Dabba wrote:Bodkin wrote:aha nece

ja prvi bih. mozda
ne frontalno ali hinjski sigurno[/b]


Tih par riječi leglo k'o p'janom šamar. Za jednu drugu temu...
http://www.magazinplus.eu/clanak/skart- ... nika-nego/
Obrazloženje "indijanaca" iz te firme je je za uzrast 3 godine.
Pošto se tu radi o onome što se unosi u organizam (djeca naročito), a ukradenih 9% se mora nadoknaditi khemijom, svaki normalan čovjek na ovakvu pizdariju odgovara zaobilažanjem tog proizvoda. I ne samo tog, jer već je bilo čini mi se 2x, problema sa njihovim ribljim konzervama (i u BiH, i u SLO)
Da bi se dobila kompletnija slika o "kvaliteti" proizvoda tog proizvođača, prilažem jedan "insajderski" info (na samo za bosansku raju, nego i raju iz Hrvatske koja čita ovaj topic). Sticajem nekakvih hoj-la-la okolnosti znam (kućna varijanta) osobu koja je 30+ godina u toj firmi i na (recimo) dosta visokom mjestu. Njen odnos prema Podravka proizvodima: u moju kući ne. Pametnom dosta...
hm, da, sumnjivo je to. doduše, sve je to kapitalizam, pitanje tržišta, objašnjenje iz "podravke" možda i ne bi bilo sporno da nije riječ o prevari. a prevara je definitivno jer se različiti proizvod (s 3% lješnjaka) prodaje pod brendom i imenom originala (s 12%). no bojim se da je to samo vrh sante leda i da to nije nikakva specifičnost "podravke" ni ovog dijela europe. proizvodnja hrane je jedna od najdelikatnijih, najkontroverznijih tema koja plijeni pozornost mnogih istraživača, od onih ozbiljnih do tzv. teoretičara zavjere.
isti ti je slučaj s čokoladom "milka" u hrvatskoj, a vjerujem da bi se našlo još zemalja. prijatelj često kupuje "milku" u "mulleru", a to je njemačka trgovina pa tamo prodaju "originalne" "milke", dakle one koje kupuješ i u njemačkoj. on mi kaže da se itekako osjeti razlika u odnosu na "milku" za hr. tržište (koju mi kupujemo u većini trgovina), naravno u smislu da je njemačka daleko bolja.
na hrt-u ima emisija
potrošački kod. ponekad se govori o istraživanjima provedenim na pojedinim proizvodima, uljučujući i svjetski poznate brendove koji su u našoj svijesti simboli kvalitete. ispada da je puno toga obična laž, marketinška obmana. recimo jogurti i mliječni proizvodi s onim silnim dodatcima (lgg, bakterija ova ona, vitamini...), sve je to puno više marketinška nego nutricionistički i kemijski utemeljena priča. pa onda npr. famozna aloe vera koja se trpa u sve (čekam još "ožujsko" ili "pik" šunku s tim dodatkom

), istraživanja su pokazala da njen udio (tj. ne samo njen nego svih tih dodataka) nije ni približno dovoljan da bi proizvod pružao one benefite koje navodno pruža (ima ih 2-5%, a za nekakav značajan učinak potrebno je barem 20%) itd. itd.
gledao sam i jednu jako zanimljivu britansku emisiju na tu temu. tip je ljubitelj nekih škampa (ili tako nečeg morskog) koje kupuje u poznatom i uglednom engleskom trg. lancu (nešto kao "billa" na ovim prostorima, ne mogu se sjetiti kako se zove). išao je tragom cijelog proizvodnog lanca, od onog čiče iz vijetnama (ili već neka zemlja u indokini) koji ih peca za 5 centi do police u spomenutoj trgovini. otkrio je svašta, katastrofalne higijenske uvjete (tamo u vijetnamu to sve stoji na nekim tezgama koje čopaju psi, muhe, pa padnu na pod, radnici ih samo pokupe /i puhnu

/...), neki nisu htjeli pred kamere, proizvod sadrži daleko više nekih štetnih dodataka nego što e.u. dopušta (a uvoz ide preko e.u.). na kraju su u laboratoriju izvršili analizu i ispostavilo se da je 80% tog jednog paniranog škampa kojekakav škart (glave, repovi...), brašno i voda koju - radnici ubrizgavaju injekcijama (to se radi još tamo u vijetnamu) kako bi povećali težinu proizvodu i dakako uštedjeli na mesu.
onda je pitao kao te inspekcijske organe i agencije. tip iz e.u. kaže da oni uzimaju neke uzorke (koji su zapravo smiješni s obzirom na goleme količine te i slične hrane koja se uvozi), ali da ne mogu kontrolirati sve jer je to presporo i preskupo.
svojedobno je bila i afera s tajnim svjedocima koji su radili u "gavriloviću". sjećam se da je jedan, koji je tamo godinama radio, rekao da to ne bi dao svojoj djeci da jedu.
neki dan je tip na fejsu zalijepio neki članak o instant kavama (nescafe, jacobs, neke domaće), ali i mljevenim (glorija, anamarija) i pogodite što - u njima je najmanji udio kave.

ok, donekle je bolja situacija s mljevenim, tzv. turskim.
u ovim instant ima svega i svačega, puno šećera itd.
reći ću ono što svi manje-više znamo: ne znamo dovoljno niti ćemo ikad znati što sve jedemo i unosimo u sebe.
e da. ne znam kakav je okus te bosanske lino lade. sumnjam da je baš osjetno lošiji. naša je toliko dobra da mi se jebe šta stavljaju u nju
