladajuce klase koje ne znaju sta ce od para (pogotovo Indija), dok im stotine miliona umire od gladi i onda se furaju na trku u naoruzanju i lafo neke ratove. Upoznao sam bruku predivnih ljudi iz obje drzave, totalno je drugacija kultura od nase, imaju bruku potencijala, ali im ne daju da izadju iz kamenog doba.asker wrote:
Fino, a sta mislis o sukobu?
GandalfSivi wrote:Napisao Makedonac gore negjde. Jebo obje drzava, ljudi im bukvalno obavljaju nuzdu po ulici (realno sam vidio u sred Delhija lika kako skide pantalone i cucnu nasred ulice), imaju vladajuce klase koje ne znaju sta ce od para (pogotovo Indija), dok im stotine miliona umire od gladi i onda se furaju na trku u naoruzanju i lafo neke ratove. Upoznao sam bruku predivnih ljudi iz obje drzave, totalno je drugacija kultura od nase, imaju bruku potencijala, ali im ne daju da izadju iz kamenog doba.asker wrote:
Fino, a sta mislis o sukobu?
Nema ovdje prave strane, i jedni i drugi pate...
Ne znam svega mi, nisam nikada upoznao agresivnog Indijca ili Pakistanca i onda vidis ovakve snimke kada im krv u glavu udari...asker wrote:
Radio sam i ja sa Indijcima - katastrofa. Nisam upoznao bogate, ovo sto jesam bas kao iz Doma Za Vjesanje. Sve sam mislio da cu dobit neku neizljecivu bolest i umrijet za 5 minuta.
Al ovo je ipak sukob, ruse avione jedni drugima hebiga. Eno pilota zamalo ne utepase u potoku.
bunk wrote:Tesko da pakistanci mogu parirat ovome
ne seri umjesto da ih ložiš da se i oni pobiju ti nešto apeluješ, eto te ko inzkoPoint. wrote:Imam dva školska dobra druga, jedan Indijac drugi Pakistanac zbog njih apelujem na zdrav razum obje države i smanjivanje napetosti.
Bad jesus wrote:ne seri umjesto da ih ložiš da se i oni pobiju ti nešto apeluješ, eto te ko inzkoPoint. wrote:Imam dva školska dobra druga, jedan Indijac drugi Pakistanac zbog njih apelujem na zdrav razum obje države i smanjivanje napetosti.
Duše od ljudi i jedan i drugi, jedina im je mana što su operisani od fudbala i mnogo gotive onaj kriket.Bad jesus wrote:ne seri umjesto da ih ložiš da se i oni pobiju ti nešto apeluješ, eto te ko inzkoPoint. wrote:Imam dva školska dobra druga, jedan Indijac drugi Pakistanac zbog njih apelujem na zdrav razum obje države i smanjivanje napetosti.
zrakomlat wrote:bunk wrote:Tesko da pakistanci mogu parirat ovome
ovo je taj bollywood? Pa ovo je ludilo 
Indija udvostručila kupnju venezuelanske nafte unatoč američkim pritisicima
BoooooM Challenger_ wrote:Indija udvostručila kupnju venezuelanske nafte unatoč američkim pritisicima
______
Moguća pozadina dešavanja.
Ja u imePoint. wrote:Imam dva školska dobra druga, jedan Indijac drugi Pakistanac zbog njih apelujem na zdrav razum obje države i smanjivanje napetosti.
i
Vecina tih sto seru po ulici su ljudi koji zive u gradovima poput Delhija su migranti sa sela koji uglavnom vozaju one rikse, a nemaju para da priuste gdje da zive. I onda dovedu cijelu familiju sa sobom koja zivi na ulici.GandalfSivi wrote:Napisao Makedonac gore negjde. Jebo obje drzava, ljudi im bukvalno obavljaju nuzdu po ulici (realno sam vidio u sred Delhija lika kako skide pantalone i cucnu nasred ulice), imaju vladajuce klase koje ne znaju sta ce od para (pogotovo Indija), dok im stotine miliona umire od gladi i onda se furaju na trku u naoruzanju i lafo neke ratove. Upoznao sam bruku predivnih ljudi iz obje drzave, totalno je drugacija kultura od nase, imaju bruku potencijala, ali im ne daju da izadju iz kamenog doba.asker wrote:
Fino, a sta mislis o sukobu?
Nema ovdje prave strane, i jedni i drugi pate...
Cuj stigma da ne seru po kucama?jeza u ledja wrote:Vecina tih sto seru po ulici su ljudi koji zive u gradovima poput Delhija su migranti sa sela koji uglavnom vozaju one rikse, a nemaju para da priuste gdje da zive. I onda dovedu cijelu familiju sa sobom koja zivi na ulici.GandalfSivi wrote:Napisao Makedonac gore negjde. Jebo obje drzava, ljudi im bukvalno obavljaju nuzdu po ulici (realno sam vidio u sred Delhija lika kako skide pantalone i cucnu nasred ulice), imaju vladajuce klase koje ne znaju sta ce od para (pogotovo Indija), dok im stotine miliona umire od gladi i onda se furaju na trku u naoruzanju i lafo neke ratove. Upoznao sam bruku predivnih ljudi iz obje drzave, totalno je drugacija kultura od nase, imaju bruku potencijala, ali im ne daju da izadju iz kamenog doba.asker wrote:
Fino, a sta mislis o sukobu?
Nema ovdje prave strane, i jedni i drugi pate...
Druga stvar je sto u Indiji postoji neka stigma u vezi sranja u kuci. Tradicionalno su srali u poljima, na obalama rijeka, itd. I onda kad dodju u grad - isto. Indijin glavni problem je sto ima toliko ljudi na malom mjestu.
AleksoMKD wrote:
Ovo je pola bombi koje ima Pakistan. Vecinom pogodzena na simulatoru Zapadna Indija jer pretpostavkom da bi ona najvise bila gadzana jer je u dometu Pakistanskog oruzja.RUNNING TOTAL FOR 45 DETONATIONS
Estimated fatalities: 8,579,880 Estimated injuries: 15,420,850
Upravo tako.GandalfSivi wrote:
Napisao Makedonac gore negjde. Jebo obje drzava, ljudi im bukvalno obavljaju nuzdu po ulici (realno sam vidio u sred Delhija lika kako skide pantalone i cucnu nasred ulice), imaju vladajuce klase koje ne znaju sta ce od para (pogotovo Indija), dok im stotine miliona umire od gladi i onda se furaju na trku u naoruzanju i lafo neke ratove. Upoznao sam bruku predivnih ljudi iz obje drzave, totalno je drugacija kultura od nase, imaju bruku potencijala, ali im ne daju da izadju iz kamenog doba.
Nema ovdje prave strane, i jedni i drugi pate...
